REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

STALNA SLUŽBA U PREGRADI

Pregrada, Stjepana Radića 6

Poslovni broj: P-519/2024-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Pregradi, po sutkinji tog suda Sanji Leskovar-Hostić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ZP, OIB [osobni identifikacijski broj], sada iz [adresa], dr. FP [adresa], koju zastupa punomoćnik Krunoslav Canjuga, odvjetnik u Sesvetama, protiv tuženika ĐP, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Vesna Narančić, odvjetnica u Krapini, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 16. siječnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i tuženika osobno i njegove punomoćnice, te presude javno objavljene 26. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Nalaže se tuženiku, BP, oib [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], da tužiteljici ZP oib [osobni identifikacijski broj] sada iz [adresa], dr. FP [adresa], plati iznos od 20.000,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 04.12. 2024. do isplate, u visini koja se obračunava po stopi propisanoj člankom 12/a ZFPPN-a, a jednaka je referentnoj stopi HNB uvećanoj za tri postotna poena, te da joj naknadi nastali trošak ovog postupka , kao i da na trošak plati zakonsku zateznu kamatu računajući od dana prvostupanjske presude, pa do namirenja, po stopi propisanoj člankom 12/a ZFPPNa, koja je jednaka referentnoj stopi HNB uvećanoj za tri postotna poena."

II. Nalaže se tužiteljici ZP nadoknaditi tuženiku ĐP troškove parničnog postupka u iznosu od 1.875,00 EUR (tisućuosamstosedamdesetpeteura), sa zakonskim kamatama koje teku od 26. veljače 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi tvrdi da je dana 01.04.1997.godine, suprug tužiteljice, AP jmbg [jedinstveni matični broj građana], iz [adresa], a otac tuženika, darovao je tuženiku, svojem sinu, Ugovorom o darovanju nekretnina, ovjerenog potpisa darovatelja kod javnog bilježnika Damira Bjelčić iz Krapine, pod brojem ovjere OV-1491/97, nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to k. č. [katastarska čestica]. Klet, kletiše i vinograd površine 554 m2 i 965/14 vinograd od 187 m2, kčbr. [katastarska čestica] kuća i dvorište površine 1086 m2, PL 129 K. O. [katastarska općina], cijeli posjed z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Daroprimatelj, sada tuženik i Darodavatelj da su pod točkom IV. Ugovora ugovorili da supruga ZP, sada tužiteljica, ima pravo doživotnog uživanja u kući i klijeti. Tužiteljica da živi u [adresa] i na dolasku u Republiku Hrvatsku je, saznala i to 2022. godine, utvrdila, a kada je htjela boraviti u kući da to više ne može jer je tuženik, dana 13.09.2019., godine prodao kuću i dvorište i livadu u Putkovcu broj z. k. uloška [broj ZK uloška] kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 302 čhv, MP za 229.000,00 kuna, temeljem Ugovora ovjerenog potpisa kod javnog bilježnika Konstantina Dike pod brojem OV-2305, dana 13.09.2019. Na opisani način pod II. tužbe, tuženik je uskratio pravo tužiteljici da po povratku iz Savezne Republike Njemačke, odnosno dolascima u Republici Hrvatskoj stanuje u kući izgrađenoj na katastarskoj čestici [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Zbog onemogućavanja, uživanja, tužiteljica da trpi štetu za koju postoji odgovornost tuženika, temeljem Zakona o obveznim odnosima i to uz materijalnu štetu jer kod svakog dolaska u Republiku Hrvatsku ima velike troškove, mora plaćati smještaj u hotelu ili smještaj kod iznajmljivača, a uz navedeno trpi i duševne boli jer ne može koristiti svoje pravo da boravi u kući, a koje pravo je ugovorio, sa daroprimateljem, njezin pokojni suprug, otac tuženika. Tužiteljica smatra da je iznos koji potražuj sukladan troškovima boravka u Republici Hrvatskoj kao i činjenici da joj je uskraćeno pravo da boravi u kući, neimovinska šteta, duševne boli, iznos od 20.000,00 eura. Radi svega navedenog tužiteljica predlaže da sud donese presudu kao u izreci.

2. Tuženik osporava sve navode iz tužbe i tužbenog zahtjeva kako osnov tako i visinu istog i posebno ističe da je utužena tražbina u zastari. Tvrdi da tužiteljica nije bila ugovorna strana prilikom sklapanja Ugovora o darovanju nekretnina između tuženika i njegovog pok. oca koji je sklopljen dana 1. travnja 1997. godine. U vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora odnosi između tužiteljice i pok. AP da su teško narušeni tako da su oni nakon predmetnog darovanja i razveli svoj brak tako da tužiteljica nikad nije dolazila u RH, a nakon predmetnog razvoda riješili su i podjelu bračne stečevine. Također navodi da plodouživanje koje navodi tužiteljica i nije upisano kao teret u zemljišne knjige, a niti ga je tužiteljica ikad koristila. Također tvrdi da tužiteljica nikad nije došla na predmetne nekretnine koje je tuženik prodao u rujnu 2019. godine.

3. Slijedom iznijetog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice, uz naknadu parničnog troška.

4. Tijekom postupka sud je proveo dokaze uvidom u presliku ugovora o darovanju između AP i ĐP od 1.4.1997. (listovi 7-9 spisa), u presliku ugovora o kupoprodaji nekretnina između ĐP, kao prodavatelja i ĆP, kao kupca, od 13.9.2019. (listovi 10-12 spisa), te u Izvadak iz zemljišne knjige, ZK odjela Pregrada od 26.6.2023.

5. Sud je odbio dokazni prijedlog tužiteljice za saslušanjem stranaka kao nepotrebnog.

6. Između stranaka nije sporno da je kao vlasnik čkbr. [katastarska čestica] kuća i dvorište i livada u Putkovcu površine 302 čhv upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisan ĆP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], u 1/1 dijela, a navedena činjenica proizlazi iz priloženog izvatka iz zemljišnih knjiga.

7. Između stranaka nije sporno niti da je kupoprodajnim ugovorom od 13.9.2019. tuženik ĐP, predmetnu nekretninu prodao sadašnjem vlasniku MP.

8. Između stranaka je sporna pravna osnova na kojoj se temelji zahtjev tužiteljice za naknadu štete, tj. je li ista tužiteljica stekla pravo doživotnog uživanja na predmetnoj nekretnini.

9. Tužiteljica tvrdi da je pravo plodouživanja predmetne nekretnine stekla na način da su dana 1.4.1997., njezin tadašnji suprug AP, otac tuženika i tuženik zaključili ugovor o darovanju kojim je daroprimatelj, ovdje tuženik stekao predmetnu nekretninu, te da su njih dvojica, kao ugovorne stranke predmetnog ugovora o darovanju, ugovorili da tužiteljica, tadašnja supruga darodavatelja AP, ima pravo doživotnog uživanja u predmetnoj nekretnini.

10. Uvidom u ugovor o darovanju između AP iz [adresa] i tuženika od 1.4.1997., a ovjerenog kod javnog bilježnika 2.4.1997. proizlazi da su isti zaključili ugovor o darovanju kojim je AP darovao tuženiku čkbr. [katastarska čestica] kletište i vinograd, čkbr. [katastarska čestica] vinograd i 1454/6 kuća i dvorište, sve upisane u k. o. [katastarska općina], te da je pod točkom IV. navedenog ugovora navedeno da AP i supruga ZP imaju pravo doživotnog uživanja u kući i klijeti.

11. Prema stavu ovog suda citirani ugovor o darovanju nije valjani pravni temelj za stjecanje prava plodouživanja na predmetnoj nekretnini u korist tužiteljice.

12. Naime, odredbom čl. 218. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 141/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje - ZVSD), propisano je da se pravo osobne služnosti, a pravo plodouživanja je osobna služnost na nečijoj nekretnini, stječe na temelju pravnog posla vlasnika poslužne nekretnine, odluke suda ili druge vlasti, ili samog Zakona, a st. 2. istog članka propisano je da se na temelju pravnog posla vlasnika poslužne nekretnine osniva pravo osobne služnosti u korist određene osobe na teret određene stvari kao poslužne, a isto vrijedi i za osnivanje nepravilnih služnosti. Nadalje, odredbom čl. 219. st. 1. ZVSD-a propisano je da se na temelju valjanog pravnog posla kojemu je cilj stjecanje služnosti osnivaju prava služnosti izvođenjem iz vlasništva poslužne stvari, odnosno iz pripadanja prava koje je poslužna stvar, a na način određen zakonom.

13. U konkretnom slučaju, pravni posao, tj. ugovor o darovanju na kojeg se poziva tužiteljica sklopljen je između tuženikovog oca AP i tuženika, dok tužiteljica nije bila stranka predmetnog ugovora pa stoga nije mogla steći pravo plodouživanja na temelju tog ugovora jer se pravo plodouživanja nije moglo ugovoriti u njezinu korist. Naime, da bi se osnovalo pravo plodouživanja, potrebno je da s jedne strane aktualni vlasnik poslužne nekretnine ovlasti drugu osobu - plodouživatelja – da se služi poslužnom nekretninom, dok je s druge strane potrebno i da ta osoba – plodouživatelj – pristane biti takav ovlaštenik. Dakle, potrebna je i jasno izražena volja druge strane – plodouživatelja – da pristaje na osnivanje tog prava jer se nikoga ne može siliti da bude ovlaštenik takvog prava ako na to ne pristaje, a takav pristanak u konkretnom slučaju od strane tužiteljice, nije postojao.

14. Nadalje, odredbom čl. 220. ZVSD-a propisano je da se pravo služnosti na nekretnini osniva uknjižbom toga prava u zemljišnoj knjizi kao tereta na poslužnoj nekretnini, a u konkretnom slučaju, nije sporno da pravo plodouživanja u korist tužiteljice na predmetnoj nekretnini nije upisano u zemljišnoj knjizi.

15. Prema tome, naprijed provedenim dokazima i izloženim utvrđenim činjenicama utvrđeno je da tužiteljica nije stekla pravo plodouživanja na predmetnoj nekretnini, tj. nekretnina je u trenutku zaključenja kupoprodajnog ugovora između tuženika i sadašnjeg vlasnika ĆP nije bila opterećena nikakvim pravo služnosti u korist tužiteljice, tako da tuženik, prodajom predmetne nekretnine trećoj osobi, nije tužiteljici počinio nikakvu štetu.

16. S obzirom na naprijed iznijeto utvrđenje, sud nije utvrđivao daljnje sporne činjenice koje se odnose na nastanak i visinu štete i na zastaru potraživanja, već je na temelju naprijed provedenih dokaza i izloženih utvrđenih činjenica, tužbeni zahtjev tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovanog.

17. Na osnovu navedenog, valjalo je odlučiti kao izreci pod točkom I.

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 1 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 94/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 dalje –ZPP), jer je tuženik u cijelosti uspio u sporu. S obzirom da tuženika zastupao punomoćnik koji je odvjetnik, valjalo je primijeniti važeću Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023, dalje: OT), a prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 20.000,00 EUR. Sud je tuženiku priznao troškove koji se odnose na sastav odgovora na tužbu, po Tbr. 8. t. 1. OT, u iznosu od 500,00 EUR, te za zastupanje na ročištima od 16.9.2025. i 16.1.2026., po Tbr. 9. t.1. OT, u iznosu od 500,00 EUR, za svako, što ukupno iznosi 1.500,00 EUR. Navedeni trošak valjalo je uvećati za PDV 25%, što ukupno iznosi dosuđenih 1.875,00 EUR.

19. Na temelju odredbe čl. 151. ZPP-a tuženiku su dosuđene i zatražene zakonske zatezne kamate na parnični trošak koje teku od donošenja ove presude do isplate, a po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

20. Na osnovi navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude pod točkom II.

U Pregradi, 26. veljače 2026.

S u t k i n j a :

Sanja Leskovar – Hostić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba, u roku od 15 dana od dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu, u pisanom obliku, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Pun. tužiteljice

2. Pun. tuženika