Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Kž-119/2026

(Kov-103/2026)

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, i to Sandre Radanović, kao predsjednice vijeća, te Ante Bačića i Danijele Zubčić, univ.spec.iur., kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Balić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ŽČ, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2.Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25 – u daljnjem tekstu: KZ), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj putem branitelja Igora Rujka Marčića, odvjetnika iz Zadra, protiv rješenja Općinskog suda u Zadru posl. br. Kov-103/26 od 19. veljače 2026., na sjednici vijeća 26. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika ŽČ.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Općinskog suda u Zadru posl. br. Kov-103/2026 od 19. veljače 2026., na temelju čl. 123. st. 1. t. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – dalje u tekstu: ZKP), produljen je istražni zatvor okrivljeniku ŽČ.

2. Protiv tog rješenja žalbu je uložio okrivljenik, putem branitelja, uz prijedlog da se ukine pobijano rješenje i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. Žalba okrivljenika ŽČ nije osnovana.

4. Ispitujući osporeno rješenje u skladu s čl. 494. st. 4. ZKP/08, ovo drugostupanjsko vijeće nije utvrdilo da ga je donijelo neovlašteno tijelo ili da postoji povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08.

5. Glavnina žalbe okrivljenika svodi se na osporavanje osnovane sumnje da je okrivljenik počinio ono što mu se stavlja na teret. Pri tome okrivljenik prvenstveno aludira na činjenicu da prije optuženja nije proveden dokaz (psihijatrijsko vještačenje okrivljenika) koji je po njegovom mišljenju bilo nužno provesti. Međutim, valja istaći da i bez obzira na činjenicu da do sada nije provedeno psihijatrijsko vještačenje okrivljenika egzistira osnovana sumnja da je okrivljenik počinio inkriminirano kazneno djelo. Osnovana sumnja je sumnja koja je potkrijepljena podacima i dokazima u spisu. Ona nije puko nagađanje, nego nešto provjerljivo. U dosadašnjem tijeku postupka uzet je iskaz žrtve, a on sadržajno za sada potkrjepljuje činjenične navode iz optužnice. Za sada i sadržaj snimke video nadzora ide u prilog onome što je žrtva iskazala. Identično je i sa liječničkom dokumentacijom za okrivljenika, koja doista za sada ukazuje na određene poremećaje koji mogu utjecati na njegovo ponašanje koje odgovara onome što je žrtva iskazivala. Liječnička dokumentacija za okrivljenika doista može ukazivati na potrebu provođenja psihijatrijskog vještačenja okrivljenika. Međutim, taj se dokaz može, ako se na raspravi ukaže potreba za time, provoditi i u toj fazi postupka. Ključno je razlikovati nedvojbeno utvrđivanje krivnje u odnosu na nekoga i osnovanu sumnju da je netko kriv. Ako provođenje psihijatrijskog vještačenja bude nužno kako bi se otklonila bilo kakva sumnja da je netko kriv (Utvrđuje se krivnja, a ne nedužnost.), onda će se taj dokaz provesti. Za sada je iskaz žrtve u odnosu na okrivljenika, s obzirom na činjenicu da ga podupiru drugi dokazi, sasvim dostatan za zaključak o postojanju osnovane sumnje.

6. I po ocjeni ovog vijeća postoji opasnost da bi okrivljenik ostankom na slobodi mogao nastaviti s činjenjem sličnih kaznenih djela. S pravom je prvostupanjsko vijeće naglasak dalo na činjenicu da se okrivljenik pojavljuje kao osoba koja je prethodno činila nasilje u obitelji. Pravomoćno je osuđen za učin jednog prekršaja takve prirode. Sada je osnovano sumnjiv da je počinio kazneno djelo na štetu člana obitelji. Dakle, za sada dokazi upućuju na njegovu sklonost činjenju kažnjivih djela na štetu članova obitelji i na negativnu progresiju u takvom ponašanju. S pravom je prvostupanjsko vijeće uzelo u obzir zdravstveno stanje okrivljenika i psihičke tegobe na koje za sada upućuje liječnička dokumentacija koja prileži spisu. Doista te poteškoće mogu poticajno djelovati na njega u smislu nastavka ponašanja s elementima nasilja prema članovima obitelji. Aludiranje okrivljenika da je okolnost zdravstvenog stanja okrivljenika kao eventualnog poticaja na njegovo ponašanje prema članovima obitelji trebala biti utvrđivana i psihijatrijskim vještačenjem okrivljenika ne može se do kraja prihvatiti. Naime, utvrđivanje ove okolnosti moguće je na temelju bilo kojeg dokaza, a ne samo psihijatrijskog vještačenja. Međutim, provođenje psihijatrijskog vještačenja i na ove okolnosti svakako nije suvišno.

7. Slijedom iznijetog žalba okrivljenika ŽČ, na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP/08, odbijena je kao neosnovana.

Zadar, 26. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Sandra Radanović