Poslovni broj: UsI-2261/2025-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mireli Valjan-Harambašić, sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Lidije Trogrlić, u upravnom sporu tužitelja MN (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Mariju Vukoviću, odvjetniku u Splitu, Lovretska 27, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda (OIB: 91547293790), Zagreb, Savska cesta 64, radi obnove postupka, 26. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda, KLASA: UP/II-102-05/24-01/153, URBROJ: 344- 116/7-25-19 od 30. srpnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-102-05/24-01/153, URBROJ: 344-116/7-25-19 od 30. srpnja 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područne službe Split, KLASA: UP/I-102-05/20-01/779, URBROJ: 2181-34-103/11-24-18 od 5. rujna 2024. kojim je u točki I. izreke određeno da se obnavlja postupak okončan rješenjem Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područne službe Split, KLASA: UP/I-102-05/20-01/779, URBROJ: 2181-34-103/3-22- 06 od 24. studenoga 2022., a točkom 2. izreke poništeno je rješenje od 24. studenoga 2022. i zamijenjeno je rješenjem iz točke 3. izreke, kojim je utvrđeno da MN nema pravo na novčanu naknadu u trajanju od 120 dana počevši od 24. listopada 2022. do zaključno 20. veljače 2023. i da žalba ne odgađa izvršenje rješenja (točka 4. izreke).

2. Tužitelj je podnio tužbu protiv osporenog rješenja tuženika pobijajući zakonitost istog navodeći da je protivno odredbama Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. i 110/21. - dalje: ZUP) i Zakona o tržištu rada ("Narodne novine", 118/18., 32/20. i 18/22.) te da je u suprotnosti sa stanjem spisa. Ističe da obnova postupka nije pravilno i zakonito provedena sukladno ZUP-u, a što je posljedično dovelo do nezakonitosti prvostupanjskog rješenja od 5. rujna 2024. kojim mu je neosnovano ukinuto pravo na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti. Smatra da je pravomoćno rješenje od 24. studenoga 2022. nezakonito poništeno jer upravno tijelo nije raspolagalo sa svim činjenicama, pa tako ni sa činjenicom da ima registriran sezonski obrt, a na temelju čega je doneseno pravomoćno rješenje od 24. studenoga 2022. Navodi da izvadak iz obrtnog registra ne može biti nova činjenica, s obzirom na to da je tuženik u trenutku rješavanja njegovog zahtjeva imao i trebao imati saznanja o takvoj činjenici. Navodi da je u osporenom rješenju pogrešno utvrđeno da se on zbog činjenice da ima registrirani sezonski obrt [obrt], obrt za trgovinu od 17. lipnja 2021., koji posluje sezonski od 1. lipnja do 1. rujna svake godine, ne može smatrati nezaposlenom osobom. Ističe kako je u vrijeme podnošenja zahtjeva za novčanu naknadu 26. listopada 2022. bio nezaposlena osoba te je ispunjavao sve Zakonom o tržištu rada propisane pretpostavke za ostvarivanje prava kao nezaposlena osoba, neovisno o tome što je imao registriran sezonski obrt, jer u vrijeme podnošenja zahtjeva navedeni sezonski obrt nije poslovao. Nadalje navodi da se postupak obnove vodio po skraćenom postupku. Smatra da navedeno ukazuje na površnost i paušalnu ocjenu pobijanog rješenja tuženika. Zaključno navodi da je zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja došlo i do pogrešne primjene zakona na njegovu štetu. Predlaže da ovaj sud poništi rješenje tuženika. Traži naknadu troškova upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom navodi da je tužitelj prilikom prijave u evidenciju Zavoda vlastoručno potpisao prijavnicu u kojoj je pod materijalnom i kaznenom odgovornošću izjavio, između ostalog, da nema registriran obrt. Nastavno podnesenom zahtjevu tužitelju je rješenjem Područne službe Split, KLASA: UP/I-102- 05/20-01/779; URBROJ: 2181-34-103/3-22-06 od 24. studenoga 2022. priznato pravo na novčanu naknadu u trajanju od 120 dana. Navodi da se tužitelj po prestanku novog radnog odnosa ponovno prijavio u evidenciju Zavoda 12. travnja 2024. i podnio novi zahtjev za novčanu naknadu. Ističe da je prilikom redovite provjere liste koju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje ostvaruje razmjenom podataka s Hrvatskim zavodom za zapošljavanje o osobama koje su se zaposlile ili su se prijavile na obvezno osiguranje s osnove obavljanja samostalne djelatnosti 18. lipnja 2024. utvrđeno da je tužitelj obvezno osiguran na temelju obavljanja samostalne djelatnosti obrta. Pojašnjava da je s obzirom na to saznanje prvostupanjsko tijelo izvršilo provjeru u Obrtnom registru te je iz izvatka iz obrtnog registra utvrđeno je da je tužitelj u trenutku prijave u evidenciju Zavoda kao i podnošenja zahtjeva za novčanu naknadu 26. listopada 2022. imao registriran obrt M obrt za trgovinu od dana 17. lipnja 2021., za koju činjenicu prvostupanjsko tijelo prilikom odlučivanja o zahtjevu za novčanu naknadu od 26. listopada 2022. nije znalo niti je moralo znati, budući je tužitelj na prijavnici izjavio pod materijalnom i kaznenom odgovornošću da nema registriran obrt, a koja izjava je prihvaćena kao vjerodostojna. Kako je tužitelj u trenutku prijave u evidenciju Zavoda i podnošenja zahtjeva imao registriran obrt, nije se mogao smatrati nezaposlenom osobom i posljedično nije mogao ostvariti pravo na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti. Navodi da bi ta činjenica da je bila poznata u trenutku rješavanja zahtjeva za novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti dovela do drugačijeg rješenja upravne stvari, tj. do odbijanja zahtjeva pa je prvostupanjsko tijelo zbog nove činjenice koja je postojala u trenutku donošenja rješenja o priznavanju pravu na novčanu naknadu, ali za koju prvostupanjsko tijelo nije znalo, niti je trebalo znati, po službenoj dužnosti obnovilo postupak okončan rješenjem o pravu na novčanu naknadu, KLASA: UP/I-102-05/20-01/779; URBROJ: 2181-34-103/3-22-06 od 24. studenoga 2022., poništilo to rješenje i utvrdilo da tužitelj nema pravo na novčanu naknadu. Ističe činjenicu da je sezonski obrt trajno registriran pri Obrtnom registru, a da se samo djelatnost obrta obavlja u razdoblju koje je naznačeno u obrtnom registru i za koje razdoblje je obrtnik dužan plaćati obvezne doprinose i poreze i isti se po prestanku sezone ne odjavljuje, ne može utjecati na drugačije rješavanje ove upravne stvari, budući je zakonom izričito propisano da se nezaposlenom osobom smatra osoba koja nema registriran obrt. Naglašava da je bitna činjenica koja se utvrđuje je li obrt registriran pri Obrtnom registru, a da je irelevantna činjenica obavlja li obrtnik djelatnost obrta sezonski ili cijelu godinu, slijedom čega su tužiteljevi navodi neosnovani. U odnosu na navode tužitelja da mu u provedenom postupku nije bilo omogućeno da sudjeluje u postupku kako bi se mogao izjasniti o spornim činjenicama, poziva se na članak 126. stavak 4. ZUP-a kojim je propisana ovlast javnopravnog tijela da poduzima radnje ne donoseći posebno rješenje kojim se obnova dopušta. Poziva se na razloge iznesene u obrazloženju osporenog rješenja. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

4. Tijekom spora održana je rasprava 10. veljače 2026. na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

5. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju iz spisa upravnog postupka na temelju koje je doneseno osporeno rješenje, a koju je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu. Nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, u skladu s člankom 114. stavkom 3. ZUS-a, sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Prema članku 123. stavku 1. točki 1. ZUP-a, obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može se pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci ako se sazna za nove činjenice ili stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljen u prijašnjem postupku.

7. Člankom 10. stavkom 1. točkom 5. Zakona o tržištu rada propisano je da se nezaposlenom osobom u smislu ovoga Zakona smatra osoba sposobna ili djelomično sposobna za rad, u dobi od 15 do 65 godina, koja nije u radnom odnosu odnosno koja ne obavlja samostalnu djelatnost, aktivno traži posao i raspoloživa je za rad te ako nema registrirani obrt, slobodno zanimanje ili djelatnost poljoprivrede i šumarstva.

8. Osporeno rješenje tuženika doneseno je u izvršenju presude ovog suda, poslovni broj: UsI-2970/2024-7 od 23. svibnja 2025. kojom je poništeno ranije rješenje tuženika, KLASA: UP/II-102-05/24-01/153, URBROJ: 344-222/8-24-03 od 12. studenog 2024. i kojom je predmet vraćen na ponovni postupak jer je sud ocijenio da iz obrazloženja osporenog rješenja ne proizlazi kako je i kada izvadak iz obrtnog registra postao dostupnim prvostupanjskom tijelu, a koja okolnost je ključna za donošenje ocjene radi li se o novom dokazu koji sam po sebi može dovesti do drukčijeg rješenja da je taj dokaz bio iznesen odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku.

9. Iz podataka spisa proizlazi da se tužitelj dana 26. listopada 2022. prijavio Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, Područnoj službi Split te istoga dana podnio zahtjev za ostvarivanje prava na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti, a po prestanku radnog odnosa kod poslodavca Ugostiteljski obrt " [obrt]" s danom 23. listopada 2022. i da je tužitelju rješenjem prvostupanjskog tijela, KLASA: UP/I-102- 05/20-01/779, URBROJ: 2181-34-103/3-22-06 od 24. studenoga 2022. utvrđeno pravo na novčanu naknadu u trajanju od 120. dana, počevši od 24. listopada 2022. do zaključno 20. veljače 2023., ukoliko prije isteka roka ne nastupi neki od zakonom utvrđenih razloga za obustavu isplate ili prestanak prava na novčanu naknadu.

10. Iz spisa predmeta upravnog postupka, a osobito prijavnice, koju je tužitelj vlastoručno potpisao razvidno je da je tužitelj, između ostalog, potvrdio da nema registrirani obrt, slijedom čega javnopravno tijelo nije imalo razloga sumnjati u sadržaj ispunjene prijavnice, osobito imajući u vidu članak 47. stavak 3. ZUP-a prema kojem je stranka dužna iznijeti točno, istinito i određeno činjenično stanje na kojem temelji svoj zahtjev.

11. Suprotno navodima tužitelja iz tužbe u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je po službenoj dužnosti obnovljen postupak okončan prvostupanjskim rješenjem od 24. studenoga 2022., kojim je tužitelju priznato pravo na novčanu naknadu budući da je javnopravno tijelo nakon priznavanja prava na novčanu naknadu saznalo za novu činjenicu u smislu članka 123. stavka 1. točke 1. ZUP-a jer se tužitelj po prestanku novog radnog odnosa 12. travnja 2024. ponovno prijavio u evidenciju Zavoda, kada je utvrđeno da je tužitelj obvezno osiguran na temelju obavljanja samostalne djelatnosti obrta, radi čega je pribavljen izvadak iz obrtnog registra Upravnog odjela za gospodarstvo, EU fondove i poljoprivredu od 9. srpnja 2024.

12. Činjenica da je tužitelj upisan u obrtni registar je upravo ona činjenica u smislu članka 123. stavka 1. točke 1. ZUP-a na temelju koje se može obnoviti postupak te koja bi za posljedicu imala drugačije rješavanje upravne stvari da je bila poznata javnopravnom tijelu u trenutku rješavanja zahtjeva, odnosno u postupku okončanom prvostupanjskim rješenjem od 24. studenoga 2022. Imajući na umu sadržaj prijavnice tužitelja od 26. listopada 2022. pravilno tuženik u obrazloženju rješenja upućuje i na članak 123. stavak 1. točku 2. ZUP-a prema kojem se postupak može obnoviti po službenoj dužnost u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci: ako je rješenje povoljno za stranku doneseno na temelju neistinitih navoda stranke kojima je službena osoba dovedena u zabludu.

13. Dakle, upravo činjenica da je tužitelj upisan u obrtnom registru bila bi od utjecaja na drukčije rješavanje zahtjeva tužitelja da je ista bila poznata javnopravnom tijelu u trenutku rješavanja o zahtjevu za novčanu naknadu.

14. Navodi tužitelja da njegov obrt posluje sezonski nije od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari budući da je člankom 10. stavkom 1. točkom 5. Zakona o tržištu rada jasno i nedvosmisleno propisano tko se sve smatra nezaposlenom osobom, a koje pretpostavke tužitelj u trenutku podnošenja zahtjeva prvostupanjskom tijelu 26. listopada 2022. nije ispunjavao.

15. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje u provedenom postupku tuženik je pravilno utvrdio da je u konkretnom slučaju ostvaren razlog za obnovu postupka propisan člankom 123. stavkom 1. točkom 1. i 2. ZUP-a te je rješenje valjano obrazložio, a prigovori tužitelja nisu od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari.

16. Budući da prema članku 49. stavku 1. ZUP-a službena osoba može neposredno riješiti upravnu stvar u postupku koji je pokrenut po službenoj dužnosti, ako se pravo stanje stvari može utvrditi na temelju službenih podataka kojima raspolažu javnopravna tijela, što je u konkretnom slučaju izvadak iz obrtnog registra, a nije potrebno posebno izjašnjenje stranke radi zaštite njezinih prava ili pravnih interesa, neosnovan je prigovor tužitelja da se postupak obnove nije mogao provesti po skraćenom postupku.

17. Uzevši u obzir navedeno, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u točki I. izreke presude.

18. Kako tužitelj nije uspio u predmetnom upravnom sporu na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a valjalo je odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora te odlučiti kao u točki II. izreke presude.

U Splitu 26. veljače 2026.

S U T K I N J A

Mirela Valjan-Harambašić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (članak 126. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja

- tuženiku

- u spis