REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: Povrv-363/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Maji Hilje, na temelju pisanog prijedloga sudske savjetnice Matee Knežević, u pravnoj stvari tužitelja INP, d.o.o., OIB: 06842385393, Zagreb, Ulica Savezne Republike Njemačke 10, zastupan po punomoćniku Željku Jutriši, odvjetniku u Zagrebu, Trnjanska cesta 45a, protiv tuženika ELEKTROCENTAR PETEK d.o.o., OIB:17491977848, Ivanić-Grad, Etanska cesta 8, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, s danom objave 26. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I./ Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-1168/2024 od 16. veljače 2024. koje je donio javni bilježnik Ivan Maleković iz Velike Gorice, Trg kralja Tomislava 7, u dijelu kojim je naloženo tuženiku ELEKTROCENTAR PETEK d.o.o., OIB:17491977848, Ivanić-Grad, Etanska cesta 8, isplatiti tužitelju INP, d.o.o., OIB: 06842385393, Zagreb, Ulica Savezne Republike Njemačke 10, iznos od 1.592,67 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19. kolovoza 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 (osam) dana.

II./ Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-1168/2024 od 16. veljače 2024. koje je donio javni bilježnik Ivan Maleković iz Velike Gorice, Trg kralja Tomislava 7, u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 796,34 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19. kolovoza 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 275,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. prosinca 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III./ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 318,53 EUR u 84 mjesečne rate počevši od 9. srpnja 2025. s time da se prva rata plaća 15-tog u mjesecu za prethodni mjesec i to na način da će tuženik u prvoj godini otplate platiti 6,00% od preostalog iznosa za plaćanje na 12 mjesečnih rata, bez kamata, odnosno svaka rata će iznositi 1,59 EUR, u drugoj godini otplata će iznositi 8,00% od preostalog iznosa za plaćanje, na 12 mjesečnih rata, bez kamata, odnosno svaka rata će iznositi 2,12 EUR, u trećoj godini otplata će iznositi 10,00% od preostalog iznosa za plaćanje na 12 mjesečnih rata, bez kamata, odnosno svaka rata će iznositi 2,65%, u četvrtoj godini otplata će iznositi 14,00% od preostalog iznosa za plaćanje na 12 mjesečnih rata, bez kamata, odnosno svaka rata će iznositi 3,71 EUR, u petoj godini otplata će iznositi 18,00% od preostalog iznosa za plaćanje na 12 mjesečnih rata, bez kamata, odnosno svaka rata će iznositi 4,77 EUR, u šestoj godini otplata će iznositi 20,00% od preostalog iznosa za plaćanje na 12 mjesečnih rata, bez kamata, odnosno svaka rata će iznositi 5,30 EUR, u sedmoj godini otplata će iznositi 24,00% od preostalog iznosa za plaćanje na 12 mjesečnih rata, bez kamata, odnosno svaka rata će iznositi 6,37 EUR, bez kamata.

IV./ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 1.087,50 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 26. veljače 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

V./ Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 187,50 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 26. veljače 2026. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 15. listopada 2024. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika javnom bilježniku Ivanu Malekoviću iz Velike Gorice, Trg kralja Tomislava 7. Povodom tog prijedloga doneseno je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-1168/2024 od 16. prosinca 2024., kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.389,01 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od pada tuženika u zakašnjenje do isplate, te mu naknaditi nastale troškove ovršnog postupka sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Tuženik je izjavio pravodoban prigovor protiv navedenog rješenja o ovrsi, slijedom čega je rješenjem poslovni broj: Povrv-363/2025-3 od 17. travnja 2025. navedeno rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, u tom dijelu su ukinute provedene radnje te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U prigovoru, koji se sada smatra odgovorom na tužbu, tuženik navodi kako nema novčanu obvezu prema tužitelju, slijedom čega je osporio njenu osnovu i visinu. Ističe kako iz pobijanog rješenja nije razvidna pravna osnova međusobnog odnosa tužitelja i tuženika iz kojeg bi proizlazila obveza plaćanja utuženog iznosa te da tužitelj ne dokazuje osnovu priloženog računa niti uvjete izdavanja istog. Pored toga upozorava na okolnost da je 16. studenoga 2022. rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: St-3077/2022 nad tuženikom otvoren predstečajni postupak

4. U daljnjem tijeku postupka nastavljenog po pravilima parničnog postupka tužitelj se podneskom od 5. svibnja 2025. očitovao na navode tuženika te u bitnome istaknuo kako su se tužitelj i tuženik nalazili u poslovnom odnosu temeljem kojeg je tuženik kao naručitelj naručio od tužitelja kao izvođača izradu projektne dokumentacije i to izradu elektroenergetskog projekta izvedenog stanja za 12 MRS-ova i izradu građevinskog projekta izvedenog stanja za 6 MRS-ova. Izrada predmetne dokumentacije je naručena temeljem narudžbe broj: NU0018645. Nadalje, navodi kako je izrada projekta tekla po fazama zbog složenosti posla, te da su tužitelj i tuženik po izradi pojedine faze potpisali zapisnik o primopredaji dokumentacije, nakon čega bi tužitelj ispostavio račun za obavljene usluge. Tuženik je uredno zaprimio usluge tužitelja na koje nije imao primjedbi, ali ih nije platio. U odnosu na navod da je nad tuženikom otvoren predstečajni postupak, tužitelj navodi kako je navedeni postupak završen sklapanjem nagodbe koja je potvrđena rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj: St-3077/2022 od 6. lipnja 2024., dok je usluga tužitelja po računu broj: 67-1-01 izvršena 19. srpnja 2024., godinu dana nakon potvrde sklapanja predstečajnog sporazuma, slijedom čega je tuženik dužan ove obveze izvršavati u redovnom tijeku poslovanja. U odnosu na tražbinu po računu broj: 113-1-01 u iznosu od 796,33 EUR ističe kako navedena tražbina nije prijavljena u predstečajnom postupku, međutim navodi kako je tuženik bio dužan potpuno, cjelovito i istinito prikazati sve vjerovnike u predstečajnom postupku, što u odnosu na tužitelja nije učinio. Stoga tužitelj smatra da ima pravo na naplatu i tog računa.

5. Odredbom članka 62. stavka 1. Stečajnog zakona (“Narodne novine”, broj: 71/2015, 104/2017. 36/2022, 27/2024, dalje: SZ) određeno je da potvrđeni plan restrukturiranja ima pravni učinak prema svim njegovim sudionicima. Tražbina vjerovnika koji svoju tražbinu nije prijavio u predstečajni postupak, premda je uredno bio obaviješten o njegovom otvaranju, može se namiriti samo na način, u rokovima i pod uvjetima koje predviđa plan restrukturiranja za tražbine skupine vjerovnika kojoj bi dotični vjerovnik pripadao da je prijavio tražbinu.

6. Kako je predstečajni postupak nad tuženikom otvoren 16. studenoga 2022., te je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: St-3077/2022 od 6. lipnja 2024. potvrđen predstečajni sporazum u predstečajnom postupku (plan restrukturiranja) nad tuženikom, to je sud primjenom odredbe članka 62. stavka 1. SZ- a, pozvao tužitelja da odredi tužbeni zahtjev u odnosu na tražbinu koja se temelji na računu broj: 113-1-01- od 29. listopada 2021. u skladu s rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: St-3077/2022 od 6. lipnja 2024.

7. Tuženik je podneskom od 22. rujna 2025. uredio tužbeni zahtjev sukladno rješenju suda broj: Povrv-363/2025-7 od 21. kolovoza 2025.

8. Kako je na taj način došlo do promjene istovjetnosti platnog naloga, sud je odgovarajućom primjenom članka 452. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025; dalje: ZPP), u tom dijelu ukinuo platni nalog (točka II. izreke) i u odnosu na taj dio utužene tražbine nastavio postupak kao po tužbi.

9. U odnosu na tražbinu po računu broj: 67-1-01 od 19. srpnja 2024. u iznosu od 1.592,67 EUR valja napomenuti kako se na nju ne odnose posljedice otvaranja predstečajnog postupka nad tuženikom. Naime, riječ je o tražbini nastaloj nakon što je rješenje o potvrđivanju plana restrukturiranja postalo pravomoćno.

10.1. Tijekom postupka pročitane su sljedeće isprave: izvod otvorenih računa tužitelja na dan 7. listopada 2024. (list 8 spisa), račun broj: 67-1-01 od 19. srpnja 2024. (list 9 spisa), zapisnik o obavljenoj usluzi 3275-6 od 19. srpnja 2024. (list 10 spisa), račun broj: 113-1-01 od 29. listopada 2021. (list 11 spisa), zapisnik o obavljenoj usluzi 3275-5 od 29. listopada 2021. (list 12 spisa), narudžbenica broj: NU0018645 (list 48 spisa). Nadalje, sud je saslušao svjedoka VJ (list 70 spisa) i svjedoka NJ (list 70-71 spisa).

10.2. Druge dokaze sud nije provodio, jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo svrsishodnim kao ni ekonomičnim za donošenje odluke budući da je činjenično stanje iz dokumentacije priložene u spisu predmeta u dovoljnoj mjeri utvrđeno.

11. Ocjenjujući provedene dokaze svaki zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi članka 8. ZPP-a ovaj sud je na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

12. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.911,20 EUR na ime ispostavljenih računa tužitelja broj: 67-1-01 od 19. srpnja 2024. i računa broj: 113-1-01 od 29. listopada 2021., za pružanje usluga na temelju narudžbe za izradu elektroenergetskog projekta izvedenog stanja za 12 MRS-ova i izradu građevinskog projekta izvedenog stanja za 6 MRS-ova.

13. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

14. Iz narudžbenice broj: NU0018645 (list 48 spisa) proizlazi da je tuženik 24. kolovoza 2017. naručio od tužitelja uslugu izrade projekta izvedenog stanja za 12 objekata (MRS-ova). Narudžbenica je potpisana od strane tužitelja i tuženika.

15. Iz računa broj: 67-1-01 od 19. srpnja 2024. sud je utvrdio kako je tužitelj tuženiku izdao račun u iznosu od 1.592,67 EUR na ime izrade elektroenergetskog projekta izvedenog stanja za 12 MRS-ova i izrade građevinskog projekta izvedenog stanja za 6 MRS-ova. Na računu je naznačen broj narudžbenice. Iz zapisnika o obavljenoj usluzi 3275-6 od 19. srpnja 2024. proizlazi kako je isti potpisan od strane NJ, kao odgovorne osobe tuženika i VJ, kao odgovorne osobe tužitelja te da je navedenim zapisnikom utvrđeno da je izvršena usluga koju je, na temelju narudžbe NU0018645, izvršio tužitelj tuženiku i to za MRS Legrad.

16. Iz računa broj: 113-1-01 od 29. listopada 2021. sud je utvrdio kako je tužitelj tuženiku izdao račun u iznosu od 6.000,00 kuna na ime elektroenergetskog projekta izvedenog stanja za 12 MRS-ova i izrade građevinskog projekta izvedenog stanja za 6 MRS-ova. Na računu je naznačen broj narudžbenice. Iz zapisnika o obavljenoj usluzi 3275-5 od 29. listopada 2021. proizlazi kako je isti potpisan od strane NJ, kao odgovorne osobe tuženika i VJ, kao odgovorne osobe tužitelja te da je navedenim zapisnikom utvrđeno da je izvršena usluga koju je, na temelju narudžbe NU0018645, izvršio tužitelj tuženiku i to za MRS Banova Jaruga.

17. Sud je prihvatio navedene isprave s obzirom da ničim nije dovedena u pitanje njihova vjerodostojnost.

18. Iz iskaza svjedoka VJ (list 70 spisa) proizlazi da je svjedok ugovarao i dogovarao predmetni poslovni odnos na strani tužitelja, te je potpisnik predmetnih zapisnika. Naveo je kako se radi o poslu koji je tuženik dobio na javnom natječaju, a da je tužitelj izradio glavni projekt za predmetne stanice koje su se onda po tim projektima radile. Iskazao je kako je tužitelj sve svoje obveze izvršio, predao, da su zapisnici bili potpisani kao i da je tuženik platio sve osim zadnja dva računa. Za usluge vezane uz predmetne račune naveo je kako je sve bilo završeno, predano, da je obavljen tehnički pregled, potpisan zapisnik, ali da tužitelj nije primio uplatu od tuženika. Prema navodima svjedoka dinamika plaćanja izvršenih usluga u odnosu na ugovoreni poslovni odnos je bila takva da su za svaku stanicu nakon što su izvršili uslugu, izradili zapisnik i ispostavili račun. Istaknuo je kako nije bilo nikakvih prigovora na pružene usluge tužitelja. Svjedok je u svom iskazu, a nakon što su mu predočeni predmetni zapisnici, iskazao da je on njihov potpisnik. Istaknuo je i kako mu je poznato da je tuženik upao u neke financijske probleme.

19. Iz iskaza svjedoka NJ (list 70-71 spisa) proizlazi da je u predmetnom poslovnom odnosu sudjelovao kao voditelj projekta ili direktor sektora tuženika, te da je tuženik od tužitelja naručio projekt izvedenog stanja. Sama dinamika poslovnog odnosa je bila takva da bi se nakon što su svi radovi bili napravljeni i prikupljena sva projekta dokumentacija, išlo na tehnički pregled i nakon toga bi se potpisivao zapisnik. O samom plaćanju predmetnih usluga nije upoznat. Predmetna usluga se odnosila na 12 MRS-ova i koliko mu je poznato, sve usluge su bile izvršene, te nije bilo prigovora tuženika na pruženu uslugu. Nakon što su mu predočeni predmetni zapisnici, svjedok je iskazao kako ih je on potpisao.

20. Sud je u cijelosti prihvatio iskaze svjedoka VJ i NJ jer su iskazivali logično, uvjerljivo te istovjetno, a njihovi iskazi su u skladu s priležećoj dokumentaciji u spisu predmeta.

21. Sud je na temelju izvedenih dokaza utvrdio da su tužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosu u kojem je tužitelj za tuženika pružao usluge izrade elektroenergerskog projekta za 12 MRS-ova. Dinamika poslovnog odnosa je bila takva da su za svaku pojedini MRS, nakon što je tužitelj izvršio uslugu, tuženik i tužitelj potpisali zapisnik o obavljenoj usluzi, te je nakon potpisivanja zapisnika tužitelj izdavao račun, a po izdavanju računa tuženik bi vršio uplate. Nadalje, sud je utvrdio kako se predmetni računi odnose na izradu elektroenergeskog projekta izvedenog stanja za MRS Legrad i MRS Banova Jaruga, koje usluge je tužitelj uredno izvršio, o čemu svjedoče potpisani zapisnici. Nadalje, sud je utvrdio kako tužitelj tuženiku za navedene usluge nije uplatio naknadu.

22. Na temelju računa, odnosno specifikacija usluga koje su u njima sadržane kao i ostale dokumentacije u spisu, sud utvrđuje kako obvezno-pravni odnos zasnovan među strankama predstavlja ugovor o djelu reguliran odredbom 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) kojim je propisano da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu. Člankom 9. ZOO-a propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

23. Slijedom navedenog, kako tuženik nije dokaza da je ispunio svoju obvezu prema tužitelju, sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev osnovan.

24.1. Nadalje, iz činjenice da tuženik nije reklamirao utužene račune, kao niti izvršenu uslugu, sud utvrđuje da je visina tužbenog zahtjeva osnovana. Sud je cijenio i činjenicu da tuženik iako je osporio visinu predmetne tražbine, nije tijekom postupka predložio izvođenje dokaza kojima bi potvrdio svoje osporavanje visine utužene tražbine.

24.2. Naime, pravilo o teretu dokazivanja, propisano u članku 219. i 221. a ZPP- a, obvezuje sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na tu činjenicu poziva u svoju korist, nije pružila sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava. Dužnost je stranaka u parnici iznijeti činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i predložiti dokaze na kojima se te činjenice mogu utvrditi, što tuženik nije učinio.

25. S obzirom na to da tuženik nije podmirio utuženi iznos po dospijeću, tužitelju pripadaju i zatezne kamate počevši od pada u zakašnjenje pa do isplate sukladno članku 29. stavku 1., u vezi članka 183. stavka 1. ZOO-a i to to po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje na odnose iz trgovačkog ugovora.

26. Imajući u vidu prethodno izneseno, sud je na temelju odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a, održao na snazi platni nalog iz javnobilježničkog rješenja o ovrsi u dijelu naznačenom u točki I. izreke rješenja, dok je u odnosu na tražbinu koja se temelji na računu broj: 113-1-01- od 29. listopada 2021. sud istu dosudio uzevši u obzir potvrđeni plan restrukturiranja (točka 5., 6., 7. i 8. obrazloženja).

27. Kako je o troškovima ovršnog postupka valjalo odlučiti ovom presudom i to zajedno s troškovima parničnog postupka (zaključak sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 2. lipnja 2017., broj: Su-IV-204/17), to je djelomično ukinut predmetni platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je odlučeno o troškovima ovršnog postupka za iznos od 275,00 EUR.

28. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku koji je odmjeren prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23, dalje: Tarifa), vrijednosti predmeta spora i priloženom troškovniku (list 74 spisa).

29.1. Tužitelju je priznat trošak javnobilježničke nagrade (naknade) prema Pravilniku o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“, broj: 9/21, 18/22, 154/22) i priloženih uplata (list 18, 26 spisa) u iznosu od 25,00 EUR (uključen PDV) te trošak sastava prijedloga sukladno njegovom zahtjevu u iznosu od 250,00 EUR s uključenim PDV-om (Tbr. 11.1. Tarife), dakle ukupno 275,00 EUR.

29.2. Nadalje, tužitelju je priznat trošak sastava podneska od 6. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8.1. Tarife), sastav podneska od 22. rujna 2025. (Tbr. 8.4. Tarife) u iznosu od 50 EUR, trošak zastupanja na ročištu od 14. siječnja 2026. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu od 12. veljače 2026. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9.1. Tarife), sve uvećano za PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 162,50 EUR, dakle 812,50 EUR.

29.3. Stoga su tužitelju dosuđeni troškovi parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.087,50 EUR.

30. Tužitelju nije priznata razlika između zatraženog iznosa i dosuđenog iznosa troška sastava podneska od 22. rujna 2025. kojim je tužitelj sukladno pozivu suda uredio tužbeni zahtjev. Naime, riječ je o podnesku koji se po stavu ovog suda ne može smatrati obrazloženim podneskom kojim bi tužitelj imao pravo na naknadu po točki Tbr. 8.1. Tarife i to jer navedenim podneskom tužitelj ne odgovora na navode iz prigovora protiv rješenja o ovrsi, već tim podneskom sukladno pozivu suda tužitelj uređuje tužbeni zahtjev.

31. Odluka o zakonskim zateznim kamatama tekućim na dosuđene troškove postupka temelji se odredbama čl. 151. st. 3. i čl. 29. st. 2. ZOO.

32. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 26. veljače 2026.

Sudac:

Maja Hilje

Prijedlog odluke izradila:

Matea Knežević, sudska savjetnica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku osam dana od dana dostave presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se podnosi putem ovog suda.

Presuda kojom se završava postupak u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP te zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP).