Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Kž-115/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Sandre Radanović kao predsjednice vijeća, te Dijane Grancarić i Hrvoja Viskovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Raljević kao zapisničarke, u kaznenom protiv I- okrivljenika ČE i II-okrivljenika ZE, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25 – dalje KZ/11), odlučujući o žalbama i to I-okrivljenika podnesenoj po branitelju po službenoj dužnosti Tadiši Miloševiću, odvjetniku iz Splita i II-okrivljenika podnesenoj po branitelju po službenoj dužnosti Rinu Petričiću, odvjetniku iz Splita, podnesenih protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-1287/2025 od 19. siječnja 2026., temeljem odredbe čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 – pročišćeni tekst, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-448/09 i dr., 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj dana 26. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe I-okrivljenika ČE i II-okrivljenika ZE, kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-1287/2025 od 19. siječnja 2026. I-okrivljenik GE i II-okrivljenik TE oglašeni su krivima zbog učina kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. KZ/11, te osuđenik svaki na kaznu zatvora u trajanju od po 1 (jedne) godine.

1.1. Temeljem čl. 54. KZ/11 odlučeno je da se I-okrivljeniku RE II-okrivljeniku SE u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 29. rujna 2025. pa nadalje.

1.2. Temeljem čl. 189. ZKP/08 odlučeno je da će se II-okrivljeniku SE po pravomoćnosti presude vratiti mobilni uređaj marke „Samsung“, plave boje s pripadajućom maskom, nepoznatog serijskog broja, a koji su od njega privremeno oduzeli policijski službenici PUSD, PGP Imotski, uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja: [serijski broj] od 29. rujna 2025.

1.3. Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 odlučeno je da su I-okrivljenik GE i II-okrivljenik TE dužni naknaditi trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu od po 1.000,00 (tisuću) eura svaki u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

2. Protiv navedene presude žalbu su podnijela oba okrivljenika putem svojih branitelja.

2.1. I-okrivljenik GE putem branitelja po službenoj dužnosti Tadiše Miloševića, odvjetnika iz Splita žalbu podnosi zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se na kaznu utvrđenu prvostupanjskom presudom primjeni institut uvjetne osude, odnosno djelomično uvjetne osude.

2.2. II-okrivljenik TE putem branitelja po službenoj dužnosti Rina Petričića, odvjetnika iz Splita žalbu podnosi zbog odluke o kazni s prijedlogom da sud uvaži žalbu i optuženom SE izrekne blažu kaznu zatvora.

3. Odgovor na žalbe nije podnesen.

4. U skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis predmeta je dostavljen ŽDO u Zadru na dužno razgledanje.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Nije u pravu I-okrivljenik GE kada u žalbi navodi kako je na njegovoj strani sud utvrdio toliko olakotnih okolnosti da je u konkretnom slučaju bilo mjesta primjeni uvjetne osude, odnosno djelomične uvjetne osude, jer da je I- okrivljenik osoba koja do sada nije kažnjavana, obiteljski čovjek, otac jednog malodobnog djeteta, te je uz to priznao krivnju, a djelo koje je počinio da ne predstavlja takav stupanj društvene opasnosti jer da je isto motivirano teškim siromaštvom.

6.1. Isto tako neosnovani su žalbeni navodi II-okrivljenika ZE kada u žalbi ističe da mu je izrečena prestroga kazna, te da sud nije pravilno cijenio sve utvrđene olakotne okolnosti. Ovo stoga što je isti priznao učin kaznenog djela, pokajao se, isto da mu je prvo kazneno djelo u životu, do sada nije osuđivan, a u konkretnom slučaju je samo teško prevaren, otac je dvoje malodobne djece o kojima skrbi pa da bi se umanjenom zatvorskom kaznom kod njega mogla postići kako generalna tako i specijalna prevencija.

6.2. Suprotno žalbenim navodima I. i II. okrivljenika pravilno je prvostupanjski sud prilikom izbora vrste i mjere kazne sukladno čl. 47. KZ/11 polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja I. i II. okrivljenika osudio na kaznu zatvora u trajanju od po 1 (jedne) godine svakoga, te im na temelju čl. 54. KZ/11 u tako izrečenu kaznu zatvora uračunao vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 29. rujna 2025. pa nadalje. Pritom je prvostupanjski sud kao olakotno obojici okrivljenika cijenio iskreno priznanje počinjenja inkriminiranog kaznenog djela, izraženo kajanje i žaljenje, doprinos bržem okončanju postupka, njihovu raniju neosuđivanost, obiteljske prilike, a kao otegotno činjenicu da su kao strani državljani došli na područje Republike Hrvatske isključivo radi počinjenja predmetnog kaznenog djela, a u svezi s time i društvenu opasnost takvih kaznenih djela koja su u zadnje vrijeme u porastu na području županije za koju je stvarno mjesno nadležan prvostupanjski sud.

6.3. Stoga, i prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda upravo tako izrečenim bezuvjetnim kaznama zatvora u trajanju od po 1 (jedne) godine ispuniti će se svrha kažnjavanja u odnosu na I-okrivljenika ČE i II-okrivljenika ZE, a imajući pritom u vidu težinu počinjenog kaznenog djela, ostvarenu imovinsku korist, kao i veliku društvenu opasnost tog djela i ugrožavanja sigurnosti građana u Europskoj uniji. Upravo kaznama zatvora u trajanju od po 1 (jedne) godine, a koja je i po stavu ovog drugostupanjskog suda dostatna, na primjeren način utjecati će se na I. i II. okrivljenika u cilju specijalne prevencije i u odnosu na druge da ne čine kaznena djela – u cilju generalne prevencije, te da počinitelji shvate pogibeljnost činjenja označenog kaznenog djela, kao i pravednost njihovog kažnjavanja i da se upravo takvom kaznom koja je minimum propisane kazne za navedeno kazneno djelo, može ostvariti sva svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11.

7. Radi svega navedenog, a kako u pobijanoj presudi nisu nađene povrede odredaba kaznenog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08., valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zadru, 26. veljače 2026.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Ivana Raljević

Sandra Radanović