Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-1838/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog EV, kojeg brani Odvjetničko društvo Ljubičić-Vrdoljak & partneri, odvjetnici u Splitu, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.), rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Omišu od 16. siječnja 2026., poslovni broj: Pp-1936/2026, u sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I U povodu žalbe okr. EV, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o kazni, tako da se okr. EV za djelo činjenično opisano u izreci te presude i pravno označeno prekršajem iz članka 199. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, na temelju tog propisa i uz primjenu članka 37. stavka 2. i 3. točke 1. Prekršajnog zakona, izriče novčana kazna u iznosu od 270,00 EUR (dvjestosedamdeset eura), koju kaznu je dužan platiti u roku od devedeset dana od dana primitka ove presude i ako u tom roku plati dvije trećine izrečene kazne, smatrat će se da je kazna u cjelini plaćena.

II Žalba okr. EV odbija se kao neosnovana te se, u pobijanom a nepreinačenom dijelu, prvostupanjska presuda potvrđuje.

III Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3. c. Prekršajnog zakona okr. ĆV obvezan je naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 60,00 EUR (šezdeset eura), u roku trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okr. ĆV proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je uz primjenu instituta ublažavanja izrečena novčana kazna u iznosu 450,00 eura.

1.1. Okrivljeniku je uz novčanu kaznu, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 1 mjeseca.

1.2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu 30,00 eura.

2. Protiv te prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu, putem branitelja, zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajno pravnoj sankciji.

2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17. 118/18. i 114/22) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čanka 195. stavka 1. točke 9. Prekršajnog zakona, jer je prilikom izricanja novčane kazne povrijeđena odredba članka 202. stavka 4. ovog Zakona.

4.1. To stoga jer je prvostupanjski sud pobijanom presudom okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u iznosu 450,00 eura, iako je prvom presudom pod poslovnim brojem: Pp-8475/2022 od 22. prosinca 2022. koja je ukinuta u povodu žalbe podnesene samo u korist okrivljenika izrečena novčana kazna u iznosu od 2.100,00 kuna / protuvrijednost 278,72 eura, pa je prvostupanjski sud izricanjem strože kazne od one ranije izrečene povrijedio citiranu zakonsku odredbu. U slučaju kada je žalba podnesena samo u korist okrivljenika presuda se ne smije se izmijeniti na njegovu štetu, kako je to slučaj u ovom predmetu.

4.2. Stoga je ovaj drugostupanjski sud u povodu žalbe okrivljenika, prihvaćajući činjenično stanje iz izreke pobijane presude pravilnim i potpuno utvrđenim, po službenoj dužnosti, na temelju članka 207. Prekršajnog zakona, otklonio navedenu povredu, te preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu u odluci o kazni, izricanjem kazne kao u točki I izreke ove presude.

5. Razmatrajući dalje pobijanu prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti, ovaj drugostupanjski sud nije našao povrede materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika uključujući i zastaru prekršajnog progona, te nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7. i 10. Prekršajnog zakona.

6. Suprotno paušalnim navodima žalbe kojima žalitelj citira zakonski tekst članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, po ocjeni ovog suda, izreka presude je razumljiva i jasna, a prvostupanjski je sud nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, naveo sve odlučne činjenice na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o prekršajnopravnoj sankciji. Pogrešno žalitelj ističe da je presuda nejasna jer da se u obrazloženju navodi ime okrivljenika EVD budući da se radi o povredi iz prethodne odluke, koja je otklonjena pobijanom presudom, međutim očito je da žalitelj nije izmijenio sadržaj prethodno podnesene žalbe. Tako pobijana presuda sadrži sve potrebne razloge, koji su dani jasno i određeno, pa je ocijenjeno da žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

7. Ovaj sud ne nalazi da bi u prvostupanjskom postupku bila počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona, povredom prava na obranu, na koju sadržajno upire žalitelj, navodeći da je propušteno ispitati okrivljenika i provesti druge dokaze, budući da suprotno tvrdnji žalitelja, iz stanja spisa prvostupanjskog predmeta proizlazi da je okrivljenik obranu iznio na raspravi 14. siječnja 2026., prethodno pravilno upozoren na svoja prava. Prvostupanjski sud slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan dokaznim pravilima, međutim okrivljenik se očitovao krivim i priznao počinjenje djela to prvostupanjski sud nije dužan provoditi daljnje dokaze, pravilno smatrajući činjenično stanje dovoljno razjašnjenim za donošenje zakonite odluke.

8. Neosnovano žalitelj upire na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, budući da je prvostupanjski sud nakon pravilno provedenog postupka, ispravnom ocjenom obrane okrivljenika te cjelokupnog dokaznog materijala predmeta utvrdio sve odlučne činjenice te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz citirane odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

8 .1. Slijedom navedenog, budući da žalitelj ne upire na postojanje novih činjenica i dokaza u smislu članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, niti žalbenim navodima argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

9. Pogrešno i promašeno žalitelj prigovara prestrogo odmjerenoj kazni u iznosu od 279,72 eura, budući da se radi o kazni iz prethodnog postupka, a ovaj sud je postupajući po službenoj dužnosti preinačio odluku o kazni, kako je to već ranije obrazloženo. Prvostupanjski sud je u dovoljnoj mjeri vrednovao ukupnost olakotnih okolnosti na strani okrivljenika te poznate materijalne i životne prilike, na koje ponovno upire u žalbi, pa u povodu žalbe okrivljenika nema uvjeta za blaže kažnjavanje, osim po službenoj dužnosti zbog otklanjanja povrede članka 202. stavka 4. Prekršajnog zakona.

9.1 Bez uspjeha žalitelj upire na oslobođenje od kazne jer prema članku 38. stavku 2. Prekršajnog zakona sud može okrivljenika osloboditi od kazne kad ga posljedice prekršaja tako pogađaju da je njegovo kažnjavanje nepotrebno radi ostvarenja svrhe kažnjavanja, kad je otklonio ili umanjio posljedice prekršaja ili naknadio štetu koju je njime prouzročio ili je platio propisanu obvezu zbog čijeg neplaćanja odnosno neispunjenja je pokrenut prekršajni postupak ili da se pomirio s oštećenikom i naknadio štetu. Međutim, u predmetnom slučaju ne proizlazi ispunjenje niti jednog od zakonom propisanih uvjeta pa nema osnove za oslobođenje od kazne.

10. Novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene kazne, u za to određenom roku.

11. Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od jednog mjeseca u pogledu navoda žalbe ovaj sud nalazi da je ista, s obzirom na težinu i opasnost prekršaja opravdana i zakonita, utemeljena na članku 58. Prekršajnog zakona. Stoga je i ovaj sud mišljena da je potrebno otkloniti uvjete koji mu omogućavaju ponovno činjenje prekršaja. Zaštitna mjera već je izrečena u minimalno zakonom propisanom vremenu trajanja, pa paušalni navodi žalbe ne dovode u pitanje osnovanost izrečene zaštitne mjere. Stoga je i ovaj sud mišljenja da je predmetna zaštitna mjera izrečena sukladno naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju u smislu članka 51. a Prekršajnog zakona.

12. Troškovi žalbenog postupka temelje se na čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.

13. Zbog navedenih razloga, na temelju članka 207. i 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 26. veljače 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.