REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1955/2023-23

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marijanu Glavašu, u pravnoj stvari tužitelja IŽ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojega zastupa punomoćnica Gordana Grubeša, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grubeša i partneri d.o.o., Zagreb, protiv tuženika Zagreb Zlato d.o.o. (OIB: 78255014173), Zagreb, Ozaljska 62, kojega zastupa punomoćnik Tomislav Žulj, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 6. veljače 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužitelja GŽ i punomoćnika tuženika, **.**.2026.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je raskinut Ugovor o kupoprodaji sklopljen 2. travnja 2021. između tužitelja IŽ i tuženika Zagreb Zlato d.o.o.

II Nalaže se tuženiku Zagreb Zlato d.o.o. isplatiti tužitelju IŽ iznos od 1.258,21 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 2. travnja 2021. do isplate, i to za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku Zagreb Zlato d.o.o. naknaditi tužitelju IŽ troškove parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 27. veljače 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je u svojstvu kupca s tuženikom kao prodavateljem 2.4.2021. sklopio ugovor o kupoprodaji mobilnog uređaja marke IPhone12 Pro Max Graphite 256 GB. Kupoprodajna cijena bila je ugovorena u iznosu od tadašnjih 9.480,00 kn te je istu tužitelj u cijelosti isplatio tuženiku. Tužitelju je bez njegove krivnje kupljeni mobilni uređaj 30.12.2021. oduzet od Policijske uprave zagrebačke kao prethodno ukraden, a o čemu je tuženik obavijestio tužitelja i pozvao ga da mu u razumnom roku isporuči drugi mobilni uređaj bez pravnog nedostatka, što tužitelj nije učinio. S obzirom na navedeno, predmetni ugovor o kupoprodaji raskinut je po samom zakonu te je tužitelj stoga 22.2.2023. od tuženika zatražio povrat kupoprodajne cijene. Kako tuženik nije udovoljio takvom traženju tužitelja, tužitelj predlaže donijeti presudu kojom će se utvrditi da je ugovor o kupoprodaji raskinut te naložiti tuženiku isplata iznosa od sada 1.258,21 EUR (ranije 9.480,00 kn) sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava sklapanje kupoprodajnog ugovora te činjenicu da se tužitelj nakon privremenog oduzimanja mobilnog uređaja obratio tuženiku. No, ističe da je tuženik nakon toga višekratno nudio tužitelju istovjetan uređaj bez pravnih nedostataka, što je tuženik odbijao zahtijevajući povrat punog iznosa plaćene kupoprodajne cijene. Budući da iz navedenoga proizlazi da nije nastupio raskid ugovora, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

3. U provedenom postupku sud je izvršio uvid u e-prepisku stranaka, račun br. 458/P1/3 od 2.4.2021., potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta PU zagrebačke od 30.12.2021., spis Policijske uprave zagrebačke Policijske postaja Velika Gorica br. 511-19-36/3-K-435/21. M. B., spis Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici br. KO-DO-83/22, saslušani su svjedoci FŽ i UŽ te stranke.

4. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP).

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Između stranaka nije sporno da su isti 2.4.2021. sklopili ugovor o kupoprodaji (tužitelj u svojstvu kupca, a tuženik kao prodavatelj) mobilnog uređaja IPhone 12 Pro Max Graphite 256 GB za kupoprodajnu cijenu od tadašnjih 9.480,00 kn koju je tužitelj isplatio tuženiku, a ujedno tada tužitelj i preuzeo isti uređaj. Nesporno je i da je taj mobilni uređaj oduzet tužitelju 30.12.2021. od strane policijskih službenika (Potvrda o privremenom oduzimanju predmeta PU zagrebačke br. 511-19-29/3-2081/21), kao i da se tužitelj par dana nakon toga u svezi oduzimanja uređaja obratio tuženiku. Iz dostavljenog spisa Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici br. KO-DO-83/22 i spisa Policijske uprave zagrebačke Policijske postaja Velika Gorica br. 511-19-36/3- K-435/21. M. B. razvidno je da je taj mobilni uređaj (IMEI br. [IMEI broj]) prethodno bio ukraden Hrvatskoj pošti d.d. (po oduzimanju naknadno vraćen tom društvu 20.1.2022.), a počinitelj te krađe (KŽ) pravomoćno je proglašen krivim i osuđen u kaznenom postupku (presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici od 18.4.2023. br. K-133/2022-5). U ovom postupku sporno je između stranaka da li je ugovor o kupoprodaji od 2.4.2021. raskinut po samom zakonu te ovisno o tome ima li tužitelj pravo na povrat (isplatu) ranije plaćene kupoprodajne cijene.

7. Prema odredbi čl. 431. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. – dalje: ZOO) kad se pokaže da treća osoba polaže pravo na neku stvar, kupac je dužan obavijestiti prodavatelja o tome, osim kad je to prodavatelju već poznato, i pozvati ga da u razumnom roku oslobodi stvar od prava ili zahtjeva trećega ili da mu, kad su objekt ugovora stvari određene po rodu, isporuči drugu stvar bez pravnog nedostatka. Odredba čl. 432. st. 1. ZOO-a propisuje da ako prodavatelj ne postupi po zahtjevu kupca, ugovor se raskida po samom zakonu, a u slučaju umanjenja ili ograničenja kupčeva prava, kupac može po svom izboru raskinuti ugovor ili zahtijevati razmjerno sniženje cijene.

8. S obzirom na prethodno iznesenu nespornu činjenicu da je tužitelj u razdoblju od nekoliko dana nakon oduzimanja kod tuženika kupljenog mobilnog uređaja o tome usmeno u njegovoj prodavaonici obavijestio tuženika – prodavatelja, na tuženiku je u ovom postupku bio teret dokazivanja da je u razumnom roku eventualno oslobodio taj uređaj od prava ili zahtjeva treće osobe (što nesporno nije učinio budući da je prethodno prodao ukradeni uređaj koji je po oduzimanju od tužitelja vraćen vlasniku), odnosno da je isporučio ili barem ponudio (kako to tvrdi tuženik) tužitelju drugi mobilni uređaj bez pravnog nedostatka, a što prema nalazu suda ovdje nije uspio dokazati. Tako okolnost navodnog nuđenja drugog uređaja tuženik dokazuje samo iskazima svjedoka FŽ i UŽ (zaposlenika tuženika) te prokurista VŽ, dakle osoba osobno zainteresiranih za uspjeh tuženika u ovom postupku, a iz čijih iskaza se ne može s potrebnom sigurnošću zaključiti o postojanju takve činjenice. Tuženik navodi, a što bi i proizlazilo iz iskaza svjedoka i prokurista tuženika, da je drugi uređaj tuženiku ponuđen samo u usmenoj, ali ne i pisanoj komunikaciji, što nije životno i logično za očekivati u poslovnom postupanju tuženika kao trgovačkog društva koje se između ostaloga bavi upravo tim djelatnostima kupnje i prodaje i gdje po prirodi stvari dolazi i do slučajeva kada su predmet kupoprodaje i možebitno ukradene stvari. Osim toga, iskazi tih svjedoka i prokurista u određenim bitnim dijelovima međusobno se i razlikuju. Tako npr. svjedok UŽ navodi da je tužitelja kontaktirao samo jedanput telefonom 6.2.2023. kada mu je ponudio drugi uređaj na što je tužitelj tada pristao, odnosno odgovorio je u ime tuženika 23.2.2023. na e-poruku punomoćnika tužitelja, a prije toga tužitelja je također telefonom i kasnije 9.2.2023. SMS porukom kontaktirao njegov kolega FŽ vezano za preuzimanje uređaja. Suprotno tome, iz svjedoka FŽ proizlazilo bi da on usprkos višekratnim pokušajima nije uspio kontaktirati tužitelja telefonom, već je to onda učinio svjedok UŽ, međutim tužitelj nije pristajao na predaju drugog uređaja te je inzistirao na isplati. Prokurist tuženika pak navodi da je i on u dva navrata telefonski kontaktirao tužitelja te mu je u drugom navratu ponudio drugi uređaj na što se tužitelj trebao očitovati u nekom roku, a kada to isti nije učinio nakon tjedan dana zadužio je svjedoka FŽ za kontaktiranje s tužiteljem što je bilo bezuspješno, nakon čega je za to zadužio svjedoka UŽ koji je to uspio učiniti, ali je tužitelj tada odbio ponudu za predaju drugog uređaja. Iz tih iskaza ne može se zaključiti da je u nekom razumnom roku od barem šest mjeseci od saznanja za oduzimanje mobilnog uređaja (koji sud ovdje smatra primjerenim) tuženik tužitelju ponudio drugi uređaj (što bi iskaz tužitelja u tom bitnom dijelu da mu tuženik konkretno nije niti ponudio drugi uređaj sve do e-prepiske s njegovim punomoćnikom činilo prihvatljivim), već je to eventualno učinio tek u veljači 2023., a svakako u ožujku iste godine (e-poruka od 2.3.2023. koju je u ime tuženika napisao svjedok UŽ), što je međutim svakako bilo izvan svakog razumnog roka kako ga ima u vidu odredba čl. 431. ZOO-a (uostalom, e-poruka od 2.3.2023. uslijedila je tek nakon e-poruke punomoćnika tužitelja kojim obavještava tuženika da je ugovor o kupoprodaji raskinut po samom zakonu i zahtijeva povrat plaćene kupoprodajne cijene).

9. Slijedom izloženoga, a kako tuženik u razumnom roku očito nije tužitelju ponudio drugi mobilni uređaj bez pravnog nedostatka, dok je prethodno kupljeni uređaj prethodno oduzet tužitelju, ugovor o kupoprodaji tog uređaja od 2.4.2021. u smislu odredbe čl. 432. st. 1. ZOO-a bio je raskinut po samom zakonu. Budući da je prema odredbi čl. 368. st. 2. ZOO-a jedan od učinaka raskida ugovora taj da ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala, a tužitelj je nesporno u ispunjenju sada raskinutog ugovora isplatio kupoprodajnu cijenu u iznosu od tadašnjih 9.480,00 kn što sada predstavlja iznos od 1.258,21 EUR, to mu pripada pravo na povrat (isplatu) toga iznosa kao što i zahtijeva u ovoj pravnoj stvari. Iz svih tih razloga valjalo je u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u toč. I. i II. izreke presude. Tužitelju primjenom odredbe čl. 368. st. 5. ZOO-a pripadaju i zatezne kamate od dana isplate, odnosno tuženikovog primitka kupoprodajne cijene (2.4.2021.) pa je ista tako i dosuđena tužitelju, a po stopi određenoj odredbama čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. – dalje: ZO). Nesnovani su navodi tuženika o tužiteljevom gubitku prava zbog navodnog proteka roka iz odredbe čl. 437.st.1. ZOO-a, a s obzirom da je tužitelj već nakon nekoliko dana obavijestio tuženika o oduzimanju mobilnog uređaja, dok je sam ugovor već sredinom 2022. bio i raskinut po samom zakonu.

10. Trošak tužitelja odnosi se na trošak zastupanja po punomoćnici odvjetnici i to: za sastav tužbe – 75 bodova (Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /"Narodne novine" br. 138/23. - dalje: Tarifa/) te za zastupanje na ročištima 6.11.2024., 7.5.2025. i 6.2.2026. – 3 x 75 bodova = 225 bodova (Tbr. 9. t. 1. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife), sve prema vrijednosti predmeta spora od 1.258,21 EUR, što ukupno čini 300 bodova koji primjenom Tbr. 54. Tarife daju iznos od 600,00 EUR, odnosno uvećano za trošak PDV-a od 25 % iznos od 750,00 EUR.

11. S obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, sud je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a odlučio da mu tuženik troškove postupka naknadi u cijelosti, dok je iz razloga potpunog neuspjeha u parnici zahtjev tuženika za naknadu troškova odbijen.

12. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka tužitelja temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, a ista teče od dana donošenja ove presude do isplate po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZO-a.

U Zagrebu 26. veljače 2026.

S U D A C:

MARIJAN GLAVAŠ

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe na županijski sud, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog prijepisa iste putem ovoga suda.

DNA:

tužitelju po pun.

tuženiku po pun.