Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

K-15/2026-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, po sucu Domagoju Lovriću kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Tatjane Štulić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog HD zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano i kažnjivo po članku 139. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24-dalje u tekstu: KZ/11), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva broj KO-DO- 477/2025. od 2.listopada 2025., na raspravi održanoj 26.veljače 2026. godine u prisutnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetništva Tene Srpak, braniteljice okrivljenika odvjetnice Irene Periček i opunomoćnice oštećenika BD, javno, istoga dana objavio i

p r e s u d i o  j e

I/ Okrivljeni CD, zvani " H", OIB: [osobni identifikacijski broj], sin ĐD i ŽD, rođene B, rođen **.**.1978. u [adresa], s prijavljenim prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završenom srednjom školom, tehničar cestovnog prometa, zvanje vatrogasac, vatrogasni dočasnik 1. klase, zaposlen u „Ceste Sisak“, sa mjesečnim primanjima od oko 1.300,00 eura, suvlasnik kuće na adresi prebivališta i obiteljske kuće u [adresa], oženjen, otac četvero djece od kojih je jedno maloljetno, bez čina, odlikovan kao vatrogasac u dva navrata, ne vodi se drugi kazneni postupak,

k r i v  j e

dana 27. lipnja 2025. oko 16:00 sati u [adresa], u dvorištu obiteljske kuće na adresi [adresa], nakon što je fizički nasrnuo na TD, u cilju da imenovanog ustraši rekao: „Ubit ću te! Razbit ću ti zube i istjerati te iz dvorišta!“, koje riječi i ponašanje su kod imenovanog izazvale osjećaj straha za vlastiti život i sigurnost,

II/ dakle, drugome ozbiljno prijetio da će njega usmrtiti,

III / čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnjom, opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 2. KZ/11,

IV/ te se na temelju članka 139. stavak 2. KZ/11 , u vezi sa člankom 40. stavak 4. KZ/11, okrivljeni CD

o s u đ u j e  s e

NA NOVČANU KAZNU U VISINI OD 150 (stopedeset) PROSJEČNIH DNEVNIH DOHODAKA, s tim da visina jednog dnevnog dohotka iznosi 45,00 eura (četrdesetpeteura), što ukupno iznosi 6.750,00 eura (šesttisućasedamstopedeset eura).

Na temelju članka 42. stavak 6. KZ/11 okrivljenik je dužan novčanu kaznu platiti u roku od 6 (šest) mjeseci od dana pravomoćnosti presude.

Na temelju članka 43. stavak 1., 2. i 3. KZ/11 ukoliko novčana kazna ne bude u cijelosti ili djelomično plaćena u danom roku, ista će se prisilno naplatiti putem ovlaštene institucije, a ukoliko se u roku od 3 (tri) mjeseca ista ne može prisilno naplatiti, tada će se uz pristanak okrivljenika zamijeniti radom za opće dobro na slobodi, na način da se jedan dnevni iznos zamijeni sa dva sata rada, i tek ukoliko se ne da takav pristanak ili se rad za opće dobro ne izvrši, novčana kazna zamijeniti će se kaznom zatvora.

V/ Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 6. i 8. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12

– Odluka USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19., 130/20, 80/22, 114/22 i 114/23, 36/24, 72/25 i 13/26 – dalje: ZKP) okrivljenik je dužan platiti troškove kaznenog postupka koji se odnose na paušalnu svotu sudu u iznosu od 500,00 eura, kao i nagradu i nužne izdatke opunomoćnice oštećenice odvjetnice BD u iznosu od 500,00 eura, a sve u roku od 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Sisku broj KO-DO-477/2025. od 2.listopada 2025. godine okrivljenom CD stavljeno je na teret počinjenje kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. KZ/11.

2. Oštećeni TD nije postavljao imovinskopravni zahtjev.

3. Pozvan da se očituje na navode iz optužbe okrivljeni CD izjavio je da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je na kraju dokaznog postupka ispitao okrivljenika, zbog suglasnosti stranaka nije vršena reprodukcija audio-video snimke njegovog prvog ispitivanja, u svojstvu svjedoka ispitani su svjedoci MD, GD i DD, a izvršen je uvid i pročitani su medicinska dokumentacija na ime TD, i zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola , opojnih droga ili lijekova u organizmu okrivljenika od 27. lipnja 2025. te izvod iz kaznene evidencije za okrivljenika.

5. Okrivljenik je u svojoj obrani naveo da ga je dan ranije brat DD zvao da idu vidjeti kuću u kojoj živi žrtva, a ta kuća je njihovo zajedničko vlasništvo, on nije htio ići tamo jer je čekao da se provede ostavinska rasprava iza pokojne majke, ali ipak je pristao na nagovor brata. Imao je saznanja da je žrtva otuđivao stvari iz te kuće, a koje su bile vlasništvo pokojne majke pa je tako čuo da je prodao motor, drvenu građu, a to je mogao vidjeti kad je prolazio pokraj kuće, a čuo je to i od drugih ljudi iz [adresa]. Toga dana kad je došao s bratom nije se htio pozdraviti sa žrtvom jer se sa takvim čovjekom ne želi pozdraviti, a nakon što ga je pitao zašto nije pokošena trava odgovorio mu je da je to njegova trava, navodi da se rukovao samo sa GD i MD, a s njegove lijeve strane je bio pas koji je režao i lajao pa se uplašio da će ga ugristi pa je prigovorio da zašto pas nije zavezan. Nakon toga su krenuli prema dvorišnim zgradama, htjeli su vidjeti da li su tamo stvari, a bilo je tamo osim traktora i puno drugih stvari koje su bile vlasništvo njegove majke i koje je stečeno prije zajednice žrtve i njegove majke zasnovane 2007. godine, poput motorke, alata raznog i svega, ali na vratima šupe je bio lanac i žrtva ga nije htio pustiti da pogleda stvari , pa mu je on rekao "što bi ja sad trebao uzeti neki štap ili sjekiru i razbit lokot" , a žrtva mu je samo rekao "aj samo probaj" i krenuo prema njemu kao da će ga udariti glavom u lice, a on je žrtvu odgurnuo sa obje ruke na što je žrtva isto tako njega odgurnula. Nakon toga su njegov brat i DD ušli u kuću, a on je sam ostao vani sa MD i C i tada mu je MD govorila kako je žrtva ulagala u kuću. Nakon što su ovi izašli iz kuće pitao je žrtvu gdje je njegova prikolica, a znao je da je na adresi u [adresa] u [adresa], na što ga je žrtva pitala "koja prikolica" i opet je krenuo na njega glavom, a on ga je ponovno odgurnuo kako ga ne bi ozlijedio, a to se sve događalo u dvorištu kod bunara. Zna da je tu bilo nekih ružnih riječi, a on nikada ne bi pokušao udariti žrtvu u glavu jer zna da je imao moždani udar i sigurno ne bi osobu koja je imala moždani udar pokušao udariti u glavu. Kada su došli do kombija ušao je u kombi i iz kombija je doviknuo žrtvi "vidimo se u Sokolskoj doći ću po prikolicu" na što je žrtva ponovno krenula prema njemu i rekao mu "Ajde samo probaj". Navodi da je on žrtvi govorio i pojašnjavao u što je sve ulagao tijekom godina u vezi ove kuće i imanja , ali da je bio pristojan i nije vikao jer je on pošten čovjek i radi pošteno. Navodi da je odlikovan kao vatrogasac, da je čestita osoba i da se ne ponaša kako su ovdje iskazivali svjedoci optužbe. Navodi da svjedoci osim njegovog brata nisu govorili istinu, a jedinu istinu je govorio njegov brat. Misli da je motiv što su svjedoci, dakle žrtva, C i MD lagali ovdje pred sudom da se njemu produlje mjere opreza kako ne bi imao pristup kući i kako bi žrtva mogao otuđivati stvari koje su njegovo vlasništvo.

5.1. Odgovarajući na pitanje suca da li je spomenuto otuđivanje stvari navodi da jest odnosno da je njegov brat nakon obilaska kuće prijavio policiji da nedostaju stvari.

6. Na temelju rezultata provedenog cjelokupnog dokaznog postupka, ocjene svakog dokaza zasebno, kao i u međusobnoj povezanosti, te dovodeći iste u vezu s obranom okrivljenika, ovaj sud smatra kako su u radnjama okrivljenog CD ostvarena kako objektivna tako i subjektivna obilježja kaznenog djela prijetnje prema žrtvi iz članka 139. stavak 2. KZ/11, upravo na način opisan u optužnici.

6.1. Radi izbjegavanja nepotrebnih ponavljanja sadržaj iskaza žrtve i svjedoka koji su ispitani na raspravi sud nije prepisao u presudu, već će u nastavku obrazloženja navesti i istaknuti ključne dijelove iskaza u odnosu sa obranom okrivljenika i ostalim materijalnim dokazima.

7. U ovom postupku nije sporno da je okrivljeni CD zajedno sa bratom DD inkriminiranog dana prema ranijem dogovoru sa žrtvom, išao vidjeti kuću na adresi [adresa], a koja je njihovo vlasništvo, u kojoj kući je živjela njegova pokojna majka ŽD zajedno sa žrtvom i to proteklih 18 godina, a nakon smrti ŽD je nastavio živjeti samo žrtva. Susret je dogovoren od strane brata okrivljenika DD sa ciljem procjene koliko je žrtva tijekom zajednice sa njihovom pok.majkom ulagao u kuću, a sve radi eventualne isplate uloženoga. Nesporno je kako je prilikom susreta izbila verbalna svađa između okrivljenika i žrtve.

7.1. Ostaje sporno je li okrivljenik prijetio žrtvi na način kako je opisano u činjeničnom dijelu optužnice.

8. Ovu spornu činjenicu sud je utvrdio na temelju iskaza žrtve i svjedoka GD, te MD. Tako je žrtva iskazao da je kritične zgode došao okrivljenik i njegov brat DD razgledati kuću njihove pokojne majke i žrtvine pokojne supruge ŽD, te da je okrivljenik odmah po dolasku počeo prigovarati zbog čega se ne kosi trava, oslovljavajući žrtvu sa „pederu“, nakon čega je okrivljenik zatražio žrtvu da mu otvori šupu kako bi vidio što se unutra nalazi, a kada žrtva na to nije pristao, prijetio mu je da će mu razbiti zube i glavu. Okrivljenik je nakon toga htio provaliti u šupu, te se zaletio prema žrtvi kao da će ga udariti šakom, ali se žrtva izmaknuo pa ga je okrivljenik potom odgurnuo s obje ruke o prsa, a žrtva je posrnuo u nazad, ali nije pao. Nakon toga su žrtva i njegov brat DD ušli u kuću, dok je okrivljenik ostao vani, ali je i dalje psovao razne psovke, a kada je žrtva izašao iz kuće, prilikom odlaska rekao žrtvi da je to sve njegovo, da će ga naći u [adresa] u [adresa] i razbit i ubiti ga, da je čak i psovao svoju pokojnu majku, a navedeno su potvrdili i svjedoci MD koja je iskazala da je okrivljenik slao žrtvu u pizdu materinu, da će ga zgaziti kao cucka, da je urlao i psovao. Svjedok GD koji je bio prisutan kritične zgode kao i njegova supruga su čuli je da je okrivljenik rekao žrtvi da će ga naći u Sokolskoj i uz prijetnju da će mu polomit kosti. Stoga je sud iskaze žrtve i spomenutih svjedoka ocijenio istinitima jer su iskazivali jasno, povezano, okolnosno i na temelju neposrednog zapažanja. Sud nije našao niti jedan objektivni razlog da posumnja u istinitost njegovih iskaza.

8.1. Obranu okrivljenika sud je ocijenio neuvjerljivom i usmjerenom na pokušaj izbjegavanja kaznene odgovornosti. Njegova obrana u dijelu da nije prijetio žrtvi je u suprotnosti sa navodima iskaza svjedoka GD i MD koji su bili prisutni samom događaju. Okrivljenik u svojoj obrani navodi da svjedoci i žrtva imaju motiv da lažu pred sudom iz razloga jer žele da se produlje mjere opreza kako okrivljenik ne bi mogao pristupiti kući i kako bi žrtva mogao otuđivati njegove stvari iz te kuće, što sudu nisu životni i logični argumenti. Posjed koji žrtva uživa u predmetnoj kući posljednjih 18 godina, a koja je sada vlasništvo okrivljenika i njegovog brata, ne može biti predmet mjera opreza niti mjere opreza mogu utjecati na stupanje u posjed okrivljenika. Osim toga, okrivljenik je već angažirao odvjetnicu Begić radi rješavanja svojih imovinskih odnosa sa žrtvom, te je poslao opomenu žrtvi radi iseljenja iz kuće kako proizlazi iz iskaza žrtve. Sud nije prihvatio iskaz svjedoka FD, brata okrivljenika koji je iskazivao vrlo neuvjerljivo navodeći pri tome da nije čuo da bi okrivljenik izgovarao bilo kakve riječi prijetnje. Također, svjedok je različito od okrivljenika opisao događaj kako proizlazi iz jednog detalja njegovog iskaza pa je tako naveo da kada je okrivljenik zatražio pregled garaže, žrtva prvi odgurnuo okrivljenika sa obje ruku o prsa, pa je okrivljenik isto tako vratio žrtvi. Međutim iz iskaza okrivljenika proizlazi da je žrtva nasrnuo na njega pokušavajući udariti ga glavom, pa sud osim očite nedosljednosti između iskaza u spomenutom detalju, može zaključiti da svjedok i okrivljeni izmišljaju o ovakvoj dinamici događaja, sve kako bi odgovornost prebacili na žrtvu. Žrtva je višestruko starija osoba od okrivljenika i nema životne logike da bi žrtva fizički nasrnuo na okrivljenika. Također, sud ne nalazi motiv kod žrtve da tako postupa jer je ranije dogovorio sa bratom okrivljenika pregled kuće, sve radi dogovora o eventualnoj isplati uloženoga, što bi bila dužnost okrivljenika i njegovog brata. Dakle, ako žrtva očekuje kakvu isplatu od strane okrivljenika, zašto bi ga fizički napao? Sud smatra da je upravo okrivljenik taj koji ima imovinski interes i osporiti uloženo od strane žrtve, a što je vidljivo iz detalja da je okrivljenik uz prijetnje spominjao žrtvi da sve ovo (kuća i imanje) njegovo.

9. Dakle, analizirajući iskaz žrtve u pogledu sporne činjenice, a uzimajući u obzir sve nesporno utvrđene činjenice i prihvaćene iskaze svjedoka, sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik postupio na način kako ga se optužnicom tereti, odnosno da je tijekom verbalnog sukoba sa TD rekao da će ga ubiti i razbiti mu zube te ga istjerati iz dvorišta, a koje riječi su kod imenovanog izazvale strah i bojazan za vlastiti život i sigurnost.

9.1. Naime, kazneno djelo prijetnje čini onaj tko ozbiljno prijeti kakvim zlom da bi ga ustrašio ili uznemirio ili ako drugome ozbiljno prijeti da će njega ili njemu blisku osobu usmrtiti, teško tjelesno ozlijediti, oteti ili mu oduzeti slobodu ili nanijeti zlo podmetanjem požara, eksplozijom, ionizirajućim zračenjem, oružjem, opasnim oruđem ili drugim opasanim sredstvom ili uništiti društveni položaj ili materijalni opstanak, a koja prijetnja mora biti objektivno prikladna da kod drugog izazove strah i ugroženost za vlastiti život, a što su zasigurno riječi koje je okrivljenik uputio žrtvi, te je jasno da je postupanjem opisanim u izreci presude okrivljenik ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11.

10. U odnosu na subjektivne elemente kaznenog djela sud je utvrdio da je okrivljenik u trenutku počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv jer njegova ubrojivost nije osporavana niti dovedena u pitanje. Nadalje, prema stajalištu suda okrivljenik je djelo počinio s izravnom namjerom jer je bio svjestan obilježja kaznenog djela, a izgovaranjem inkriminiranih riječi prijetnje žrtvi koje riječi prijetnje bi kod svake osobe izazvale uznemirenost i osjećaj straha, htio je ostvarenje upravo tog kaznenog djela, te ih je izgovorio s ciljem da žrtvu uplaši i uznemiri, u čemu je i uspio. Okrivljenik je izgovaranjem takvih riječi morao biti svjestan protupravnosti svog postupanja jer nema niti jedne okolnosti koja bi u životnom ili kaznenopravnom smislu opravdavala njegovo postupanje i upućivala na zaključak da okrivljenik nije znao da je izgovaranje takvih prijetnji protupravno postupanje. S obzirom na navedeno okrivljenik je kriv za počinjenje kaznenog djela prijetnje jer je bio ubrojiv, postupao je s izravnom namjerom i bio je svjestan protupravnosti svog ponašanja. Sud nije našao bilo kakvih opravdavajućih okolnosti koje bi umanjile ili ekskulpirale krivnju okrivljenika.

11. Odlučujući o vrsti i mjeri kazne, a uvažavajući sve okolnosti koje utječu da kazna bude lakša ili teža za okrivljenika, sud je na strani okrivljenika kao olakotnu okolnost cijenio da se radi o osobi koja prema izvatku iz kaznene evidencije nije osuđivana, pa ovakvo kažnjivo postupanje očito predstavlja iznimku u ponašanju okrivljenika koje je inače bilo usklađeno sa zakonskim propisima, kao i činjenicu da okrivljenik otac jednog maloljetnog djeteta koje mora uzdržavati, dok je otegotnim cijenio izostanak kritičnosti prema djelu, veću kriminalnu volju koja se očitovala u ustrajnosti okrivljenika i nastojanju da ponizi žrtvu. Imajući u vidu naprijed iznijete okolnosti, te težinu i značaj počinjenog djela, sud je okrivljenika za kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. KZ/11, u vezi sa člankom 40. stavak 4. KZ/11, osudio na novčanu kaznu u visini od 150 prosječnih dnevnih dohodaka, s tim da visina jednog dnevnog dohotka iznosi 45,00 eura što ukupno iznosi 6.750,00 eura koju je okrivljenik dužan platiti u roku od 6 mjeseci od dana pravomoćnosti presude. Prilikom odmjeravanja kazne sud se prvenstveno vodio olakotnim i otegotnim okolnostima na strani okrivljenika i njegovim imovinskim stanjem. Sud se odlučio na novčanu kaznu uvažavajući kako je okrivljenik počinio kazneno djelo očito imovinski motiviran, odnosno zbog imovinskog prijepora kojeg ima sa žrtvom, a nedopustivo je i nezakonito da građani svoje imovinske sporove rješavaju nasiljem. Ovako izrečena kazna ima prvenstveno učinak specijalne prevencije prema okrivljeniku kako bi shvatio protupravnost svojeg djela i kako bi se u budućnosti suzdržao o sličnog ponašanja. Ukoliko novčana kazna ne bude u cijelosti ili djelomično plaćena u danom roku, ista će se prisilno naplatiti putem ovlaštene institucije, a ukoliko se u roku od tri mjeseca ista ne može prisilno naplatiti, tada će se uz pristanak okrivljenika zamijeniti radom za opće dobro na slobodi, na način da se jedan dnevni iznos zamijeni sa dva sata rada, i tek ukoliko se ne da takav pristanak ili se rad za opće dobro ne izvrši, novčana kazna zamijeniti će se kaznom zatvora. Ovako izrečena kazna ima i učinak generalne prevencije jer šalje poruku svim ostalim građanima da se počinitelji kaznenih djela pravedno kažnjavaju.

12. S obzirom da je okrivljenik proglašen krivim, na temelju odredbe članka 148. stavak 1. i članka 145. stavak 2. točka 6. i 8. ZKP/08, a obzirom je zaposlen i ima redovita primanja, dužan je platiti troškove kaznenog postupka koji se odnose na paušalnu svotu sudu u iznosu od 500,00 eura, a koji je određen s obzirom na trajanje i složenost postupka sve sukladno podzakonskom propisu Rješenje o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka ("Narodne novine" broj 145/11.) prema koje se paušalni iznos za troškove kaznenog postupka određuje se u rasponu od 300,00 do 50.000.00 kuna. Okrivljenik je dužan platiti i nagradu i nužne izdatke opunomoćnice žrtve odvjetnice BD u iznosu od 500,00 eura, a sve u roku od šest mjeseci od pravomoćnosti presude. Troškovi opunomoćenice žrtve se odnose na zastupanje žrtve na sjednici vijeća od 4. studenog 2025. kao i na raspravama 12. veljače i 26. veljače 2026., a koji trošak je opravdan i sukladan sa odredbom Tbr. 4. točka 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine 138/2023; dalje: Tarifa), sve prema troškovniku koji je opunomoćnica dostavila u sudski spis.

U Sisku 26. veljače 2026.

Sudac

Domagoj Lovrić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Dostaviti:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Sisku na broj KO-DO-477/2025

2. Okrivljeni CD

3. Braniteljica okrivljenika Irena Periček, odvjetnica iz Siska

4. Žrtva TD

5. Opunomoćenica žrtve BD, odvjetnica iz [adresa]