Psp-101/2024-16

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vedrani Kufrin, u parničnom predmetu tužiteljice UČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Ivi Lazić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika ĆČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Dariu Baniću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Dario Banić i Tomislav Horački, radi smetanja posjeda, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. siječnja 2026. u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnice tužiteljice Ive Lazić, odvjetnice, tuženika osobno te punomoćnika tuženika Daria Banića, odvjetnika, a po objavi rješenja dana 26. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

I. Utvrđuje se da je tuženik ĆČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], samovlasnim činom smetao posjed prava stvarne služnosti svjetla, zraka i vidika tužiteljice UČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao vlasnice nekretnine koja se nalaz na adresi [adresa], upisana u katastru kao kč. br.: [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] na način da je na istočnom dijelu svoje nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel Zagreb, k. o. [katastarska općina], zk uložak br. [broj ZK uloška], kč. br.: [katastarska čestica] u naravi kuća i pomoćna zgrada u [adresa], ukupne površine 329 m², na 30cm od međe postavio metalne stupce u metalnu ograda kojima je zatvorio prizemlje, stepenište i prvi kat nekretnine tuženice.

II. Nalaže se tuženiku uspostaviti ranije posjedovno stanje na nekretnini iz točke I. ovog rješenja, i to sve na način da mu se nalaže ukloniti sve postavljene metalne stupce i metalnu ogradu na istočnom dijelu svoje nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel Zagreb, k. o. [katastarska općina], zk uložak br. [broj ZK uloška], kč. br.: [katastarska čestica]. u naravi kuća i pomoćna zgrada u [adresa], ukupne površine 329 m², sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Zabranjuje se tuženiku svako takvo ili slično buduće smetanje tužiteljice u posjedu prava stvarne služnosti svjetla, zraka i vidika nekretnine na [adresa], upisana u katastru kao kč. br.: [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] iz točke I. ovog rješenja, pod prijetnjom novčane kazne.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak ovog postupka zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjskog rješenje do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se da tužiteljici UČ, OIB [osobni identifikacijski broj], da tuženiku ĆČ, OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 EUR za zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 26. veljače 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je suvlasnica i posjednica nekretnine na adresi [adresa], kč. br.: [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], i to dijela kuće koji predstavlja zasebnu cjelinu i ima svoju zasebnu adresu, a graniči na zapadu s nekretninom u vlasništvu tuženika, upisanom u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel Zagreb, k. o. [katastarska općina], zk uložak br. [broj ZK uloška], kč.br.:

7714/50 u naravi kuća i pomoćna zgrada u [adresa], ukupne površine 329 m². Tuženik je 26.6.2024. na istočnom dijelu svoje nekretnine, uz samu među postavio ogradu visine od 1.80 m te je time u potpunosti zatvorio prozor tužiteljice koji se nalazi na zapadnom dijelu nekretnine tužiteljice. Također je nakon toga u vis podigao ogradu te je onemogućio u pristupu svjetla zraka i vidika sa stepeništa i prvog kata. Predmetno je napravio samovlasno i bez ikakva upozorenja. Inače na samoj međi postoji manja ograda visine 100,00 cm koju je napravio otac tužiteljice ŽČ kada je 1963. završio kuću na adresi [adresa]. U to doba na [adresa] je postojao manji objekt, a kad je završena kuća na [adresa] otac tužiteljice je rekao tadašnjim vlasnicima [adresa], U i NČ da ne postavljaju nikakvu ogradu kako bi njegova nekretnina mogla imati svjetlo, zrak i vidik, a što su oni i poslušali. Nekretnina na [adresa] je dograđivana 1970 -ih, ali se u ogradu zbog prethodno navedenog nije diralo. Predmetno stanje je održano sve do 26.6.2024. kad tuženik započinje s postavljenjem ograde te na taj način u potpunosti zaklanja svjetlo, zrak i vidik na prvoj etaži tužitelja unatoč tome što je jasno znao kakva je situacija na nekretnini. Isti postavlja i ogradu na svojoj zemlji u visinu te na prvom katu isto zaklanja svjetlo zrak i vidik na nekretnini u posjedu i vlasništvu tužiteljice. Postavljenjem predmetne ograde povrijeđen je posjed prava služnosti svjetla, zraka i vidika tužiteljice. Tužiteljica zadržava pravo specificirati tužbeni zahtjev sukladno nalazu vještaka geodetske ili građevinske struke koji je predložen. Predlaže stoga da sud donese rješenje kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako na nekretnini tuženika nema upisa pozitivnih prava služnosti za korist nekretnine tužiteljice. Tuženik nije dana 26.6.2024. vršio nikakve radove u svezi postavljanja ograde uz među između nekretnina stranaka. Tuženik je dana 19.6.2024., što je tužiteljici vrlo dobro poznato postavio ogradu uz među na nekretnini u svojem vlasništvu i posjedu, stoga je očito tužba predana izvan prekluzivnog roka za pružanje posjedovne zaštite. Nakon 19.6.2024. tuženik na ogradi nije više izvodio nikakve radove. Uvidom u snimku nadzorne kamere postavljene na kući tuženika s ciljem zaštite osoba i imovine na dan 20.6.2024. jasno je vidljiva već postavljena ograda pa tuženik uz ovaj odgovor na tužbu prilaže fotografiju svojeg dvorišta na kojoj se iza njegova atomobila prema kući tužiteljice jasno vidi postavljena ograda koja nipošto nije mogla tužiteljici biti skrivena ili nepoznata. Tuženik je postavio ogradu na svojoj nekretnini te je kao vlasnik na isto bio u potpunosti ovlašten. Tuženik je predmetnu nekretninu stekao na osnovu Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 13.2.2020. u kojem mu je prodavateljica ĐČ jamčila da ista nekretnina “nije opterećena nikakvim uknjiženim ili neuknjiženim teretima i drugim postojećim ili budućim pravima ili zahtjevima trećih osoba”, što znači da je tuženik postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige istu nekretninu stekao bezteretno kao pošteni stjecatelj. Poriče se stoga postojanje prava služnosti svjetla, zraka i vidika pa samim time i bilo kakav posjed istog prava. Što se tiče posjeda prava, obzirom da isto pravo u obliku stvarne služnosti svjetla, zraka i vidika uopće ne postoji, ne može niti biti ob jektom posjeda pa samim time nema ni smetanja za koje sada tužiteljica traži posjedovnu zaštitu. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama, odnosno tužbu odbaciti obzirom da je podnesena izvan prekluzivnog roka.

3. Tijekom provedbe dokaza sud je izvršio uvid u prijepis posjedovnog lista (list 8 spisa), fotografije (list 9-16 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 26-31 spisa), Ugovor o kupoprodaji nekretnine (list 32-35 spisa), fotografiju (list 36 spisa), proveo dokaz saslušanjem tužiteljice i tuženika kao stranaka te saslušanjem svjedoka AČ, RČ, GČ, TČ, LČ, HČ te PČ.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za pružanjem posjedovne zaštite. Tužiteljica naime, tužbom tvrdi da je suvlasnica i posjednica nekretnine na adresi [adresa], kč. br.: [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], i to dijela kuće koji predstavlja zasebnu cjelinu i ima svoju zasebnu adresu, a graniči na zapadu s nekretninom u vlasništvu tuženika te da je postavljanjem metalnih stupaca koji čine metalnu ogradu visine cca 1,80 m od strane tuženika na nekretnini u njegovom vlasništvu i posjedu bila smetana u posjedu prava stvarne služnosti svjetla, zraka i vidika jer da postavljanjem te ograde više nema svjetlo, zrak i vidik u prizemnim prostorijama njezine kuće na dijelu koje međi sa nekretninom tuženika. Tuženik, s druge strane, osporava da bi tužiteljica bila u posjedu prava stvarne služnosti svjetla, zraka i vidika te ističe i prigovor prekluzije.

5. Između stranaka nije sporno da je tužiteljica suvlasnica i posjednica nekretnine na adresi [adresa], kč. br.: [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], i to dijela kuće koji predstavlja zasebnu cjelinu i ima svoju zasebnu adresu te da je tuženik vlasnik i posjednik nekretnine označene kao kč. br.: [katastarska čestica], upisane u zk uložak br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Nije sporno niti da je tuženik na svojoj nekretnini, da istočnom dijelu iste, uz samu među sa nekretninom koju posjeduje tužiteljica postavio metalne stupce koji čine metalnu ogradu visine cca 1,80 m. Sporno je da li je tužiteljica bila u posjedu prava stvarne služnosti svjetla, zraka i vidika te da li je bila smetana u posjedu tog prava. Jednako tako, sporno je i da li je tužba tužitelja pravodobno podnesena obzirom da tuženik tvrdi da je podnesena izvan prekluzivnog roka od trideset dana.

6. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; u daljnjem tekstu ZPP), sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

7. Sud je proveo postupak u skladu sa odredbama Glave 28. ZPP, prema pravilima postupka u parnicama zbog smetanja postupka. Tijekom provedbe dokaza je raspravljanje ograničeno samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja (čl. 441. ZPP) te o relevantnim prigovorima u smislu odredaba Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje: ZVDSP) dok je isključeno raspravljanje o pravu na posjed, pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

8. Prema čl. 22. st. 1. ZVDSP posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin njegova smetanja, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje. Stavkom 2. istog članka određeno je da sud zaštitu posjeda pruža u posebnom, hitnom postupku, prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje pos jeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu. Cilj posjedovne zaštite koja se pruža prema odredbi čl. 22. ZV jest u držanju kontinuiteta postojećeg stanja pa pružena posjedovna zaštita vodi k cilju uspostave stanja kakvo je bilo prije pružanja posjedovne zaštite.

9. Prema čl. 24. st. 1. ZVDSP, svaki je suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnoga smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjega suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

10. Iz iskaza tužiteljice saslušane kao stranke u svrhu dokazivanja proizlazi da se pridružuje navodima svjedoka AČ o tome da su njihovi roditelji zajednički gradili objekt u kojem danas njih dvoje žive te da se radi o dva zasebna stana. Gradnja je započela 1962., a do 1967. je gradnja dovršena. Kada su njihovi roditelji došli na predmetnu nekretninu s namjerom gradnje U i DČ su već na nekretnini tuženika imali svoju drvenu kućicu, dakle već su bili u posjedu. Oni su imali kćerku UČŽ koja se nakon udaje preselila u Grubišno polje, imala je troje djece, kćerku Ć i sinove Ž i N. Neko vrijeme je Ć živjela sa U jer je DČ umro, a kasnije je došao unuk N koji je tu živio sa suprugom i dvoje djece nakon što je baka U umrla, i to sve do trenutka kada je nekretnina prodana tuženiku. Tuženik je u posjedu od nekretnine od 2019. Potvrđuje navode svjedoka AČ i da na međi njihovih nekretnina postoji stara žičana ograda. Na pitanje da li su njezini i roditelji svjedoka AČ ili poslije ona ili svjedok AČ ikada zabranili NČ i ČČ odnosno njihovoj kćerki UČŽ ili njezinoj djeci da postavljaju ogradu na svom dijelu, a koji dio gleda na prozore njezine nekretnine navodi kako je postojeću žičanu ogradu postavio njezin otac u dogovoru sa pokojnim NČ, njezin otac je financirao tu ogradu i bila je riječ da se ne smije stavljati drugačija ograda jer su njihovi prozori na njihovoj strani te je bio dogovor da kada će DČ graditi svoju kuću da će moći na kuću staviti prozor koji će gledati na njezin kat odnosno na terasu i njezin prozor. Kada ju se pita da li je ikada zabranila tuženiku da postavlja ogradu na svom dijelu, a koji dio gleda na njezine prozore, odnosno da li ga je tražila da ne postavlja ogradu na tom dijelu odgovara kako je glede postavljanja ograde tuženik odmah nakon što je ušao u posjed vodio razgovore glede ograde sa njezinim pok. ocem, tuženik je htio promijeniti postojeću ogradu. Otac joj je na to rekao da je svjestan da je ograda stara i da će mu u tome pomoći, bio je suglasan glede promjene ograde , ali pod uvjetom da ta ograda bude u gabaritima postojeće ograde. Ona je taj razgovor čula, bila je na terasi, a otac je o tome pričao o tome, dolje točno kod ograde. Osim što je to čula, otac joj je prepričao taj razgovor. Ona i otac su tuženika podržavali u promjeni ograde jer je postojeća bila stara, ali pod uvjetom kako je navela. Kada ju se pita kakvo je stanje u prostorijama njezine kuće koje međe uz predmetnu ogradu navodi kako ograda zaklanja svjetlo i prodor zraka, narušava izgled nekretnine, izgleda joj kao da je u kavezu, a rekla bi i da je ta ograda smanjila financijsku vrijednost njezine nekretnine. Njezin sin je započeo s adaptacijom prizemlja, no međutim nakon što se ograda postavila iz navedenih razloga je prekinuo adaptaciju. Tuženik je najprije postavio stupiće od ograde na visini od 1,8-1,9 m i spomenuo joj je da planira postaviti ogradu te ju pitao na kojoj visini joj je to prihvatljivo, ona mu je navela da joj visina stupića ne odgovara zbog zraka i svjetla, na što je on burno reagirao, i rekao joj da nije za dogovor te kako ju na ovaj način želi zaštititi jer da on ima psa koji može preskočiti ogradu. Ona je mjerila postojeću ogradu, ona je visine točno 112 cm i rekla mu je da joj je u redu da povrh te visine ograda bude viša za 30 cm. Mora napomenuti kako je tuženik sve radove glede svoje kuće izvodio petkom, subotom i nedjeljom kada nje nije bilo pa tako i konačno postavljanje ove ograde. Ona nije vidjela postavljanje i šarafanje ograde, zato je svjedok i izjavio da njih nije vidio jer nikoga nije bilo doma, vratila se u nedjelju navečer doma i vidjela postavljenu ogradu. Ne sjeća se točno o kojem datumu se radilo. Ona je slijedeći dan kontaktirala odvjetnika i navela što se dogodilo i fotografirala stanje, zna da je sve bilo u roku jer je bila riječ o tome da se sve mora dostaviti u roku od 8 dana i da imaju vremena. Odvjetnik je podnio tužbu odmah nakon što mu je ona dostavila sve traženo, dakle u okviru tih 8 dana.

11. Iz iskaza tuženika saslušanog kao stranke u svrhu dokazivanja proizlazi da je ograda rađena u dvije faze, prva faza se sastojala od izrade betonskog parapeta u koji su se ugrađivali metalni nosači, kvadratne cijevi visine 1,75 m uključujući i betonski zidić. Prva faza je dovršena u drugoj polovini 2023. te je tako stajalo, u drugoj fazi su kolega RČ i on ušarafljivali vodoravne metalne panele u postojeće kvadratne cijevi odnosno nosače, a to su sve obavili u jednom danu, točnije 19.6.2024., radilo se o srijedi. Tužiteljica je toga dana prošla po stepenicama, dakle bila je kući poslijepodne, radilo se o možda 16 h ili nešto više od toga, on ju je vidio. Očekivao je da će ih poslije toga njezin sin verbalno napasti, no u tom trenutku on nije bio kući, no njih dvoje su bili kući kasnije kada su završili, odnosno dok su radili, a to zna jer nisu prošli po stepenicama jer se ta ograda nalazi odmah do njihovih stepenica pa oni da bi izašli iz kuće moraju tuda proći. Kada ga se pita kako zna da je sin tužiteljice toga dana bio kući odgovara da ga je vidio kasnije kako prolazi po stepenicama prema gore i ulazi u kuću, prošlo je možda sat vremena nakon što je vidio tužiteljicu da prolazi po stepenicama. Tužiteljica i njezin sin su morali vidjeti tu ogradu jer stepenište ide u obliku slova L, a ispod dva kraka stepeništa se nalazi jedan podest koji se nalazi ispod razine ograde pa je nemoguće da se ograda ne vidi jer je ona viša od tog podesta , odnosno ona se svakako vidi sa stepenica. Nije istina da bi on ikada razgovarao sa tužiteljičinim ocem o ogradi, odnosno da bi mu on zabranio da postavlja ogradu visine veće od postojeće žičane ili da bi ga tražio da ju ne postavlja. No jednom kada je tužiteljica dolazila kući on je pokušao s njom razgovarati o ogradi, ona je burno reagirala, a ne on, tražila je da nova ograda koju bi postavio ne bude visoka odnosno da ne bude viša od postojeće žičane, a sve iz razloga što ona ima prozore u prizemlju kuće pa bi joj viša ograda smetala, odnosno navela je da što će ona gledati sa svojih prozora u njegovu ogradu. On se nije složio sa tom zabranom jer mu nitko ne može zabraniti da nešto radi na svojoj nekretnini. Taj razgovor se odvijao u travnju 2023. On je u posjedu ove nekretnine od 2019. Nije sporno da je na međi između njih stara žičana ograda čiju visinu ne zna, ali ju može procijeniti na 110 cm. Prodavateljica nekretnine mu nije ništa spominjala da bi tužiteljica ili njezini prednici prodavateljici ili njezinim prednicima zabranili da postavljaju ogradu visine veće od postojeće , odnosno da bi tražili da je ne postavljaju.

12. Svjedok AČ je iskazao kako je on susjed sa obje parnične stranke, odnosno na nekretnini koja se nalazi odmah uz nekretninu tužitelja je jedan objekt sa dva prizemna stana, gledajući od ulaza lijevo je njegov stan, a gledajući od ulaza desno je stan tužiteljice. Stan od tužiteljice zapravo međi sa nekretninom tuženika jer njezina strana gleda na nekretninu tuženika, odnosno prozori njezinog stana su okrenuti prema jednom dijelu tuženikove nekretnine. Ne zna točno kada je tuženik vršio postavljanje predmetne ograde i koliko je to trajalo, radilo se možda o jedan ili dva dana. On je od rođenja tamo isto kao i tužiteljica, objekt je rađen 60 -tih godina 20. stoljeća, njegovi i tužiteljičini roditelji su ga gradili, a njih dvoje su to potom naslijedili. Glede posjeda nekretnine tuženika navodi kako su u posjedu te nekretnine najprije bili stariji ljudi, bračni par DČ i ČČ negdje od 60-tih godina prošlog stoljeća pa sve do njihove smrti, ne sjeća se kada su točno umrli. Poslije je u posjedu nekretnine tuženika bila njihova kćerka UČŽ koja je živjela izvan Zagreba, a njezin sin je poslije živio u nekretnini tuženika prije nego što su on ili UČŽ, ne zna tko već, prodali nekretninu tuženiku. Na međi između nekretnine tužiteljice i nekretnine tuženika se i dalje nalazi stara žičana ograda visoka 1 m, a ovu ogradu je tuženik napravio na svom dijelu nekretnine, dakle ne na međi. Na pitanje da li su njegovi i tužiteljičini roditelji ili poslije tužiteljica ili on ikada zabranili NČ i ČČ odnosno njihovoj kćerki UČŽ ili njezinom sinu da postavljaju ogradu na svom dijelu, a koji dio gleda na prozore nekretnine tužiteljice navodi kako nitko od navedenih to nikada nije zabranio, a isto tako nisu niti tražili da ne postavljaju ogradu. Kada ga se pita da li je tužiteljica ikada zabranila tuženiku da postavlja ogradu na svom dijelu, a koji dio gleda na prozore tužiteljice, odnosno da li ga je tražila da ne postavlja ogradu na tom dijelu odgovara kako je bilo riječi o tome da ograda ostane u gabaritima kakva je i sada ova postojeća žičana , a ne više od toga. Razgovore o tome je vodio i pok. otac tužiteljice ŽČ upravo sa tuženikom. On nije bio prisutan tim razgovorima već mu je to poznato iz kazivanja tužiteljice, ona mu je to spominjala. Navodi kako je tuženik u posjedu predmetne nekretnine zadnjih pet godina. Dakle nije postojao spor oko toga da bude ograda, ali u gabaritima u kojima je do sada, obzirom da tužiteljica uz tu ogradu ima prozore, a radilo se o žičanoj ogradi, dok se trenutno radi o limenoj ogradi koja je cjelovita dakle nema nikakve otvore, rupice ili slično. Na pitanje kakav je sada dojam kada se uđe u prostorije koje su zaklonjene predmetnom ogradom navodi kako je u tim prostorijama mračno, nema svjetlosti, a radi se o dvije prostorije, kuhinji i blagovaoni od kojih svaka ima po jedan dvokrilni prozor. Na pitanje da li su se razgovori koje je pok. otac tužiteljice i tužiteljica vodili sa tuženikom odvijali nakon što je tuženik kupio nekretninu ili prije nego što ju je kupio, svjedok odgovara kako mu to nije poznato , no pretpostavlja da se prije kupoprodaje nisu niti poznavali.

13. Svjedok RČ je iskazao je kako je on radni kolega tuženika. On je na predmetnoj nekretnini bio dva puta, prvi puta 19.6.2024., sjeća se toga dana jer se upravo tog dana igrala nogometna utakmica između Hrvatske i Albanije u svjetskom nogometnom prvenstvu koja je završila rezultatom 2:2. Tada je na nekretninu tuženika došao da mu pomogne izvesti radove, postavljala se metalna ograda , a on je pridržavao tuženiku metalne panele i dodavao mu ih dok je za to vrijeme šarafio ogradu. Navedenoga dana je došao negdje između 14,30 i 15,00 h, a lice mjesta je napustio oko 18 -19 sati te je toga dana čitav posao oko postavljanja predmetne metalne ograde dovršen, znači više nikakve radove glede te ograde nije trebalo činiti, ograda je bila postavljena, a niti ga je tuženik poslije zvao da mu pomogne oko bilo kakvih radova glede toga. Drugi puta je na nekretninu došao negdje u prvoj trećini 7. mjeseca 2024. Tada je tuženiku pomagao oko postavljanja nosača, a sve se ticalo vode koja dolazi iz oluka i njegov posjet nije imao nikakve veze sa ogradom. Nakon što je svjedoku predočena fotografija sa lista 13 spisa na posebno pitanje na koje radove se odnosi ta fotografija, odgovara kako se radovi sa te fotografije odnose na stavljanje zaštitnih metala na metalne nosače na kojima je predviđeno stavljanje karnistera od kubika, a metal je išao do stjenke karnistera, opisani radovi su se odnosili na zbrinjavanje vode koja dolazi iz oluka, odnosno punjenje tog rezervoara. Radovi sa te fotografije nemaju nikakve veze sa radovima koji se tiču postavljanja metalne ograde.

14. Svjedokinja MČ je iskazala kako ona nije više u susjedstvu parničnih stranaka, odselila se sa adrese [adresa] prije 25 godina. Tu je živjela u objektu u kojem danas živi njezin brat AČ. Danas često zna doći kod brata u posjetu. U posjedu nekretnine tužiteljice su danas tužiteljica i njezin sin HČ, dok je u posjedu nekretnine tuženika tuženik. Ranije su u posjedu nekretnine tužiteljice bili njezini roditelji, njezini stric i strina, dok su u posjedu nekretnine tuženika ranije bili Đ i ČČ pa potom njihova kćerka UČŽ. Poznato joj je i da je tuženik na svom dijelu nekretnine uz nekretninu tužiteljice napravio ogradu koja je visinom veća od postojeće žičane ograde koja se nalazi uz tu novonapravljenu ogradu. Ta nova ograda je jako visoka ne može iskazati točnu visinu pa tužiteljica u svom dijelu nekretnine ima jako malo svjetla, a žičana ograda koja se nalazi pored te novonapravljene ograde je normalna odnosno normalne visine i ona nije zaklanjala svjetlo tužiteljici u njezinoj nekretnini. Poznato joj je da je postojao dogovor između roditelja tužiteljice i CČ i ČČ da postojeća žičana ograda bude tu i da se neće raditi ograda drugih dimenzija da imaju svjetla. Nije bila riječ o tome da bi roditelji tužiteljice zabranili A da naprave novu ogradu drugih dimenzija već se radilo o dogovoru da se glede toga neće ništa raditi da svi lijepo vide kroz prozor. Tužiteljica nije zabranila tuženiku da napravi novu ogradu drugih dimenzija, ona ne zna za njihov dogovor glede toga, ali zna da kada je vidjela da je novonapravljena ograda jako visoka, da je onda odlučila tužiti jer se u njezinoj nekretnini zbog ograde slabo vidi i sve je zatvoreno kao u bunkeru. Nije joj poznato kada je tuženik točno postavio tu ogradu i koliko dana je to trajalo, jedan ili više ali zna da je to bilo negdje za vrijeme korone.

15. Svjedokinja GČ je iskazala kako prilikom njihovog dolaska u kuću odnosno preuzimanja posjeda nije postojao nikakav dogovor oko visine ograde na dijelu nekretnine gdje međe sa tužiteljicom niti im je tužiteljica zabranila da naprave ogradu veće visine od postojeće žičane ograde koja se nalazi uz ogradu koju je napravio njezin suprug no kada je kasnije njezin suprug saopćio tužiteljici da namjerava napraviti ogradu kojom će omeđiti svoju nekretninu i pitao ju za visinu tužiteljica se počela derati i rekla je da ništa ne smiju raditi, točno im je pokazala na kojem dijelu, bila je ljuta i nije htjela slušati, suprug joj je pokušao normalno i smireno objasniti, no ona uopće nije htjela slušati pa je suprug ušao u kuću, a prije toga je između njih bila normalna komunikacija. Ona je sve to čula. Nakon toga on se odlučio informirati kod nadležne gradske službe za građevinu o tome koja visina ograde je dozvoljena te je tom prilikom doznao da je dozvoljena visina ograde 2 m. Nakon toga odlučio je napraviti ogradu koja je niža od tih dozvoljenih 2 m. Ograda se sastoji od betonskog zidića sa stupovima na kojima se nalazi lim. Taj zidić i stupovi su dugo tako stajali dok je lim postavljen u roku od par sati u jednom danu i to 19.6.2024. Sjeća se tog dana jer se igrala nogometna utakmica, ne sjeća se točno tko je igrao jer ona to ne prati, ali se sjeća da je kolega RČ koji je pomagao njezinom suprugu u postavljanju tog lima na ogradu pratio tu istu utakmicu. Oni su ogradu taj dan postavljali u popodnevnim satima, nakon posla, suprug je prvi došao, a RČ je došao oko 16 sati toga dana pa su onda krenuli sa postavljanjem. Ona je taj dan popodne vidjela tužiteljicu da prolazi po svojim stepenicama sa kojih je moguće vidjeti ogradu i pretpostavlja da ju je ona taj dan i vidjela, no nije ništa rekla. Žičana ograda se nalazi odmah uz ogradu koju je njezin suprug napravio i ona je niže visine.

16. Svjedok TČ je iskazao kako su u posjedu nekretnine tužiteljice prije tužiteljice i njezinog sina bili njezini roditelji ŽČ i R. Sjeća se da su nekretninu tuženika najprije posjedovali DČ i njegova supruga, zatim njihova kćerka UČŽ, a potom njezin sin G sa suprugom, sinom i kćerkom, a onda su oni tu nekretninu prodali i kupio ju je tuženik. Napominje da su oni susjedi u ulici funkcionirali prilično dobro, svi su znali sve pa kada ga se pita za to da li su postojali kakvi dogovori između oca tužiteljice i DČ o tome da se postojeća žičana ograda ne bi smjela podizati glede njezine visine, odnosno da se ne bi smjela raditi nova ograda veće visine odgovara da bi za dogovore takvog tipa vjerojatno znali. Oni su susjedi u ulici funkcionirali po principu "koliko ja tebi, toliko ti meni". Čitava ulica je bez građevinske dozvole osim nekoliko kuća, možda je postojao nekakav prešutni dogovor, no vjerojatno bi i on procurio. Može još napomenuti kako je DČ bio dosta teška osoba, pomalo nasilan, primjerice prebio je svoju kćer i izbacio ju izvan kuće pa kada bi postojali nekakvi dogovori koji njemu nisu pasali, zasigurno bi se za to znalo. Također mu nije poznato da li je postojao dogovor između tužiteljice i tuženika oko ograde, odnosno da se ne bi smjela povećavati visina postojeće žičane ograde, odnosno nije čuo za takav dogovor niti da bi tužiteljica takvo što zabranila tuženiku, ali zna da ju je to smetalo nakon što je ograda napravljena. Također mu nije poznat niti dan kada je ograda završena, niti koliko je to trajalo, a niti da li je taj dan tužiteljica bila kod kuće. Na pitanje da li je tuženik svoj posjed ogradio na sličan način i prema drugim susjedima, svjedok odgovara kako jest.

17. Svjedok HČ je iskazao kako je u posjedu njihove nekretnine prije njega i majke bio njegov djed ŽČ. Nekretninu tuženika su posjedovali U i DČ, i to u vrijeme kada je on još bio mali, a kada je U umrla u posjed su ušli njezini unuci N i Ć, nakon toga je UČŽ, kćerka od U i NČ odlučila prodati kuću zbog nekih nesuglasica sa svojom djecom, odnosno ovim unucima koje je spomenuo. Kuću je kupio tuženik koji je u posjedu iste. Njemu je poznato da je postojao dogovor između njegov pok. djeda ŽČ i ČČ i NČ da se neće dizati ograda u visini većoj od postojeće žičane ograde. Nije postojao nikakav pisani trag glede toga , ali je to bilo vrijeme kada su si ljudi vjerovali i takav dogovor je postignut. Njegov djed je napravio tu žičanu ogradu i pritom je dozvolio NČ da postavi prozor na svojoj kući koji će gledati na njihovu stranu. Djed A nije izričito zabranio da se visina ograde mijenja, ali je postojao dogovor i nije bilo problema glede toga pa ni kada su u posjed došli unuci DČ, svi su bili upućeni u to. Sjeća se da je tuženik sa njegovim pok. djedom ŽČ nakon što je stupio u posjed nekretnine pričao o ogradi, rekao je da bi napravio novu ogradu i djed se složio sa time, čak je rekao da će snositi trošak u 1/2 iznosa, ali je uvjet bio da ograda bude u istoj visini kao i postojeća žičana , odnosno mogla je biti mrvicu viša, ali ne u visini da se ogradom zatamnjuju prozori, a ovo je sada nakon što je tuženik napravio novu ogradu postalo suteren od kuće, a pritom misli na prizemlje i time je smanjena vrijednost njihove nekretnine. Djed nije ništa zabranio tuženiku. On je čuo taj razgovor i bio je prisutan tome. Potom je kasnije tuženik predložio njegovoj majci visinu ograde od 1,80 m ili 1,90m, pitao ju je koja visina joj od toga prihvatljiva, majka je rekla da joj ni jedna od tih visina odgovara, no susjed nije za to mario i nije gledao na to da nemaju svjetlo i oni nisu znali da će na ogradu ići lim, odnosno da će ograda zapravo biti nepropusna za svjetlo, zrak i ostalo. To postavljanje ograde s njihove strane postavljanjem metalnih dijelova je trajalo 1-2 dana, ne sjeća se više, on je vidio kada je tuženik to radio, ne zna u koliko točno je to dovršio i ne zna da li je majka u to vrijeme bila doma. Zna jedino da se radilo o lipnju 2024.

18. Svjedokinja PČ je iskazala kako su sada u posjedu nekretnine tužiteljice tužiteljica i njezin sin, a prije njih su u posjedu bili njezina sestra R i šogor ŽČ. Sjeća se da su nekretninu tuženika najprije posjedovali DČ i njegova supruga ČČ, zatim njihova kćerka UČŽ i njezina djeca, a oni su tu nekretninu prodali i kupio ju je tuženik. Ona je u nekretnini tužiteljice živjela od 1969. do 1974., a poslije je dolazila u posjetu sestri R. Postojao je dogovor između CČ i njezinog šogora ŽČ da Đ može staviti prozor na gornjem katu svoje kuće kada ga sagradi na stranu koja gleda prema nekretnini ŽČ, također je postojao i dogovor da žičana ograda koju je njezin šogor ŽČ postavio na međi između njih bude takva kakva jest, odnosno do visine prozora da ne smeta svjetlosti za prostoriju. Njezin šogor nije ništa zabranjivao CČ već je između njih postojao dogovor. Sjeća se da je šogor jednom prilikom spominjao da je dobio novog susjeda ovdje tuženika te da je bila riječ da se postojeća žičana ograda primijeni, da bude malo bolja ograda, ali opet visine u razini prozora. To joj je poznato iz razgovora sa šogorom, nije joj poznato da se tuženik suglasio sa time glede visine ograde. Ne zna da li je njezin šogor zabranio tuženiku da se podiže visina postojeće ograde , odnosno da se napravi nova ograda čija će visina biti veća od postojeće. Nije joj poznato kojeg točno dana je tuženik postavio ogradu i koliko su trajali ti radovi oko postavljanja , ali joj je iz njene priče poznato da ona tada nije bila doma jer ona ide na vikendicu , a on je u to vrijeme postavljao ogradu.

19. Sud prihvaća iskaze svjedoka i stranka u dijelu u kojem su oni međusobno suglasni i podudarni te ih u tom dijelu ocjenjuje uvjerljivim i istinitim, budući da isti imaju neposredna saznanja o odlučnim činjenicama, a sadržaji iskaza svjedoka i stranaka u tom dijelu nisu ničim dovedeni u sumnju. U dijelu kojem ti iskazi nisu podudarni, sud iskaze ne prihvaća i ocjenjuje ih kao neuvjerljive, neživotne i nelogične, o čemu će biti riječ kasnije u ovoj presudi.

20. Tužiteljica tijekom postupka tvrdi da je postavljanjem metalnih stupaca koji čine metalnu ogradu visine cca 1,80 m od strane tuženika na nekretnini u njegovom vlasništvu i posjedu smetana u posjedu prava stvarne služnosti svjetla, zraka i vidika jer da postavljanjem te ograde više nema svjetlo, zrak i vidik u prizemnim prostorijama svoje kuće na dijelu koje međi sa nekretninom tuženika. Prema odredbi čl. 16. st. 2. ZVDSP kad posjednik jedne nekretnine jednostrano zabrani posjedniku druge nekretnine činiti na toj nekretnini nešto što bi taj inače mogao činiti, pa to taj zbog toga propusti učiniti, posjednik prve nekretnine je time u korist te nekretnine, kao povlasne, izvorno stekao posjed prava stvarne služnosti da se to propušta činiti na drugoj nekretnini kao poslužnoj. Člankom 186. st. 1. ZVDSP propisano je da stvarna služnost je stvarno pravo svagdašnjeg vlasnika određene nekretnine (povlasna nekretnina) da za potrebe te nekretnine na određeni način služi nečijom nekretninom (poslužna nekretnina), čiji svagdašnji vlasnik to mora trpjeti ili mora propuštati određene radnje glede svoje nekretnine koje bi inače imao pravo štititi. Negativne služnosti su one kod kojih njihov titular ima pravo zahtijevati od vlasnika poslužnog dobra da se suzdrži od obavljanja određenih radnji na svom dobru koje bi inače, kao vlasnik, imao pravo obavljati (pa tako da ne podiže ogradu na više). Kućne služnosti su one kod kojih su povlasne nekretnine zgrade ili zemljište oko njih, a ovlašćuju na poduzimanje određenih radnji na susjedovoj nekretnini kao poslužnoj, što je taj dužan trpjeti. Pravo služnosti svjetla, zraka i vidika je negativna kućna služnost pa za stjecanje posjeda prava navedene služnosti nije dovoljno izricanje zabrane susjedu da čini ono što oduzima vidik ili priječi dotok svjetlosti, već je potrebno da se on toj zabrani i pokori, kako to propisuje odredba čl. 16. st. 2. ZVDSP. Dakle, u faktičnom posjedu prava služnosti vidika, svjetlosti i zraka nalazi se onaj koji je drugom zabranio činiti na toj nekretnini nešto što bi taj inače mogao činiti, a ovaj se toj zabrani pokori (tako i Žs u Zagrebu u Gž-8201/99 od 4.12.2001.). Na osnovu provedenih dokaza utvrđeno je da je tuženik na nekretnini u svom vlasništvu, označenoj kao kčbr. [katastarska čestica], upisanoj u zk uložak br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] 19.6.2024. postavio metalne stupce koji čine metalnu ogradu visine cca 1,80 m na udaljenosti od 30 cm od međe dijela nekretnine čija je suposjednica tužiteljica. Utvrđeno je i da je posjed stranaka ranije dijelila stara žičana ograda niže visine, cca 100 cm koja nije uklonjena i koja stoji na istom mjestu, pored ove metalne ograde koji je postavio tuženik. Također je, s obzirom na iskaze stranaka i svjedoka sud utvrdio da tužiteljica u konkretnom slučaju nije dokazala da bi tuženiku zabranila da na svojoj nekretnini podiže ogradu na više, a da se tuženik toj zabrani pokorio. Naime, takvo što tuženik u svom iskazu izričito opovrgava, navodeći pritom da nije istina da bi mu tužiteljičin otac zabranio da postavlja ogradu visine veće od postojeće žičane ili da bi ga tražio da ju ne postavlja, da je jednom prilikom tužiteljica tražila da nova ograda koju bi postavio ne bude visoka, odnosno da ne bude viša od postojeće žičane, a sve iz razloga što ona ima prozore u prizemlju kuće pa bi joj viša ograda smetala, a da se on nije složio sa tom zabranom jer da mu nitko ne može zabraniti da nešto radi na svojoj nekretnini. Dakle, tuženik se nije pokorio takvoj zabrani i taj dio iskaza njegova iskaza ovaj sud ocjenjuje uvjerljivim i istinitim, tim više jer i sama tužiteljica u svom iskazu navodi da je kada joj je tuženik spomenuo da planira postaviti ogradu te ju pitao na kojoj visini joj je to prihvatljivo, ona mu je navela da joj visina stupića ne odgovara zbog zraka i svjetla, na što je on burno reagirao i rekao joj da nije za dogovor te kako ju na ovaj način želi zaštititi jer da on ima psa koji može preskočiti ogradu. Imajući u vidu ovakav iskaz same tužiteljice, jasno je da i sama tužiteljica navodi da se tuženik nije pokorio takvoj zabrani tužiteljice, već se štoviše, tome izričito usprotivio. Nadalje, i svjedokinja IČ navodi kako tužiteljica nije zabranila tuženiku da napravi novu ogradu drugih dimenzija, ona ne zna za njihov dogovor glede toga, ali zna da kada je vidjela da je novo napravljena ograda jako visoka, da je onda odlučila tužiti jer se u njezinoj nekretnini zbog ograde slabo vidi i sve je zatvoreno kao u bunkeru. Također i svjedokinja GČ navodi kako tužiteljica nije tuženiku zabranila da napravi ogradu veće visine od postojeće žičane ograde koja se nalazi uz ogradu koju je napravio njezin suprug, no kada je kasnije njezin suprug saopćio tužiteljici da namjerava napraviti ogradu kojom će omeđiti svoju nekretninu i pitao ju za visinu, tužiteljica se počela derati i rekla je da ništa ne smiju raditi, a tuženik se nakon toga odlučio informirati kod nadležne gradske službe o tome koja visina ograde je dozvoljena te je tom prilikom doznao da je dozvoljena visina ograde 2 m pa je potom odlučio napraviti ogradu koja je niža od tih dozvoljenih 2 m. Osim toga, i svjedok TČ navodi da mu nije poznato da li je postojao dogovor između tužiteljice i tuženika oko ograde, odnosno da se ne bi smjela povećavati visina postojeće žičane ograde, odnosno nije čuo za takav dogovor niti da bi tužiteljica takvo što zabranila tuženiku, ali zna da ju je to smetalo nakon što je ograda napravljena. I svjedok HČ navodi da njegov djed nije ništa zabranio tuženiku te da je kasnije tuženik predložio njegovoj majci visinu ograde od 1,80 m ili 1,90 m, pitao ju je koja visina joj od toga prihvatljiva, majka je rekla da joj ni jedna od tih visina odgovara, no da tuženik nije za to mario i nije gledao na to da nemaju svjetlo. U konačnici, i svjedokinja PČ navodi da ne zna da li je njezin šogor zabranio tuženiku da se podiže visina postojeće ograde, odnosno da se napravi nova ograda čija će visina biti veća od postojeće. Navede dijelove iskaza svjedoka ovaj sud prihvaća kao uvjerljive, logične i suglasne, kako međusobno, tako i sa naprijed navedenim dijelovima iskaza stranaka. Dakle, ovaj sud odbio je tužbeni zahtjev jer nalazi da tužiteljica nije dokazala da je bila u posjedu prava služnosti vidika i svjetlosti sa susjedne nekretnine tuženika, a koja bi služnost ograničavala tuženika u podizanju ograde, odnosno nije utvrđeno da u korist tužiteljice postoji odgovarajuća negativna služnost zabrane da tuženik bilo što radi na svom susjednom zemljištu. Stoga prema stajalištu ovog suda tužiteljici, za koju nije utvrđeno da bi bila ovlaštenik predmetne negativne služnosti niti da bi stoga tuženik počinio čin smetanja, ne pripada pravo na zahtijevanu posjedovnu zaštitu u smislu odredbe čl. 21. ZVDSP. Budući da sud pruža zaštitu posjeda prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, a da nije utvrđeno da bi tužiteljica bila u posljednjem mirnom posjedu prava negativne kućne služnosti pa stoga niti da bi ju tuženik postavljanjem metalnih stupaca u ogradu koja se nalazi na njegovom zemljištu u tome smetao. Sama okolnost što sporna ograda tužiteljici smeta u uživanju vidika, svjetla, zraka ili narušava vrijednost njezine nekretnine sama po sebi ne ukazuje na osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva jer nije utvrđeno da u korist tužiteljice postoji odgovarajuća negativna služnost zabrane da tuženik bilo što radi na svom susjednom zemljištu. Uzgredno se napominje kako tužiteljica nije dokazala svoje navode da je njezin otac rekao tadašnjim vlasnicima nekretnine na adresi [adresa] (na kojoj se nalazi nekretnina tuženika) U i NČ da ne postavljaju nikakvu ogradu kako bi njegova nekretnina mogla imati svjetlo, zrak i vidik, a što su oni i poslušali te da je tuženik jasno znao za navedeno. Naime, iako tužiteljica i njezin sin, svjedok SČ te svjedokinje MČ i PČ u svojim iskazima samo paušalno ističu takve navode, ovaj sud smatra da takvi navodi nisu ničim dokazani te ih ocjenjuje kao neuvjerljive, neživotne i nelogične. Sud pritom smatra uvjerljivim, životnim i logičnim navode tuženika da mu prodavateljica nekretnine mu nije ništa spominjala da bi tužiteljica ili njezini prednici prodavateljici ili njezinim prednicima zabranili da postavljaju ogradu visine veće od postojeće, odnosno da bi tražili da je ne postavljaju je su takvi navodi suglasni dijelu iskaza svjedoka AČ u kojem na pitanje da li su njegovi i tužiteljičini roditelji ili poslije tužiteljica ili on ikada zabranili NČ i ČČ odnosno njihovoj kćerki UČŽ ili njezinom sinu da postavljaju ogradu na svom dijelu, a koji dio gleda na prozore nekretnine tužiteljice odgovara kako nitko od navedenih to nikada nije zabranio, a isto tako nisu niti tražili da ne postavljaju ogradu te dijelu iskaza svjedoka TČ u kojem na pitanje da li su postojali kakvi dogovori između oca tužiteljice i NČ o tome da se postojeća žičana ograda ne bi smjela podizati glede njezine visine, odnosno da se ne bi smjela raditi nova ograda veće visine odgovara da bi za dogovore takvog tipa vjerojatno znali, da he možda postojao nekakav prešutni dogovor, no vjerojatno bi i on „procurio“. Sud pritom ima u vidu i navode tog svjedoka kako je DČ bio dosta teška osoba, pomalo nasilan, primjerice prebio je svoju kćer i izbacio ju izvan kuće pa kada bi postojali nekakvi dogovori koji njemu nisu pasali, zasigurno bi se za to znalo. Imajući u vidu takve navode, posebice one svjedoka TČ, ovaj sud smatra da nisu dokazani paušalni navodi tužiteljice da bi između njezinog oca i pok. U i NČ postojao dogovor da se postojeća ograda ne diže po visini kako bi njegova nekretnina mogla imati svjetlo, zrak i vidik, a što su oni i poslušali te da je tuženik jasno znao za navedeno. Navodi tuženika glede te činjenice suglasni su i sadržaju Ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljenog između tuženika kao kupca i ĐČ kao prodavatelja u kojem je u čl. 6. navedeno da tim Ugovorom prodavatelj jamči kupcu da nekretnina nije opterećena nikakvim uknjiženim ili neuknjiženim teretima i drugim postojećim ili budućim pravima ili zahtjevima trećih osoba. Ovaj sud zaključuje da je pravo tuženika kao vlasnika nekretnine da na istoj napravi ogradu do visine koja je dozvoljena posebnim propisima te da navedeno izvire iz njegovog vlasničkog prava za koje nije potrebno imati služnost, a to tim više što postavljanjem metalnih stupaca u ogradu na nekretnini tuženika nije zadirano u prostor nekretnine u posjedu tužiteljice, već je ta ograda ostala isključivo unutar prostora nekretnine tuženika. Dalje sud smatra da bi se tužiteljica mogla osnovano protiviti postavljanju metalnih stupaca u ogradu na nekretnini tuženika u posjedovnoj parnici, samo ako bi dokazala da je stekla posjed prava negativne služnosti svjetla, zraka i vidika koji bi ju ovlašćivao da tuženiku zabrani da podiže visinu ograde u odnosu na onu postojeću, a da bi stekla posjed prava opisane negativne služnosti, tužiteljica da je bila dužna prethodno zabraniti tuženiku da podiže visinu ograde na svojoj nekretnini u odnosu na onu postojeću, a kojoj zabrani da se je tuženik morao pokoriti. Obzirom da iz navoda tužiteljice sud utvrđuje kako je tuženik bez suglasnosti tužiteljice postavio metalne stupce u ogradu na svojoj nekretnini, a koji su po visini veći od postojeće žičane ograde na međi stranaka, bez da je istaknuto da bi prethodno tužiteljica zabranila tuženiku vršenje tih zahvata, a kojoj zabrani da bi se tuženik pokorio, to je ovaj sud zaključio kako tužiteljica nije iznijela činjenice iz kojih bi bilo moguće zaključiti da je ista posjednik prava negativne služnosti. Stoga je odlučeno kao u toč. I. izreke ovog rješenja.

21. U odnosu na tuženikov prigovor prekluzije treba navesti da je isti osnovan. Sud je utvrdio da je tuženik metalne stupce koji čine metalnu ogradu postavio 19.6.2024., i to na temelju iskaza tuženika i svjedoka RČ koji vrlo detaljno, iscrpno i uvjerljivo navode da se upravo tog dana igrala nogometna utakmica između Hrvatske i Albanije u svjetskom nogometnom prvenstvu. Njihove navode potvrđuje i svjedokinja GČ. Osim toga, uvidom o fotografiju sa nadzorne kamere u vlasništvu tuženika (list 36) koja datira sa 20.6.2024. razvidno je kako je sporna ograda sa metalnim stupcima s danom kada je fotografija nadzorne kamere sačinjena, dakle s danom 20.6.2024. napravljena, a saslušani svjedoci su na toj fotografiji pokazali spornu ogradu, odnosno potvrdili da se radi o istoj. Prema čl. 21. st. 3. ZVDSP, pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja. Dakle, sukladno čl. 21. st. 3. ZVDSP, tužiteljica je tužbu radi smetanja posjeda mogla podnijeti u prekluzivnom roku od 30 dana od saznanja za čin smetanja i počinitelja pa je u postupku valjalo utvrditi navedeno. Tužiteljica u tužbi navodi da je tuženik metalne stupce koji čine metalnu ogradu postavio 26.6.2024., a taj navod, imajući u vidu da je u postupku nedvojbeno utvrđeno da je tuženik metalnu ogradu postavio 19.6.2024., ovaj sud ne može uzeti kao dokazan. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da ona nije vidjela postavljanje i „šarafanje“ ograde i taj dio njezina iskaza sud ocjenjuje kao uvjerljiv. Dalje navodi da je zato svjedok (misleći pritom na svjedoka RČ) i izjavio da njih nije vidio jer nikoga nije bilo doma, vratila se u nedjelju navečer doma i vidjela postavljenu ogradu. Ne sjeća se točno o kojem datumu se radilo. Ona je slijedeći dan kontaktirala odvjetnika i navela što se dogodilo i fotografirala stanje zna da je sve bilo u roku jer je bila riječ o tome da se sve mora dostaviti u roku od 8 dana i da imaju vremena. Odvjetnik je podnio tužbu odmah nakon što mu je ona dostavila sve traženo, dakle u okviru tih 8 dana. Dakle, sama tužiteljica ne zna kada je saznala za čin smetanja, odnosno o kojoj točno nedjelji se radi. Ukoliko se radi o nedjelji iza 19.6.2024. kada je tuženik postavio metalnu ogradu (odnosno o 23.6.2024.), a imajući u vidu da je tužiteljica je tužbu podnijela dana 25. srpnja 2024., to je tužba nepravovremena. Valja napomenuti kako iz iskaza tužiteljice proizlazi da ona nije kod kuće petkom, subotom i nedjeljom, a tužiteljica pritom ne navodi da je u drugoj polovici lipnja 2024. dulji vremenski period ne bi bilo kuće pa je za pretpostaviti da je datum saznanja za postavljanje ograde upravo 23.6.2024., odnosno prva nedjelja iza postavljanja ograde. Teret dokaza o tome do kada je postavljena metalna ograda je na tužiteljici. Odredbom čl. 221. a ZPP propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Obzirom da niti sama tužiteljica u tužbi, u svom iskazu, a niti kasnije tijekom postupka ne navodi kada je saznala za postavljanje ograde, već se može samo pretpostaviti da se radi o nedjelji 23.6.2024. te pritom navodi da se ne sjeća točno o kojem datumu se radilo , iako je na njoj teret dokaza glede te činjenice te obzirom na navedene nedosljednosti činjenica iznesenih tijekom postupka od strane tužiteljice o tome da bi tuženik ogradu postavio 26.6.2024., ovaj sud nije prihvatio tvrdnje tužiteljice iz tužbe da je tuženik metalne stupce koji čine metalnu ogradu postavio 26.6.2024. te je primjenom pravila o teretu dokazivanja prihvatio prigovor prekluzije. U konkretnom slučaju radi se o materijalnopravnom prigovoru o kojem ovisi ocjena osnovanosti tužbenog zahtjeva pa je tužbeni zahtjev i iz tog razloga valjalo odbiti, a ne odbaciti (tako i Žs u Zagrebu u Gž -6247/07 od 10.2.2009. i Gž-5848/12 od 25.9.2012.).

22. Što se tiče ocjene dokaza sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane na glavnoj raspravi, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima te odredbama zakona.

23. Sud je odbio dokazni prijedlog tužiteljice za provođenjem očevida na licu mjesta, bez prisustva vještaka jer je smatrao da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno da se na temelju istog može donijeti pravilno i na zakonu osnovano rješenje. Naime, sud bi i izvođenjem tog dokaza, iz naprijed iznijetih razloga, došao do jednakih utvrđenja. Iz istih razloga nije provedeno niti u tužbi predloženo vještačenje po vještaku geodetske ili građevinske struke.

24. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP. Tuženiku je priznata jednokratna nagrada za radnje poduzete po odvjetniku u ovom postupku za cjelokupni prvostupanjski postupak, bez obzira na broj radnji koje je poduzeo u visini od 250 bodova, odnosnu u iznosu od 500,00 EUR na temelju Tbr. 7. točka 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23- dalje: Tarifa) te PDV po stopi od 25%, odnosno sveukupno 625,00 EUR. Na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 151. stavka 3. ZPP dosudio i zatražene zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke.

U Zagrebu, 26. veljače 2026.

Sutkinja

Vedrana Kufrin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana:

- od dana održavanja ročišta na kojem se rješenje objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa rješenja, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. tužiteljica po punomoćnici, uz rješenje o sudskoj pristojbi na rješenje u sporovima zbog posjeda u iznosu od 26,54 EUR

2. tuženiku po punomoćniku