Zakon.hr

P-690/2025-19

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Trg J.F. Kennedyja 11

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, sutkinja Sandra Rotar, u pravnoj stvari tužitelja RO IZGRADNJA d.o.o., Zaprešić, Miška Šestanja 5, OIB: 34199535670, protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, Paromlinska 2, OIB: 92963223473, kojeg zastupa punomoćnik Mario Džolić, odvjetnik iz Zagreba, radi utvrđenja, nakon javne glavne rasprave zaključene 27. siječnja 2026. u prisutnosti tužiteljeva zastupnika po zakonu GŽ te punomoćnika tuženika, s danom objave 26. veljače 2026.

p r e s u d i o j e

I. Odbijaju se kao neosnovani tužbeni zahtjevi koji glase:

„Utvrđuje se da ne postoji pravni odnos između tuženika Zagrebačka banka d.d. i tužitelja RO Izgradnja d.o.o. iz kojeg proizlazi tražbina u iznosu od 1.990.842,13 eur/15.000.000,00 kn na temelju mjenice serije A serijskog broj [serijski broj] od 10.05.2010.g.

Utvrđuje se da ne postoji pravni odnos između tuženika Zagrebačke banke d.d. i tužitelja RO Izgradnja d.o.o. iz kojeg proizlazi obveza tužitelja prema tuženiku namiriti tražbinu u iznosu od 1.990.842,13 eur.

Utvrđuje se da je prestao i da više ne postoji pravni posao Ugovor o dugoročnom kreditu sklopljen između parničnih stranaka od 10.05.2010.g. broj 3219652628.“

II. Nalaže se tužitelju RO IZGRADNJA d.o.o., Zaprešić, Miška Šestanja 5, da tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, Paromlinska 2, naknadi parnični trošak u iznosu od 750,00 EUR sa zateznim kamatama od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

r i j e š i o j e

I. Odbacuje se kao nedopuštena tužba u odnosu na tužbeni zahtjev koji glasi: „Utvrđuje se da je ništetan, bez učinka i pravno nevaljan Ugovor o založnom pravu od 10.05.2010. godine, solemniziran 09. lipnja 2010. kod javnog bilježnika Ivana Adžije iz Zaprešića, pod brojem OV-11841/2010.“

II. Odbacuje se kao nedopuštena tužba u odnosu na tužbeni zahtjev koji glasi: „Utvrđuje se da tužitelj, OŽ, BŽ, BŽ G i EŽ nisu osobe koje su potpisom Ugovora o založnom pravu solemniziranog pod broj OV - 11481/2010 dale izričitu izjavu da se na temelju tog akta može neposredno zatražiti ovrha na nekretninama navedenim u tom Ugovoru.“

Obrazloženje

1. Predmetni postupak je započeo podnošenjem tužbe Općinskom sudu u Novom Zagrebu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe u predmetu toga suda br. Ovr- 200/2020 te je bio vođen pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu u predmetu br. P- 943/2020. Radi se o zahtjevu tužitelja za proglašenje nedopuštenosti ovrhe u ovršnim postupcima koji su na prijedlog ovdje tuženika kao ovrhovoditelja protiv ovdje tužitelja i dr. kao ovršenika inicijalno pokrenuti u predmetima Ovr-559/14 i Ovr-528/18 (koji ovršni postupci su potom spojeni i zajednički vođeni u predmetu br. Ovr-200/2020) radi naplate novčane tražbine na temelju ovršne isprave - Ugovora o založnom pravu soleminiziranog po javnom bilježniku Ivanu Adžiji dana 9. lipnja 2010. Dakle navedeni ovršni postupci pokrenuti su tijekom 2014. i 2018. godine, što znači unutar zastarnog roka iz čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje: ZOO).

2. U navedenom parničnom postupku vođenom kod Općinskog suda u Novom Zagrebu, u predmetu br. P-943/2020, tužitelj je podnescima od 12. travnja 2021. i od 10. siječnja 2025. preinačio tužbu isticanjem drugih zahtjeva uz postojeće. S obzirom na to da je Općinski sud u Novom Zagrebu za preinačenu tužbu bio stvarno nenadležan, sukladno čl. 190. st. 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 dalje: ZPP), dopisom od 5. veljače 2025. (list 569 do 571 spisa) taj sud je dostavio predmet po preinačenoj tužbi ovom sudu kao nadležnom sudu.

3. S obzirom na to da se tuženik protivio navedenoj preinaci tužbe iz podnesaka tužitelja od 12. travnja 2021. i od 10. siječnja 2025., ovaj sud je rješenjem br. P- 690/2025 od 27. veljače 2025. riješio da je navedena preinaka dopuštena te je postupak po zahtjevima iz preinačene tužbe nastavio voditi pred ovim sudom kao nadležnim sudom u gore označenom predmetu br. P-690/2025.

4. Tužitelj je na ročištu pred ovim sudom održanom 16. travnja 2025. povukao tužbu u odnosu na tužbene zahtjeve iz podneska od 12. travnja 2021., kojem djelomičnom povlačenju tužbe se tuženik nije protivio, tako da je sud raspravnim rješenjem br. P - 690/2025 od 16. travnja 2025. utvrdio da je tužba u odnosu na zahtjeve tužitelja iz podneska od 12. travnja 2021. povučena. Navedeno rješenje istoga je dana, s obzirom na odricanje stranaka od prava na žalbu, postalo pravomoćno. Dakle, raspravljanje je nastavljeno po zahtjevima iz tužiteljeva podneska od 10. siječnja 2025.

5. Tužitelj je na istom ročištu od 16. travnja 2025. dopunio i ispravio tužbene zahtjeve iz podneska od 10. siječnja 2025., u odnosu na koju dopunu i ispravak je tuženik, opreza radi, istaknuo prigovor preinake tužbe. Međutim, sud je utvrdio da zbog dopune pojedinih navoda tužbeni zahtjevi iz podneska tužitelja od 10. siječnja 2025., nisu promijenjeni tako da o tuženikovom prigovoru preinake tužbe, istaknutom na tom ročištu, nije bilo potrebe odlučivati.

6. Dakle, predmet spora su sljedeći tužbeni zahtjevi:

6.1. Utvrđuje se da ne postoji pravni odnos između tuženika Zagrebačka banka d.d. i tužitelja RO Izgradnja d.o.o. iz kojeg proizlazi tražbina u iznosu od 1.990.842,13 eur/15.000.000,00 kn na temelju mjenice serije A serijskog broj [serijski broj] od 10.05.2010.g.

6.2. Utvrđuje se da ne postoji pravni odnos između tuženika Zagrebačke banke d.d. i tužitelja RO Izgradnja d.o.o. iz kojeg proizlazi obveza tužitelja prema tuženiku namiriti tražbinu u iznosu od 1.990.842,13 eur.

6.3. Utvrđuje se da tužitelj, OŽ, EŽ BŽ, EŽ G i EŽ nisu osobe koje su potpisom Ugovora o založnom pravu solemniziranog pod broj OV-11481/2010 dale izričitu izjavu da se na temelju tog akta može neposredno zatražiti ovrha na nekretninama navedenim u tom Ugovoru.

6.4. Utvrđuje se da je prestao i da više ne postoji pravni posao Ugovor o dugoročnom kreditu sklopljen između parničnih stranaka od 10.05.2010.g. broj 3219652628.

7. Tužitelj je nakon zaključenja prethodnog postupka, u podnesku od 24. kolovoza 2025., uz naprijed navedene postojeće zahtjeve istaknuo novi zahtjev koji glasi: “Utvrđuje se da je ništetan, bez učinka i pravno nevaljan Ugovor o založnom pravu od 10.05.2010. godine, solemniziran 09. lipnja 2010. kod javnog bilježnika Ivana Adžije iz Zaprešića, pod brojem OV-11841/2010.“

8. S obzirom na to da se tuženik podneskom od 26. siječnja 2026. upustio u raspravljanje o glavnoj stvari po preinačenoj tužbi iz tužiteljeva podneska od 24. kolovoza 2025., a nije se prije toga protivio preinaci, sud utvrđuje da se sukladno čl. 190. st. 4. ZPP-a ima smatrati da postoji pristanak tuženika na preinaku tužbe pa nije odlučno to što se tuženik na ročištu 27. siječnja 2026. protivio preinaci tužbe iz tužiteljeva podneska od 24. kolovoza 2025.

9. Međutim, u odnosu na potonji tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti Ugovora o založnom pravu od 10. svibnja 2010., koji je solemniziran 09. lipnja 2010. kod javnog bilježnika Ivana Adžije iz Zaprešića, pod brojem OV-11841/2010, valja reći da je presudom ovoga suda br. P-406/2016 od 19. travnja 2017. odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev ovdje tužitelja i dr. protiv ovdje tuženika za utvrđenje ništetnosti Ugovora o založnom pravu od 10. svibnja 2010., solemniziranog 09. lipnja 2010. kod javnog bilježnika Ivana Adžije iz Zaprešića, pod brojem OV-11841/2010, koja presuda je postala pravomoćna donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, br. Pž-3798/2018-7 od 22. svibnja 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem br. Rev 4556/2019-6 od 3. lipnja 2020. odbio je revizije ovdje tužitelja i dr. podnesene protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, br. Pž- 3798/2018-7 od 22. svibnja 2019. Dakle, pitanje pravne valjanosti i pravnih učinaka toga Ugovora bilo je predmet razmatranja u ovosudnoj parnici u kojoj je donesena pravomoćna presuda o istom zahtjevu, tako da tuženik u odnosu na tužbeni zahtjev iz podneska tužitelja od 24. kolovoza 2025. osnovano ističe prigovor presuđene stvari.

10. U odnosu na tužbeni zahtjev za utvrđenje da tužitelj te OŽ, BŽ, BŽ G i BŽ EŽ nisu osobe koje su potpisom Ugovora o založnom pravu solemniziranog pod broj OV-11481/2010 dale izričitu izjavu da se na temelju tog akta može neposredno zatražiti ovrha na nekretninama navedenim u tom Ugovoru, ovaj sud utvrđuje da se tužbom za utvrđenje ne može zahtijevati utvrđenje postojanja i li nepostojanja kakve činjenice. Naime, da bi sud mogao postupiti po zahtjevu stranke, mora postojati formalna pravilnost zahtjeva kojim se traži pravna zaštita. Nedostatak ove procesne pretpostavke dovodi do nedopustivosti tužbe. Zaštita koju stranka traži može se sastojati u traženju tužitelja da mu tuženik nešto čini, trpi ili propusti (kondemnatorna tužba). Osim toga, može se sastoji i u traženju da sud konstitutivnom presudom zasnuje, promijeni ili ukine pravni odnos između stranaka u sporu (konstitutivna tužba). Deklaratornom tužbom tužitelj traži da sud utvrdi postojanje ili nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa, tj. istinitost odnosno neistinitost isprave (čl. 187. ZPP-a). U slučaju navedenog tužbenog zahtjeva radi se o zahtjevu za utvrđenje određene činjenice, a to ne može biti predmet spora u povodu deklaratorne tužbe u smislu spomenute odredbe čl. 187. ZPP-a.

11. Dakle, sud utvrđuje da ne postoje procesne pretpostavke da sud ovom presudom meritorno odluči o tužbenim zahtjevima navedenima u točkama 9. i 10. obrazloženja ove presude, slijedom čega je odlučeno kao u točkama I. i II. izreke ovog rješenja.

12. U odnosu na tužbene zahtjeve iz ove parnice tužitelj u bitnome navodi da tražbina od 15.000.000,00 kn na dan 10. svibnja 2010. ne postoji, da mjenica izdana 10. svibnja 2010. ne postoji, da iznos iz ugovora o kreditu 1.481.000,00 EUR nije isplaćen tužitelju, da potraživanje tuženika po osnovi glavnice u iznosu od 10.967.617,01 kn, što iznosi 1.455.652,90 EUR, ni na dan 21. siječnja 2012., ni na dan 31. prosinca 2013., a ni danas ne postoji. Nadalje se tuženik poziva na to da nije određeno o kakvom se dugoročnom kreditu radi te radi li se o mjenici „po viđenju“ ili „po viđenju, najkasnije 31. 12. 2013.“, odnosno radi li se o dvjema različitim mjenicama, da Ugovor o založnom pravu ne sadrži izvornik mjenice, već ovjerenu presliku, da ni spis javnog bilježnika Ivana Adžije br. OV-11841/10 ne sadrži izvornik mjenice, već ovjerenu presliku kako u vrijeme sklapanja Ugovora o založnom pravu, tako i u vrijeme izdavanja potvrde njegove ovršnosti, da ne sadrži pečat na poleđini mjenice, da ne sadrži platni nalog kojim bi se mjenica mogla naplatiti, da ne sadrži izvadak sa žiro računa tužitelja kao dokaz da na računu nije bilo sredstava, da se tuženik u prijedlogu za ovrhu poziva na izvod iz poslovnih knjiga iz kojega proizlazi tražbina tuženika u iznosu od 1.391.679,11 EUR koji iznos ne odgovara tražbini iz mjenice u iznosu od 15.000.000,00 kn, da Ugovor o založnom pravu nije sastavljen u obliku javnobilježničkog akta te da se stoga na temelju njega ne može neposredno tražiti ovrha, da je nejasno temelji li se eventualno mjenica serije A 06475267 izdana 10. svibnja 2010. na Ugovoru o dugoročnom kreditu s valutnom klauzulom kojim je tužitelju stavljen na raspolaganje iznos od 1.481.000,00 EUR, a koji iznos je manji od iznosa upisanog na mjenici, iz čega bi proizlazilo da ista nije valjano popunjena, da tuženik nije dokazao postojanje tražbine iz Ugovora o dugoročnom kreditu s valutnom klauzulom niti tražbine iz mjenice, da iznos iz Ugovora o dugoročnom kreditu s valutnom klauzulom nije isplaćen tužitelju te da su Ugovor o založnom pravu i mjenica serije A 06475267 izdana 10. svibnja 2010. ništetni. Naposljetku, tužitelj navodi da je mjenica krivotvorena jer je na pečatu na poleđini mjenice navedeno da mjenica nije naplaćena, što da je suprotno iz prijepisa prometa po kreditu tuženika (list 643 i 644 spisa).

13. Tuženik je osporio osnovu tužbenog zahtjeva i sve razloge ništetnosti na koje se poziva tužitelj u bitnome navodeći da je mjenica valjano popunjena u skladu s osnovnim pravnim poslom - Ugovorom o dugoročnom kreditu s valutnom klauzulom i Ugovorom o založnom pravu od 10. svibnja 2010., da je tužitelj tuženiku dao ovlast na njezino popunjavanje i domiciliranje, da su svi navedeni pravni poslovi valjani, da je tužitelj bio upoznat s njihovim sadržajem i obvezama koje iz njih proizlaze, da je mjenica podnesena na naplatu, da na dan podnošenja mjenice na naplatu na računu tužitelja nije bilo sredstava te da pravni odnosi stranaka, kao i tuženikova novčana tražbina prema tužitelju na temelju navedenih isprava, i nadalje egzistiraju. Ujedno je istaknuo prigovor presuđene stvari i prigovor litispendencije.

14. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao Ugovor o založnom pravu (list 9 do 11 i 13 spisa), preslika mjenice (list 12 spisa), Ugovor o dugoročnom kreditu s valutnom klauzulom (list 15 do 17 spisa), zahtjev za izdavanje ponovljenog izvadka o prometu i stanju po transakcijskom računu (list 19, 20 i 24 spisa), izvadci o stanju računa tužitelja (list 21 do 23 i 25 spisa), zapisnik od 14.06.2018.g. Općinskog suda u Novom Zagrebu o održanoj raspravi u predmetu br. P-1216/2016 (list 26 do 30 spisa), dopis viceguvernera HNB-a od 4.7.2003.g. (list 31 do 34 spisa), e-mail korespondencija od 21.03.2014.g. i 26.03.2014.g. (list 35 spisa), očitovanje Fabek nekretnina d.o.o. (list 26 spisa), očitovanje Nexus nekretnina d.o.o. (list 37 spisa), e-mail korespondencija od 30.03.2012.g. (list 38 spisa), izjave LŽ, ŽŽ, ZŽ,

FŽ, GŽG i MŽ (list 39 do 46 spisa), dopis tužitelja od 17.01.2013.g. (list 47 i 48 spisa), e-mail korespondencija (list 49 do 52 spisa), rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu br.Ovr-7525/18-6 (list 53 i 54 spisa), presuda i rješenje VTS RH br.Pž-3798/2018-7 (list 65 do 73 spisa), presuda i rješenje VSRH br.Rev-4356/2019-6 (list 74 do 79 spisa), rješenje ŽS u Šibeniku br.Gž- 208/2016-4 (list 80 do 82 spisa), rješenje VSRH br.Rev-2407/2018-5 (list 83 do 85 spisa), presuda ŽS u Zagrebu br.Gž-6417/18-5 (list 86 do 91 spisa), rješenje VSRH br.Revd-1240/20-2 (list 92 do 95 spisa), presuda ŽS u Zadru br.Gž-631/2019-2 (list 96 do 105 spisa), presuda ŽS u Zadru br.Gž-1324/2018-7 (list 106 do 112 spisa), presuda ŽS u Rijeci br.Gž-2246/2018-9 (list 113 do 124 spisa), presuda ŽS u Slavonskom brodu br.Gž-35/19-9 (list 125 do 134 spisa), presuda i rješenje ŽS u Šibeniku br. Gž - 566/2019-7 (list 135 do 142 spisa), presuda i rješenje ŽS u Zagrebu br.Gž-3185/2019- 7 (list 143 do 155 spisa), presuda i rješenje ŽS u Zagrebu br. Gž-3104/2019-7 (list 156 do 163 spisa), presuda ŽS u Zagrebu br.Gž-6062/2018-10 (list 164 do 169 spisa), presuda ŽS u Zagrebu br.Gž-5729/2017-17 (list 170 do 181 spisa), presuda i rješenje ŽS u Šibeniku br.Gž-74/2019-7 (list 182 do 187 spisa), presuda i rješenje ŽS u Varaždinu SS Koprivnica br.Gž-170/2019-6 (list 188 do 191 spisa), presuda ŽS u Sisku br. Gž-523/2019-10 (list 192 do 197 spisa), presuda i rješenje ŽS u Zagrebu br. Gž - 6325/2018-18 (list 198 do 206 spisa), presuda ŽS u Zagrebu br.Gž-4481/18-8 (list 207 do 213 spisa), presuda ŽS u Splitu br.Gž-1148/2019-3 (list 214 do 219 spisa), pismo namjere od 29.01.2013.g. (list 220 spisa), dopis tuženika od 10.04.2019.g. (list 221 do 222 spisa), dopisi pun .tuženika (list 223 i 224 spisa), izjava o prijeboju od 26.10.2018. (list 225 spisa), obračuni potraživanja (list 226 i 227 spisa), izvadak iz poslovnih knjiga (list 228 spisa), preslika prijamne knjige (list 229 spisa), presuda OGS u Zagrebu br.P- 6205/2018-48 (list 230 do 241 spisa), preslika žalbe tuženika od 12.03.2020.g.u predmetu OGS u Zagrebu br. P-6205/18 (list 242 do 252 spisa), ispisi e-predmeta (list 253 do 256 spisa), potvrda o neizvršenim osnovama za plaćanje od 22.07.2020. (list 291 spisa), rješenje ŽS u Varaždinu SS Koprivnica br.Gž-843/22-2 (list 328 do 332 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 357 spisa), izvadak iz sudskog registra (list 359 spisa), potvrda o ovršnosti (list 362 spisa), račun javnog bilježnika Ivana Adžije (list 363 spisa), dopisi tuženika (list 364 do 366 spisa), izvadci tuženika (list 268 i 369 spisa), dopis javnog bilježnika Ivana Adžije od 27.05.2014.g.(list 370 spisa), obračun potraživanje (list 373 spisa), izvadak iz poslovnih knjiga (list 374 spisa), prijedlog za uknjižbu založnog prava (list 382 spisa), zapisnik od 14.06.2018.g.Općinskog suda u Novom Zagrebu u predmetu br.P-1216/2016 (list 386 do 390 spisa), zapisnik od 13.09.2016.g. Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu br. P -406/16 (list 391 do 393 spisa), preslika podneska pun.tuženika (list 394 do 396 spisa), nalog tuženika (list 401 spisa), očevidnik o redoslijedu plaćanja (list 402 spisa), specifikacija izvršen ja osnove za plaćenje (list 403 spisa), izvadak tuženika o stanju računa tužitelja (list 404 spisa), prijepis prometa po kreditu (list 405 spisa), pregled prometa za kredit (list 406 spisa), Ugovor o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnina od 26.04.1999.g. (list 415 do 417 spisa), potvrda PP Zaprešić od 13.12.2020.g. (list 418 spisa), dopis javnog bilježnika Ivana Adžije s spisom OV-11841/10 (list 419 do 432 spisa), prijepis prometa po kreditu (list 435 do 436 spisa), dopis tuženika od 31.12.2013.g. (list 437 spisa), izvadci iz poslovnih knjiga tuženika (list 442 do 445 spisa), e-mail korespondencija (list 446 spisa), izvadak tuženika o stanju računa tužitelja (list 447 spisa), obračun potraživanja (list 448 spisa), rješenje ŽS u Rijeci br.Gž Ovr-581/2021-5 (list 471 do 477 spisa), rješenje ŽS u Dubrovniku br.Gž Ovr-406/2018 (list 478 do 480 spisa), rješenje ŽS u Velikoj Gorici br.Gž Ovr-1068/14-4 (list 481 do 484 spisa), izvadci tuženika (list 485 i 486 spisa), preslika mjenice i poleđine (list 487 i 488 spisa), potvrda o neizvršenim osnovama za plaćanje (list 489 spisa),presuda i rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu br.P-952/2022-41 (list 516 do 552 spisa), presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-2328/2020 (list 553 do 563 spisa), presuda VTS RH br.Pž-2893/2022-2 (list 564 do 568 spisa), spis javnog bilježnika Ivana Adžije (list 588 do 611 spisa), prijedlog za otvaranje stečajnog postupka (list 616 do 618 spisa), specifikacija izvršenja osnove za plaćanje (list 623 do 624 spisa), izvadci tuženika o stanju na računu tužitelja (list 625 do 642 spisa), prijepis prometa po kreditu (list 643 i 644 spisa), pregled prometa za kredit (list 645 spisa), nalaz i mišljenje vještaka Darfin d.o.o. (list 646 do 654 spisa), izvadak iz zapisnika sjednice kreditnog odbora (list 655 spisa), pisma namjere (list 659 i 660 spisa), izvadci tuženika o stanju na računu tužitelja (list 661 i 662 spisa), predugovori i ugovori o kupoprodaji nekretnine (list 663 do 668 spisa), izvadci tuženika o stanju na računu tužitelja (list 669 i 670 te 673i 674 spisa), zahtjev za kredit za međufinanciranje i stambeni kredit (list 692 i 693 spisa), prijepis prometa po kreditu (list 705 do 708 spisa), izvadak iz poslovnih knjiga (list 730 spisa), rješenje VTS RH, br.P-2800/2018-3 (list 731 do 733 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu br.St-458/2014 (list 734 do 739 spisa), klauzula pravomoćnosti (list 740 i 741 spisa), prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim od 23.11.2018.g.(list 742 do 744 spisa), prijedlog za odgodu ovrhe od 19.12.2018. (list 745 do 747 spisa), izvadak Zagrebačke banke d.d. (list 754 spisa), rješenje OGS u Zagrebu br.Ovr-7525/18-6 (list 755 do 761 spisa), preslika tužbe od 17.12.2018.g. (list 762 do 764 spisa), rješenje OGS u Zagrebu br.Ovr-7525/18-3 (list 765 do 767 spisa), preslika odgovora na tužbu u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu br.P-2482/19 (list 772 do 777 spisa), presliku tužbe PŽ protiv ovdje tuženika radi utvrđenja podnesenu Općinskom građanskom sudu u Zagrebu bez datuma (list 835 do 837 spisa), presliku tužbe tužitelja protiv ovdje tuženika podnesenu Trgovačkog sudu u Zagrebu 5.1.2020. (list 838 do 840 spisa), prijedlog za ovrhu i rješenje o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu br. Ovr-528/18 (list 841 do 852 spis), prijedlog za ovrhu i rješenje o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu br.Ovr-559/14-2 (list 853 do 860 spisa), ispisi s aplikacije e-predmet (list 861 do 866 spisa), presudu Trgovačkog suda u Zagrebu br.P-2057/2024 (list 871 do 884 spisa), presudu i rješenje OGS u Zagrebu br.P-1228/2023-72 (list 888 do 902 spisa), presudu i rješenje ŽS u Vukovaru br.Gž-503/2025-3 (list 903 do 909 spisa), potvrdu pravomoćnosti (list 910 spisa.

Sud na prijedlog tužitelja nije izveo dokaze saslušanjem svjedoka, potpisnika dopisa tuženika od 31.12.2013.g. i od 2.4.2014.g., priklopom i uvidom u spise OGS u Zagrebu br.Ovr-7525/18 i P-6205/18 te priklopom i uvidom u spis Općinskog suda u Novom Zagrebu br.Ovr-200/20 jer te dokaze pored svih nastavnih utvrđenja ne smatra važnima za odluku.

15. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. ZPP-a te je utvrdio da tužbeni zahtjevi citirani u točkama 6.1., 6.2. i 6.4. obrazloženja ove presude nisu osnovani.

16. Najprije valja reći da tuženikov prigovor presuđene stvari koji je sadržan u tuženikovom odgovoru na tužbu te u podnescima od 18. ožujka 2022., od 7. veljače 2025. i od 26. siječnja 2026. (izuzev spomenute pravomoćne presude ovoga suda br. P-406/2016 od 19. travnja 2017.) nije osnovan jer je sud uvidom u sadržaj navedenih podnesaka te u sve dostavljene pravomoćne sudske odluke, na koje odluke se poziva tuženik, utvrdio da se ova parnica ne vodi o zahtjevima o kojem je već pravomoćno odlučeno. Naime, da bi se radilo o presuđenoj stvari, potrebno je da postoji subjektivni identitet spora (identitet stranaka u istoj ili obrnutoj ulozi) i objektivni identitet spora (da se radi o istom predmetu spora ne samo po istovjetnom sadržaju tužbenog zahtjeva, već i po njegovom činjeničnom obrazloženju odnosno činjeničnoj osnovi tužbenih zahtjeva. Iz navoda tuženika i većine dostavljenih pravomoćnih sudskih odluka razvidno je istovjetno činjenično obrazloženje postavljenih tužbenih zahtjeva, međutim, niti u jednom slučaju nema istovjetnog sadržaja tužbenog zahtjeva kakav je postavljen u ovoj parnici (izuzev spomenute pravomoćne presude ovoga suda br. P-406/2016 od 19. travnja 2017.). Pored toga, sud je utvrdio da nije osnovan ni tuženikov prigovor dvostruke litispendencije. I za postojanje litispendencije je potrebno da postoji subjektivni i objektivni identitet spora. Međutim, uvidom u sadržaj tuženikovih podnesaka te u dostavljene nepravomoćne presude na koje se poziva tuženik, sud je utvrdio da o zahtjevima iz točaka 6.1., 6.2. i 6.4. obrazloženja ove presude ne teče parnica među istim strankama.

17. Između stranaka nije sporno da je dana 10. svibnja 2010. sklopljen Ugovor o založnom pravu između tuženika kao vjerovnika, tužitelja kao dužnika-založnog dužnika te Mesir O, Mesir EŽ, Mesir B, Mesir BŽ i OŽ kao založnih dužnika, koji je dana 9. lipnja 2010. solemniziran od strane javnog bilježnika Ivana Adžije iz Zaprešića pod brojem OV-11841/2010, te da je javni bilježnik na isti stavio potvrdu o njegovoj ovršnosti s danom 31. prosinca 2013. Nije sporno niti da je na temelju toga Ugovora s potvrdom ovršnosti tuženik pokrenuo ovršni postupak protiv tužitelja i dr. koji je vođen u predmetu Općinskog suda u Novom Zagrebu, br. Ovr-200/2020.

18. Uvidom u Ugovor o založnom pravu od 10. svibnja 2010. sud je utvrdio da je njime utvrđeno postojanje tražbine tuženika prema tužitelju na temelju mjenice po viđenju izdane u Zagrebu dana 10. svibnja 2010. u iznosu od 15.000.000,00 kn sa zateznim kamatama po dospijeću, koja tražbina na temelju navedene mjenice dospijeva danom podnošenja mjenice na naplatu, a najkasnije do 31. prosinca 2013. Sud je također utvrdio da je mjenica izdana u svrhu naplate po osnovi kredita, garancija, akreditiva, naknada i svih drugih pravnih poslova koji se sklapaju između stranaka. Sastavni dio tog javnobilježničkog akta predstavlja, uz ostalo, i preslika mjenice izdane u Zagrebu, dana 10. svibnja 2010. tužitelja kao trasanta na iznos od 15.000.000,00 kn, serijskog broja serija A 06475267. Napominje se da st. 1. i st. 3. članka 1. Ugovora o založnom pravu govore o istoj mjenici, time da je u st. 3. precizno određeno njezino dospijeće. Dakle, Ugovor o založnom pravu se ne temelji na dvije mjenice, kako to tijekom postupka tvrdi tužitelj.

19. Istovremeno, navedenim Ugovorom o založnom pravu tužitelj te ostali založni dužnici založili su svoje suvlasničke dijelove nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koje je tuženik primio u zalog, te dali izričitu dozvolu tuženiku da radi osiguranja svoje tražbine prema tužitelju iz tog Ugovora na istoj nekretnini izvrši uknjižbu založnog prava. Ujedno su tužitelj i ostali založni dužnici u čl. 4. Ugovora o založnom pravu dali izričiti pristanak da za slučaj neisplate navedenog potraživanja o njegovom dospijeću tuženik može neposredno provesti prisilnu ovrhu na navedenoj nekretnini. Člankom 10. Ugovora o založnom pravu tužitelj i ostali založni dužnici dali su suglasnost da javni bilježnik na zahtjev tuženika na taj Ugovor stavi potvrdu ovršnosti nakon što tuženik javnom bilježniku predoči dokaz o dospjelosti tražbine, a taj dokaz predstavlja potvrda tuženika da je mjenica iz čl. 1. toga Ugovora podnesena na naplatu i da je ostala nenaplaćena, dok dokaz o visini tražbine predstavlja izvadak iz poslovnih knjiga tuženika. Dakle, sud utvrđuje da je navedeni javnobilježnički akt sastavljen u smislu čl. 54. st. 1. do st. 3. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“, br. 78/1993, 29/1994, 162/1998, 16/2007, 75/2009, 120/2016, 57/2022), a tužitelj nije dokazao da bi u njegovoj javnobilježničkoj potvrdi (solemnizaciji) bilo bilo kakvih propusta u radu javnog bilježnika koji bi doveli u pitanje njegovu pravnu valjanost.

20. Sud je na zahtjev tužitelja postupio sukladno čl. 108. st. 2. ZPP-a te je pregledom izvornika mjenice koja je u spis priložena u prijepisu kao sastavni dio Ugovora o založnom pravu, utvrdio da je izvornik mjenice u prednjem dijelu identičan preslici mjenice koja je dostavljena u spis od strane tuženika podneskom od 7. veljače 2025. (list 487 spisa), da je pregledom izvornika mjenice u poleđini razvidno da se na istoj nalazi potvrda tuženika da mjenica 31. prosinca 2013. nije naplaćena u cijelosti te da je poleđina izvornika mjenice identična preslici poleđine mjenice koja je dostavljena u spis od strane tuženika podneskom od 7. veljače 2025. (list 488 spisa). Članak 1. Ugovora o založnom pravu govori o točno određenoj mjenici i o svim njezinim bitnim sastojcima koji su u svemu sukladni sadržaju mjenice u čiji je izvornik sud izvršio uv id pa stoga po ocjeni ovoga suda uopće nije odlučno tko je mjenicu popunio upisivanjem navedenih podataka jer između stranaka nema posebnog sporazuma o tome tko će popuniti mjenicu. K tome se dodaje da navedena mjenica, osim što je izdana i popunjena sukladno volji stranaka iz Ugovora o založnom pravu, sadrži sve sastojke i pretpostavke valjanosti u smislu čl. 109. Zakona o mjenici („Narodne novine“, br. 74/1994, 92/2010), slijedom čega ista nije ništetna, kako to tužitelj neosnovano tvrdi u podnesku od 6. svibnja 2025. Osim toga identičan stav o pravnoj valjanosti mjenice ovaj sud je već zauzeo u svojoj pravomoćnoj presudi br. P-406/2016 od 19. travnja 2017.

21. Uvidom u spis javnog bilježnika koji je dostavljen uz podnesak tužitelja od 12. ožujka 2025. u preslici, sud je utvrdio da je tuženik dana 26. svibnja 2014. od javnog bilježnika Ivana Adžije zatražio izdavanje potvrde ovršnosti prilažući izvornik Ugovora o založnom pravu, zahtjev tuženikova odjela maloprodaje tuženikovom odjelu podrške poslovanja od 31. prosinca 2013. za naplatu mjenice tužitelja kao trasanta, izdane u Zagrebu dana 10. svibnja 2010. na iznos od 15.000.000,00 kn (sada 1.990.842,13 EUR) serijskog broja serija A 06475267 (list 603 spisa), dopis tuženikova odjela podrške poslovanja od 2. siječnja 2014. tuženikovoj poslovnici u kojem je sadržana obavijest da po navedenoj mjenici nije moguće postupiti zbog nedostatka sredstava na računu platitelja (list 604 spisa) te izvatke tuženika od 22. svibnja 2014. iz kojih proizlazi ukupan dug tužitelja prema tuženiku u iznosima od 1.886.421,52 EUR i od 78.235,30 EUR (list 606 i 607 spisa) uz naznaku na oba izvatka da se navedeni dug nadalje uvećava za pripadajuću kamatu. Da je u momentu podnošenja mjenice na naplatu i na dan nastupanja ovršnosti Ugovora o založnom pravu račun tužitelja bio u blokadi dokazuje i potvrda FINE od 22. srpnja 2020. o neizvršenim osnovama za plaćanje (list 291 spisa) iz koje proizlazi da tužitelj na taj dan ima evidentirane neizvršene osnove za plaćanje u neprekinutom razdoblju od 3032 dana, što je prema utvrđenju ovoga suda razdoblje dulje od 8 godina. Na temelju navedenog sud utvrđuje da su za izdavanje potvrde ovršnosti Ugovora o založnom pravu bili ispunjeni svi uvjeti iz čl. 54. st. 3. ZJB-a. Stoga po utvrđenju ovoga suda za valjanost javnobilježničkog izdavanja potvrde ovršnosti nisu odlučni navodi tužitelja da preslika mjenice iz spisa javnog bilježnika ne sadrži pečat na poleđini mjenice te da ne sadrži platni nalog kojim bi se mjenica mogla naplatiti.

22. Ista utvrđenja proizlaze i iz rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu br. R1- 236/15 od 27. siječnja 2016. kojim je odbijen kao neosnovan prijedlog tužiteljeva zastupnika po zakonu GŽ i dr. za ukidanje potvrde ovršnosti koju je izdao javni bilježnik Ivan Adžija iz Zaprešića pod brojem OV-11841/2010, a koje rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Šibeniku br. Gž-208/2016-4 od 10. svibnja 2018.

23. Dakle, neosnovano tužitelj navodi da tuženikova tražbina na dan 10. svibnja 2010. u iznosu od 15.000.000,00 kn ne postoji jer suprotno proizlazi upravo iz Ugovora o založnom pravu u kojem su stranke utvrdile njezino postojanje na taj dan na temelju mjenice. Zbog navedenog utvrđenja suda, neosnovano se tužitelj u podnesku od 13. ožujka 2025. poziva i na ništetnost Ugovora o založnom pravu. Naposljetku, neosnovano tužitelj navodi i da ne postoji mjenica s datumom izdavanja 10. svibnja 2010. jer se Ugovor o založnom pravu u svom čl. 1. upravo i poziva na mjenicu kakva je u preslici priložena tom Ugovoru i čini njegov sastavni dio, a u čiji izvornik je sud izvršio uvid u dokaznom postupku.

24. Glede visine tužiteljeve obveze prema tuženiku koja se temelji na mjenici i na Ugovoru o založnom pravu valja reći da među strankama nije bilo sporno da se tuženik po toj tražbini samo djelomično namirio od prodaje stanova, od zapljene računa OŽ i prijebojem tražbina parničnih stranaka na temelju Izjave o prijeboju od 26. listopada 2018. (list 613 spisa). Uvidom u prijedlog za ovrhu ovdje tuženika kao ovrhovoditelja protiv ovdje tužitelja i dr. kao ovršenika, koji se temelji na ovršnoj ispravi

- Ugovoru o založnom pravu, u povodu kojega je doneseno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu, br. Ovr-528/2018 od 3. srpnja 2018. (list 841 do 852 spisa), sud je utvrdio da se taj postupak vodi radi naplate novčane tražbine koja je u dijelu glavnice iznosila 10.967.617,01 kn, a u dijelu zateznih kamata 8.235.149,95 kn. Pitanje preostale visine tražbine čija je naplata predmet ovršnog postupka koji se vodi protiv ovdje tužitelja nije predmet ove parnice, već će se o tom pitanju raspravljati u okviru tog ovršnog postupka i eventualnih parnica radi proglašenja te ovrhe nedopuštenom. Međutim, pravni odnos između tuženika i tužitelja iz kojega proizlazi tražbina u iznosu od 1.990.842,13 eur/15.000.000,00 kn na temelju mjenice serije A serijskog broj [serijski broj] od 10. svibnja 2010., neovisno o stvarnoj visini preostale tražbine (o kojem pitanju će se raspravljati u okviru predmetnog ovršnog postupka), prema utvrđenju ovoga suda nije prestao i neće ni prestati do njezina potpunog namirenja, što je ugovorna obveza tužitelja.

25. U odnosu na navod tužitelja da se tuženik u prijedlogu za ovrhu poziva na izvod iz poslovnih knjiga iz kojega proizlazi tražbina tuženika u iznosu od 1.391.679,11 EUR , koji iznos da ne odgovara tražbini iz mjenice u iznosu od 15.000.000,00 kn, valja reći da je uvidom u dopis tuženika od 10. travnja 2012. (list 221 i 222 spisa) razvidno da se radi o iznosu glavnice kredita prema Ugovoru o dugoročnom kreditu s valutnom klauzulom od 10. svibnja 2010., a ne prema Ugovoru o založnom pravu i prema mjenici na koju se potonji Ugovor o založnom pravu poziva. Stoga se niti izvadak tuženika od 22. svibnja 2014. (list 606 spisa) ne odnosi na tražbinu iz Ugovora o založnom pravu i iz mjenice serije A serijskog broj [serijski broj] od 10. svibnja 2010.

26. Kako je naprijed navedeno, mjenica je na temelju Ugovora o založnom pravu izdana u svrhu naplate po osnovi kredita, garancija, akreditiva, naknada i svih drugih pravnih poslova koji se sklapaju između stranaka (čl. 1. Ugovora o založnom pravu). Uvidom u Ugovor o dugoročnom kreditu s valutnom klauzulom sud je utvrdio da je sklopljen istoga dana kada i Ugovor o založnom pravu, dakle 10. svibnja 2010. te da se njime tuženik obvezao staviti tužitelju na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 1.481.000,00 EUR u svrhu projektnog financiranja s PDV- om, uz obvezu tužitelja da vrati dobiveni iznos zajedno s pripadajućim kamatama i naknadama na način i pod uvjetima iz tog Ugovora. Člankom 7. Ugovora o dugoročnom kreditu s valutnom klauzulom sud je utvrdio da su se stranke sporazumjele da će se u svrhu osiguranja naplate obveza po kreditu uz ostalo, zasnovati založno pravo na temelju mjenice u iznosu od 15.000.000,00 kn s rokom važnosti najkasnije do 31. prosinca 2013.

27. Stranke su se na ročištu dana 16. travnja 2025. suglasile da se kao dokaz u ovoj parnici koristi nalaz i mišljenje vještaka DARFIN d.o.o. od 3. listopada 2024. (listovi 646 do 654 spisa). Na temelju toga nalaza i mišljenja sud je utvrdio da je tuženik isplatio tužitelju kredit u iznos od 1.481.000,00 EUR te da tužitelj stoga neosnovano navodi da mu tuženik taj iznos kredita nije isplatio. Takav navod proturječan je navodima tužitelja o traženju „prolongata“ Ugovora o dugoročnom kreditu s valutnom klauzulom, koje traženje prolongiranja od strane tužitelja prema tuženiku je razvidno i iz dopisa tuženika od 10. travnja 2012. (list 221 i 222 spisa). Tužitelj nije dokazao da je navedeni Ugovor na bilo koji način raskinut niti da je sadržavao nemoguće uvjete što bi posljedično dovelo do ništetnosti ugovora ili do presumpcije o nepostojanju uvjeta (čl. 298. ZOO-a). Pored toga, tužitelj nije dokazao niti da je tuženik odgovoran za događaje radi kojih je tužiteljeva činidba postala nemoguća, što bi dovelo do prestanka tužiteljeve obveze (čl. 37. ZOO-a). Zaključno se u ovom dijelu navodi kako tužitelj nije dokazao da je Ugovor o dugoročnom kreditu prestao i da više ne postoji.

28. Zaključno se ističe da pitanje krivotvorenosti mjenice, a koju se poziva tužitelj, nije i ne može biti predmet ovoga postupka, već eventualno kaznenog postupka u kojem se takva činjenica mora dokazati pravomoćnom presudom. Dokaze na tu okolnost tužitelj u ovom postupku nije dostavio.

29. Tužitelj je nakon zaključenja glavne rasprave, podneskom od 30. siječnja 2026. zahtijevao ispravak zapisnika s glavne rasprave zaključene 27. siječnja 2026. Međutim, prema čl. 126. ZPP-a svoj prigovor na sadržaj zapisnika tužitelj je imao pravo staviti samo na ročištu 27. siječnja 2026. kako bi se eventualno potrebni ispravci ili dodaci u pogledu sadržaja zapisnika, o čemu odlučuje sud, mogli unijeti na kraju zapisnika. Kako tužitelj tako nije postupio, sud navedeni podnesak od 30. siječnja 2026. nije mogao uzeti u obzir jer je predan nakon zaključenja glavne rasprave.

30. Slijedom svega naprijed navedenog, o tužbenim zahtjevima koje je sud utvrdio neosnovanima, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

31. Tuženiku koji je u cijelosti uspio u sporu prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 1.327,24 EUR (usuglašenoj na ročištu 16. travnja 2025.) u trošak parničnog postupka valja priznati trošak zastupanja na ročištima 16. travnja 2025. i 27. siječnja 2026., oba po Tbr. 9/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/2023, dalje: OT) i trošak sastava podneska od 26. siječnja 2026. po Tbr. 8/1 OT u iznosu od 200,00 EUR, što zajedno iznosi 600,00 EUR i što uvećano za porez za dodanu vrijednosti iznosi 750,00 EUR, na koji iznos mu teku i zatezne kamate od dana presuđenja do isplate po stopi koja se primjenjuje na odnose izvan trgovačkih ugovora, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

Zagreb, 26. veljače 2026.

Sudac

Sandra Rotar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte