REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-6325/2022-50

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Boški Pavičić, kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika-specijaliste Lidije Đogaš Batovanja, u pravnoj stvari tužiteljice MU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Draženu Ivaniću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Buterinu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Buterin & Partneri, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 15. siječnja 2026., u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 26. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473 da isplati tužiteljici JU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] novčani iznos od 8.626,52 eura i to sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 19. rujna 2022. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i da nadoknadi tužiteljici troškove ovog parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate sve po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“

II Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 3.000,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. veljače 2026. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III Odbija se tužiteljica u cijelosti sa zahtjevom za naknadom troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je dana 25. studenog 2022. kod ovog suda podnijela tužbu u kojoj navodi kako je u parničnom postupku vođenom pred Općinskim sudom Sisak pod poslovnim brojem P-710/2014 presudom od 29. kolovoza 2016. utvrđena vlasnicom ½ dijela imovine građevinsko-zanatskog poduzeća Gradjevina Petrinja, a sve s osnova bračne stečevine obzirom se radi o imovini koja je stečena za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice između tužiteljice i sada pokojnog FU. U navedenoj presudi naznačeno je da tužiteljici pripadaju novčana sredstva na računu kod tuženika koji račun je vlasništvo građevinsko-zanatskog poduzeća Gradjevina Petrinja i to broj računa 2500008073/088 u iznosu od 16.42435 CHF, odnosno do joj pripada novčani iznos od 8.212,47 CHF. Tužiteljica se i prije, a onda i Zahtjevom za isplatu i izdavanje informacije od 19. rujna 2022. obratila tuženiku s traženjem da joj isplati novčani iznos od 8.212,47 CHF. U službenom odgovoru na Zahtjev tužiteljice tuženik tvrdi da je račun koji je gore naveden zatvoren prije pokretanja parnice radi utvrđenja bračne stečevine pa da račun više ne postoji i da tuženik ne raspolaže sredstvima navedenim u presudi, slijedom čega tuženik odbija izvršiti isplatu tužiteljici. Na prigovor tužiteljice i traženje dodatnih informacija o tome tko je i kada dao nalog za isplatu novca i dao nalog za zatvaranje računa, te tko je od zaposlenika tuženika izvršio te naloge tuženik je odgovorio kako te podatke nije u mogućnosti izdati jer se radi o bankovnoj tajni. Zanatsko-građevinsko poduzeće Gradjevina Petrinja imalo je samo jednog ovlaštenog suvlasnika – tzv. potpisnika kartona kod tuženika i to pokojnog FU. Pokojni FU umro je dana 26. kolovoza 1995. i nakon tog dana nitko nije mogao pristupiti tuženiku i raspolagati sredstvima sa računa, niti zatvoriti račun.

2. Tužiteljica navodi kako nema nikakve sumnje, a što je vidljivo i iz izvatka tuženika od 2. srpnja 2001. da su sredstva šest godina nakon smrti pokojnog FU bila na računu građevinsko-zanatskog poduzeća Gradjevina Petrinja, a razlog tome je upravo okolnost da nitko osim pokojnog FU nije mogao raspolagati tim sredstvima i računom. Tužiteljica smatra da je očito kako je netko od zaposlenika tuženika primijetio da se radi o „tzv. hladnom“ računu po kojem nije bilo prometa dugi niz godina, pa je isti zloupotrijebio svoj položaj i krivotvorio dokumentaciju kao da je pokojni FU još uvijek živ te da je pristupio kod tuženika i podigao novac s računa građevinsko-zanatskog poduzeća Gradjevina Petrinja i zatvorio račun, čime je tuženik odgovoran za postupke svojih zaposlenika i za račune svojih klijenata oštetio tužiteljicu za novčani iznos koji je predmet ove tužbe.

3. Slijedom svega navedenog, tužiteljica predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 8.212,47 CHF zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 19. rujna 2022. pa do isplate, sve uz naknadu troškova postupka.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako smatra da su tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovani. Tuženik ponajprije ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Naime, tuženik ne spori da je pravna osoba GZP Gradjevina Petrinja imala otvoren račun kod tuženika kao poslovne banke kao niti da su na dan Izvoda o stanju računa koji tužiteljica prilaže tužbi na istom postojala novčana sredstva u iznosu od CHF 16.424,95. Međutim, tuženik spori da bi potraživanje isplate iznosa od 8.212,47 CHF moglo biti usmjereno prema tuženiku. Smatra da činjenica da je račun bio otvoren kod tuženika ne predstavlja osnov za potraživanje navedenih sredstava u odnosu na tuženika, sve s obzirom da bi tuženik isplatu mogao odrediti isključivo po nalogu ovlaštenika pravne osobe. Tuženik nadalje ističe da je pravna osoba GZP Gradjevina Petrinja imala kod tuženika otvoren isključivo jedan račun i to devizni račun koji se vodio pod brojem 2500008073. Pritom tuženik ističe da radnje zatvaranja navedenog deviznog računa te isplata postojećih sredstava nisu inicirane od strane ovlaštenika ili opunomoćenika pravne osobe niti neovlašteno od strane zaposlenika tuženika, već se radilo o zakonom propisanom postupanju tuženika uslijed donošenja Odluke guvernera Hrvatske narodne banke o postupanju sa sredstvima na deviznim računima poslovnih subjekata u skladu sa Zakonom o platnom prometu u zemlji od 4. srpnja 2002. (Narodne novine broj 82/2002, dalje: Odluka HNB-a). Naime, stupanjem na snagu Zakona o platnom prometu u zemlji (Narodne novine broj 117/2001, dalje: Zakon o platnom prometu), uspostavljen je sveobuhvatni zakonski okvir kojim su detaljno uređena pitanja platnog prometa i poslova usko vezanih uz platni promet. Odredbom čl. 48. st. 1. Zakona o platnom prometu mogućnost poslovnih subjekata imati otvoren devizni račun u poslovnoj banci izričito je uvjetovana istovremenim postojanjem kunskog računa za redovno poslovanje poslovnog subjekta u istoj banci. S obzirom da Zakonom o platnom prometu nisu bile predviđene iznimke kojom bi eventualno odstupanje od navedene zakonske odredbe bilo moguće, Odlukom HNB-a određeno je postupanje sa sredstvima na deviznim računima poslovnih subjekata u slučajevima kada poslovni subjekt nema pored deviznog računa istovremeno otvoren i kunski račun za redovno poslovanje u istoj poslovnoj banci, a što je bio slučaj kod GZP Gradjevina Petrinja. Tako je odredbom čl. 4. Odluke HNB-a propisano da poslovni subjekt koji je imao otvoren devizni račun prije 1. travnja 2002. ne može raspolagati sredstvima s deviznih računa i banka ne smije izvršiti njegov nalog za plaćanje ukoliko taj poslovni subjekt istodobno nema u toj banci otvoren i kunski račun za redovno poslovanje (st. 1.). Nadalje, stavkom 2. istog članka Odluke HNB-a propisano je da poslovna banka može izvršiti nalog za prijenos sredstava s deviznih računa na kunski ili devizni račun poslovnog subjekta u banku u kojoj poslovni subjekt ima otvoren kunski račun za redovno poslovanje, a nakon izvršenog prijenosa sredstava banka zatvara devizni račun takvog poslovnog subjekta. S obzirom da je pravna osoba GZP Gradjevina Petrinja kod tuženika imala otvoren samo jedan račun, a da se radilo o deviznom računu, tuženik navodi kako je postupio sukladno Zakonu o platnom prometu i Odluci HNB-a te postojeća sredstva usmjerio na račun poslovne banke u kojoj je pravna osoba imala otvoren kunski račun za redovno poslovanje i devizni račun pravne osobe zatvorio. Pritom tuženik ističe da su sredstva po računu prenesena Hrvatskoj poštanskoj banci d.d., a da je račun pravne osobe zatvoren s danom 27. kolovoza 2003. Nadalje, odredbom čl. 16. st. 1. Zakona o platnom prometu propisano je kako Banka račun sudionika može zatvoriti pod uvjetima iz ugovora, na temelju zakona, odnosno drugih propisa. S obzirom na ispunjenost zakonom propisanih uvjeta, tuženik smatra kako je u cijelosti postupio sukladno citiranim zakonskim odredbama te devizni račun pravne osobe zatvorio. Suprotnim postupanjem tuženik bi se izložio kaznenoj odgovornosti sukladno odredbi čl. 46. st. 1. Zakona o platnom prometu. Pritom tuženik dodatno ukazuje na odredbu čl. 39. st. 1. i 2. Zakona o platnom prometu kojim je propisana dužnost banaka za osiguranjem podataka i informacija iz platnog prometa. Naime, istima je propisano kako je Banka dužna čuvati naloge za plaćanje i druge dokumente na osnovi kojih su evidentirane promjene na računima u banci najmanje 5 godina nakon isteka godine u kojoj su evidentirane promjene na računima na osnovi tih naloga za plaćanje, odnosno dokumenata, a dokumentaciju na osnovi koje je račun otvoren i zatvoren 5 godina nakon isteka godine u kojoj je račun zatvoren. S obzirom da je devizni račun pravne osobe GZP Gradjevina Petrinja zatvoren s danom 26. kolovoza 2003., istekom 5 godina od navedenog datuma prestala je i obveza tuženika čuvati dokumentaciju o zatvaranju računa kao i dokumentaciju na temelju koje je izvršena promjena po računu, odnosno isplata sredstva. Iz navedenog proizlazi da bi tužiteljica zahtjev za isplatom eventualno mogla usmjeriti prema poslovnoj banci u kojoj je pravna osoba GZP Gradjevina Petrinja imala otvoren kunski račun za redovno poslovanje i u koju je izvršen prijenos sredstava prije zatvaranja deviznog računa, odnosno koja istim sredstvima raspolaže. Tuženik ističe da tužiteljica presudom utvrđeni iznos ne bi mogla potraživati niti s osnove naknade štete, a s obzirom da za navedeno nisu ispunjene pretpostavke propisane Zakonom o obveznim odnosima. Zaključno, s obzirom da tuženik ne može odgovarati tužiteljici za isplatu utuženog iznosa s osnove izvanbračne stečevine kao i da isti ne raspolaže navedenim sredstvima, neosnovan je zahtjev za isplatom presudom utvrđenog iznosa. Tuženik ističe prigovor zastare utuženog potraživanja te dodatno ističe da osporava tijek zatezne kamate iz postavljenog tužbenog zahtjeva. Slijedom svega navedenog tuženik predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev uz obvezu tužiteljici da tuženiku naknadi troškove ovog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

5. Nadalje, tužiteljica je tijekom postupka na ročištu održanom 20. veljače 2025., obzirom na izmjene na strani valute u Republici Hrvatskoj, a sve sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22 i 88/22) uredila tužbeni zahtjev na način da sada potražuje isplatu iznosa od 8.626,52 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. rujna 2022., sve uz naknadu troškova postupka.

6. Tuženik se nije protivio navedenom uređenju tužbenog zahtjeva.

7. Sud ukazuje kako predmetno uređenje tužbenog zahtjeva ne predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva u smislu čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP), budući je na ročištu održanom 20. veljače 2025. tužiteljica uredila tužbeni zahtjev na način da potražuje iznos 8.626,52 eura, dok je prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom potraživao iznos od 8.212,47 CHF. Sud ističe kako je na dan uređenja tužbenog zahtjeva tečaj valute CHF u odnosu na 1 euro bio 1,043 čime je evidentno kako je 8.212,47 x 1,043 = 8.626,52 eura. Naime, odredbom čl. 191. st. 3. ZPP-a propisano je kako tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev, ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode, a čemu je ovdje slučaj. Međutim sniženje tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe za koje je uvijek potreban pristanak tuženika (tako i VSRH na sjednici od 26. travnja 2021.), no u ovom slučaju nije se radilo niti o povišenju niti o sniženju odnosno djelomičnom povlačenju tužbe.

8. Kako se tuženik nije protivio navedenom uređenju tužbenog zahtjeva, to sud smatra da je tužiteljica valjano uredila tužbeni zahtjev dana 20. veljače 2025.

9. Sud je tijekom dokaznog postupka proveo dokaz uvidom u presudu Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-710/14 od 29. kolovoza 2016., izvadak sa lista 16 spisa, odštetni zahtjev, odgovor tuženika na odštetni zahtjev, potvrdu o zatvaranju računa u banci sa lista 31 spisa, Odluku o postupanju sa sredstvima na deviznim računima poslovnih subjekata u skladu sa zakonom o platnom prometu u zemlji, podatke o klijentu sa lista 35 spisa, potvrdu o vođenju računa u banci sa lista 36 spisa, podatke o subjektu sa lista 37-38 spisa, podaci FINA-a sa lista 46-49, 67-68, 84-86 spisa, podatke HPB-a sa lista 51 i 65 te 119 spisa, promet po računu sa lista 110 spisa, dopis sa lista 102 i 109 spisa, te je proveden dokaz saslušanjem svjedoka MUD.

10. Sud nije proveo dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke obzirom je punomoćnik iste povukao navedeni dokazni prijedlog.

11. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze, sukladno čl. 8. ZPP-a, u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev neosnovanim kao u točki I. izreke presude.

12. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 8.626,52 eura (8.212,47 CHF) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na ime novčanih sredstava na računu kod tuženika koji račun je vlasništvo građevinsko-zanatskog poduzeća Gradjevina Petrinja, obzirom je tužiteljica presudom poslovni broj P- 710/2014 od 29. kolovoza 2016. utvrđena vlasnicom ½ dijela imovine građevinsko- zanatskog poduzeća Gradjevina Petrinja.

13. Uvidom u presudu Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-710/14 od 29. kolovoza 2016. sud je utvrdio kako je navedenom presudom između ostalog utvrđeno da novčana sredstva na računu kod Zagrebačke banke d.d. koja glase na građevinsko-zanatsko poduzeće Gradjevina Petrinja broja 2500008073/088 u iznosu od 16.424,95 CHF predstavljaju izvanbračnu stečevinu pokojnog AU i tužiteljice MU OIB: [osobni identifikacijski broj] svakog u ½ dijela kao i da je navedena presuda postala pravomoćna 9. svibnja 2017., a ovršna 13. lipnja 2017.

14. Uvidom u izvadak sa lista 16 spisa, sud je utvrdio kako je na dan 30. lipnja 2001. stanje na računu poduzeća Gradjevina-Petrinja u iznosu od 16.424,95 CHF.

15. Uvidom u dopis od 10. studenog 2022. sud je utvrdio kako tuženik odgovora punomoćniku tužiteljice povodom zahtjeva za isplatu ½ sredstava sa gore navedenog računa, te navodi kako navedeni račun više ne postoji te da banka ne raspolaže navedenim sredstvima.

16. Uvidom u potvrdu od 30. siječnja 2023. sud je utvrdio kako istom tuženik potvrđuje da je dana 27. kolovoza 2003. zatvoren račun broj 2500008073 koji se od dana 30. lipnja 1999. vodio na ime Gradjevina-Petrinja, potvrdom od 23. ožujka 2003. da je navedeni račun bio jedini račun koji se vodio u banci tuženika na ime ove pravne osobe.

17. Uvidom u podatke o klijentu sa lista 35 spisa, sud je utvrdio kako je pravna osoba Gradjevina-Petrinja Gradjevinsko-zanatsko poduzeće iz [adresa] imala otvoren račun broj 2500008073 od 30. lipnja 1999. do 27. kolovoza 2003.

18. Uvidom u podatke FINA-e sa lista 46-47 spisa, sud je utvrdio kako je poslovni subjekt Gradjevina-Petrinja brisan iz jedinstvenog registra računa u kojemu se vode transakcijski računi poslovnih subjekata te da nema podataka o računima novčanih sredstava poslovnog subjekta.

19. Uvidom u dopis sa lista 51 spisa, sud je utvrdio kako je poslovni subjekt Gradjevina-Petrinja imao otvoren transakcijski račun broj 2390001-1100208898 u Hrvatskoj poštanskoj banci d.d. u razdoblju od 29. travnja 2002. do 19. prosinca 2002. kao i da je isti bio otvoren prilikom reforme platnog prometa u 2002. godini, a zatvoren iste godine budući nije dostavljena sva potrebna dokumentacija.

20. Uvidom u dopis sa lista 102 i 109 spisa, sud je utvrdio kako se tuženik očituje da je račun broj 2500008073/088 (a koji se vodio na ime poslovnog subjekta Gradjevina-Petrinja) zatvoren 27. kolovoza 2003. te da su sredstva sa tog računa 26. kolovoza 2003. uplaćena u Hrvatsku poštansku banku na račun broj 2390001- 1100208898 no da zbog proteka vremena banka ne raspolaže dokumentacijom o izvršenom prijenosu, dok iz dopisa HPB-a sa lista 119 spisa proizlazi kako je račun broj 2390001-1100208898 zatvoren 19. prosinca 2002. te da time knjiženje u korist zatvorenog računa nije bilo moguće.

21. Nadalje, sud je proveo i dokaz saslušanjem svjedoka MUD koja u svom iskazu navodi kako je zaposlena u Zagrebačkoj banci u Sisku na radnom mjestu VPO poduzetničkog bankarstva (voditelj poslovnih subjekata), te je 2022. u rujnu dobila upit od odvjetnika Dinka Ocvareka vezano za sredstva na računu koji se vodio za pravnu osobu Gradjevina-Petrinja te obzirom nije ovlaštena za davanje takvih podataka, predmetni upit je proslijeđen službi unutar banke koja daje takve podatke. Odgovor nadležne službe bio je da je predmetni račun zatvoren 2003. bez podataka o sredstvima na računu u trenutku zatvaranja istog. Potom je isti upit došao i u studenom 2022. od strane punomoćnika tužiteljice, Dražena Ivanića te je nadležna služba kao i prethodni put dala isti odgovor. Pojašnjava da se dokumentacija u banci, a vezana za sredstva i osobe na koje se vodi čuva 11 godina te da se potom papirnata dokumentacija uništava, dok se prema praksi unatrag 12 godina (otprilike od 2011.) zadržava dokumentacija u digitalnom obliku, ali nema saznanja koliko dugo jer ovisi o sadržaju svakog pojedinog dokumenta. Također napominje da 2003. nije bilo dokumentacije koja se digitalno pohranjivala te ne zna na koji se način čuvalo podatke tada, a da je u navedenu banku došla 2005. Navodi da je odvjetnik Ocvarek prvi put došao zajedno sa tužiteljicom na šalter kod kolegice čije ime ne zna, a koja je pozvala nju radi obavijesti o traženju gore navedenog odvjetnika i tužiteljice. Pojašnjava da se ta služba bavi davanjem navedenih podataka te surađuju i sa pravnom službom, a jedan od naziva koji koriste za istu je TIM računa. Navedene upite za spomenutu službu zaposlenici banke prosljeđuju kroz aplikaciju banke koja je dostupna svim zaposlenicima. Isto tako pojašnjava da se zbog zaštite podataka subjekata, fizičkih i pravnih ne mogu davati podaci bez posebnog ovlaštenja koje se daje po propisanoj proceduri, ukoliko zaprime upit u jednoj poslovnici za vođenje računa u drugoj. Nitko iz TIM računa nije nju osobno kontaktirao i razgovarao vezano za predmetne podatke. Pojašnjava da ako nema nikakvih priljeva sredstava niti vidljivih poslovanja poslovnog subjekta kroz dugi vremenski period, da banka nema nikakav poseban sustav ili način "upozorenja" kako navedeni račun miruje. Prema njenim saznanjima navedena sredstva su prema nalogu HNB-a morala biti prebačena na banku u kojoj je poslovni subjekt imao i račun za vidljive prihode, jer je zakonski bilo predviđeno da se sredstva subjekata koji kod neke banke imaju samo devizni račun prebacuje u banku poslovanja tog subjekta. Nema saznanja je li moguće da budu sredstva na računu koji ne postoji.

22. Sud je u bitnom prihvatio iskaz ovog svjedoka u kojem ista opisuje proceduru po kojoj banka postupa kod vođenja računa i davanja podataka o istim kao i o vremenskom periodu koliko se takva dokumentacija čuva, a i u dijelu u kojem se ista sjeća da je prvo jedan odvjetnik u rujnu 2022., a potom drugi u studenom 2022. u ime tužiteljice zatražio podatke o predmetnom računu. Ostale navode sud nije posebno cijenio jer ista nema neposrednih saznanja o predmetnom računu osim podatka koji je dobila od nadležne službe, a u kojem stoji da je račun zatvoren 2003. godine.

23. Prema odredbi članka 262. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje ZOO), dužnik je dužan ispuniti svoju obvezu vjerovniku, a obveza prestaje tek urednim ispunjenjem. U slučaju kada dužnik tvrdi da je obvezu ispunio, na njemu je teret dokazivanja te činjenice.

24. Nadalje, prema pravilima o stjecanju bez osnove iz članka 1111. ZOO-a, tko bez pravnog temelja zadrži imovinsku korist na štetu druge osobe dužan ju je vratiti.

25. Nadalje, prema članku 3. i članku 5. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19), nasljednik stupa u sva nasljediva imovinska prava i obveze ostavitelja. Budući da je ostavitelj bio jedini član društva, njegova imovinska prava koja proizlaze iz tog statusa prelaze na njegove nasljednike, u ovom slučaju na tužiteljicu.

26. Prema članku 10. ZOO-a, sudionici u obveznim odnosima dužni su postupati u skladu s načelom savjesnosti i poštenja.

27. Nadalje, prema članku 10. st. 2. ZOO-a, osoba koja obavlja profesionalnu djelatnost dužna je postupati s povećanom pažnjom, odnosno pažnjom dobrog stručnjaka pri čemu sud ukazuje kako banka kao profesionalna financijska institucija mora voditi točne evidencije o novčanim sredstvima klijenata, imati trag o svakoj isplati ili prijenosu sredstava, te postupati s imovinom klijenata s posebnim stupnjem pažnje.

28. Takav standard proizlazi i iz regulatornog okvira bankarskog poslovanja koji nadzire Hrvatska narodna banka, a koji pretpostavlja postojanje evidencije o prometu i stanju sredstava.

29. Iz provedenih dokaza sud je utvrdio da je pravna osoba, čiji je jedini član bio pokojni ostavitelj tužiteljice, imala otvoren račun kod tuženika od 30. lipnja 1999. do 27. kolovoza 2003. te da je u trenutku zatvaranja računa na istome postojao novčani iznos od 16.424,95 CHF pri čemu sud navodi kako navedena činjenica proizlazi iz dokumentacije koja se nalazi u spisu te među strankama u tom dijelu nije sporna.

30. Nadalje je utvrđeno da je društvo naknadno brisano iz sudskog registra nakon smrti jedinog člana društva, pri čemu nije dokazano da su sredstva koja su se nalazila na računu društva bila isplaćena ovlaštenoj osobi niti da su prenesena na temelju valjanog pravnog osnova jer tuženik navodi kako su ista 26. kolovoza 2003. uplaćena u Hrvatsku poštansku banku na račun broj 2390001-1100208898 no da zbog proteka vremena banka ne raspolaže dokumentacijom o izvršenom prijenosu, dok iz dopisa HPB-a sa lista 119 spisa proizlazi kako je račun broj 2390001-1100208898 zatvoren 19. prosinca 2002. te da time knjiženje u korist zatvorenog računa nije bilo moguće.

31. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-710/14 od 29. kolovoza 2016., a koja je postala pravomoćna 9. svibnja 2017. utvrđeno je da novčana sredstva na računu kod Zagrebačke banke d.d. (ovdje tuženika) koja glase na građevinsko-zanatsko poduzeće Gradjevina Petrinja broj 2500008073/088 u iznosu od 16.424,95 CHF predstavljaju izvanbračnu stečevinu pokojnog AU i tužiteljice MU OIB: [osobni identifikacijski broj] svakog u ½ dijela te tužiteljica time ovom tužbom potražuje od tuženika iznos od 8.212,47 CHF odnosno 8.626,52 eura.

32. Tuženik tijekom postupka navodi da je račun zatvoren sukladno propisima i pravilima poslovanja banaka te da se podaci o računu nakon proteka određenog vremena brišu u skladu s regulatornim zahtjevima koje nadzire Hrvatska narodna banka. Međutim, takva tvrdnja sama po sebi ne dokazuje da je novčani iznos koji se nalazio na računu zakonito isplaćen ili prenesen određenoj osobi, a tuženik navedeno ničim ne dokazuje u smislu čl. 219. st. 1. ZPP-a. Posebno sud ističe kako su prema navedenom članku stranke dužne iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelje svoje zahtjeve, dok svaka stranka mora dokazati činjenice na koje se poziva pa sud ukazuje kako je konkretnom slučaju tužiteljica dokazala postojanje sredstava na računu koji se vodio kod tuženika, dok tuženik rijekom postupka ničim nije dokazao da je izvršio zakonitu isplatu ili prijenos tih sredstava već se poziva na protek vremena u kojem se predmetna dokumentacija briše te da slijedom toga ne raspolaže relevantnom dokumentacijom kojom bi dokazao gore opisani prijenos novčanih sredstava.

33. Okolnost da banka više ne raspolaže pojedinim podacima zbog proteka vremena ili brisanja evidencija ne može ići na štetu tužiteljice, jer je upravo banka bila dužna postupati s novčanim sredstvima klijenta s dužnom pažnjom i voditi odgovarajuću evidenciju o njihovom prijenosu. Banka je profesionalni sudionik u pravnom prometu i na nju se primjenjuje viši standard pažnje te se ne može uspješno osloboditi obveze isplate pozivanjem na činjenicu da više ne raspolaže podacima o kretanju novčanih sredstava koja su se nalazila na računu klijenta koji je u međuvremenu zatvoren, čemu je ovdje slučaj konkretno 27. kolovoza 2003., obzirom je prethodno utvrđeno da su ta sredstva postojala. Rizik nedostatka evidencije snosi banka, a ne osoba koja potražuje sredstva, a sve jer banka kontrolira sustav i evidenciju, ona je zatvarala račun i pri tome raspolagala i novčanim sredstvima na istom te je zaključak ovog suda kako banka mora znati što se nakon zatvaranja predmetnog računa poslovnog objekta Gradjevina-Petrinja dogodilo sa novčanim sredstvima na računu istog koji je banka u konačnici i zatvorila kako je to prethodno navedeno.

34. Slijedom svega navedenog sud zaključuje da tuženik nije dokazao da je obveza isplate sredstava s predmetnog računa prestala urednim ispunjenjem, niti da postoji drugi pravni temelj zbog kojeg bi zadržavanje sredstava bilo zakonito.

35. Nadalje, odnosu na prigovor zastare utuženog potraživanja, sud ističe kako zakonom nije propisan poseban rok zastare u slučaju zahtjeva za vraćanje stečenog bez osnove, gdje sukladno čl. 225. ZOO-a treba primijeniti opći rok zastare od pet godina, pri čemu zastara počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik mogao zahtijevati vraćanje onoga što je stečeno bez osnove (npr. nakon raskida ugovora, od dana kada je nastala obveza povrata, donošenje sudske odluke kojom je utvrđeno neko pravo ili potraživanje itd.). Kako je presudom Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-710/14 od 29. kolovoza 2016., a koja je postala pravomoćna 9. svibnja 2017. utvrđeno da nasljednica, ovdje tužiteljica ima pravo na sredstva na računu kako je to prethodno pojašnjeno, a tužba je u ovom predmetu podnesena 25. studenog 2022. te da je u konkretnom slučaju zastara počela teći 10. svibnja 2017. to je evidentno kako je istek roka od 5 godina nastupio 10. svibnja 2022., te da je time predmetna tužba podnesena nakon proteka zakonski propisanog roka za zastaru. Sud pojašnjava da je zastara počela teći od pravomoćnosti presude od 29. kolovoza 2016., jer je od tada banka imala pravnu obvezu isplatiti iznos, a tužiteljica je imala pravo potraživati isplatu navedenog iznosa, koji je predmet ovog postupka.

36. Također, sud ukazuje kako zastara može biti prekinuta ako se dogodi npr. priznanje duga od strane banke, pokretanje postupka o izvršenju ili potraživanju, pravna radnja koja u zakonu prekida zastaru. Zastara se prekida kada vjerovnik učini pravnu radnju kojom priznaje pravo ili pokreće postupak pa bi tada prema stavu ovog suda moglo doći do prekida zastare temeljem slanja pisanog zahtjeva banci za isplatu sredstava prije isteka zastarnog roka pri čemu u konkretnom slučaju da je vjerovnik, ovdje tužiteljica, prije 10. svibnja 2022. poslala pismeni zahtjev banci kojim potražuje isplatu sredstava time bi se rok prekinuo te bi nakon toga počeo teći novi petogodišnji rok. U odnosu na zastoj zastare sud ukazuje kako isti nastaje kada postoji objektivna prepreka da vjerovnik može ostvariti svoje pravo i to npr. kada nije poznat identitet vlasnika ili nasljednika, ako banka ili vjerovnik nisu mogli znati tko je stvarni vlasnik sredstava gdje je sporan nasljednički status ili nemogućnost pravne radnje zbog vanjskih razloga ako je npr. banka odbila pristup računu zbog pravne nejasnoće, a vjerovnik nije mogao tražiti isplatu bez presude, čemu ovdje nije slučaj jer je upravo gore navedenom presudom tužiteljica imala utvrđeno pravo na predmetna novčana sredstva u ½ dijela izvanbračne stečevine. Sud je provedenim postupkom utvrdio i da se tužiteljica sa zahtjevom za isplatom predmetnog utuženog iznosa obratila banci, ovdje tuženiku prvi put i prije podnošenja tužbe (25. studenog 2022.) i to 13. rujna 2022. putem odvjetnika Dinka Ocvareka, a potom i po punomoćniku odvjetniku Draženu Ivaniću 19. rujna 2022. te 10. studenog 2022., no kako su svi navedeni zahtjevi od strane tužiteljice upućeni tuženiku radi isplate predmetnih novčanih sredstava nakon proteka roka zastare odnosno nakon 10. svibnja 2022., to sud ukazuje kako je slijedom svega utvrđenog kako je i u ovom slučaju proteklo vrijeme potrebno za zastaru, čime je prigovor zastare ocijenjen u cijelosti kao osnovan.

37. Nadalje, u slučaju da tužiteljica smatra kako ima pravo na isplatu predmetnog iznosa temeljem naknade štete, sud ukazuje da je i u tom slučaju prigovor zastare osnovan, obzirom naknada štete prema čl. 230. st. 1. ZOO-a zastarijeva u roku od 3 godina od kad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, pa kako je tužena već presudom od 29. kolovoza 2016. imala podatke o navedenim sredstvima kao i gdje se ista vode to je imala mogućnost potraživati navedeno utuženo potraživanje od pravomoćnosti navedene presude 10. svibnja 2017. Obzirom je ista predmetno potraživanje zatražila od tuženika prvotno prije postupka 13. rujna 2022., potom 19. rujna 2022. i 10. studenog 2022., a uzimajući u obzir trogodišnji rokom za zastaru, evidentno je kako je i u tom slučaju protekao rok za naknadu štete u ovom postupku jer je time isti istekao 10. svibnja 2020., a da se tužiteljica najranije obratila tuženiku 13. rujna 2022. dok je tužbu u ovom predmetu podnijela 25. studenog 2022., to je prigovor zastare i u ovom slučaju u cijelosti osnovan.

38. Slijedom svega navedenog, a po provedenom dokaznom postupku, utvrđeno je kako je prigovor zastare predmetnog potraživanja u cijelosti osnovan, čime je sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti te je time odlučeno kao pod toč. I. izreke.

39. Obzirom je tužiteljica odbijena u pogledu glavnog potraživanja, to je istu valjalo odbiti i u pogledu svih sporednih potraživanja, kako u odnosu na zatražene zakonske zatezne kamate na iznos glavnice tako i u odnosu na zatraženu naknadu troškova parničnog postupka.

40. Odluka o trošku postupka temelji na odredbi članka 154. st. 1. i članka 155. ZPP-a kao i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 148/09, 142/12, 108/14, 126/22, 138/23; dalje Tarifa), zatraženom trošku prema troškovniku predanom na ročištu 15.1.2026., sve sukladno vrijednosti predmeta spora od 8.626,52 eura pa je tako tuženiku priznat trošak u iznosu od 3.000,00 eura koji se odnosi na sastav odgovora na tužbu prema Tbr. 7/1, podnesaka od 5.4.2023. i 20.9.2023. prema Tbr. 8/1. te zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištima 5.5.2023., 10.10.2023., 16.1.2024., 12.3.2024., 6.9.2024., 5.12.2024., 20.2.2025., 19.5.2025. i 15.1.2026. prema Tbr. 9/1 za svaku radnju u iznosu od po 200,00 eura, sve uz pripadajući PDV od 25% čime je tuženiku ukupno priznat iznos od 3.000,00 eura na ime prouzročenih troškova postupka, a kako to stoji u toč. II. izreke u odnosu na tuženika te u točki III. u odnosu na trošak tužiteljice.

20. Zatezna kamata na trošak određena je sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, dana 26. veljače 2026.

Sudac:

Boška Pavičić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu putem ovoga suda, pisano u 3 istovjetna primjerka.

DNA:

1. tužitelju po pun. uz nalog za platež sudske pristojbe na presudu

2. tuženoj po pun.

U Zagrebu, dana 26. veljače 2026.

Viši sudski savjetnik-specijalist: Lidija Đogaš Batovanja