Poslovni broj: UsI-1978/2025-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mireli Valjan-Harambašić, sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Lidije Trogrlić, u upravnom sporu tužitelja ĐN (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po opunomoćenici Ani Jurić, odvjetnici u Splitu, Tolstojeva 47, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda (OIB: 91547293790), Zagreb, Savska cesta 64, radi obnove postupka, 26. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda, KLASA: UP/II-102-05/23-01/106, URBROJ: 344- 222/7-25-58 od 10. srpnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-102-05/23-01/106, URBROJ: 344-222/7-25-58 od 10. srpnja 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područne službe Split, KLASA: UP/I-102-05/12-01/4274, URBROJ: 2181-34-18/21-23-21 od 16. svibnja 2023. kojim je u točki I. izreke određeno da se obnavlja postupak okončan rješenjem Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područne službe Split, KLASA: UP/I-102-05/12-01/4274, URBROJ: 2181-34-18/13- 12-02 od 24. kolovoza 2012., a točkom 2. izreke poništeno je rješenje od 24. kolovoza 2012. i zamijenjeno je rješenjem iz točke 3. izreke tog rješenja, kojim je utvrđeno da nezaposlena osoba ĐN, nema pravo na novčanu naknadu u trajanju od 210 dana počevši od 31. srpnja 2012. do 25. veljače 2013.

2. Tužitelj je podnio tužbu protiv osporenog rješenje tuženika pobijajući zakonitost istog u cijelosti jer smatra da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za donošenje osporenog rješenje. Navodi da je prvostupanjsko tijelo naknadno došlo do saznanja da je pred Općinskim sudom u Splitu vodio parnične postupke u kojima je pravomoćno odlučeno da je odluka o redovitom otkazu ugovora o radu poslodavca Optima direct d.o.o. od 30. svibnja 2012. nedopuštena te da njegov radni odnos nije prestao. Istaknuo je da je ovaj sud donio presudu, poslovni broj: Usl-2910/2023-8 od 19. travnja 2024. kojom je poništeno ranije rješenje tuženika, KLASA: UP/II-102-05/23-01/106, URBROJ: 344-222/2-23-07 od 4. listopada 2023. te navodi da osporenim rješenjem nije pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje. Navodi da se tuženik u obrazloženju rješenja poziva na članak 123. stavak 2. točku 3. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. i 110/21. - dalje: ZUP) prema kojem se obnova postupka može pokrenuti po službenoj dužnosti bez vremenskog ograničenja ako se rješenje temelji na prethodnom pitanju, a nadležni sud ili javnopravno tijelo o tom je pitanju kasnije odlučilo u bitnim točkama drugačije. Ističe da je vodio spor pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem Pr-626/2013 u kojem je pravomoćnom presudom utvrđeno da je odluka njegovog poslodavca o redovitom otkazu ugovora o radu nedopuštena te je tom presudom naloženo poslodavcu da ga vrati na rad. Međutim, smatra da ta presuda u radnom sporu ne predstavlja novi dokaz na način kako to propisuje članak 123. stavak 2. točka 3. ZUP-a, budući da konkretna odredba ima u vidu činjenice ili dokaze koji su postojali u vrijeme donošenja rješenja koji je predmet obnove i koji se nisu mogli upotrijebiti u tom postupku jer se za njih nije znalo ili nisu bile dostupne tijekom postupka. Navodi da se u konkretnom slučaju radi o presudi koja je donesena nakon rješenja u postupku čija se obnova pokreće po službenoj dužnosti te ne predstavlja prethodno pitanje pri odlučivanju o njegovom pravu na novčanu naknadu. Smatra da činjenica da je njegovom poslodavcu naloženo da ga vrati na rad ne znači da nije bio nezaposlena osoba u vrijeme donošenja rješenja o pravu na novčanu naknadu, KLASA: UP/I-102-05/12-01/4274, URBROJ: 2181-34- 18/13-12-02 od 24. kolovoza 2012. Iznosi mišljenje da ako bi se i radilo o razlozima za obnovu postupka, da bi tada bio bitan predmet postupka obnove, što ne može biti novčana tražbina, budući da novčane tražbine zastarijevaju. Ističe da je u konkretnom slučaju nastupila apsolutna zastara jer Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine", 35/05., 41/07., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.) propisuje rokove za naplatu novčanih potraživanja. Navodi da je nesporno u konkretnom slučaju nastupila zastara prava na naplatu novčanog potraživanja jer je tuženik pokrenuo obnovu postupka po službenoj dužnosti protekom roka od 10 godina. Predlaže da ovaj sud poništi rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje. Traži naknadu troškova upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom navodi da je osporenim rješenjem odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja o obnovi postupka od 16. svibnja 2023. jer je ocijenjeno da je postupak pred prvostupanjskim tijelom proveden pravilno te da se prvostupanjsko rješenje temelji na zakonu, ali zbog drugih razloga, a ne zbog onih koji su navedeni u rješenju. Navodi da u konkretnom slučaju tužitelj u razdoblju od 31. srpnja 2012. do 25. veljače 2013. nije imao pravo na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti jer se to pravo ostvaruje isključivo po osnovu prestanka radnog odnosa, a koja okolnost je kod tužitelja naknadno otpala na temelju presude nadležnog suda, a što je razvidno i iz elektroničkog zapisa staža osiguranja dobivenog razmjenom podataka s Hrvatskim zavodom za mirovinsko osiguranje, prema kojem je tužitelju s danom 31. srpnja 2012. uspostavljeno osiguranje na temelju radnog odnosa kod poslodavca OT-Optima telekom d.o.o. zbog čega je pravilno postupilo prvostupanjsko tijelo kada je obnovilo postupak okončan rješenjem o pravu na novčanu naknadu, KLASA: UP/I-102-05/12-01/4274, URBROJ: 2181-34-18/13-12-02 od 24. kolovoza 2012. Ističe da je prvostupanjsko rješenje o pravu na novčanu naknadu od 24. kolovoza 2012. trebalo obnoviti na temelju članka 123. stavka 2. točke 3. ZUP-a jer je u vezi prethodnog pitanja nezaposlenosti podnositelja zahtjeva, ovdje tužitelja, za novčanu naknadu, odnosno pitanja postojanja ili nepostojanja radno - pravnog odnosa te osobe nadležni sud kasnije odlučio u bitnim točkama drukčije, odnosno presudom je tužitelj vraćen u radni odnos te su mu uspostavljena prava po osnovi rada za razdoblje u kojem je bio u evidenciji nezaposlenih osoba Zavoda i primao novčanu naknadu s osnove nezaposlenosti. U vezi prigovora zastare ističe da se prema članku 123. stavku 2. točki 3. ZUP-a obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti bez vremenskog ograničenja, ako se rješenje temelji na prethodnom pitanju, a nadležni sud ili javnopravno tijelo o tom je pitanju kasnije odlučilo u bitnim točkama drukčije. Vezano za navod tužitelja da novčane tražbine ne mogu biti predmet postupka obnove, ističe da u konkretnom slučaju novčane tražbine nisu predmet obnove postupka te da se iste rješavaju/potražuju posljedičnim rješenjem o obvezi povrata nepripadno primljene novčane naknade, a ne rješenjem o obnovi postupka. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

4. Tijekom spora održana je rasprava 10. veljače 2026. na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

5. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje. Nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, u skladu s člankom 114. stavkom 3. ZUS-a, sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Člankom 123. stavkom 2. točkom 3. ZUP-a, propisano je da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti, bez vremenskog ograničenja, ako se rješenje temelji na prethodnom pitanju, a nadležni sud ili javnopravno tijelo o tom je pitanju kasnije odlučilo u bitnim točkama drukčije.

7. Osporeno rješenje tuženika doneseno je u izvršenju presude ovog suda, poslovni broj: UsI-2910/2023-8 od 19. travnja 2024. kojom je poništeno ranije rješenje tuženika, KLASA: UP/II-102-05/23-01/106, URBROJ: 344-222/2-23-07 od 4. listopada 2023. jer je ocijenjeno da je to rješenje arbitrarno i nerazumljivo.

8. Iz podataka spisa proizlazi da se tužitelj dana 30. srpnja 2012. prijavio Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, Područnoj službi u Splitu te da je istoga dana podnio zahtjev za ostvarivanje prava na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti, a po prestanku radnog odnosa kod poslodavca Optima direct d.o.o. s danom 30. srpnja 2012. Tužitelju je rješenjem prvostupanjskog tijela, KLASA: UP/I-102-05/12-01/4274, URBROJ: 2181-34-18/13-12-02 od 24. kolovoza 2012. utvrđeno pravo na novčanu naknadu u trajanju od 210 dana, počevši od 31. srpnja 2012. do zaključno 25. veljače 2013., ukoliko prije isteka roka ne nastupi neki od zakonom utvrđenih razloga za obustavu isplate ili prestanak prava na novčanu naknadu. Međutim, prvostupanjsko tijelo je naknadno došlo do saznanja, uvidom u elektronički zapis staža osiguranja, da je tužitelju uspostavljeno osiguranje po osnovi radnog odnosa kod poslodavca Optima direct .d.o.o za razdoblje od 31. srpnja 2012. do zaključno 25. veljače 2013. Nadalje, iz podataka spisa proizlazi da se u presudi Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: 49 Pr-1053/2020-35 od 11. listopada 2022. navodi da je presudom Županijskog suda u Splitu, poslovni broj: Gž R-340/20 od 5. svibnja 2020. potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pr-626/13 od 23. ožujka 2015., kojom se utvrđuje da nije dopušten otkaz ugovora o radu tužitelja kod tuženika poslodavca Optima direct d.o.o.

9. Prvostupanjsko tijelo je obnovilo postupak okončan rješenjem od 24. kolovoza 2012. na temelju članka 123. stavka 1. točke 1. ZUP-a.

10. Tuženik je, postupajući u izvršenju presude ovog suda, poslovni broj: UsI- 2910/2023-8 od 19. travnja 2024. osporenim rješenjem utvrdio da je prvostupanjsko rješenje na zakonu osnovano, ali zbog drugih razloga, a ne zbog onih koji su u rješenju navedeni pa je na temelju članka 116. točke 3. ZUP-a odbio žalbu.

11. Tuženik smatra da je pravilno prvostupanjsko tijelo postupilo kada je po službenoj dužnosti pokrenulo obnovu postupka okončanog rješenjem o pravu na novčanu naknadu i utvrdilo da tužitelj nema pravo na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti uz obrazloženje da je tužitelj sudskom presudom vraćen u radni odnos kod poslodavca Optima direct d.o.o. (pravni sljednik OT-Optima telekom d.o.o.) i da su mu uspostavljena prava po osnovi rada za razdoblje u kojem je bio u evidenciji nezaposlenih osoba Zavoda i primao novčanu naknadu s osnove nezaposlenosti na temelju rješenja o pravu na novčanu naknadu pa da se nije mogao smatrati nezaposlenom osobom, a posljedično ni ostvariti prava s osnova nezaposlenosti.

12. Pri tome je tuženik u obrazloženju osporenog rješenja naveo da je prvostupanjsko tijelo pogrešno obnovilo postupak na temelju članka 123. stavka 1. točke 1. ZUP-a jer je trebalo obnoviti postupak na temelju članka 123. stavka 2. točke 3. ZUP-a budući da u konkretnom slučaju saznanje da je tužitelju uspostavljen radni odnos i za razdoblje za koje je ostvarivao pravo na novčanu naknadu kao nezaposlena osoba ne predstavlja novu činjenicu odnosno novi dokaz sukladno članku 123. stavku 1. točki 1. ZUP-a.

13. Prema članku 10. stavku 1. Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti ("Narodne novine", 80/08., 121/10. i 25/12. - dalje: Zakon), koji je bio na snazi u trenutku prijave tužitelja u evidenciju Zavoda te podnošenja zahtjeva za novčanu naknadu i donošenja rješenja o pravu na novčanu naknadu, nezaposlenom osobom u smislu tog Zakona smatra se osoba sposobna ili djelomično sposobna za rad, u dobi od 15 do 65 godina koja nije u radnom odnosu, aktivno traži posao i raspoloživa je za rad. Prema članku 37. stavku 1. Zakona pravo na novčanu naknadu stječe nezaposlena osoba koja u trenutku prestanka radnog odnosa ima najmanje devet mjeseci rada u posljednja 24 mjeseca.

14. Prema ocjeni ovog suda ostvaren je razlog za obnovu postupka iz članka 123. stavka 2. točke 3. ZUP-a okončanog rješenjem kojim je nezaposlenoj osobi priznato pravu na novčanu naknadu u određenom razdoblju, poništenje rješenja koje je predmet obnove i za donošenje rješenja da toj osobi ne pripada pravo na novčanu naknadu za navedeno razdoblje, ako je nadležni sud kasnije odlučio da je otkaz ugovora o radu kod poslodavca nedopušten zbog čega je toj osobi uspostavljen radni odnos u tom razdoblju. Pri tome je navesti da je takvo pravno shvaćanje sukladno dosljednoj praksi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, primjerice u odlukama poslovni broj: Usž-2957/19-2 od 5. rujna 2019. i Usž-2133/22-2 od 25. svibnja 2022.

15. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje u provedenom postupku tuženik je pravilno utvrdio da je u konkretnom slučaju ostvaren razlog za obnovu postupka propisan člankom 123. stavkom 2. točkom 3. ZUP-a te je rješenje valjano obrazložio. Prigovor zastare tužitelja nije od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari zbog razloga iznesenih u odgovoru na tužbu, a koje kao pravilne u cijelosti prihvaća ovaj sud.

16. Uzevši u obzir navedeno, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u točki I. izreke presude.

17. Kako tužitelj nije uspio u predmetnom upravnom sporu na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a valjalo je odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora te odlučiti kao u točki II. izreke presude.

U Splitu 26. veljače 2026.

S U T K I N J A

Mirela Valjan-Harambašić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (članak 126. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja

- tuženiku

- u spis