REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11
Povrv-581/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Jasni Golubić, na pisani prijedlog sudske savjetnice Lare Bogdanović, u pravnoj stvari tužitelja KOMUNELA d.o.o., OIB: 06875741633, Umag, Tribje 2, kojeg zastupa punomoćnik Vedran Marcan, odvjetnik u Umagu, Ulica 1. svibnja 4, protiv tuženika MOBILE RENT d.o.o., OIB: 97101201914, Zagreb, Dubrava 264, kojeg zastupa punomoćnik Goran Jedličko, odvjetnik u Zagrebu, Martićeva 67, uz umješača na strani tuženika A-ANTICUS d.o.o., OIB: 07545451198, Zagreb, Štefanovečka ulica 10, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. siječnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika Luke Vukšića (u zamjenu za odvjetnika Vedrana Marcana) i punomoćnika tuženika odvjetnika Gorana Jedlička, u sporu radi isplate iznosa od 47,78 EUR, 26. veljače 2026., objavio je i
p r e s u d i o j e
I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Anite Škurjanec iz Zagreba, Gajeva 2, poslovni broj Ovrv-71700/2023 (javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-1033/2023) od 17. siječnja 2024., u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 47,78 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 30. rujna 2020. do isplate, i to za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja obavljene prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa važeća na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa važeća na dan 1. srpnja te godine, u roku od osam dana.
II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Anite Škurjanec iz Zagreba, Gajeva 2, poslovni broj Ovrv-71700/2023 (javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-1033/2023) od 17. siječnja 2024., u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju trošak postupka u iznosu od 62,31 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 17. siječnja 2024. do isplate, te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan.
III Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 200,58 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 26. veljače 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.
IV Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 0,90 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 26. veljače 2026. do isplate, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Ovaj postupak pokrenut je povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donijela javna bilježnica Anita Škurjanec iz Zagreba, Gajeva 2, poslovni broj Ovrv-71700/2023 (javnobilježnički predmet: UPP/OS- Ovrv-1033/2023) od 17. siječnja 2024. Nakon zaprimljenog prigovora, navedeno rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv- 581/2024 od 2. srpnja 2024., i to u dijelu kojim je bila određena ovrha, uz istodobno ukidanje provedenih ovršnih radnji. Određeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, pri čemu se ovršni prijedlog smatra tužbom, a prigovor tuženika odgovorom na tužbu.
2. U prigovoru tuženik osporava osnovu i visinu potraživanja te aktivnu i pasivnu legitimaciju, osporava dosuđeni trošak u javnobilježničkom rješenju te ističe prigovor zastare. Navodi da nikada nije zaprimio račun tužitelja, da s tužiteljem nije bio u poslovnom odnosu, da vozilo za koje je izdan račun nije u njegovu vlasništvu niti je u relevantnom razdoblju bio korisnik vozila te da tužitelj nije izvršio uslugu za koju potražuje naknadu. Predlaže o parnici obavijestiti A-ANTICUS d.o.o. radi zasnivanja građanskopravnog učinka (regresa), navodeći da je ta osoba bila korisnik vozila.
3. Tužitelj se podneskom od 17. lipnja 2024. očitovao na prigovor te naveo da tuženik duguje iznos jedne dnevne parkirališne karte od 47,78 EUR na temelju ugovora o parkiranju koji proizlazi iz Odluke o organizaciji i načinu naplate parkiranja i Pravilnika o zonama, lokacijama, trajanju parkiranja, vremenu naplate parkiranja i visinama naknade za parkiranje na javnim parkiralištima u sustavu naplate na području Grada Umaga-Umago. Navodi da su tim propisima uređeni osnova i visina tražbine te dospijeće. Ističe da je vozilo registarske oznake [registarska oznaka] dana 12. rujna 2020. bilo parkirano na parkiralištu DANTE ALIGHIERI 263, bez plaćene karte, što je utvrdila ovlaštena osoba tužitelja. Navodi da je podatke o vlasniku/korisniku dobio od Ministarstva unutarnjih poslova automatskom obradom podataka te da je tuženiku prije pokretanja postupka poslao opomenu. Prigovor zastare smatra neosnovanim.
4. Tuženik je u podnesku od 30. srpnja 2024. ostao kod navoda iz prigovora. Navodi da nikada nije bio vlasnik vozila jer je vlasnik OTP leasing d.d., a da je s tuženikom sklopljen ugovor o operativnom leasingu pa se vlasništvo vozila ne stječe. Nadalje navodi da na dan 12. rujna 2020. nije bio ni korisnik/posjednik vozila jer je vozilo bilo u posjedu A-ANTICUS d.o.o. na temelju ugovora o najmu za razdoblje od 16. srpnja do 16. listopada 2020., te da tužitelj nije utvrđivao stvarnog korisnika vozila.
5. Sud je 5. studenog 2025., sukladno članku 211. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), obavijestio A-ANTICUS d.o.o. o započetoj parnici te se ta osoba podneskom od 22. prosinca 2025. pridružila sporu kao umješač na strani tuženika. Umješač navodi da je u trenutku izdavanja dnevne karte bio najmoprimac vozila, ali osporava pasivnu legitimaciju tuženika ističući da tužitelj nije dokazao da je pokušao utvrditi osobu koja je upravljala vozilom.
6. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao isprave u spisu i to: račun br. 3524/1/1 od 21. rujna 2020. (list 7 spisa), Ugovor o najmu motornog vozila broj: K-10- 2020 od 16. srpnja 2020. (list 19-20 spisa), Izvještaj o nalogu za plaćanje dnevne parkirne karte (list 54 spisa), Pravilnik o zonama, lokacijama, trajanju parkiranja, vremenu naplate parkiranja i visinama naknade za parkiranje na javnim parkiralištima u sustavu naplate na području Grada Umaga-Umago („Službene novine Grada Umag- Umago“, broj: 10/19.) (list 55-65 spisa), Odluka o organizaciji i načinu naplate parkiranja („Službene novine Grada Umag-Umago“, broj: 3/10.) (list 66-74 spisa), Ugovor o operativnom leasingu br. 1051642 od 17. srpnja 2020. (list 82-83 spisa), preslika prometne dozvole za vozilo registarske oznake [registarska oznaka] (list 84 spisa),
Odluka o organizaciji i načinu naplate parkiranja Grada Zagreba (list 88-95 spisa), uvjerenje MUP-a, POLICIJSKA UPRAVA ISTARSKA, Policijska postaja Umag s ispostavom Buje o vlasništvu vozila (list 103 spisa) i Opći uvjeti organiziranja i naplate parkiranja u luci Opatija (list 106-110 spisa).
7. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza sukladno članku 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
8. Predmet spora je isplata iznosa od 47,78 EUR po osnovi neplaćene dnevne parkirališne karte za parkiranje na parkiralištu DANTE ALIGHIERI 263 u Gradu Umagu-Umago za dan 12. rujna 2020.
9. Nije sporno da je vozilo registarske oznake [registarska oznaka] dana 12. rujna 2020. bilo parkirano na navedenoj lokaciji te da parkirališna karta nije plaćena.
10. Sporni su osnova i visina zahtjeva, aktivna i pasivna legitimacija, zastara te troškovi.
11. Iz računa br. 3524/1/1 od 21. rujna 2020. (list 7) i Izvještaja o nalogu za plaćanje dnevne parkirne karte (list 54) utvrđeno je da se dnevna karta odnosi na vozilo DA338GL za razdoblje od 12. rujna 2020. u 11:01 do 13. rujna 2020. u 11:01, na lokaciji DANTE ALIGHIERI 263, te da je račun izdan na iznos od 47,78 EUR.
12. Iz uvjerenja MUP-a, Policijska uprava istarska, Policijska postaja Umag s ispostavom Buje o vlasništvu vozila (list 103 spisa) o vlasništvu vozila (list 103) utvrđeno je da je na dan 12. rujna 2020. vlasnik vozila bio OTP leasing d.d.
13. Iz Ugovora o operativnom leasingu br. 1051642 od 17. srpnja 2020. (list 82–83) proizlazi da je ugovor sklopljen između OTP leasinga d.d. i tuženika na razdoblje od tri mjeseca, pa je tuženik na dan 12. rujna 2020. bio korisnik leasinga, što proizlazi i iz prometne dozvole (list 84) u kojoj je kao korisnik vozila naveden tuženik.
14. Iz Ugovora o najmu motornog vozila br. K-10-2020 od 16. srpnja 2020. (list 19– 20) proizlazi da je tuženik dao vozilo u najam umješaču za razdoblje od 16. srpnja 2020. do 16. listopada 2020., te da je najmoprimac dužan snositi kazne za prometne prekršaje i parkirališne kazne.
15. Prigovor nedostatka aktivne legitimacije nije osnovan jer aktivna legitimacija tužitelja proizlazi iz članka 7. Odluke o organizaciji i načinu naplate parkiranja („Službene novine Grada Umag-Umago“ broj 3/10), prema kojoj zaustavljanjem ili parkiranjem vozila na javnom parkiralištu s naplatom vozač odnosno vlasnik vozila sklapa s organizatorom parkiranja ugovor o korištenju javnog parkirališta uz korištenje dnevne parkirališne karte, prihvaćajući opće uvjete propisane odlukom.
16. Prema članku 14. stavku 1. iste Odluke korisnikom koji podliježe plaćanju dnevne karte smatra se posjednik odnosno korisnik vozila koji upravljajući vozilom i pristupajući parkiralištu sklapa ugovor o korištenju parkirališta. Stavkom 2. istog članka propisano je da, ako se korisnik ne može utvrditi prema stavku 1., korisnikom se smatra vlasnik vozila evidentiran u evidencijama Ministarstva unutarnjih poslova prema registracijskoj oznaci.
17. Člankom 5. stavkom 13. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19 i 42/20) propisano je da Ministarstvo unutarnjih poslova dostavlja podatke o vlasnicima odnosno korisnicima vozila na temelju ugovora o leasingu ovlaštenim subjektima radi obavljanja poslova nadzora nepropisno zaustavljenih i parkiranih vozila.
18. Člankom 60. stavkom 4. Zakona o leasingu („Narodne novine“ broj 141/13) propisano je da pristojbe i druga davanja vezana uz neposredno korištenje objekta leasinga snosi primatelj leasinga.
19. Imajući u vidu navedene propise te utvrđeno činjenično stanje, sud smatra da je tuženik kao korisnik leasinga pasivno legitimiran za isplatu dnevne parkirališne karte, jer je bio evidentiran kao korisnik vozila u MUP-ovim evidencijama i prometnoj dozvoli na dan 12. rujna 2020. (isto tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj: Rev-750/2024-2 od 22. listopada 2024.)
20. Iako iz ugovora o najmu proizlazi da je umješač bio najmoprimac i da je dužan snositi parkirališne kazne, taj ugovor ne obvezuje tužitelja kao treću osobu (članak 336. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima – „Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO). Pritom bi na tužitelja bio stavljen nerazmjeran teret kada bi morao utvrđivati kome je primatelj leasinga dalje dao vozilo u najam, jer se takva činjenica ne evidentira u javnim evidencijama. Tuženik eventualna regresna prava može ostvarivati prema umješaču, pri čemu je umješaču u smislu članka 211. ZPP-a zasnovan građanskopravni učinak.
21. Prigovor visine zahtjeva nije osnovan jer je visina tražbine razvidna iz računa (list 7) koji se temelji na Pravilniku o zonama, lokacijama, trajanju parkiranja, vremenu naplate parkiranja i visinama naknade za parkiranje na javnim parkiralištima u sustavu naplate na području Grada Umaga-Umago („Službene novine Grada Umag-Umago“, broj: 10/19.) (list 55-65 spisa).
22. Prigovor zastare nije osnovan. Prijedlog za ovrhu podnesen je 5. rujna 2023., tražbina je nastala 12. rujna 2020., račun je izdan 21. rujna 2020., a dospijeće je bilo 29. rujna 2020., pa trogodišnji rok zastare iz članka 226. stavka 1. ZOO-a nije istekao prije pokretanja postupka.
23. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev je osnovan te je, sukladno članku 451. stavku 3. ZPP-a, odlučeno kao u točki I. izreke presude.
24. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom. Sukladno čl. 183. st. 1. ZOO-a dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje. Kako iz računa br. 3524/1/1 od 21. rujna 2020. (list 7 spisa) proizlazi da je rok dospijeća istog 8 dana, odnosno 29. rujna 2020., s obzirom da je račun izdan 21. rujna 2020., tužitelj ima pravo na zatezne kamate od sljedećeg dana, odnosno od 30. rujna 2020., pa je tuženikov prigovor tijeku zateznih kamata neosnovan, slijedom čega je odlučeno kao u točki I izreke presude.
25. Odluka o stopi zatezne kamate u odnosu na glavnicu temelji se na članku 29. stavku 2. ZOO-a, prema stopi za odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava.
26. Sukladno Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova od 2. lipnja 2017., broj Su-IV- 204/17, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka iz javnobilježničkog rješenja, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima parničnog postupka. Stoga je odlučeno kao u točkama II. i III. izreke, kao što je obrazloženo u nastavku.
27. Tužitelj je u cijelosti uspio u ovoj parnici u odnosu na odluku o glavnoj stvari zbog čega ima pravo na naknadu troškova u skladu s odredbom članka 154. stavka 1. ZPP-a. Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 47,78 EUR, tužitelju su, kao potrebni (članak 155. stavak 1. ZPP), priznati troškovi jednokratne nagrade za prvostupanjski postupak u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 7. točka 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: OT), uvećano za PDV od 25% u iznosu od 25,00 EUR (Tbr. 46. OT), što ukupno iznosi 125,00 EUR, trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 13,27 EUR te troškovi ovršnog postupka i to trošak predujma naknade i ostatka naknade javnog bilježnika u iznosu od 25,00 EUR (sukladno odredbama Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku - "Narodne novine" broj 9/21; dalje: Pravilnik) i sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 29,85 EUR (Tbr. 11. točka 1. OT) uvećano za PDV od 25% u iznosu od 7,46 EUR (Tbr. 46. OT), što ukupno iznosi 62,31 EUR, a što sve ukupno iznosi 200,58 EUR.
28. Na dosuđeni trošak tužitelju pripadaju i zatezne kamate od dana donošenja presude (članak 151. stavak 3. ZPP-a) do isplate, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO za ostale odnose jer se radi o troškovima postupka.
29. Tužitelju nije priznat trošak ovršnog postupka preko dosuđenog iznosa jer isti nije niti nastao. Stoga je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 0,90 EUR odbijen kao neosnovan te je odlučeno kao u točki IV izreke presude.
Zagreb, 26. veljače 2026.
Sutkinja
Jasna Golubić
Nacrt odluke izradila
sudska savjetnica
Lara Bogdanović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a).