REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-2548/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga Suda Meri Dominis Herman, uz sudjelovanje Ljerke Perice, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ZĐĐ, rođenog **.**.1996. u mjestu Freetown, državljanin Republike Sijera Leone, sada boravi u Prihvatilištu za tražitelje azila Porin, Zagreb, Sarajevska 41, kojeg zastupa opunomoćenik Milan Banić, odvjetnik u Zagrebu, Tratinska ulica 62, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, radi međunarodne zaštite, nakon objave presude, 26. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu. Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/23-06/39279, URBROJ: 511-01-212-25-11 od 24. lipnja 2025. II Odobrava se besplatna pravna pomoć u ovom upravnom sporu. III Nalaže se tuženiku da pružatelju pravne pomoći, odvjetniku Milanu Baniću isplati iznos od 1.250,00 eura (tisućudvjestopedeseteura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Tuženik je rješenjem KLASA: UP/I-216-03/23-06/39279, URBROJ: 511-01- 212-25-11 od 24. lipnja 2025., odbio zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.

2. Tužitelj osporava zakonitost pobijanog akta i u bitnome navodi da je zemlju podrijetla napustio, jer ga je nakon smrti oca stric lažno optužio da je homoseksualac, a sve s ciljem da ga likvidira. Naveo je i da je protiv njega izdana i tjeralica te da je zbog straha pobjegao iz svoje države podrijetla. Ističe da je bio prisiljen napustiti zemlju podrijetla jer u toj zemlji homoseksualnost društveno neprihvaćena i kriminalizirana prema Kaznenom zakonu Sijera Leonea. Napominje da se LGBT zajednice suočavaju sa stigmatizacijom, fizičkim nasiljem, ucjenama i diskriminacijom te da državne institucije ne pružaju nikakvu zaštitu. Navodi da je nakon što ga je stric lažno optužio bio izložen prijetnjama, fizičkom napadu i ozbiljnom riziku da bude lišen slobode ili čak ubijen. Smatra da tuženik nije u konkretnom slučaju pravilno proveo individualnu procjenu straha i nije uzeo u obzir opće poznate informacije o stanju ljudskih prava u Sijera Leoneu te da nije niti ispravno protumačio načelo zabrane vraćanja.

3. Predlaže da Sud poništi rješenje tuženika, da mu se odobri međunarodna zaštita u Republici Hrvatskoj i besplatna prava pomoć.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je ista neosnovana iz razloga iznesenih u obrazloženju osporenoga rješenja. Navodi kako je tijekom postupka utvrđeno da je tužitelj priložio nevjerodostojne dokumente kojima je želio dokazati da je tražena osoba u zemlji podrijetla. Ističe i da je tužiteljev iskaz koji se odnosi na njegovo prisilno pristupanje tajnom društvu Poro također neuvjerljiv i kontradiktoran s obzirom na dostupna izvješća u kojima je opisan proces i vrijeme trajanja inicijative. Navodi da s obzirom na to da je navedeno društvo muško tajno društvo s vrlo tradicionalnim i konzervativnim pravilima, a da je ulazak u društvo rezerviran isključivo za muške pripadnike, kroz inicijaciju u pubertetu i adolescenciji, nestvarno je da bi tužitelj uopće s obzirom na svoju dob bio kandidiran u navedeno društvo da je uistinu homoseksualac, a što je tužitelj u tijeku saslušanja izričito odbacio. Tuženik stoga zaključuje da tužitelj ne pripada određenoj društvenoj skupini na temelju svoje seksualne orijentacije te da ne postoji mogućnost ozbiljnog progona u slučaju povratka u Sijera Leone. Ističe da tužitelj navedene probleme nije prijavio ni policiji niti je zatražio liječničku pomoć, odnosno navedene probleme nije pokušao riješiti u zemlji podrijetla. Napominje i da tužitelj ne ispunjava uvjete za primjenu načela "non-refoulement" iz članka 6. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, jer je u postupku utvrđeno da nisu iznesene relevantne činjenice i dokazi za ispunjavanje uvjeta za azil i supsidijarnu zaštitu, a okolnosti u zemlji podrijetla nisu takve da bi tužitelju povratkom u zemlju podrijetla njego život ili sloboda bili ugroženi

5. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

6. Sud je 20. veljače 2026., održao usmenu raspravu u prisutnosti tužitelja i njegovog opunomoćenika te opunomoćenika tuženika. Sud je uzeo u obzir provedene dokaze i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke i izvršen je uvid u spis tuženika te je saslušan tužitelj uz prisutnost prevoditelja za engleski jezik.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja (članak 114. stavak 3. Zakon o upravnim sporovima – Narodne novine, 36/24. – dalje ZUS), Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Člankom 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj 70/15., 127/17. i 33/23., dalje Zakon) propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

9. Člankom 21. stavkom 1. i 2. Zakona, propisano je da će se supsidijarna zaštita priznati tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. ovoga Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje. Ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

10. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je osporeno rješenje doneseno u postupku po zahtjevu tužitelja podnesenom 14. lipnja 2024., a prije donošenja odluke tužitelj je saslušan o čemu je sastavljen zapisnik od 23. travnja 2025.

11. Uvidom u osporeno rješenje razvidno je da se u istome navodi sadržaj izjava tužitelja te razlozi na kojima je temeljio zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj. Isto tako izvršena je procjena vrijednosti materijalnih činjenica i valjanost dokaza te procjena budućeg rizika. Pozivom na odredbe članka 20. Zakona, utvrđeno je da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za priznavanje azila, jer tužitelj nema osnovanog straha od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja slijedom čega nisu ispunjeni uvjeti iz toga članka.

12. U obrazloženju rješenja tuženik navodi da je tužitelj izjavio kao postoje dva razloga napuštanja zemlje podrijetla, a to su zbog izjave njegovog strica pripadnicima Poro društva da je homoseksualac i zbog toga jer je prilikom premlaćivanja u samoobrani pogodio u glavu jednog čovjeka koje je od posljedica udarca umro i da ga zbog toga traži policija u njegovoj zemlji podrijetla. Tuženik je naveo i da je tužitelj tijekom postupka priložio dokumente kojima je htio dokazati da je tražena osoba u zemlji podrijetla, pri čemu je priložio na uvid policijski nalog za privođenje te plakat koji je obješen na raznim mjestima u Freetownu gdje je živio. Tuženik je utvrdio da dokumentacija koju je tužitelj priložio nije policijski nalog za privođenje u kojoj je prijavljen da je homoseksualac te da je dokument bez datuma izdavanja. Nadalje je tuženik iznio i da je tužitelj opisao situaciju u koji je izjavio da je policija došla na njegovu kućnu adresu u siječnju/veljači 2022. te da tamo nije nikoga zatekla i da je dokument ostavljen susjedima da mu ga predaju, a da bi na upit o dostavi navedenog dokumenta izjavio da je navedeni dokument dobio od svog prijatelja putem Whatsapp- a za vrijeme dok je boravio u [adresa]. U odnosu na predani letak tuženik je naveo kao je na istom navedeno više osoba zbog kaznenih djela ubojstva i nasilnog ponašanja te da je ispod jedne fotografije navedeno osobno ime: ZĐ te da to nije ime tužitelja s obzirom da je u tijeku postupka izjavio da je njegovo osobno ime: ZĐĐ.

12.1. Tuženik je u obrazloženju rješenja detaljno opisao tajna društva koja postoje u zapadnoj Africi, način pristupanja društvima te je s obzirom na to ocijenio nevjerodostojnim dio dokumenta u kojem je navedeno da je tužitelj 7. siječnja 2022., iniciran u društvo "Poro", da je uspješno pridruženo tom društvu, a kojima proces inicijacije traje mjesecima, da je nakon toga prijavljen zbog homoseksualnosti, a što su članovi društva saznali 26. siječnja 2022. i fizički ga napali, iako u izvješću stoji da je ipak tražen kako bi završili proces inicijacije, odnosno uključivanja u društvo. Tuženik je zaključio, a temeljem iskaza tužitelja da isti ne pripada određenoj društvenoj skupini na temelju svoje seksualne orijentacije te da stoga ne postoji mogućnost ozbiljnog progona u slučaju povratka u zemlju podrijetla. Tuženik je uzeo u obzir i činjenicu da probleme zbog kojih je napustio zemlju podrijetla nije prijavio policiji niti se obratio liječniku nakon navodnog napada niti je zemlju podrijetla napustio odmah nakon napada. Također je tuženik opravdano uzeo u obzir i činjenicu da je tužitelj nakon izražavanja namjere za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj 26. rujna 2023., napustio Republiku Hrvatsku i otišao u Kraljevinu Nizozemsku gdje je zatražio azili i gdje je bio odbijen nakon čega je po dublinskom postupku vraćen u Republiku Hrvatsku 23. svibnja 2024., a što ukazuje na sekundarnu migraciju i dovodi u pitanje stvarne razloge podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu.

13. U tijeku ovog spora tužitelj je u bitnome iskazivao kao i u upravnom postupku, opisao je razlog napuštanja zemlje podrijetla, naveo je i da se boji povratka u zemlju podrijetla zbog straha da će biti uhvaćen odveden u zatvor ili ubijen. Prema ocjeni ovoga suda kontradiktorno je iskazivao u svezi naloga da je tražena osoba, odnosno u svezi saznanja za navedeni dokument. Naime, iskazao je u upravnom postupku da je da je isti dobio od prijatelja dok je bio u Nizozemskoj 2024., a pred ovim sudom je iskazao da je dokument dobio 2023., da mu je navedeni dokument pročitan od strane prijatelja 2022., odnosno da je čuo za navedeni dokument dok je bio u zemlji podrijetla i da je to bio razlog napuštanja zemlje podrijetla. Naveo je da je dokument vidio dok je bio u državi podrijetla, ali da ga nije uspio pročitati te da ga je pročitao tek u Nizozemskoj i da misli da mu je poslan 2023., ali da mu je mobitel bio u kvaru. Također u odnosu na ime na plakatu za koji tvrdi da je na njemu njegovo ime i da je tražena osoba, iskazao je da je osoba koja je davala njegove podatke krivo navela njegovo ime, odnosno da je dala ime u krivom obliku.

14. Sukladno iznesenom, ocjenjujući cjelokupan iskaz tužitelja dan u upravnom postupku i upravnom sporu o razlozima napuštanja zemlje podrijetla, proganjanja, djelu proganjanja, progoniteljima, uzimajući u obzir njegove osobne okolnosti te s obzirom na procjenu budućeg individualnog rizika, Sud prihvaća utvrđenje tuženika kako ne postoji osnovan strah od proganjanja iz članka 20. Zakona.

15. Tuženik je valjano i detaljno obrazložio razloge zbog kojih je na temelju slobodne ocjene dokaza zaključeno da tužitelj ne ispunjava uvjete za priznavanje međunarodne zaštite, ni azila, a ni supsidijarne zaštite, te naveo razloge zbog kojih je utvrdio da za tužitelja povratkom u zemlju podrijetla ne bi došlo do stvarnog rizika da će tražitelj međunarodne zaštite biti izložen proganjanju, a koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud. Također se može prihvatiti i utvrđenje tuženika vezano za sekundarnu migraciju, a ne stvarnu potrebu međunarodne zaštite, upravo zbog kretanja tužitelja od kada je napustio zemlju podrijetla te činjenicu da je i jednom trenutku napustio Republiku Hrvatsku iako je bio upoznat s procedurom postupka međunarodne zaštite. Također je i kontradiktorno i ovom sudu neuvjerljivo iskazivo u svezi dokumenata da je tražena osoba u zemlji podrijetla, a čime je prema ocjeni ovoga suda samo potvrdio pravilno utvrđenje tuženika iz upravnog postupka.

16. Stoga je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučeno kao točki I izreke.

17. Prema podacima spisa (zahtjev za odobravanje besplatne pravne pomoći), utvrđeno je da tužitelj nema financijskih sredstava niti imovine, slijedom čega je istom u točki II. izreke presude odobrena besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj: 140/15 i 155/22, dalje: Pravilnik).

18. Sud je tužitelju priznao naknadu troškova sastava tužbe i pristup na ročište, svako po 500,00 eura, uvećano za PDV, ukupno 1.250,00 eura sukladno Tbr 27. toč.1 i 2., Tbr. 40. i Tbr. 54. Tarife te članka 3. stavak 1. i članka 9. stavka 2. Pravilnika (točka III izreke).

U Zagrebu, 26. veljače 2026.

Sutkinja:

Meri Dominis Herman

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba na presudu ne odgađa izvršenje rješenja (članak 51. stavak 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti).

Dna:

1. Odvjetnik Milan Banić, Zagreb, Tratinska ulica 62,

2. Ministarstvo unutarnjih poslova, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335

3. U spis