REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-10700/2023-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Tanji Hučera kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o. za opskrbu električnom energijom, Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, zastupan po Željki Pokupec, odvjetnici iz Zagreba, po generalnoj punomoći Su-683/23, protiv Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, zastupan po zaposlenici tuženika ČA, po generalnoj punomoći Su-359/11,, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 16. siječnja 2025., održane u nazočnosti ČAE, odvjetničkog vježbenika i zz za punomoćnika tužitelja Željku Pokupec, odvjetnicu i punomoćnicu tužitelja po generalnoj punomoći Su-683/23, i u nazočnosti ČA, zaposlenice tuženika, po generalnoj punomoći Su-359/11, dana 26. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku GRADU ZAGREBU, OIB: 6181789437 da tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o., OIB: 43965974818 isplati iznos od 1.648,16 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, i to:

-na iznos od 326,89 eur tekućim od 30.03.2023. pa do isplate,

-na iznos od 1.321,27 eur tekućim od 28.09.2023. pa do isplate,

tekućim po stopi koja se za razdoblje od pojedinog dospijeća pa do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa nadalje do isplate, po stopi prema čl. 29. st. 7. ZOO-a (NN 155/23), po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku RADU ZAGREBU, OIB: 6181789437 da tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o., OIB: 43965974818 nadoknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 1.825,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom počev od dana 26. veljače 2026. pa sve do isplate, od 30. prosinca 2023. godine pa nadalje do isplate, po stopi prema čl. 29. st. 7. ZOO-a (NN 155/23), po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj je dana 05.12.2023. godine podnio tužbu ovom sudu protiv tuženika radi isplate, u kojoj tužitelj navodi da je on pravna osoba koja pruža usluge opskrbe električne energije i obračunskih mjerenja električne energije. Tuženik je upisan kao vlasnik stambene zgrade u [adresa]., 23 a ( koja je upisana kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, ZK odjel Zagreb, u zkul. [broj ZK uloška], k.o.: 999901, Grad Zagreb) i kupac električne energije koju vlasnik koristi za zajedničke dijelove i uređaje u zgradi. Nadalje, tužitelj navodi da vodi tuženika u evidenciji kao vlasnika stambene zgrade – kupca: 1500029244, na ugovornom kontu 2200351836.

2. Tuženik kao vlasnik odgovara tužitelju za neplaćeno dugovanje po osnovi isporučene električne energije, pa kako je tuženik isključivi vlasnik na predmetnoj adresi, isti je sukladno čl. 84. Zakona o vlasništvu obvezan podmiriti dugovanja nastala na temelju potrošene električne energije na predmetnom mjernom mjestu, a osim toga, isti je kao vlasnik obveznik plaćanja svih komunalnih usluga odnosno javnih tereta i usluga. Sukladno naprijed navedenom, tuženik za zajedničke dijelove i uređaje u zgradi duguje tužitelju iznos od 2.414,23 EUR/ 18.190,01 HRK, po osnovi računa el. energije i mjesečnih novčanih obveza za isporuku električne energije za [adresa]., 23 a, Zagreb, što je razvidno iz izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja od 28.09.2023. godine.

3. Slijedom svega navedenog, a budući da tuženik, a niti drugi eventualni suvlasnici, do dana podnošenja ove tužbe nisu podmirili svoj dug u iznosu od 2.414,23 EUR/ 18.190,01 HRK, to tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka, pa makar i zbog ogluhe, donese slijedeću presudu:

„I Nalaže se tuženiku GRADU ZAGREBU, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937 da tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o., OIB 43965974818 isplati iznos od 2.414,23 EUR/ 18.190,01 HRK zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, i to :

- na iznos od 52,06 EUR/ 392,24 HRK tekućim od 01.10.2022. pa do isplate,

- na iznos od 326,89 EUR/ 2.462,95 HRK tekućim od 30.03.2023. pa do isplate,

- na iznos od 2.035,28 EUR/ 15.334,81 HRK tekućim od 28.09.2023. pa do isplate, tekućim po stopi propisanoj čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima, koja se za razdoblje od dospijeća do 31.12.2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 01.01.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi prouzročene parnične troškove sa zakonskom zateznom kamatom tekućim počev od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“ 4. U daljnjem tijeku postupka, nakon tuženikova odgovora na tužbu, tužitelj svojim podneskom od 08.03.2024. godine navodi da u odnosu na prigovor zastare potraživanja tužitelja, istI se priznaje u dijelu koji se odnosi na potraživanje u iznosu od 766,07 eur, a koje potraživanje je označeno u izvatku iz poslovnih knjiga i numerirano brojevima 1-6 te u odnosu na isto povlači tužbeni zahtjev, dok u odnosu na preostalo potraživanje, tužitelj ne priznaje zastaru.

5. Tužitelj navodi da je prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika u potpunosti promašen, posebice imajući u vidu da tuženik ne osporava da bi bio vlasnik nekretnine na koju se odnosi potraživanje. Iz izvatka iz zemljišnih knjiga koji prileži spisu nesporno je da je upravo Grad Zagreb isključivi vlasnik predmetne nekretnine i to stambene zgrade u [adresa]., 23 a ( koja je upisana kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, ZK odjel Zagreb, u zkul. [broj ZK uloška], k.o.: 999901, Grad Zagreb), a koju činjenicu tuženik nije osporio niti jednim dokazom.

6. Tuženik kao vlasnik nekretnine odgovara tužitelju za neplaćeno dugovanje po osnovi isporučene električne energije te je isti sukladno čl. 84. Zakona o vlasništvu obvezan podmiriti dugovanja nastala na temelju potrošene električne energije na predmetnom mjernom mjestu, a osim toga, isti je kao vlasnik i obveznik plaćanja svih komunalnih usluga odnosno javnih tereta i usluga.

7. Tužitelj navodi da je netočan navod da ne postoji ugovorni odnos između vlasnika/suvlasnika predmetne nekretnine i tužitelja, jer u tom slučaju predmetna nekretnina ne bi bila priključena na mrežu tužitelja. Naime, krajnjim kupcem električne energije se u smislu odredbe čl. 3. st. 2. toč. 40. Zakona o tržištu električne energije (NN 111/21) smatra kupac koji kupuje električnu energiju za vlastitu uporabu, slijedom čega postoji obveza tuženika na podmirenje ovopredmetnog dugovanja.

8. Tužitelj navodi da je nesporno da je prethodno utuženom razdoblju potrošnja električne energije na predmetnoj nekretnini podmirivana tužitelju, u prilog čega tužitelj dostavlja analitičku karticu za period od rujna mjeseca 2019. do veljače 2024., iz koje je razvidno da su se za predmetno obračunsko mjerno mjesto podmirivale obveze potrošnje električne energije tužitelju, tako da ne stoji tvrdnja tuženika kako isti na nekretnini u svom vlasništvu ne koristi uslugu tužitelja, kao što ni ne stoji navod tuženika da isti nije u obvezi prema tužitelju.

9. Nadalje, tužitelj navodi da iz analitičke kartice je razvidno postojanje duga u utuženom iznosu koje je predmet ovog postupka, te opreza radi, tužitelj upire i na odredbu čl. 9. Zakona o obveznim odnosima ( ZOO ) kojom je propisano da su sudionici u obveznom odnosu dužni izvršavati svoje obveze i da su odgovorni za njihovo ispunjenje, dok je odredbom čl. 65. st. 1. istog Zakona propisano da je na temelju obveze vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika ispunjenje obveze.

10. Ujedno, tužitelj ovim podneskom dostavlja račune koji se odnose na potraživanje tužitelja u predmetu broj gornji, s tim da pojašnjava kako tuženikova obveza kao vlasnika na predmetnoj nekretnini proizlazi iz pozitivnih propisa RH kojim je utvrđeno da tuženik zajedno s drugim suvlasnicima solidarno odgovara tužitelju za neplaćeno dugovanje po osnovi isporučene električne energije. Tuženik sukladno čl. 41., članku 42., članku 43. i članku 64. Zakona o obveznim odnosima, za potrošenu električnu energiju za zajedničke dijelove i uređaje u zgradi duguje tužitelju iznos od 1.648,16 EUR, po osnovi mjesečnih novčanih obveza i računa za isporuku električne energije za nekretninu koja se nalazi u Maksimirskom naselju 4., 23 a, Zagreb, što je razvidno iz izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja od 28.09.2023. godine.

11. Slijedom svega navedenog, budući je potraživanje tužitelja u cijelosti na Zakonu osnovano, predlaže se da Naslovni sud nakon provedenog postupka donese slijedeću presudu:

„I. Nalaže se tuženiku GRADU ZAGREBU, OIB: 6181789437 da tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o., OIB: 43965974818 isplati iznos od 1.648,16 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, i to:

-na iznos od 326,89 eur tekućim od 30.03.2023. pa do isplate,

-na iznos od 1.321,27 eur tekućim od 28.09.2023. pa do isplate,

tekućim po stopi koja se za razdoblje od dospijeća do 31.12.2023. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. pa do isplate tekućim po stopi koja se određuje svakog polugodišta uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana po prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku RADU ZAGREBU, OIB: 6181789437 da tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o., OIB: 43965974818 nadoknadi prouzročene parnične troškove sa zakonskom zateznom kamatom tekućom počev od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“ 12. Nadalje, u tijeku postupka, do zaključenja glavne rasprave, tužitelj svojim podneskom od 15.12.2024. godine navodi da sudska praksa dostavljena u spis broj gornji nikako ne može biti primjenjiva u ovom postupku, obzirom je iz dostavljene sudske prakse razvidno da se potraživanje odnosilo na komunalnu uslugu odvoza otpada, dok usluga tužitelja u ovom predmetu ne spada ni u kakvu komunalnu usluga već se radi o isporuci i potrošnji električne energije, kao i da je iz zemljišnoknjižnog izvatka dostavljenog uz tužbu jasno je da je upravo tuženik jedini vlasnik nekretnine, suprotno navodima istog, tako da nije jasno koga bi se trebalo teretiti za potrošnju električne energije ako ne vlasnika, sukladno odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

13. Krajnjim kupcem električne energije se u smislu odredbe čl. 3. st. 2. toč. 40. Zakona o tržištu električne energije (NN 111/21) smatra kupac koji kupuje električnu energiju, slijedom čega postoji obveza tuženika na podmirenje ovopredmetnog dugovanja.

14. Opreza radi, tužitelj upire i na odredbu čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (ZOO) kojom je propisano da su sudionici u obveznom odnosu dužni izvršavati svoje obveze i da su odgovorni za njihovo ispunjenje, dok je odredbom čl. 65. st. 1. istog Zakona propisano da je na temelju obveze vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika ispunjenje obveze. Nadalje, iz računa koji su dostavljeni uz tužbu tužitelja razvidno je da se isti odnose na adresu [adresa], odnosno na nekretninu koje je vlasnik ovdje tuženik, slijedom čega je nesporno isti u obvezi podmiriti ovopredmetno potraživanje.

15. Tužitelj napominje da prema odredbama čl. 114. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom svaki kupac ima mogućnost podnošenja prigovora na račun, a činjenica da to tuženik nije učinio, predstavlja njegov eventualni propust zbog evidentne nebrige za podmirenje obveza koje isti ima kao svaki vlasnik nekretnine u RH. Nadalje, tužitelj ističe kako se procijenjena vrijednost potrošnje električne energije vrši sukladno čl. 63. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom i to u slučajevima kada nije moguće očitati stanje brojila, kada krajnji kupac ne dostavi operateru sustava očitanje stanja brojila sukladno čl. 62. st. 5. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom.

16. Kod svih svojih navoda i konačno specificirane tužbe tužitelj ostaje u cijelosti do zaključenja glavne rasprave, prihvaća provedeno financijsko vještačenje i navodi da ono potvrđuje izračun samog tužitelja vezano uz isto. Potražuje troškove postupka prema troškovniku i na troškove potražuje zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate.

17. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev te ističe prigovor zastare i promašene pasivne legitimacije. Tuženik napominje da iz dostavljenog Izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja razvidno je da je najstarija utužena tražbina dospjela dana 21.06.2022., dok je tužba u predmetnom postupku podnesena dana 05.12.2023., pa slijedom navedenog unatoč činjenici tužiteljeva neovlaštenog namještanja datuma dospijeća prilikom postavljanja tužbena zahtjeva, iz priloženih isprava je razvidno da je prvih sedam utuženih mjesečnih iznosa nesporno u zastari, jer je odredbom čl. 232. Zakona o obveznim odnosima propisan jednogodišnji zastarni rok za tražbine naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju.

18. Tuženik osporava navod iz tužbe da bi tuženik kao vlasnik zgrade odgovarao tužitelju za neplaćeno dugovanje po osnovi isporučene električne energije, kao i da bi isti bio isključivi vlasnik na predmetnoj adresi, jer da je činjenica da određena zgrada, pa tako i predmetna, nije etažirana, ne čini tuženika isključivim vlasnikom na određenoj adresi. Osim toga tuženik ukazuje kako ga položaj vlasnika zgrade ne čini ujedno i korisnikom tužiteljevih usluga, pa samim time niti obveznikom plaćanja istih.

19. Tuženik ukazuje kako se sukladno odredbi čl. 4. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (NN 104/20, 80/21, 100/22), kao i odredbi čl. 5. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (NN100/2022) odnosi između energetskih subjekata i korisnika mreže uređuju ugovorom o korištenju mreže te ugovorom o opskrbi električnom energijom, pa kako za predmetno mjerno mjesto suvlasnici nemaju sklopljen takav ugovor s tužiteljem te da isti predstavlja nužan preduvjet za postojanje obveze na strani tuženika, to je razvidno da je tužbeni zahtjev neosnovan.

20. Zaključno tuženik navodi da osim što tuženik račune navedene u Izvodu iz poslovnih knjiga nikada nije zaprimio, tužitelj ih nije niti dostavio uz tužbu, zbog čega tuženik pa tako ni naslovi sud ne može steći saznanja o odlučnim činjenicama u predmetnom postupku (na koga isti glase, tko je u njima naveden kao korisnik tužiteljeve usluge, koja količina energije je zaračunata i na koji način je ista utvrđivana) neprihvatljiv, budući da je sukladno odredbi čl. 232. Zakona o parničnom postupku stranka dužna podnijeti ispravu na koju se poziva kao dokaz svojih navoda u trenutku predlaganja dokaza. Osim toga, teret dokaza vezano uz činjenicu postojanja predmetne tražbine, kao i njene visine, je u konkretnom slučaju na tužitelju. Tuženik navodi da Izvod iz poslovnih knjiga i računi tužitelja, ne dokazuju da je upravo tuženik osnovano zaveden kao krajnji kupac, odnosno dokaz na okolnost postojanja ugovornog odnosa između predmetnih stranaka, budući je riječ o jednostranim ispravama sastavljenim od strane tužitelja, pa slijedom svega navedenog, predlaže se naslovnome sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja.

22. Tuženik u tijeku postupka ustraje kod svih svojih navoda i istaknutih prigovora, i predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom.

23. Sud je u tijeku postupka proveo dokaze: uvidom u cjelokupnu dokumentaciju dostavljenu u spis, te je provedeno financijsko vještačenje po financijskom vještaku Centar za financijska vještačenja d.o.o., pa kako stranke nakon ovako provedenog postupka nisu stavljale daljnjih dokaznih prijedloga, to je sud riješio da se daljnji dokazi neće provoditi.

24. Nakon ovako provedenog postupka cijeneći sve izvedene dokaze u smislu propisa članka 8 i čl. 221a Zakona o parničnom postupku (ZPP-a) sud je ocijenio da je konačno specificirani tužbeni zahtjev tužitelja osnovan kao u izreci ove presude.

25. Sud je utvrdio da je tuženik u ovoj pravnoj stvari u zemljišnim knjigama evidentiran kao vlasnik zemljišta i zgrade na tom zemljištu, a gdje se nalazi predmetno mjerno mjesto.

26. U smislu odredbe čl. 41., čl. 42., čl. 43., kao i čl. 64. Zakona o obveznim odnosima svatko od suvlasnika je solidarni dužnik spram tužitelja, a tužitelj ima pravo izabrati da li će se i od koga naplatiti i kojem dijelu svog potraživanja, a tuženik može također, ako ima više korisnika u predmetnoj zgradi, tražiti od njih refundaciju onoga što je platio i što je dužan platiti tužitelju kao vlasnik, sve u smislu odredbe čl. 84. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

27. Iz dokumentacije dostavljene po tužitelju za raniji vremenski period, a ne samo za utuženi u ovoj parnici, proizlazi da je tuženik podmirivao svoje zakonske obveze spram tužitelja, dok sada tu svoj obvezu neosnovano osporava.

28. Tužitelj navodi da je on pravna osoba koja pruža usluge opskrbe električne energije i obračunskih mjerenja električne energije. Tuženik je upisan kao vlasnik stambene zgrade u [adresa]., 23 a (koja je upisana kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, ZK odjel Zagreb, u zkul. [broj ZK uloška], k.o.: 999901, Grad Zagreb) i kupac električne energije koju vlasnik koristi za zajedničke dijelove i uređaje u zgradi. Sud je utvrdio da tužitelj suvlasnike stambene zgrade vodi kao evidenciji kao – kupca: 1500029244, na ugovornom kontu 2200351836, a da je tuženik jedini upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik stambene zgrade, pa da je tužitelj osnovano u ovoj pravnoj stvari teretio i tereti tuženika u smislu odredbe čl. 84. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, obzirom da on kao vlasnik odgovara tužitelju za neplaćeno dugovanje po osnovi isporučene električne energije. Dakle, kako je tuženik isključivi vlasnik na predmetnoj adresi, isti je sukladno čl. 84. Zakona o vlasništvu obvezan podmiriti dugovanja nastala na temelju potrošene električne energije na predmetnom mjernom mjestu, te je kao vlasnik obveznik plaćanja svih komunalnih usluga odnosno javnih tereta i usluga. Sukladno naprijed navedenom, tuženik za zajedničke dijelove i uređaje u zgradi duguje tužitelju konačno zatraženi iznos umanjen za potraživanja u zastari, pa tako tužitelj predlaže da sud naloži tuženiku plaćanje iznosa od 1.648,16 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, i to:

-na iznos od 326,89 eur tekućim od 30.03.2023. pa do isplate,

-na iznos od 1.321,27 eur tekućim od 28.09.2023. pa do isplate, a sve po osnovi računa el. energije i mjesečnih novčanih obveza za isporuku električne energije za [adresa]., 23 a, Zagreb, što je razvidno iz izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja od 28.09.2023. godine, a nakon umanjenja za dio potraživanja tužitelja koje je u zastari.

29. Sud je utvrdio da je točna tvrdnja tužitelja da iz izvatka iz zemljišnih knjiga koji prileži spisu nesporno je da je upravo Grad Zagreb isključivi vlasnik predmetne nekretnine i to stambene zgrade u [adresa]., 23 a ( koja je upisana kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, ZK odjel Zagreb, u zkul. [broj ZK uloška], k.o.: 999901, Grad Zagreb), a koju činjenicu tuženik nije osporio niti jednim dokazom.

30. Sud je utvrdio da je netočan navod tuženika da ne postoji ugovorni odnos između vlasnika/suvlasnika predmetne nekretnine i tužitelja, jer nije sporno da je predmetna nekretnina priključena na mrežu tužitelja, sada kao i ranije, te da je isporučivana električna energija po tužitelju. Naime, krajnjim kupcem električne energije se u smislu odredbe čl. 3. st. 2. toč. 40. Zakona o tržištu električne energije (NN 111/21) smatra kupac koji kupuje električnu energiju za vlastitu uporabu, slijedom čega postoji obveza tuženika na podmirenje ovopredmetnog dugovanja. Kako je sud utvrdio iz dokumentacije dostavljene po tužitelju, nesporno je da je tužitelj prethodno utuženom razdoblju potrošnja električne energije na predmetnoj nekretnini podmirivana tužitelju, u prilog čega tužitelj dostavlja analitičku karticu za period od rujna mjeseca 2019. do veljače 2024., a iz koje je razvidno da su se za predmetno obračunsko mjerno mjesto podmirivale obveze potrošnje električne energije tužitelju, tako da ne stoji tvrdnja tuženika kako isti na nekretnini u svom vlasništvu ne koristi uslugu tužitelja, kao što ni ne stoji navod tuženika da isti nije u obvezi prema tužitelju. Izostanak samog postojanja formalnog ugovora za pružanje usluge tužitelja, ne ispričava tuženika da učinjenu potrošnju tj. procijenjenu potrošnju električne energije plati tužitelju.

31. Sud je utvrdio da je točan navod tužitelja da je iz analitičke kartice razvidno postojanje duga u utuženom iznosu koje je predmet ovog postupka, te opreza radi, tužitelj upire i na odredbu čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (ZOO) kojom je propisano da su sudionici u obveznom odnosu dužni izvršavati svoje obveze i da su odgovorni za njihovo ispunjenje, dok je odredbom čl. 65. st. 1. istog Zakona propisano da je na temelju obveze vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika ispunjenje obveze.

32. Tužitelj je dokazao da tuženik sukladno čl. 41., članku 42., članku 43. i članku 64. Zakona o obveznim odnosima, za potrošenu električnu energiju za zajedničke dijelove i uređaje u zgradi duguje tužitelju iznos od 1.648,16 EUR, po osnovi mjesečnih novčanih obveza i računa za isporuku električne energije za nekretninu koja se nalazi u Maksimirskom naselju 4., 23 a, Zagreb, što je razvidno iz izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja od 28.09.2023. godine.

33. Nadalje, u tijeku postupka, do zaključenja glavne rasprave, tužitelj svojim podneskom od 15.12.2024. godine navodi da sudska praksa dostavljena u spis broj gornji nikako ne može biti primjenjiva u ovom postupku, obzirom je iz dostavljene sudske prakse razvidno da se potraživanje odnosilo na komunalnu uslugu odvoza otpada, dok usluga tužitelja u ovom predmetu ne spada ni u kakvu komunalnu usluga već se radi o isporuci i potrošnji električne energije, kao i da je iz zemljišnoknjižnog izvatka dostavljenog uz tužbu jasno je da je upravo tuženik jedini vlasnik nekretnine, suprotno navodima istog, tako da nije jasno koga bi se trebalo teretiti za potrošnju električne energije ako ne vlasnika, sukladno odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

33. Krajnjim kupcem električne energije se u smislu odredbe čl. 3. st. 2. toč. 40. Zakona o tržištu električne energije (NN 111/21) smatra kupac koji kupuje električnu energiju, slijedom čega postoji obveza tuženika na podmirenje ovopredmetnog dugovanja.

34. Prema utvrđenju suda, tužitelj se osnovano poziva na odredbu čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (ZOO) kojom je propisano da su sudionici u obveznom odnosu dužni izvršavati svoje obveze i da su odgovorni za njihovo ispunjenje, kao i na odredbu čl. 65. st. 1. istog Zakona, gdje je propisano da je na temelju obveze vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika ispunjenje obveze. Nadalje, iz računa koji su dostavljeni uz tužbu tužitelja razvidno je da se isti odnose na adresu [adresa], odnosno na nekretninu koje je vlasnik ovdje tuženik, slijedom čega je nesporno isti u obvezi podmiriti ovopredmetno potraživanje.

35. Sud je utvrdio da prema odredbama čl. 114. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom svaki kupac ima mogućnost podnošenja prigovora na račun, a činjenica što to tuženik nije učinio, predstavlja njegov eventualni propust, što je ponašanje suprotno standardu ZOO-a koji propisuje ponašanje dobrog domaćina.

36. Sud je utvrdio da se procijenjena vrijednost potrošnje električne energije vrši sukladno čl. 63. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom i to u slučajevima kada nije moguće očitati stanje brojila, kada krajnji kupac ne dostavi operateru sustava očitanje stanja brojila sukladno čl. 62. st. 5. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom.

37. Sud je temeljem ranije u ovoj presudi citiranih zakonskih odredbi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, Zakona o obveznim odnosima, Zakona o tržištu električne energije, kao i Općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu utvrdio da je tužitelj dokazao osnovanost svog tužbenog zahtjeva, a postojanje duga i visinu je sud utvrdio iz financijskog vještačenja provedenog po sudskom vještaku Centar za financijska vještačenja d.o.o. u iznosu od 1.648,16 EUR za utuženo razdoblje po računima tužitelja u periodu od 05.12.2022. do 07.08.2023. godine, za koji period nije nastupila zastara.

38. Tužitelj i tuženik nisu stavili primjedbi na provedeno financijsko vještačenje, te je sud nalaz i mišljenje Centra za financijska vještačenja d.o.o. prihvatio u cijelosti kao objektivan, detaljno obrazložen, dan na osnovi spisu priležeće dokumentacije, te u cijelosti dan u skladu s pravilima znanosti i struke.

39. Kako je konačno postavljen tužbeni zahtjev u cijelosti u skladu sa spisu priležećom dokumentacijom i provedenim financijskim vještačenjem, to je sud isti usvojio kao u izreci ove presude, jer je tužitelj dokazao osnov i visinu tako postavljenog zahtjeva, te svoju aktivnu legitimaciju i pasivnu legitimaciju tuženika.

40. Sud je utvrdio da za konačno zatraženo potraživanje tužitelja nije nastupila zastara, te da tuženik neosnovano prigovara svojoj pasivnoj legitimaciji, kao i da su njegovi ostali prigovori neosnovani, osim onog vezano uz zastaru dijela ranije postavljenog tužbenog zahtjeva kao što je bilo u tužbi, obzirom na jednogodišnji rok zastare za ovu vrstu potraživanja. Sud je dosudio tužitelju na glavni utuženi iznos i zatražene zatezne kamate u smislu odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a.

41. Odluka suda o stopi zatezne kamate donesena je primjenom propisa čl. 29 st. 2-6 i st. 8 ZOO-a (NN 35/05), za period do 31. srpnja 2015. godine, a za period od 01. kolovoza 2015. godine pa nadalje prema odredbi čl. 29 st. 2-6 i st. 8-9 ZOO-a (NN 78/15), a kao u izreci ove presude.

42. Odluka suda o parničnim troškovima ovog postupka donesena je primjenom propisa članka 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a isti se sastoji od troška zastupanja tužitelja po punomoćniku koji je odvjetnik i troška predujma za financijsko vještačenje. Sud je u odnosu na vrstu i visinu troškova vezan zatraženim troškom kao u troškovniku, što čini gornju granicu u kojoj sud mora odlučivati o trošku.

43. Trošak je određen na slijedeći način: sastav tužbe, podnesak 08.03.2024., ročište 24.10.2024., podnesak 15.12.2024., ročište 13.01.2025., ročište 16.01.2026.

– svaka od ovih parničnih radnji po 100 bodova; podnesak 27.01.2025. – 50 bodova, što je ukupno 650 bodova, a vrijednost jednog boda zajedno s paušalom je 2,00 EUR, što čini 1.300,00 EUR, koji iznos je valjalo uvećati za 25% PDV-a, što čini iznos 325,00 EUR, te čini zbir od 1.625,00 EUR, čemu je valjalo dodati trošak predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 200,00 EUR, pa je tako ukupan trošak utvrđen u iznosu od 1.825,00 EUR i dosuđen tužitelju u cijelosti kao u izreci ove presude.

44. Odluka suda o zateznim kamatama na dosuđeni parnični trošak, koje teku od dana donošenja presude prvog stupnja, što je dan 26. veljače 2026. godine, pa do isplate, zasniva se na propisu članka 30. st. 2 Ovršnog zakona.

45. Slijedom svega iznesenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 26. veljače 2026.

Sudac:

Tanja Hučera

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba koja se podnosi pismeno u četiri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka, a preko ovog suda na županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po pun. uz poziv na plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 66,36 EUR

2. tuženiku po pun.