REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: P-141/2024-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Jeleni Mavrić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika IN, nepoznatog boravišta, zastupanog po privremenoj zastupnici Nives Grgić Bažon, odvjetnici iz Pule, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene 4. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i zamjenice privremenog zastupnika tuženika, 26. veljače 2026. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku IN, OIB: [osobni identifikacijski broj] da isplati tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, OIB: 84397956623 iznos od 31.170,81 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 15.013,59 eura teče od 29. veljače 2024. do isplate, a na iznos od 16.157,22 eura teče od 15. siječnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku IN, OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, OIB: 84397956623 naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.934,73 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odvjetnici Nives Grgić Bažon odobrava se naknada na ime troškova zastupanja tuženika IN u svojstvu privremenog zastupnika u iznosu od 1.875,00 eura.

IV. Nalaže se računovodstvu Općinskog suda u Puli-Pola da privremenoj zastupnici tuženika IN odvjetnici Nives Grgić Bažon isplati iz predujma troškove postupka u iznosu od 600,00 eura.

V. Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb da privremenoj zastupnici tuženika odvjetnici Nives Grgić Bažon iz Pule naknadi troškove postupka u iznosu od 1.275,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 29. veljače 2024. navodi da se u štetnom događaju 8. svibnja 2003. osiguraniku tužitelja PN dogodila ozljeda izvan rada, koju je skrivio tuženik te je u kaznenom postupku ovog suda poslovni broj: K-645/03 oglašen krivim za predmetni štetni događaj. Temeljem odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju proveden je upravni postupak u kojem je donijeto Rješenje broj 59268 25. kolovoza 2008., kojim je osiguraniku tužitelja zbog predmetnog štetnog događaja priznato pravo na invalidsku mirovinu i temeljem kojeg se još uvijek vrši isplata. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Poreču-Parenzo, poslovni broj: P-520/11 od 4. srpnja 2014. utvrđena je odgovornost tuženika za štetu koja je tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje nastala zbog predmetne ozljede. Pravomoćnim presudama Općinskog suda u Puli, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj: Pn- 586/15 od 26. travnja 2016. i P-1448/17 od 28. veljače 2018. te Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj: P-242/2021 od 8. studenog 2021. naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi štetu nastalu isplatama invalidske mirovine osiguraniku PN. Temeljem istog osnova tužitelj i dalje trpi štetu, budući je nastavio s isplatama invalidske mirovine, a ima pravo regresnog potraživanja naknade štete koja nastaje sukcesivno u trenutku isplate mjesečnih svota mirovine, te je tako za razdoblje od 1. ožujka 2021. do 31. listopada 2023. ukupno isplaćen iznos od 15.013,59 eura, što tužitelj potražuje od tuženika u ovom postupku. Slijedom navedenog, tužitelj primjenom odredbi čl. 161. do 170. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13, 33/15, 93/15, 151/14, 120/16, 115/18, 102/19, dalje: ZMO) podnosi ovu tužbu i predlaže da se naloži tuženiku da isplati tužitelju iznos od 15.013,59 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 29. veljače 2024. do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik putem privremene zastupnice u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan i pravno neutemeljen. Osporava osnov i visinu tražbine koju tužitelj potražuje, jer smatra da je iz tužbe nejasno na koji su način obračunate mjesečne svote te uvidom u dokumentaciju nije moguće utvrditi je li iznos od 15.013,59 eura točan, opravdan i zakonit. Također, a opreza radi, ističe i prigovor zastare.

3. Tužitelj je podneskom od 15. siječnja 2026. povisio tužbeni zahtjev za iznos od 16.157,22 eura, pozivom na čl. 190. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) prema kojem tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu ako je to svrsishodno za konačno rješenje spora između stranaka, budući da je nakon utuženog razdoblja nastavio s isplatom invalidske mirovine osiguraniku PN, za razdoblje od 1. studenog 2023. do 31. prosinca 2025. iz kojih proizlazi da je u navedenom razdoblju isplaćena invalidska mirovina u iznosu od 16.157,22 eura. Stoga precizira tužbeni zahtjev na način da se naloži tuženiku da isplati tužitelju iznos od 31.170,81 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

3.1. Podneskom od 27. siječnja 2026. tuženik u cijelosti osporava tvrdnju tužitelja da je parnični sud vezan rješenjem HZMO-a o priznanju prava na invalidsku mirovinu u pogledu osnove i visine regresnog potraživanja. Rješenjem HZMO-a odlučeno je isključivo o javnopravnom pravu osiguranika na mirovinu u odnosu na nositelja osiguranja. Tim rješenjem nije odlučeno o postojanju, opsegu ni dospijeću regresne obveze treće osobe, niti je tuženik bio stranka tog upravnog postupka. Stoga se rješenje HZMO-a ne može smatrati odlukom koja bi imala učinak vezanosti parničnog suda u ovom sporu, osobito ne u dijelu u kojem se utvrđuju uzročna veza, razmjer uzroka invalidnosti, opseg štete i visina regresnog potraživanja prema tuženiku. Smatra da je tužitelj i dalje dužan u parnici dokazati sve pretpostavke svoje regresne tražbine, uključujući uzročnu vezu između predmetnog štetnog događaja i svake pojedine isplate, razmjer u kojem je predmetni štetni događaj uzrok invalidnosti, da su konkretne isplate nužna i neposredna posljedica upravo tog štetnog događaja. Ostaje i kod navoda da visina tražbine nije dokazana. Tužitelj se poziva isključivo na vlastite interne obračune i ispise iz baze podataka. Takva dokumentacija sama po sebi ne dokazuje da su pojedine isplate u cijelosti posljedica predmetnog štetnog događaja iz 2003., da u ukupnoj invalidnosti osiguranika ne postoje drugi uzroci, da se isplaćeni iznosi odnose upravo na onaj razmjer invalidnosti koji se može pripisati tuženiku. Tužitelj ne prilaže nikakav nalaz ni stručno mišljenje iz kojeg bi proizlazilo u kojem omjeru je predmetni štetni događaj uzrok invalidnosti osiguranika, niti kako je taj omjer ugrađen u obračun regresne tražbine. Uz navedeno, tuženik se protivi preinaci tužbe. Tužitelj je i nove navodne isplate mogao i trebao ostvarivati u zasebnoj tužbi, kao što je to činio i ranije u više postupaka protiv tuženika. Ponovno ističe prigovor zastare i to u odnosu na cjelokupnu utuženu tražbinu. Kako se prema navodima samog tužitelja regresna tražbina formira sukcesivno isplatom svake pojedine mirovinske svote, zastara za svaku pojedinu isplatu teče od dana njezine isplate. Tužitelj nije naveo niti dokazao okolnosti koje bi dovele do prekida ili zastoja zastare u odnosu na utužene iznose.

3.2. Opisana uređenja tužbenog zahtjeva predstavljaju preinaku tužbe. Iako se tuženik podneskom od 27. siječnja 2026. usprotivio preinaci tužbe sadržanoj u podnesku od 15. siječnja 2026., sud je raspravnim rješenjem od 4. veljače 2026. dopustio preinaku tužbe smatrajući ju svrsishodnom za konačno rješenje odnosa među strankama. Osim toga, za preinaku tužbe postoji uporište u odredbi čl. 190. st. 2. ZPP- a kojom je propisano da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Iz istog razloga je dopuštena preinaka tužbe sadržana u podnesku tužitelja od 15. siječnja 2026.

4. U dokaznom postupku pročitani su presuda ovog suda poslovni broj: K- 645/2003 od 30. siječnja 2004., rješenje tužitelja od 25. kolovoza 2008., presuda Općinskog suda u Poreču-Parenzo poslovni broj: P-520/2011-12 od 4. srpnja 2014., presuda zbog ogluhe ovog suda poslovni broj: Pn-586/2015-3 od 26. travnja 2016., presuda zbog ogluhe ovog suda poslovni broj: P-1448/2017 od 28. veljače 2018., presuda Općinskog suda u Pazinu poslovni broj: P-242/2021 od 8. studenog 2021., pregled isplaćenih sredstava na teret tužitelja osiguraniku PN te izvodi iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja osiguraniku tužitelja PN. Ovaj sud je odustao od provođenja preostalih dokaza (medicinsko i financijsko vještačenje) jer smatra da je ova pravna stvar sazrela za donošenje odluke.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Uvidom u Rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Područna služba u Puli od 25. kolovoza 2008. utvrđeno je da je osiguraniku tužitelja PN priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad počevši od 21. veljače 2008.

7. Uvidom u pravomoćnu presudu Općinskog suda u Poreču-Parenzo poslovni broj: P-520/11-12 od 4. srpnja 2014. utvrđeno je da je tuženik odgovoran za štetu koja je nastala tužitelju zbog povrede izvan rada osiguranika PN u štetnom događaju od 8. svibnja 2003., radi koje je rješenjem tužitelja broj 59268 od **.**.2008. PN priznato pravo na invalidsku mirovinu. Nadalje je utvrđeno da je tom istom presudom naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 51.267,96 kn/6.804,43 eura i to za isplatu invalidske mirovine osiguraniku tužitelja PN za razdoblje od 20. rujna 2008. do 30. lipnja 2011. U postupku donošenja navedene presude tužitelj je bio osoba poznata mjesta prebivališta, te je bio zastupan po punomoćniku odvjetniku i u istom postupku je pravomoćno utvrđena njegova odgovornost za štetu koja je nastala tužitelju po osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu svom osiguraniku PN, a povodom štetnog događaja od 8. svibnja 2003. za koju je odgovoran tuženik.

8. Uvidom u pravomoćnu presudu zbog ogluhe Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj: Pn-586/15-3 od 26. travnja 2016. utvrđeno je da je tuženiku naloženo da isplati tužitelju iznos od 77.939,87 kn/10.344,40 eura, sa zateznim kamatama, po osnovi isplate invalidske mirovine osiguraniku tužitelja PN za razdoblje od 1. srpnja 2011. do 28. veljače 2015.

9. Uvidom u pravomoćnu presudu zbog ogluhe Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj: P-1448/2017 od 28. veljače 2018. utvrđeno je da je tuženiku naloženo da isplati tužitelju iznos od 89.635,15 kn/11.897,16 eura sa zakonskim zateznim kamatama po osnovi isplate invalidske mirovine osiguraniku tužitelja PN za razdoblje od 1. ožujka 2015. do 30. rujna 2017.

10. Uvidom u pravomoćnu presudu Općinskog suda u Pazinu poslovni broj: P- 242/2021 od 8. studenog 2021. utvrđeno je da je tuženiku naloženo da isplati tužitelju iznos od 113.967,64 kn/15.126,11 eura sa zakonskim zateznim kamatama po osnovi isplate invalidske mirovine osiguraniku tužitelja PN za razdoblje od 1. ožujka 2018. do 28. veljače 2021.

11. Uvidom u dokumentaciju tužitelja od 16. studenog 2023., te podatke doznačenih mirovinskih primanja utvrđeno je da je tužitelj po osnovi isplate invalidske mirovine svom osiguraniku PN za razdoblje od 1. ožujka 2021. do 31. listopada 2023. ukupno isplatio iznos od 113.119,89 kn/15.013,59 eura, a uvidom u dokumentaciju tužitelja od 15. siječnja 2026. i podataka doznačenih mirovinskih primanja utvrđeno je da je tužitelj po osnovi isplate invalidske mirovine svom osiguraniku PN za razdoblje od 1. studenog 2023. do 31. prosinca 2025. ukupno isplatio iznos od 16.157,22 eura, a koji su iznosi predmet ovog tužbenog zahtjeva.

11.1. Isprave navedene u točki 11. ovog obrazloženja smatraju se vjerodostojnim ispravama, budući da je tužitelj javno pravno tijelo, te je isti izdao navedene isprave, pa se stoga imaju smatrati i smatraju se vjerodostojnim ispravama.

12. Tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev, međutim nije predložio niti jedan dokaz kojim bi dokazao neosnovanost osnove i visine tužbenog zahtjeva.

13. U ukupnosti provedenih dokaza nesporno je utvrđeno da je protiv tuženika pravomoćno utvrđena odgovornost odnosno postojanje osnovanosti osnove za isplatu koju tužitelj ovom tužbom potražuje. Ta odgovornost i osnovanost osnove utvrđena je još u vrijeme dok je tuženik bio poznata mjesta prebivališta i dok je bio zastupan po punomoćniku ovlaštenom odvjetniku. U ovom postupku nesporno je utvrđena visina tužbenog zahtjeva i to iz isprava koje predstavljaju vjerodostojnu ispravu koje je izdalo nadležno ovlašteno tijelo, tužitelj.

14. Odredba čl. 161. ZMO-a propisuje pravo tužitelja zahtijevati naknadu štete, a koju štetu predstavljaju novčana davanja na teret mirovinskog osiguranja, između ostalog i novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu osiguraniku PN razmjernoj svoti.

15. S obzirom na nesporno utvrđenje da je tuženik nanio tjelesne ozljede osiguraniku tužitelja PN (zbog čega je i pravomoćno kazneno proglašen krivim) i uzrokovao profesionalnu nesposobnost za rad kod istog i koji je zbog toga ostvario pravo na invalidsku mirovinu, koju mu isplaćuje tužitelj, temeljem odredbe čl. 161. ZMO-a tužitelju je počinjena šteta, pa pozivom na odredbu čl. 162. ZMO-a ima pravo na naknadu štete tj. na isplatu iznosa od 31.170,81 eura zajedno sa kamatama, koji iznos je isplaćen osiguraniku tužitelja PN za razdoblje od 1. ožujka 2021. do 31. prosinca 2025.

16. Zastara se u ovom konkretnom slučaju procjenjuje prema odredbi čl. 230. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO) jer se ova potraživanja ne smatraju povremenim tražbinama, već se radi o naknadi štete. Zastara ne počinje teći od dana štetnog događaja za cijeli iznos, već se zastarni rok od tri godine ocjenjuje zasebno za svaki pojedini mjesečni iznos mirovine. To znači da su u zastari samo oni iznosi koji su isplaćeni više od tri godine prije podnošenja tužbe, dok su svi kasniji iznosi naplativi. Obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena 29. veljače 2024., a za iznose isplaćene u razdoblju od 1. ožujka 2021. do 31. prosinca 2025., proizlazi da je prigovor zastare neosnovan.

17. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. i čl. 85. ZPP-a, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, 107/25, dalje: Tarifa) te sukladno vrijednosti predmeta spora.

18.1. Privremena zastupnica tuženika IN, odvjetnica Nives Grgić Bažon, zatražila je nagradu za zastupanje tuženika, i to iznos od po 250 bodova uvećano za PDV za sastav odgovora na tužbu, podneska od 27. siječnja 2026. i za zastupanje na ročištu 4. veljače 2026.

18.1.2. Privremenoj zastupnici tuženika je na temelju Tbr. 8/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, 107/25, dalje: Tarifa) priznat trošak sastava odgovora na tužbu i podneska od 27. siječnja 2026. u iznosu od po 250 bodova te na temelju Tbr. 9/1 Tarife trošak zastupanja na ročištu 4. veljače 2026. u iznosu od 250 bodova, dakle ukupno 750 bodova, što uzimajući u obzir vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 1.500,00 eura, a uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 375,00 eura (Tbr. 46. Tarife) ukupno iznosi 1.875,00 eura.

18.1.3. Navedeni iznos dužan joj je naknaditi tužitelj na temelju čl. 85. st. 3. ZPP-a, pa obzirom da je tužitelj već predujmio iznos od 600,00 eura, navedeni iznos će se isplatiti iz sredstva predujma, dok je preostali dio troška privremene zastupnice u iznosu od 1.275,00 eura tužitelj dužan isplatiti direktno na račun privremene zastupnice, koja je u ovom postupku zastupala tuženika, a taj trošak je bio nužan i opravdan jer tužitelj u protivnom ne bi mogao uopće voditi parnicu. Prema mišljenju ovoga suda sredstva za pokriće troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika tuženika dužan je predujmiti tužitelj, a troškovi predujma ulaze u parnični trošak, s time da je tuženik kojem je postavljen privremeni zastupnik dužan nadoknaditi te troškove tužitelju. Takvo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici građanskog odjela od 21. studenog 2018.

18.2. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu pa mu je tuženik na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a dužan naknaditi troškove postupka. Tužitelju pripada iznos od 1.875,00 eura na ime troškova rada privremenog zastupnika te iznos od 59,73 eura na ime troškova objave u Narodnim novinama. Dakle, tužitelju pripada trošak postupka u ukupnom iznosu od 1.934,73 eura.

19. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u toč. II.-V. izreke ove presude.

U Puli, 26. veljače 2026.

Sudac

Jelena Mavrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku po privremenoj zastupnici