Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kž-89/2026-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Darija Lokasa, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog LU, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Kov-149/2025-41 od 13. siječnja 2026., u sjednici održanoj 26. veljače 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog LU.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Čakovcu je na temelju čl. 127. st. 4. u svezi s čl. 123. st. 1. t. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP-25) protiv okrivljenog LU produljio istražni zatvor koji mu se računa od dana uhićenja 1. listopada 2025. pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja je okrivljeni FU osobno i putem branitelja Krešimira Golubića, odvjetnika, pravovremeno podnio žalbe „iz svih zakonom dopuštenih razloga“, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine, a podredno da se istražni zatvor zamijeni mjerama opreza.
3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje: ZKP-26) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-108/2026 od 24. veljače 2026. vraćen ovom sudu drugog stupnja.
4. Ponajprije treba reći da su obje predmetne žalbe razmatrane i obrazložene kao jedna jedinstvena cjelina, jer su sadržajno komplementarne.
5. Žalba nije osnovana.
6. Okrivljenik u žalbi prigovara da mu nije bilo osigurano zakonito prevođenje na ukrajinski jezik radnji koje su prethodile podizanju optužnice, zbog čega su ti dokazi trebali biti proglašeni nezakonitima, da je njegovo ispitivanje u prethodnom postupku bilo provedeno na ruskom jeziku, što smatra neprimjerenim i nedovoljnim za učinkovito ostvarenje njegova prava na obranu, budući da ruski jezik ne govori na dostatnoj razini kako bi u potpunosti razumio „svoje pojmove postupka“, te konačno da nije bio pravovremeno i uredno obaviješten o održavanju dokaznog ročišta te se stoga nije ni mogao odreći prava prisustvovanja na njemu sukladno odredbama ZKP-25.
7. Ponajprije valja odgovoriti žalitelju da sudovi u konkretnom slučaju ne odlučuju o nezakonitosti dokaza, već jedino i isključivo o tome postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu istražnog zatvora protiv okrivljenika.
7.1. Unatoč naprijed iznijetom treba primijetiti da iz prvostupanjskog spisa predmeta posve jasno proizlazi da je okrivljenik uredno primio i razumio pouku o pravima osumnjičenika u kojoj je izričito upozoren na sva svoja procesna prava, pa i o pravu na tumačenje i prevođenje sukladno čl. 8. ZKP-25, što je potvrdio svojeručnim potpisom (list 34), zatim da nije imao nikakve primjedbe prilikom ispitivanja od strane policijskih službenika 1. listopada 2025. koje je provedeno uz pomoć tumača za ruski jezik niti pak je prigovorio da ne razumije ili ima otežanu komunikaciju sa spomenutim tumačem (listovi 35-40).
7.2. Isto tako iz zapisnika o prvom ispitivanju okrivljenika sastavljenog u Općinskom državnom odvjetništvu u Čakovcu (dalje: ODO), koji je vlastoručno potpisao, vidljivo je da je on izričito izjavio da mu je potreban tumač za ruski jezik koji razumije i govori (listovi 59-62).
7.3. I naposljetku, na temelju službene zabilješke ODO-a od 2. listopada 2025. (list 71) i zapisnika s dokaznog ročišta od 2. listopada 2025. (listovi 72 -77) može se zaključiti da je okrivljenik bio uredno i pravovremeno obaviješten o njegovom održavanju i da je nadležnoj sutkinji istrage podnio potpisanu izjavu kojom se izrijekom očituje da ne želi prisustvovati spomenutom dokaznom ročištu.
7.4. Sve naprijed iznijete činjenice demantiraju okrivljenikove prigovore koji su u bitnome precizirani u točki 6. ovog obrazloženja.
8. U sklopu žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik osporava zaključke suda prvog stupnja o postojanju zakonskih pretpostavki na temelju kojih mu je u ovom kaznenom postupku produljen istražni zatvor, no valja mu odgovoriti da je na temelju prikupljenih činjenica i dokaza prvostupanjski sud pravilno utvrdio, kako osnovanu sumnju u okrivljenikovo počinjenje kaznenog djela za koje se tereti, tako i istražno-zatvorsku osnovu iz čl. 123. st. 1. t. 1. ZKP-25 (opasnost od bijega).
8.1. Okrivljenikovu obranu u kojoj poriče da je počinio inkriminirano kazneno djelo iz čl. 326. st. 1. KZ-a demantiraju vrlo detaljni, okolnosni, suglasni i decidirani iskazi svjedoka DU i LUR u kojima su izrazito precizno i određeno opisali svoj ilegalni put iz Sarajeva (Bosna i Hercegovina) do Zagreba (Republika Hrvatska), koji je uključivao plaćanje tog nelegalnog prijevoza nepoznatoj osobi u Sarajevu u iznosu od 3.500,00 eura (svjedok DU), odnosno 4.000,00 eura (svjedok FUR), prelazak državne granice s Republikom Hrvatskom pješačenjem po šumovitom i kamenitom predjelu i izmjenu raznih vozila, s time da ih je na benzinskoj postaji kod Zagreba vozač Škode, koji ih je doveo do tamo, uputio na vozilo marke BMW, crne boje i španjolskih registarskih oznaka, a vozač tog automobila, koji je petoro turskih ilegalnih migranata zatim primio na prijevoz, bio je upravo okrivljenik, što je utvrđeno prilikom njegova zaustavljanja od strane policijskih službenika. Kada se k svemu tome doda i činjenica da su spomenuti svjedoci podudarno potvrdili da ih je okrivljenik prilikom ulaska u vozilo fotografirao i tražio da glasno kažu svoje ime i prezime, tada nema dvojbe da je na temelju svih ovih okolnosti sud prvog stupnja posve opravdano zaključio da se na razini osnovane sumnje ovdje radilo o vrlo dobro i pomno isplaniranom i organiziranom naplatnom poduhvatu krijumčarenja ilegalnih migranata, u kojem krijumčarskom lancu je okrivljenik bio jedan od aktivnih sudionika u svojstvu vozača, a što je također na razini osnovane sumnje činio iz koristoljublja, budući da je zaprimio poruku stanovitog „L“ koji ga je upozorio neka ujutro bude spreman, a zatim i obavijest da je novac poslan njegovoj banci. Dakle, sve ove okolnosti u svojoj ukupnosti i uzajamnoj povezanosti čine zatvoreni krug indicija na temelju kojih je prvostupanjski sud s pravom izveo zaključak da je okrivljenik osnovano sumnjiv za počinjenje predmetnog kaznenog djela.
8.2. Suprotno žalbenom stavu okrivljenika sud prvog stupnja je isto tako osnovano zaključio da u njegovom slučaju i nadalje egzistira objektivna i razumno predvidiva opasnost od bijega i to upravo iz razloga koje je taj sud sustavno, opsežno i određeno elaborirao u točki 20. obrazloženja osporenog rješenja, a koju je argumentaciju, za razliku od žalitelja, ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvatio.
9. Ovaj je žalbeni sud također u potpunosti uvažio stajalište suda prvog stupnja o nužnosti daljnje primjene upravo ove najteže mjere procesne prisile, budući da i po uvjerenju ovoga suda drugog stupnja blaže zakonske mjere (jamstvo, mjere opreza) u postojećim okolnostima ne predstavljaju dovoljno sigurnu i pouzdanu garanciju u prevenciji istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 1. ZKP-25, imajući dodatno u vidu ozbiljnost, težinu i narav kaznenog djela za koje se okrivljenik osnovano sumnjiči te zapriječenu kaznu, što uistinu predstavlja dodatnu motivaciju za okrivljenika da u slučaju puštanja iz istražnog zatvora pobjegne iz Republike Hrvatske i time postane nedostupan njenim pravosudnim tijelima.
10. Slijedom navedenog žalba okrivljenika nije osnovana, a budući da oficijelnim ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s obvezom iz čl. 494. st. 4. ZKP -26, nije utvrđeno da su počinjene povrede zakona na koje se u žalbenom postupku protiv rješenja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP -26 odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Varaždinu 26. veljače 2026.
Predsjednik vijeća
Igor Pavlic
