REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2995/2024-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Mariju Klariću, kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja: Erste & Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3 A, OIB: 23057039320, kojeg zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva Leko i partneri d.o.o., Zagreb, Domagojeva 18, protiv tuženice: AS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane javne, glavne rasprave zaključene 22. siječnja 2026. u nazočnosti zamjenice tužiteljevih opunomoćenika i tuženice, 26. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici isplatiti tužitelju glavnicu u iznosu 1.037,20 EUR, sa zateznim kamatama tekućim od 28. listopada 2023. do isplate, te iznos 44,43 EUR koji se odnosi na zatezne kamate obračunate na glavnicu do 27. listopada 2023., po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu 876,52 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 26. veljače 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

III. Odbija se ostatak tužiteljevog zahtjeva za naknadom parničnih troškova preko dosuđenog iznosa, sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužba je predana ovome sudu e-komunikacijom 14. svibnja 2024. (obavijest o primitku elektroničkog podneska, koja prethodi listu 1), u kojoj se navodi da je tuženica korisnica Visa Business Revolving kartice društva Eatar rješenja j.d.o.o, [adresa]. Tuženica je potpisala Zahtjev za izdavanje Visa Business kartice za pravne osobe, čime je prihvatila Opće uvjete Okvirnog ugovora o izdavanju i korištenju Visa kartice, gdje je čl. 10.3. određeno da poslovni korisnik solidarno s poslovnim klijentom odgovara za obveze nastale autoriziranim platnim transakcijama koje terete Visa Business karticu koja mu može biti izdana temeljem zahtjeva. Korištenjem predmetne kartice nastao je trošak u ukupnom iznosu 1.081,63 EUR. Tužitelj je s tuženicom dogovorio obročnu otplatu predmetnog dugovanja, no, tuženica se dogovora oko obročne otplate nije pridržavala i zadnju uplatu je izvršila 26. listopada 2023., zbog čega je tužitelj primoran pokrenuti ovaj postupak radi naplate svoje tražbine. Opreza radi, ukoliko tuženica spori visinu tužbenog zahtjeva, tužitelj predlaže izvesti financijsko vještačenje na okolnost visine predmetne tražbine. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže donijeti presudu kojom će se prihvatiti tužbeni zahtjev za isplatu glavnice u iznosu 1.037,20 EUR sa zateznim kamatama od 28. listopada 2023. i iznos 44,43 EUR, koji se odnosi na zateznu kamatu obračunatu na glavnicu do 27. listopada 2023., uz naknadu tužitelju parničnih troškova sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude.

2. Odgovor na tužbu je predan ovome sudu preporučenom pošiljkom 5. prosinca 2025. (list 112), primljen 10. prosinca 2025., u kojem se navodi da tuženica u cijelosti osporava tužbeni zahtjev i njegovu pravnu osnovanost. Kako se tužitelj poziva na vlastoručni potpis na zahtjevu za izdavanje kartice i prihvaćanje Općih uvjeta poslovanja, to tuženica ističe da joj prilikom popunjavanja i potpisivanja zahtjeva nisu bili predočeni Opći uvjeti poslovanja, te da sam zahtjev nije osnova nastanka pravnog posla, tj. isti zahtjev ne predstavlja ujedno i Ugovor. U smislu navedenog ukazuje na odredbe Zakona o potrošačkom kreditiranju u svezi informacije prije sklapanja Ugovora o kreditu koje tužitelj nije primijenio, budući da je prešutio upozorenja koja se odnose na posljedice iz ostalih uplata i instrumente osiguranja. U skladu čl. 10. Zakona o potrošačkom kreditiranju tužitelj je bio obvezan, kao vjerovnik, prije sklapanja Ugovora procijeniti kreditnu sposobnost potrošača i pružiti jasne informacije o posljedicama solidarne obveze. Kako to tužitelj nije učinio, klauzula na koju se tužitelj poziva, je ništetna jer vrijeđa načelo savjesnosti i poštenja iz Zakona o potrošačkom kreditiranju. Tužitelj svoju tražbinu nije pokušao naplatiti od glavnog dužnika niti je ikada protiv njega pokrenuo neki postupak. Tuženica se poziva na presudu ovoga suda posl. br. P-525/21-16 od 13. lipnja 2022. i odnosnu presudu Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-3930/2022-2 od 27. lipnja 2023. te rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. St-990/2024 od 23. rujna 2024.

3. Tijekom postupka izvedeni su dokazi i to uvidom u obavijest o troškovima, od 2. svibnja 2023. (list 3 i 4), analitiku Visa Business Revolving partije br. 5406470375 za razdoblje do 27. listopada 2023., od 24. siječnja 2024. (list 5-7), Opće uvjete okvirnog ugovora o izdavanju i korištenju Visa kartice koju izdaje Erste Card Club d.o.o., Zagreb, uz prilog 1-Opis funkcionalnosti kartičnih proizvoda, s primjenom od 1. lipnja 2017. (list 8-35), obavijest o troškovima od 3. travnja 2023. (list 36 i 37), zahtjev za izdavanje Visa Business kartice za pravne osobe, uz Izjavu o stvarnom vlasniku poslovnog subjekta i prilog 1-tablicu vlasničke strukture poslovnog subjekta, sve od 18. veljače 2022. i analitičku bruto bilancu s rekapitulacijom po razredima, obavijest o razvrstavanju poslovnog subjekta prema NKD-u 2007. i preslik osobne iskaznice tuženice (list 38-59), Ugovor o podjeli društva Erste Card Club d.o.o. s društvom preuzimateljem Erste & Steiermärkische Bank d.d., Rijeka (list 80-82), rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. St-990/2024 od 23 rujna 2024. (list 97-100), pravomoćnu presudu ovoga suda posl. br. P-525/2021-16 od 13. lipnja 2022. i odnosnu presudu Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-3930/2022-2 od 27. lipnja 2023. (list 102-111) i povijesni izvadak iz sudskog registra za Eatar rješenja j.d.o.o. u stečaju, Zagreb (list 116-122) te je izveden dokaz saslušanjem tuženice osobno kao stranke na ročištu 22. siječnja 2026. (list 123-126).

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev za isplatu utroška s osnove korištenja kreditne kartice- Visa Business Revolving kartice.

Sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva, dok nije sporna visina. Ujedno, tuženica ističe nepoštenost odnosno ništetnost odredbi Općih uvjeta poslovanja tužitelja glede solidarnosti poslovnog klijenta i poslovnog korisnika.

6. Uvidom u obavijest o troškovima od 3. travnja 2023. (list 36 i 37) i obavijest o troškovima, od 2. svibnja 2023. (list 3 i 4) te analitiku Visa Business Revolving partije br. 5406470375 za razdoblje do 27. listopada 2023., od 24. siječnja 2024. (list 5-7), utvrđeno je da je korištenjem kreditne kartice-Visa Business Revolving kartice, po partiji br. 5406470375 za razdoblje do 27. listopada 2023., učinjen trošak odnosno glavnica za kamaćenje po dospjelim računima u iznosu 1.037,20 EUR, te fakturirane neplaćene kamate u iznosu 44,43 EUR, dakle ukupno u iznosu 1.081,63 EUR. Naime, po obavijesti o troškovima br. 5406470375-2304 od 3. travnja 2023. staro dugovanje je iznosilo 4.103,67 EUR, od toga je 17. ožujka 2023. uplaćen iznos 53,09 EUR i 591,91 EUR odnosno ukupno iznos 645,00 EUR pa stoga preostaje za plaćanje ukupan iznos 3.472,20 EUR.

Naposljetku, po obavijesti o troškovima br. 5406470375-2305 od 2. svibnja 2023. staro dugovanje je iznosilo 3.472,20 EUR, od toga je 19. travnja 2023. je uplaćen iznos 645,00 EUR pa stoga preostaje za plaćanje ukupan iznos 2.840,73 EUR.

7. Uvidom u zahtjev za izdavanje Visa Business kartice za pravne osobe, uz Izjavu o stvarnom vlasniku poslovnog subjekta i prilog 1-tablicu vlasničke strukture poslovnog subjekta, sve od 18. veljače 2022. i analitičku bruto bilancu s rekapitulacijom po razredima, obavijest o razvrstavanju poslovnog subjekta prema NKD-u 2007. i preslik osobne iskaznice tuženice (list 38-59), utvrđeno je da je isti zahtjev podnio Eatar rješenja j.d.o.o., [adresa], kao poslovni subjekt- poslovni klijent, i to po tuženici, kao direktorici i ujedno osnivaču te vlasnici, dakle kao zakonskoj zastupnici, odgovornoj i ovlaštenoj osobi, koja je ujedno poslovna korisnica iste Visa Business Revolving kartice društva Eatar rješenja j.d.o.o, [adresa], dakle tuženica je nesporno potpisala isti zahtjev za izdavanje Visa Business kartice za pravne osobe, čime je prihvatila Opće uvjete Okvirnog ugovora o izdavanju i korištenju Visa kartice, Odluku o naknadi za korištenje proizvoda ECC-a i Metodologiju načina i redoslijeda zatvaranja potraživanja ECC-a, objavljene na www.erstecardclub.hr te potvrđuje točnost i potpunost svih navedenih podataka. Vlastoručnim potpisom je izjavio i da pristaje da se temeljem zahtjeva izda Visa Business kartica, u kojem slučaju korisnik, ukoliko je ujedno i osoba ovlaštena za zastupanje, osnivač ili suosnivač Poslovnog klijenta, zajedno s Poslovnim klijentom odgovora za sve troškove i dugovanja koja Poslovni klijent ima prema Au, predniku ovdje tužitelja (toč. 9. Potpis poslovnog korisnika i toč. 10. Značenje potpisa na zahtjevu).

8. Uvidom u Opće uvjete Okvirnog ugovora o izdavanju i korištenju Visa kartice koju izdaje Erste Card Club d.o.o., Zagreb, uz prilog 1-Opis funkcionalnosti kartičnih proizvoda, s primjenom od 1. lipnja 2017. (dalje: Opći uvjeti, list 8-35), utvrđeno je da je čl. 10.3. određeno da poslovni klijent odgovara za obveze nastale aturiziranim platnim transakcijama koje terete Visa Business karticu odnosno Visa Corporate karticu; Poslovni korisnik solidarno s poslovnim klijentom odgovara za obveze nastale autoriziranim platnim transakcijama koje terete Visa Business karticu koja mu može biti izdana temeljem zahtjeva; Poslovni korisnik ukoliko je u trenutku podnošenja zahtjeva ujedno i osoba ovlaštena za zastupanje i/ili osnivač i/ili suosnivač poslovnog klijenta, solidarno s poslovnim klijentom odgovara za sve troškove i dugovanja koje poslovni klijent ima prema Erste Card Clubu d.o.o., Zagreb, tužiteljevom predniku; U slučaju Visa Business kartice s aktiviranim Revolving zajmom poslovni korisnik je solidaran jamac za obveze poslovnog klijenta temeljem odobrenog Revolving zajma, sukladno čl. 34. istih Općih uvjeta.

9. Ugovor o podjeli društva Erste Card Club d.o.o. s društvom preuzimateljem Erste & Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, od 17. srpnja 2024. (list 80-82), utvrđeno je da se društvo Erste Card Club d.o.o., Zagreb, dijeli odvajanjem i preuzimanjem od strane društva Erste & Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, kao društva preuzimatelja.

10. Uvidom u povijesni izvadak iz sudskog registra za Eatar rješenja j.d.o.o. u stečaju, Zagreb, od 5. siječnja 2026. (list 116-122) i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. St-990/2024 od 23. rujna 2024. (list 97-100), utvrđeno je da je jedini osnivač i član društva te osoba ovlaštena za zastupanje AS, direktor, ovdje tuženica, do 23. rujna 2024. kada je rješenjem Trgovačkom suda u Zagrebu otvoren i zaključen stečaj.

11. Uvidom u pravomoćnu presudu ovoga suda posl. br. P-525/2021-16 od 13. lipnja 2022. i odnosnu presudu Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-3930/2022-2 od 27. lipnja 2023. (list 102-111) utvrđeno je da je u pravnoj stvari tužitelja Erste Card Club d.o.o., Zagreb, protiv tuženice AS, radi plateža, odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa 15.120,16 HRK sa zateznim kamatama od 27. lipnja 2019., uz obrazloženje da je tuženik bio korisnik Diners Business kartice društva Fragrance d.o.o., [adresa].

12. Tuženica, saslušana osobno kao stranka na ročištu 22. siječnja 2026. (list 123- 126), koja je iskazom u cijelosti ostala kod odgovora na tužbu te svih tuženičinih navoda istaknutih tijekom postupka, a koje je dopunila i pojasnila, navodi da je predmetni zahtjev za izdavanje predmetne kartice (list 38-44) podnio podnositelj- poslovni subjekt Eatar rješenja j.d.o.o., [adresa] i to po ovlaštenoj osobi-tuženici, kao direktoru. Prije podnošenja predmetnog zahtjeva je tuženici telefonskim putem tužitelj pojasnio na koji način se koristi kartica, na koji način ću dobiti PIN, kojeg datuma u mjesecu ću dobivati račune, međutim, tuženik joj nije pojasnio ostale uvjete potrošačkog kreditiranja ni opseg solidarne obveze. Naprotiv, da je tuženica bila u tom trenutku upoznata s tom solidarnom obvezom, ne bi tuženica postala korisnikom predmetne kartice, jer zbog svog imovnog stanja ne bih bila spremna solidarno odgovarati za obvezu koju je učinilo isto društvo. Nitko od ovlaštenih osoba tužitelja nije tuženicu informirao o sadržaju ni značenju ugovornih odredbi niti o ekonomskim ni pravnim posljedicama istih pa tako, među inim, nisu joj objašnjene ugovorne odredbe u svezi solidarne obveze niti o opsegu ponude. Također prilikom sklapanja Ugovora nitko joj nije ukazao na Opće uvjete poslovanja tužitelja niti joj je pojašnjeno gdje se može upoznati sa sadržajem istih. Tuženica nije imala mogućnost pregovarati odnosno izmijeniti niti utjecati niti jednu ugovornu odredbu. Nad navedenim društvom je tijekom rujna 2024. otvoren stečaj, no nitko od možebitnih vjerovnika nije prijavio svoju tražbinu. Tuženica se ne sjeća je li i prije predmetne kartice tuženica podnosila tužitelju zahtjev za izdavanje kartice. Tuženica je kao ovlaštena osoba primila predmetni utuženi račun. Nakon što je tuženica primila predmetni utuženi račun, tuženica je bila telefonski kontaktirana od tužitelja s upitom kada tuženica misli podmiriti isti, na što je tuženica odgovorila uskoro, uz naznaku datuma. No, protiv istog ovdje utuženog računa tuženica nije podnijela prigovor (usmeni ni pisani). Prije predmetnog utuženog računa je tuženica u ime i za račun Eatar rješenja j.d.o.o., Zagreb, podmirivala redovito račune po predmetnoj kartici, a koje joj je tužitelj ispostavljao.

13. Daljnji dokazi nisu izvedeni, jer isti dokazni prijedlozi nisu potrebiti, s obzirom da potonje ne može biti od utjecaja na odlučivanje u ovoj pravnoj stvari s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev. Stoga, nisu niti posebno cijenjeni ostali dokazi, poglavito sudska praksa na koje se poziva tuženica u prilog svojih tvrdnji. Rješenjem s pripremnog ročišta 22. siječnja 2026. (list 123-126) je određeno koji će se dokazi izvoditi kao mjerodavni za utvrđenje odlučnih činjenica (toč. I.), dok ostali dokazi nisu izvedeni, jer isto nije potrebito (toč. II.), budući da će drugim određenim dokazima predmet biti dovoljno raspravljen i utvrđene sve odlučne činjenice mjerodavne za donošenje odluke u ovom predmetu. Osim toga sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova te je sud dužan onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku, u smislu čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP).

14. Mjerodavno pravo za rješenje spornog odnosa su odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO). Odredbom čl. 43. st. 1. ZOO-a je propisano da svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen, ali kad jedan dužnik ispuni dug, obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju. Nadalje, odredbom čl. 322. st. 1. ZOO-a je propisano da ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Ujedno, odredbom čl. 323. st. 1. ZOO-a su propisane posljedice ništetnosti pa je tako određeno da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

Naposljetku, odredbom čl. 4. toč. 21. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, br. 19/22. i 59/23., dalje: ZZP-a) je značenje pojma potrošač određeno kao svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti.

15. Prije svega se napominje da tuženica, kao prethodno pitanje, ističe ništetnost Općih uvjeta, poglavito odredbe čl. 10.3. kojim se propisuje da poslovni korisnik solidarno s poslovnim klijentom odgovara za obveze nastale autoriziranim platnim transakcijama koje terete Visa Business karticu koja mu može biti izdana temeljem Zahtjeva.

Međutim, iz predmetnog Zahtjeva za izdavanje Visa Business kartice za pravno osobe, proizlazi da se na tuženicu, kao direktoricu odnosno osnivača i vlasnicu društva, poslovnog subjekta, ne primjenjuju pravila o zaštiti potrošača. Dakle, tuženica, u ovom slučaju nema svojstvo potrošača, već je kao sudionik u obveznom odnosu dužna u ispunjavanju obveza iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnjom dobrog stručnjaka) (čl. 10. st. 2. ZOO-a).

Budući da se ovdje ne radi o potrošačkom ugovoru, nije niti primjenjiv pojam nepoštene ugovorne odredbe propisan čl. 53. st. 1. ZZP-a koji određuje da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Samim time u ovom slučaju ne nastupaju posljedice nepoštenosti ugovorne odredbe odnosno kako to određuje čl. 59. st. 1. ZZP- a da nepoštena ugovorna odredba je ništetna.

16. Bitno je i istaknuti, da na temelju podnesenog zahtjeva kojeg je odobrio, ECC- tužiteljev prednik dostavlja podnositelju zahtjeva odluku o dodjeli limita, iste Opće uvjete i sastavne dijelove Okvirnog ugovora uz istovremenu dostavu kartica koja se traži zahtjevom (toč. 6.8). Budući da nije sporno da je tužiteljev prednik dostavio Eatar rješenja d.o.o., Zagreb, kao poslovnom klijentu, traženu kreditnu karticu, te da su temeljem iste učinjeni određeni troškovi, za koje su izdavani računi, a tuženica iste primala, neosnovani su tuženičini navodi glede nepostojanja istog ugovornog odnosa. Međutim, na tuženiku je teret dokaza da se o spornoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo. Naprotiv, proizlazi da je tužitelj postupao u skladu s načelom savjesnosti i poštenja (čl. 4. ZOO-a). Naime, ugovaranje solidarnosti dužnika, samo za sebe, nije nepošteno te u vrijeme sklapanja Ugovora nije postojao propis koji bi tako nešto zabranjivao, već naprotiv isto je zakonom predviđeno (čl. 43. ZOO-a).

17. Zaključno, kako tuženica nije uspjela dokazati da se o spornoj odredbi Općih uvjeta glede solidarnosti dužnika nije pregovaralo, to time ne proizlazi da je ista ugovorna odredba po kojoj je predviđena solidarnost poslovnog korisnika s poslovnim klijentom, odnosno da tuženica o istoj nije pojedinačno pregovarala, a prouzročila je značajnu ravnotežu u pravima i obvezama na strani tuženice, to tim više što tuženica u ovom poslovnom odnosu ne nastupa u svojstvu potrošača, pa posljedično u ovom slučaju ista odredba nije ništetna u smislu odrede čl. 53. st. 1. i č. 59. st. 1. ZZP-a. Dakle, ne proizlazi nepoštenost odnosno ništetnost istog uglavka koji određuje da poslovni korisnik solidarno odgovara za obveze poslovnog klijenta.

18. Odredbom čl. 13.1. Općih uvjeta je propisano da se račun izdaje poslovnom klijentu jednom mjesečno, običnom poštom, na adresu koju je poslovni klijent dostavio tužiteljevom predniku, u konkretnom slučaju, na poslovnu adresu poslovnog klijenta, a koja je navedena u zahtjevu. Nadalje, sukladno čl. 13.2. Općih uvjeta, korisnik odnosno poslovni klijent obvezan je platiti ukupan iznos naveden na računu u roku dospijeća osim u slučaju reklamacija kada je dužan postupiti po odredbama Općih uvjeta koje se odnose na reklamacije.

No, tuženica ne tvrdi niti dokazuje da je podnosila prigovore-reklamacije za primljene račune, već naprotiv, na ime istih troškova vršene su uplate, kako to proizlazi iz računa.

19. Nadalje, čl. 9.1. Općih uvjeta određeno je kako je pri kupnji roba i usluga, dužnost korisnika potpisati potvrdu o transakciji te predati potpisani primjerak potvrde o transakciji prodajnom mjestu, a jedan primjerak zadržati za sebe. Dakle, potpisane potvrde o transakciji (slipove) čuvaju prodajna mjesta, a troškovi se fakturiraju kartičarskim kućama elektroničkim putem ili pomoću tzv. zbirnih slipova, na kojima su zbrojeni svi troškovi koji su naplaćeni na prodajnom mjestu kroz neko vremensko razdoblje. Stoga, a kako je to i propisano Općim pravilima i uvjetima tužitelja, slipovi služe samo za kontrolu troškova korisnika te ih čuvaju prodajna mjesta za slučaj reklamacije.

20. Dakle, utvrđeno je da se predmetna utužena tražbina odnosi na utroške koji su nastali korištenjem predmetne Visa Business Revolving kartice.

21. Naposljetku, u odnosu na tuženičine navode glede postupka stečaja društva Eatar rješenja j.d.o.o., Zagreb, kao poslovnog klijenta, na kojeg je izdana predmetna kartica, valja reći da isto nije od odlučnog utjecaja na rješenje spornog odnosa. To sto što u ovom slučaju ugovorene solidarnosti poslovnog korisnika, ovdje tuženice, s poslovnim klijentom, tužitelj, kao vjerovnik može zahtijevati ispunjenje predmetne tražbine od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjenje (čl. 43. st. 1. ZOO-a).

22. S obzirom da je tužiteljev prednik upravo s tuženicom bio u spornom razdoblju u ugovornopravnom odnosu u svezi korištenja kredita putem predmetne kreditne kartice, to je upravo tuženica, kao poslovna korisnica Visa Business Revolving kartice, solidarno obvezna podmirivati sve utroške nastale korištenjem kreditne kartice i to kao mjesečna zaduženja radi otplate kredita. Naime, tuženica, kao ugovorna strana u zasnovanom ugovornom odnosu, odnosno kao sudionik u obveznom odnosu, dužna je ispuniti svoju obvezu i odgovorna je za njezino ispunjenje, sukladno čl. 9. ZOO-a, te nadalje, odredbom čl. 336. st. 1. ZOO-a propisano je da ugovor stvara prava i obveze za ugovorne strane.

23. Predmetna tužiteljeva tražbina odnosi na dospjelo nepodmireno dugovanje s osnove korištenja Visa Business Revolving kartice. No, kako iz priloženih isprava proizlazi da tuženica nije platila predmetni utuženi račun u roku dospijeća naznačenom na računu, tuženica, kao solidarni dužnik, je dužna ispuniti istu obvezu.

24. Budući da je utvrđeno postojanje predmetnog ugovornog odnosa, proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva prema tuženici, kao solidarnom dužniku, dok je visina tužbenog zahtjeva nije sporna.

25. Svi ostali tuženičini navodi su posljedično ocijenjeni neosnovanim, imajući na umu da o ovom pitanju postoji i jasno pravno shvaćanje viših sudova.

Uzgred rečeno, tuženica nije pridonijela odgovarajući dokaz radi utvrđenja istinitosti svojih navoda pa se u ovom slučaju ima primijeniti pravilo o teretu dokazivanja koje obvezuje sud da uzme da nije istinita tvrdnja za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava, u smislu čl. 221.a ZPP-a.

26. Zbog izloženog, na temelju rezultata cjelokupnog postupka, valjalo je temeljem citiranih odredbi prihvatiti tužbeni zahtjev za isplatu iznosa 1.037,20 EUR, s time da tužitelju pripada pravo i na zatezne kamate na isti iznos tekuće od 28. listopada 2023., s obzirom na analitiku do 27. listopada 2023. (list 5-7), te iznosa 44,43 EUR koji se odnosi na zatezne kamate obračunate na glavnicu do 27. listopada 2023., a odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, u svezi čl. 183. st. 1. ZOO-a, po kamatnoj stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, kako je odlučeno pod toč. I. izreke presude.

27. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, odnosno isti su odmjereni s obzirom na vrijednost predmeta spora, zahtjev za naknadu troškova i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23., dalje: OT), imajući na umu vrijednost boda u iznosu 2,00 EUR (Tbr. 54. OT) i pravo odvjetnika obračunati na sve obavljene radnje pripadajući porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46. OT).

28. Slijedom navedenog, tužitelju je valjalo priznati troškove postupka, kao potrebite za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava tužbe (Tbr. 7./1. OT) i podneska od 5. siječnja 2026. (Tbr. 8./1. OT) te zastupanja na ročištima 5. studenoga 2025. i 22. siječnja 2026. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 150,00 EUR, te zastupanja na ročištu 7. studenoga 2024. u iznosu 37,50 EUR umjesto zahtijevanog iznosa 150,00 EUR (Tbr. 9./5. OT), dakle ukupno u iznosu 637,50 EUR, uvećano za PDV 25% (159,38 EUR), kao i troška sudske pristojbe za tužbu i za presudu, za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 39,82 EUR. Međutim, nije priznat trošak sudske dostave u zahtijevanom iznosu 15,46 EUR, jer ista nije obavljena. Stoga je tužitelju valjalo dosuditi parnične troškove u sveukupnom iznosu 876,52 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate, jer se zatezne kamate na parnične troškove mogu stranci odrediti i u parničnom postupku, temeljem primjene čl. 151. st. 3. ZPP-a, kako je odlučeno pod toč. II. izreke presude, dok je ostatak tužiteljevog zahtjeva za naknadom parničnih troškova preko dosuđenog iznosa, sa zateznim kamatama, valjalo odbiti kao neosnovan (toč. III. izreke presude).

29. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, br. 57/22.) iskazane su novčane vrijednosti, s obzirom na fiksni tečaj konverzije 7,53450 HRK / 1 EUR.

U Zagrebu 26. veljače 2026.

S u d a c:

Mario Klarić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u roku 15 dana od dana objave presude, odnosno od dana dostave iste presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. ZPP).

DNA: - opun. tužitelja, uz rješenje o sud. pristojbi za presudu u iznosu 39,82 EUR i

- tuženica.