REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-1287/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Boški Pavičić kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika-specijaliste Lidije Đogaš Batovanja, u pravnoj stvari tužitelja Gradska plinara Zagreb - Opskrba d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 1, OIB 74364571096, protiv tuženika NF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene 16. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja po zaposlenju i tuženika osobno, dana 26. veljače 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Valerije Pernar iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-8211/2024 od dana 7. ožujka 2024.

II Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 451,21 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 158,24 eura od 7. veljače 2023. do isplate,

- na iznos od 283,01 eura od 29. travnja 2023. do isplate,

- na iznos od 9,96 eura od 28. srpnja 2023. do isplate,

i to do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 39,04 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. veljače 2026. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Ovrhovoditelj, sada tužitelj, dana 1. veljače 2024. podnio je javnom bilježniku Valeriji Pernar iz Zagreba, ovršni prijedlog, koji se sada smatra tužbom, u kojem navodi da mu ovršenik, sada tuženik, na temelju izvoda iz ovjerovljenih poslovnih knjiga duguje iznos od 480,66 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 158,24 eura, na iznos od 6,69 eura, na iznos od 283,01 eura, na iznos od 9,57 eura, na iznos od 9,96 eura i na iznos od 13,19 eura, sve u roku od 8 dana od dana dostave rješenja o ovrsi do isplate uz naknadu troškova ovršnog postupka, temeljem kojeg prijedloga je javni bilježnik dana 7. ožujka 2024. donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-8211/2024.

2. Tuženik je protiv predmetnog rješenja o ovrsi pravovremeno podnio prigovor, sada odgovor na tužbu, u kojem navodi kako ističe prigovor zastare utuženog potraživanja.

3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-1287/2024-4 od 16. travnja 2025. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene ovršne radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, a sve sukladno članka 58. stavak 3. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93,14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje OZ).

4. Tužitelj je podneskom od 28. svibnja 2025., a koji je tuženik uredno zaprimio (poleđina lista 55 spisa) i na koji se nije očitovao niti je istom prigovarao, uredio tužbeni zahtjev na način da je povukao iznos na ime obračunatih kamata u ukupnom iznosu od 29,45 eura dok je ostao kod potraživanja u iznosu od 451,21 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 158,24 eura od 7. veljače 2023. do isplate, na iznos od 283,01 eura od 29. travnja 2023. do isplate, te na iznos od 9,96 eura od 28. srpnja 2023. do isplate, sve uz naknadu troškova postupka, čime je izmijenjena istovjetnost tužbenog zahtjeva, slijedom čega je sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a odlučeno kao u točki I. izreke te je valjalo meritorno odlučiti u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev kao iz podneska od 28. svibnja 2025.

5. Tijekom postupka, sud je izvršio uvid u svu spisu priloženu dokumentaciju i to: izvadak iz poslovnih knjiga na dan 24. siječnja 2024., obveze kupca – analitika za partnera u razdoblju od 1. siječnja 2000. do 27. svibnja 2025., te ispis utuženih računa sa lista 51-53 spisa.

6. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP), u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim kao u točki II. izreke.

7. Predmet spora je zahtjev za isplatu naknade za potrošnju plina i mjesečne fiksne naknade za distribuciju plina za stambeni prostor na adresi [adresa], za razdoblje od 1. listopada 2022. do 30. lipnja 2023. u ukupnom iznosu od 451,21 eura, a koji iznos u smislu odredbe čl. 458. ZPP-a predstavlja spor male vrijednosti.

8. Među strankama nije sporno da je tužitelj ovlašten na pružanje usluge isporuke plina, niti je sporno da je predmetna usluga pružena u utuženom razdoblju.

9. Među strankama je sporno je li protekao zakonski rok za zastaru utuženog potraživanja.

10. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga na dan 24. siječnja 2024. i prijepis utuženih računa sa lista 51-53, sud je utvrdio kako je tuženik zaveden na adresi u [adresa], pod šifrom kupca 0342431, obračunsko mjesto 250692, broj plinomjera [broj plinomjera], kao kupac kategorije kućanstvo TM 2 te da je na navedenom mjernom mjestu u utuženom razdoblju evidentirana potrošnja plina. Osim navedenog, uvidom u ispis utuženih računa, vidljivo je kako se utuženo potraživanje osim za potrošnju plina odnosi i na naknadu za mjesečnu fiksnu naknadu koju kupci plaćaju u računu temeljem Odluke Vlade RH iz 2012., a koja se odnosi na distribuciju plina, odnosno za održavanje plinomjera i pripadajuće troškove gdje kupac plaća fiksnu naknadu sve dok ima montiran plinomjer na obračunskom mjernom mjestu. Također sud ovdje ukazuje kako tuženik predmetno niti ne spori. Ukoliko korisnik ne plati račun za pruženu uslugu, može mu se dostaviti opomena kojom se korisnik usluge upozorava na mogućnost da mu se zbog neplaćanja računa obustavi pružanje usluge odnosno pokrene postupak prisilne naplate dugovanja te da ukoliko je na računu evidentiran i iskazan dug iz prethodnog razdoblja, takav račun smatra se ujedno i opomenom, iz čega proizlazi da ne postoji obveza tužitelja za dostavljanje opomene prije pokretanja postupka prisilne naplate.

11. Uvidom u predmetni račun evidentno je da je tuženik u predmetnom prostoru u utuženom razdoblju koristio uslugu tužitelja.

12. Odredbom čl. 3. toč. 6. Zakona o energiji (Narodne novine br. 68/01, 177/04, 76/07, 152/08, 120/12, 14/14, 95/15, 102/15 i 68/18) propisano je kako se pod energijom smatra primarni energent i/ili transformirani oblik energije, odnosno električna energija, toplinska energija, plin, nafta i naftni derivati i energija iz obnovljivih izvora, dok je točkom 12. istog Zakona propisano da je kupac pravna ili fizička osoba koja kupuje energiju.

13. Sukladno odredbama Općih uvjeta za opskrbu plinom (Narodne novine broj 43/09, 87/12, 28/13, 14/14, 50/18, dalje Opći uvjeti), Zakona o tržištu plinom (Narodne novine broj 18/18) kao i čl. 4., 8. i 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje ZOO) propisano je kako je opskrbljivač plina, ovdje tužitelj, dužan opskrbljivati plinom, a kupac je dužan platiti naknadu za isporučeni i utrošeni plin.

14. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud se rukovodio odredbama čl. 9., 10., 11. i 12. Općih uvjeta za opskrbu prirodnim plinom kojom je propisano da tužitelj, opskrbljivač plinom, sklapa ugovor o opskrbi plinom s krajnjim kupcem, a koji je vlasnik nekretnine ili treća osoba na koju je ugovor ustupljen uz suglasnost opskrbljivača plinom i ustupitelja ugovora odnosno osoba koja je u posjedu nekretnine, dok se ne sazna tko je njen vlasnik, s time da je navedeni ugovor moguće sklopiti i konkludentno, isporukom plina od strane opskrbljivača plina i korištenjem isporučenog plina od strane vlasnika ili korisnika nekretnine, a što nije sporno među strankama.

15. Odredbom čl. 16. st. 1. i 2. Općih uvjeta propisano je da obračun isporučenog plina obavlja opskrbljivač plinom na temelju potrošnje plina u obračunskom razdoblju, cijene plina, naknada i ostalih davanja propisanih posebnim propisima, te krajnjem kupcu ispostavlja račun za isporučeni plin. Potrošnja plina iz stavka 1. ovoga članka je isporučena energija plina utvrđena na temelju podataka koje je opskrbljivaču plinom dostavio operator plinskog sustava na čiji sustav je priključen krajnji kupac, sukladno Mrežnim pravilima plinskog distribucijskog sustava, odnosno Mrežnim pravilima transportnog sustava.

16. Odredbom čl. 15. st. 3 Općih uvjeta određeno je ako krajnji kupac koji koristi opskrbu plinom u obvezi javne usluge nije raskinuo ugovor o opskrbi plinom u obvezi javne usluge sukladno uvjetima iz stavka 1. ovoga članka i/ili nije omogućio očitanje brojila, zbog čega opskrbljivač plinom ne može ispostaviti račun, dužan je platiti isporučeni plin do prvog idućeg utvrđenog stanja plinomjera.

17. Odredbom čl. 17. Općih uvjeta propisano je da obračunsko razdoblje iz članka 16. stavka 1. ovih Općih uvjeta iznosi jedan mjesec, dok iznimno, obračunsko razdoblje za obračunska mjerna mjesta krajnjeg kupca iz tarifnog modela TM1, TM2, TM3 i TM4 može iznositi tri ili šest mjeseci.

18. Odredbom čl. 18. st. 1. i 2. Općih uvjeta propisano je da opskrbljivač plinom utvrđuje mjesečne novčane obveze za isporučeni plin za naredno obračunsko razdoblje, za obračunsko mjerno mjesto iz članka 17. stavka 2. ovih Općih uvjeta, na temelju procijenjene potrošnje plina, cijene plina, naknada i ostalih davanja propisanih posebnim propisima, te krajnjem kupcu ispostavlja mjesečne novčane obveze za isporučeni plin, koju je dužan ispostaviti krajnjem kupcu s rokom dospijeća pojedine mjesečne novčane obveze do 15. dana narednog mjeseca, odnosno za prvu mjesečnu novčanu obvezu u obračunskom razdoblju s rokom dospijeća računa za isporučeni plin za prethodno obračunsko razdoblje. Stavkom 3. istoga članka propisano je da potrošnju plina iz stavka 1. ovoga članka, opskrbljivač plinom utvrđuje na temelju procjene potrošnje za obračunsko mjerno mjesto krajnjeg kupca, a prema potrošnji plina u istom razdoblju prethodne godine.

19. Odredbom čl. 23. st. 5. Općih uvjeta propisano je da su načini utvrđivanja stanja plinomjera i/ili drugih mjernih uređaja iz stavka 1. točke 2. ovoga članka: očitanje operatora transportnog sustava, operatora distribucijskog sustava ili organizatora zatvorenog distribucijskog sustava, očitanje krajnjeg kupca ili procjena operatora transportnog sustava, operatora distribucijskog sustava, organizatora zatvorenog distribucijskog sustava ili opskrbljivača plinom.

20. Odredbom čl. 23. st. 5. Općih uvjeta propisano je da ako po odluci opskrbljivača plinom ili operatora plinskog sustava na čiji je sustav krajnji kupac priključen donesenoj povodom prigovora iz stavka 1. ovoga članka, krajnji kupac i dalje smatra da su mu postupanjem opskrbljivača plinom ili operatora plinskog sustava na čiji je sustav priključen povrijeđena prava ili pravni interesi, može radi zaštite svojih prava izjaviti prigovor Agenciji, sve dok traje radnja ili propuštanje radnje opskrbljivača plinom ili operatora plinskog sustava na čiji je sustav priključen. Sud ukazuje kako spisu ne prileži dokaz kako se tuženik obratio Hrvatskoj energetskoj regulatornoj agencija (HERA).

21. Člankom 8. st. 5. Ugovora o opskrbi plinom određeno je da kupac može djelomično ili u cijelosti osporavati račun obračunskog razdoblja u roku od 15 od dana izdavanja, a neosporeni dužan je platiti u roku dospijeća.

22. Također, odredbom čl. 69. Mrežnih pravila propisano je da u slučaju nemogućnosti očitanja na obračunskom mjernom mjestu te u slučaju da ne raspolaže podacima o količini plina isporučenoj na obračunskom mjernom mjestu temeljem očitanja ili prihvaćenih podataka o očitanju zaprimljenih od strane krajnjeg kupca, operator distribucijskog sustava ima pravo procijeniti količinu plina isporučenu u obračunskom razdoblju, na način da za procjenu koristi potrošnju plina razmjerno broju dana od zadnjeg očitanja, uzimajući u obzir prosječnu potrošnju plina na obračunskom mjernom mjestu iz odgovarajućeg obračunskog razdoblja od najviše tri godine i odnos ulaznih količina plina u distribucijski sustav u razdoblju za koje se procjenjuje potrošnja i odabranom obračunskom razdoblju prema kojem se procjenjuje potrošnja.

23. Cijena fiksne mjesečne naknade, kao i način obračuna iste, propisana je Odlukom o iznosu tarifnih stavki za distribuciju plina (Narodne novine broj 127/17), a naplata koje usluge ne ovisi o količini isporučenog i potrošenog plina, već je vezana uz postojanje samog plinomjera na obračunskom mjernom mjestu i pokrivanje fiksnih troškova za obračunsko mjerno mjesto (čl. 4. st. 2. toč. 3. Mrežnih pravila).

24. Člankom 63. stavak 2. Zakona o tržištu plinom (Narodne novine broj 28/13, 14/14 i 16/17, dalje ZTP) određeno je da je krajnji kupac bio u obvezi omogućiti operatoru transportnog ili distribucijskog sustava na čiji sustav je krajnji kupac priključen očitanje uređaja za mjerenje potrošnje plina, a što je propisano i čl. 51. st. 3. te čl. 59. st. 9. Mrežnih pravila.

25. Nadalje, čl. 15. st. 3. Općih uvjeta određeno je da ako krajnji kupac koji koristi opskrbu plinom u obvezi javne usluge nije raskinuo ugovor o opskrbi plinom u obvezi javne usluge sukladno uvjetima iz stavka 1. ovoga članka i/ili nije omogućio očitanje brojila, zbog čega opskrbljivač plinom ne može ispostaviti račun, dužan je platiti isporučeni plin do prvog idućeg utvrđenog stanja plinomjera čime sud ukazuje kako tuženik u obvezi platiti ispostavljeni utuženi račun obzirom nije raskinuo ugovor prije utuženog razdoblja jer iako spisu prileži dokumentacija da je predmetna nekretnina prodana, da je zatražena izmjena matičnih podataka na ime kupca predmetne usluge na navedenoj adresi, sud ukazuje kako se navedena dokumentacija odnosi na razdoblje nakon utuženog razdoblja kako je to već prethodno navedeno.

26. Sud ukazuje kako je plinomjer stvar koja mjeri potrošnju plina i pokazuje potrošnju. Tuženik u predmetnom sporu osporava visinu utuženog potraživanja, no isti sudu ne pruža dokaze da stanje plinomjera na dan očitanja nije točno ili da potrošnja nije obračunata na valjan način.

27. U odnosu na istaknuti prigovor zastare utuženog potraživanja, sud ističe kako je odredbom čl. 232. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje ZOO) propisano da tražbina naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće kad je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva, zastarijeva za jednu godinu, slijedom čega je ovaj sud razmotrio predmetni prigovor zastare u odnosu na utuženo razdoblje od 1. listopada 2022. do 30. lipnja 2023. u ukupnom iznosu od 451,21 eura te utvrdio navedeni prigovor neosnovanim budući je tužitelj ovršni prijedlog podnio javnom bilježniku (sada tužbu) dana 1. veljače 2024., dok je najstariji račun dospio dana 6. veljače 2023. pa zastara nastupa 6. veljače 2024. iz čega proizlazi kako propisani rok od godinu dana za zastaru nije protekao za potraživanje budući je ovršni prijedlog podnesen 1. veljače 2024. kako je to prethodno navedeno. Obzirom nije protekao rok za zastaru za najstarije potraživanje u iznosu od 158,24 eura za razdoblje od 1. listopada 2022. do 31. prosinca 2022., to nije protekao zakonom propisan rok niti za preostalo razdoblje od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. čime je sud našao osnovanim potraživanje tužitelja na ime iznosa od 451,21 eura, a utvrdio prigovor zastare u cijelosti neosnovanim.

28. Kako tuženik, ničim nije tijekom postupka dokazao da nije bilo potrošnje u utuženom iznosu ili da tužitelj nije niti pružio predmetnu uslugu u utuženom razdoblju, odnosno da ispostavljeni računi ne odražavaju stvarnu potrošnju plina niti ne dostavlja dokaze da je stvarna potrošnja bila manja odnosno da plinomjer ne pokazuje stvarnu potrošnju ili da je plaćao stvarnu potrošnju plina prema osobnim očitanjima, to je sud primjenom odredbe čl. 15. st. 3. i čl. 23. Općih uvjeta utvrdio osnovu i visinu obračunate usluge i pripadajućih naknada za predmetni stambeni prostor za utuženo razdoblje u iznosu od 451,21 eura na osnovu izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja i računa kao vjerodostojne isprave u smislu odredbe čl. 31. st. 1. OZ-a, čija vjerodostojnost nije ničim dovedena te ju sud kao takvu u cijelosti prihvaća, a iz koje je sud utvrdio i visinu te dospijeće utuženog potraživanja.

29. Obzirom je tužitelj ispunio svoju obvezu isporuke plina, tuženik je kao korisnik plina u obvezi podmiriti nastalo dugovanje prema tužitelju sukladno odredbi čl. 9. ZOO-a koja propisuje da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje te odredbe čl. 342. st. 1. ZOO-a koja propisuje da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi. Kako tuženik tijekom postupka nije dokazao u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a da je podmirio utuženo potraživanje za isporučenu uslugu plina za utuženo razdoblje i da ga je podmirio o dospijeću, niti da je bilo kakvih nepravilnosti u izdanom računu, ili da je obavijestio tužitelja da ne prebiva na predmetnoj adresi ili da je došlo do izmjena na strani kupca ili obveznika u utuženom razdoblju ili prije istoga, niti da u utuženom razdoblju nije bilo potrošnje plina, dok je sud uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, račun i analitiku kupca, koji predstavljaju vjerodostojne isprave u smislu odredbe čl. 31. st. 1. OZ-a, utvrdio osnovanost potraživanja tužitelja te da je upravo tuženik pasivno legitimiran u predmetnom postupku, kao i visinu u iznosu od 451,21 eura te da je prigovor zastare utuženog potraživanja u cijelosti neosnovan, to sud smatra kako je tuženik u obvezi podmiriti utuženo dugovanje, čime je sud sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a odlučio kao u točki II. izreke presude.

30. Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a čime sud smatra kako je osnovan zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 451,21 eura od dana nakon dospijeća utuženog potraživanja, a kako to stoji u točki II. izreke.

31. Stopa zatezne kamate na dosuđeni iznos utvrđena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, te odredbi čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 156/22.) i čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 155/23).

32. Obzirom se postupak, povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi, nastavio kao parnični postupak, to nema mjesta razdvajanju troška postupka na ovršni trošak i parnični trošak, već o trošku postupka treba odlučiti u skladu s odredbom članka 154. st. 5. ZPP-a kao da se radi u cijelosti o parničnom postupku, te se tako odluka o trošku postupka temelji na odredbi članka 154. st. 5. i članka 155. ZPP-a kao i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 148/09, 142/12, 108/14, 126/22, 138/23, dalje Tarifa), zatraženom trošku na ročištu dana 16.1.2026. sukladno vrijednosti predmeta spora u visini od 451,21 eura pa je tako tužitelju priznat trošak predujma nagrade javnog bilježnika u iznosu od 12,50, te trošak sudske pristojbe na presudu u visini 26,54 eura sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11 i 9/21), slijedom čega je tužitelju ukupno priznat iznos od 39,04 eura na ime prouzročenih mu troškova ovog postupka, a kako to stoji u toč. III. izreke.

33. Zatezna kamata na trošak određena je sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

34. Nadalje, tužitelj je odbijen u pogledu zatraženog troška koji se odnosi na ostatak naknade javnog bilježnika, budući isti kao takav nije dokazan, ni po osnovi ni po visini sukladno odredbi članka 164. st. 2. ZPP-a.

Zagreb, 26. veljače 2026.

Sudac:

Boška Pavičić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pismeno u 3 istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. Zakona o parničnom postupku).

DNA:

- tužitelju uz nalog za platež sudske pristojbe na presudu

- tuženiku

U Zagrebu, dana 26. veljače 2026. godine

Viši sudski savjetnik – specijalist: Lidija Đogaš Batovanja