REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-69/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Hrvoju Lukšiću kao sucu pojedincu, na temelju pisanog prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijalista Tihane Božičević u pravnoj stvari tužitelja ŠĆ, kao vlasnik autolimarskog i autolakirerskog obrta " [obrt]", [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Župan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. iz Zagreba, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika ADRIATIC osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnica Lidija Klepo, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate iznosa od 128,93 EUR-a, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 16. siječnja 2026. godine u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnice tuženika, s danom objave 26. veljače 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 94,76 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana 08. studenoga 2022. godine do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi: "Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 34,17 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana 05. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, te se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 94,76 EUR-a, počevši od dana 05. siječnja 2022. pa do 07. studenoga 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 426,86 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 26. veljače 2026. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 180,93 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 26. veljače 2026. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 187,50 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od dana 26. veljače 2026. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 11. siječnja 2023. u bitnome navodi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 03. siječnja 2022. godine nastala šteta na vozilu, marke SUZUKI IGNIS 1,2, registarske oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika ŽĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju štetu je tuženik obvezan nadoknaditi sukladno polici kasko osiguranja koju isti ima ugovorenu kod tuženika, prema odredbama Zakona o osiguranju i Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21.; dalje: ZOO), te da je oštećenik 05. siječnja 2022. godine prijavio štetni događaj tuženiku, pa da su djelatnici tuženika godine procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 228403200015, da je tuženik utvrdio da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest o izvršenoj uplati visine štete, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Nadalje, da je nakon štetnog događaja oštećenik svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje), da je tužitelj predmetno vozilo popravio sukladno zahtjevu vlasnika, odnosno vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, a sve sukladno pravilima struke, kao i da oštećenik kao potrošač ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i ne treba odabrati za popravak vozila onaj servis koji je ugovorni partner tuženika, o čemu su jasno i decidirano svoja stajališta iznijeli i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja kao i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga. Oštećenik je za svoj popravak odabrao tužitelja, koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi, a da uvjetima police obveznog/kasko osiguranja nije (niti ne smije biti) određeno po kojoj cijeni će drugi poslovni subjekt izvršavati svoj rad niti ne smije biti određeno gdje će se popravljati vozilo, te da je tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. 95/1/1, u ukupnom iznosu od 2.139,99 kn / 284,03 EUR-a (PDV uključen), koji iznos je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od 1.168,59 kn / 155,10 EUR-a. Razliku od 971,40 kn/ 128,93 EUR-a po računu koji tuženik nije platio, isti opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju. Upravo ta razlika o cijeni rada je predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik. Dakle, da tuženik neosnovano sebi uzima pravo da određuje cijenu sata rada/usluge drugog gospodarskog subjekta. Ujedno, tužitelj ističe da je službena cijena sata rada njegove radionice 258,40 kn / odnosno 34,30 EUR-a / sat plus PDV, te da prema načelima tržišnog natjecanja svaki poslovni subjekt ima pravo raditi po satnicama koje sam odredi u zakonski određenom poslovnom prostoru, a da se naknada štete vezana za police obveznog ili kasko osiguranja sastoji u tome da je temeljna dužnost štetnika (a time i odgovornog osiguratelja) da uspostavi prijašnje stanje koje je postojalo prije nego što je šteta nastala (čl. 1085. st. 1. ZOO-a), dakle plaćanje stvarnih troškova popravka vozila, s time da stvaran trošak popravka vozila predstavlja račun popravka vozila koji je tužitelj u ovom slučaju uručio tuženiku, pa da su obzirom na prethodno navedeno, ustupitelj / oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila te ovlaštena osoba tužitelja sklopili dana 21. listopada 2022. godine ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 2.139,99 kn / 284,03 EUR-a, na primatelja tj. tužitelja, o čemu je obavješten ovdje tuženik, slijedom navedenog tužitelj predlaže usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava aktivnu i pasivnu legitimaciju, osnov i visinu potraživanja tužitelja u bitnome navodeći kako osporava nastanak štetnog događaja od 03. siječnja 2022., tako i svoju odgovornost za štetu, te ističe kako su tužiteljeve tvrdnje o cijenama sata limarskog rada kao i lakirerskog rada u njegovu servisu neutemeljene, jednako kao i cijene potrošnog materijala limara i lakirera, kao i troškovi komore, pa slijedom navedenog, tuženik u cijelosti osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, kao i zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata na utuženi iznos, te predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

3. Tijekom postupka, tužitelj je ustrajao kod tvrdnji iznesenih u tužbi, a tuženik je ustrajao kod navoda iz odgovora na tužbu.

4. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu i to: dostavljenu sudsku praksu (list 7. - 10., 17. - 22., 111. – 120., spisa), presliku mišljenja Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga od 03. srpnja 2015. (list 11. - 12. spisa), presliku mišljenja Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja KLASA: 034- 08/18-01/093, URBROJ: 580-09/84-2020-043 od 20. veljače 2020. (list 13. - 16. spisa), presliku računa tužitelja br. 95/1/1 (list 23. spisa), ispis potvrde o plaćanju tužitelju od 11. studenoga 2022. (list 24. spisa), presliku izvida štete tuženika broj: 228403200015 (list 25. spisa), ispis e-mail korespondencije (list 26. - 28., 122. spisa), ispis e-mail korespondencije stranaka (list 29. - 31. spisa), presliku kalkulacije - izračuna cijene radnog sata tužitelja za 2022. (list 32. - 34. spisa), presliku ugovora o ustupanju tražbine od 21. listopada 2022. (list 35. - 36. spisa), presliku notifikacije o ustupu od 21. listopada 2022. i potvrde o njenom primitku (list 37. - 39. spisa), presliku Uvjeta za kasko osiguranja cestovnih vozila tuženika (list 53. - 78. spisa), preslike usporednih računa, ponuda za popravak i izvida šteta (list 81. - 87. spisa), presliku usporednih računa s potvrdama o uplatama (list 91. - 110., 121. spisa), te je sud proveo dokaz prometno-tehničkim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Igoru Jakopliću (list 135. - 141. i 148. - 149. spisa).

5. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem svjedoka ŽĆ, te za saslušanjem tužitelja, kao i dokazne prijedloge tuženika za saslušanjem svjedoka HĆ, procjenitelja tuženika i PĆ, da sud službenim putem pribavi podatke od obrta [obrt], AUTO ZONA j.d.o.o., AUTO ZANELLI d.o.o., PROCAR d.o.o., o cijenama radnog sata lakirera i limara u rujnu 2022. te za provođenjem prometnog vještačenja na okolnost da li se vozilo moglo popraviti po cijenama prethodno navedenih servisa za popravak vozila, a sve kao nesvrsishodno i protivno načelu ekonomičnosti postupka, budući da po mišljenju ovog suda provođenje prethodno opisanih dokaza nije bilo potrebno, a niti bi bilo od utjecaja na donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, kako će to još nastavno biti obrazloženo, obzirom da se odluka u ovoj pravnoj mogla donijeti temeljem isprava u spisu u skladu s odredbom čl. 492.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11, 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje: ZPP), kao i da je na okolnost visine potraživanja tužitelja, odnosno da se konkretno utvrdi potreban materijal limara i lakirera, broj sati potrebnih za izvedbu lakirerskih radova te upotreba i cijena komore za lakiranje, sud proveo dokaz prometnim vještačenjem, kojim se po mišljenju ovog suda jedino objektivno i stručno mogu utvrditi navedene činjenice, a posebice imajući u vidu da se radi o sporu male vrijednosti (vrijednost predmeta spora iznosi 128,93 EUR-a), kao i da visina utuženog računa tužitelja u dijelu cijene sata rada istog, predstavlja pravno pitanje o kojem odluku donosi sud, pa bi provođenje prethodno navedenih dokaznih prijedloga tužitelja i tuženika bilo povezano s nerazmjernim teškoćama i troškovima, budući da bi izvođenje istih doprinijelo duljini trajanja ovog postupka, te bi prouzročilo troškove koji bi znatno premašili vrijednost predmeta spora, a ne bili od utjecaja na donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

6. Ocjenom izvedenih dokaza, te temeljem rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

7. Naime, predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu preostalog iznosa od 128,93 EUR-a, na temelju ugovora o cesiji koji je tužitelj sklopio s osiguranikom tuženika prenijevši na tužitelja svoje potraživanje koje je imao prema tuženiku za popravak svog vozila, a koje potraživanje se sastoji u razlici iznosa koji je tuženik nesporno priznao i isplatio tužitelju u mirnom postupku, do iznosa navedenog u računu tužitelja br. 95/1/1 za popravak predmetnog vozila.

8. Između stranaka su sporni aktivna legitimacija i pasivna legitimacija tuženika u ovom postupku, osnov i visina potraživanja tužitelja, te početak tijeka zakonskih zateznih kamata na utuženi iznos.

9. Prvenstveno, glede istaknutog prigovora aktivne i pasivne legitimacije, ovaj sud ističe da su predmetni prigovori tuženika neosnovni.

10. Naime, uvidom u ispis e-mail korespondencije stranaka (list 29. - 31. spisa), sud je utvrdio da tuženik u odnosu na dostavljeni račun tužitelja br. 95/1/1 za popravak vozila ŽĆ putem e-maila tuženiku, a temeljem izvida štete tuženika 228403200015, dana 29. prosinca 2020. odgovora tužitelju da isti priznaje limarske i lakirerske radove iz računa tužitelja u iznosu od 130 kn/ po satu, uz umanjenje u iznosu od 372,36 kn plus PDV, da za potrošni materijal lakirera priznaje 544,86 kn, uz umanjenje u iznosu od 136,21 kn plus PDV, da za potrošni materijal limara priznaje 13,00 kn, uz umanjenje u iznosu od 68,55 kn plus PDV, dok stavku komore za lakiranje ne priznaje u cijelosti.

11. Uvidom u presliku ugovora o ustupanju tražbine od 21. listopada 2022. (list 35. - 36. spisa), ovaj sud je utvrdio da su tužitelj i ŽĆ predmetni Ugovor sklopili dana 21. listopada 2022., te da je istim Ugovorom ŽĆ, kao ustupitelj, ustupio radi ispunjenja, tužitelju svoje novčano potraživanje prema tuženiku u iznosu od 2.139,99 kn / 284,03 EUR-a, a prema računu popravka za štetu br. 95/1/1 i temeljem oznake štete tuženika br. 228403200015, dok je uvidom u presliku notifikacije o ustupu od 21. listopada 2022. i potvrde o njenom primitku (list 37. - 39. spisa), sud utvrdio da je tuženik, u smislu odredbe čl. 82. ZOO-a, obaviješten o navedenom ustupu potraživanja.

12. Dakle, oštećenik ŽĆ je tužitelju ustupio svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21.; dalje: ZOO), a sukladno odredbi čl. 84. st. 1. ZOO-a, primatelj prema dužniku ima ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Budući da su tužitelj i ŽĆ u konkretnom slučaju, sklopili ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja u smislu odredbe čl. 88. st. 2. ZOO-a, to se obveza dužnika (osiguranika tuženika) gasi, odnosno smanjuje tek kad vjerovnik (ovdje tužitelj) naplati ustupljenu tražbinu po osnovi naknade iz osiguranja.

13. Nadalje, uvidom u presliku izvida štete tuženika broj: 228403200015 (list 25. spisa), sud je utvrdio da se isti odnosi na vozilo marke SUZUKI IGNIS 1,2, registarske oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika ŽĆ, po polici broj: [broj police], te su u istom, pod opisom oštećenja navedeni dijelovi za zamjenu: branik stražnji, te prošir branika stražnjeg desnog te je pod radno vrijeme popravka za limara navedeno 1,00 sati, a za lakirera 1,30 sati, potrošni materijal za limara iznosi 12,30, a za lakirera 475,81, dok je uvidom u ispis potvrde o plaćanju tužitelju od 11. studenoga 2022. (list 24. spisa), ovaj sud utvrdio kako je tuženik po računu tužitelja br. 95/1/1 isplatio dana 11. studenoga 2022. tužitelju iznos od 1.168,59 kn, dok je uvidom u ispis e-mail korespondencije stranaka (list 29. - 31. spisa), sud utvrdio da tuženik isplaćuje navedeni iznos tužitelju uz obrazloženje umanjenja iznosa iz predmetnog računa, na način da tuženiku priznaje limarske i lakirerske radove iz računa tužitelja u iznosu od 130 kn/ po satu, uz umanjenje u iznosu od 372,36 kn plus PDV, za potrošni materijal lakirera priznaje 544,86 kn, uz umanjenje u iznosu od 136,21 kn plus PDV, za potrošni materijal limara priznaje 13,00 kn, uz umanjenje u iznosu od 68,55 kn plus PDV, dok stavku komore za lakiranje ne priznaje u cijelosti, slijedom čega proizlazi da tužitelj smatra predmetnu štetu broj: 228403200015 pravno osnovanom, dok spori visinu troška popravka vozila po računu tužitelja br. 95/1/1.

14. Slijedom navedenog, sasvim je razvidno da su neosnovani istaknuti prigovori tuženika, kako aktivne legitimacije tužitelja, tako i pasivne legitimacije tuženika.

15. Uvidom u presliku računa tužitelja br. 95/1/1 (list 23. spisa), sud je utvrdio da je tužitelj sukladno izvidu štete tuženika broj: 228403200015 izdao račun br. 95/1/1 dana 29. rujna 2022., te da je datum dospijeća istog 07. studenoga 2022., kao i da se predmetni račun odnosi na popravak vozila oštećenika ŽĆ, da je ukupna cijena popravka 2.139,99 kn/284,03 EUR-a (koji iznos uključuje PDV po stopi od 25%), te da je u predmetnom računu tužitelja navedeno da je utrošena količina radnih sati i to za limarske radove 1,00 sati, a za lakirerske radove 1,90 sati, sitni potrošni materijal lakirera po cijeni od 681,08 kn, te potrošni materijal limara po cijeni od 81,55 kn, te na upotrebu komore za lakiranje po cijeni od 200,00 kn, da se količina radnih sati za limarske radove podudara s izvidom štete tuženika broj: 228403200015 (list 25. spisa), dok se količina radnih sati za lakirerske radove, potrošni materijal limara i lakirera, kao i uporeba komore za lakiranje ne podudara s izvidom štete tuženika broj: 228403200015 (list 25. spisa), što je i sporno između stranaka. Ujedno, iz preslike računa tužitelja br. 95/1/1 (list 23. spisa), sud je utvrdio da je u predmetnom računom tužitelja obračunata cijena radnog sata (limarskih i lakirerskih radova) u visini od 258,40 kn po satu rada, dok je uvidom u presliku kalkulacije - izračuna cijene radnog sata tužitelja za 2022. (list 32. - 34. spisa), sud je utvrdio da cijena radnog sata limarskih i lakirerskih radova iznosi 258,40 kn.

16. Ovaj sud je mišljenja da oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo, te da isti nije dužan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo, već je ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis naplaćuje svojim klijentima, dok okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija, ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a. Tuženik nema ovlast, niti pravo određivati autoservisima cijene sata rada, a što proizlazi i iz priloženog stručnog mišljenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja KLASA: 034-08/18-01/093, URBROJ: 580-09/84-2020-043 od 20. veljače 2020. (list 13. - 16. spisa). Naime, poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu, te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici bili dužni popravljati vozilo isključivo u servisu koji naplaćuje cijenu radnog sata koju priznaje tuženik.

17. Budući da je tužitelj naplatio onu cijenu radnog sata u skladu s kalkulacijom - izračunom cijene radnog sata tužitelja za 2022. godinu, te da je i račun za popravak br. 95/1/1 u skladu s istim, to činjenica da tuženik kao osiguratelj ustupitelja predmetne tražbine, ne prihvaća visinu satnice rada ovlaštenog servisera, ovdje tužitelja, po ocjeni ovog suda, nije od utjecaja na njegovu dužnost da taj trošak nadoknadi, te da tuženik tijekom ovog postupka niti ne navodi da je ugovorno ograničio visine satnice popravka, niti da je u sporno vrijeme imao takav ograničavajući ugovor sa serviserima, a pri čemu takvo ograničenje ne postoji niti u zakonu.

18. Nadalje, budući da je tuženik osporio i potreban potrošni materijal limara i lakirera, te broj sati potrebnih za izvedbu lakirerskih radova, kao i upotrebu i cijenu komore za lakiranje iz računa tužitelja br. 95/1/1, koji je predmet ovog postupka, to je je u odnosu na navedene okolnosti provedeno prometno-tehničko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Igoru Jakopliću (list 135. - 141. i 148. - 149. spisa), obzirom da sud ne posjeduje potrebno stručno znanje kojim bi mogao utvrditi navedene činjenice.

19. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dipl. ing. Igora Jakoplića (list 135. - 141. i 148. - 149. spisa), koji je ovaj sud u cijelosti prihvatio, budući da je isti napravljen stručno, jasno, detaljno i argumentirano i u skladu s pravilima struke i znanosti, a na koji nalaz i mišljenje tuženik nije imao primjedbi, dok je tužitelj podneskom od 22. svibnja 2025. (list 146. - 147. spisa), iznio svoje primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, međutim vještak je na ročištu dana 16. siječnja 2026. (list. 148. - 149. spisa) otklonio prigovore tužitelja, te u cijelosti ostao pri svom mišljenju i nalazu, ovaj sud je utvrdio da visina troška popravka prema računu tužitelja br. 95/1/1 vezano za broj lakirerskih radnih sati broj kojih je iznosio 1,90 u odnosu na 1,30 prema izvidu štete tuženika, je ispravno primijenjena, te da je trošak limarskog potrošnog materijala tužitelj u visini od 81,55 kn/10,82 EUR-a, previsoko obračunao, budući da isti trebao iznositi 10,04 EUR-a, pa da je stoga limarski potrošni materijal obračunat previsoko za 0,78 EUR-a, uvećano za PDV, dok je trošak lakirerskog potrošnog materijala iz računa tužitelja ispravno obračunat u visini od 681,08 kn, uvećano za PDV, što prema konverzijskom tečaju iznosi 90,39 EUR-a, uvećano za PDV, u skladu sa stvarnim iznosom lakirerskog potrošnog materijala. Ujedno, iz nalaza mišljenja stalnog sudskog vještaka, sud je utvrdio da u posljednjih 10 – 15 godina je uporaba komore redovita i uobičajena kod svakog lakiranja ili djelomičnog lakiranja vozila, pa stoga trošak komore više nije potrebno, niti uobičajeno posebno obračunavati, već je isti obuhvaćen kroz cijenu radnog sata lakiranja, budući da je na tržištu uvriježeno radi kvalitetnog obavljanja lakirerskih radova svakako koristiti termo komoru za lakiranje radi filtriranja zraka i otklanjanja nečistoća koje bi mogle završiti na svježem laku vozilu i radi ubrzavanja procesa otvrdnjavanja laka tj. sušenja, pa stoga zasebno iskazani trošak komore za lakiranje iz računa tužitelja u iznosu od 200,00 kn, uvećano za PDV, nije opravdan, te ne treba biti uključen.

20. Slijedom svega navedenog, a imajući u vidu da je cijena sata rada limarskih i lakirerskih u računu tužitelja broj 95/1/1 ispostavljena u skladu s tužiteljevom cijenom radnog sata utvrđenoj kalkulacijom - izračunom cijene radnog sata tužitelja za 2022. godinu, te da je obujam radnih sati za limarske radove iz predmetnog računa u količini od 1,00 sata, u skladu s izvidom štete tuženika broj 228403200015, a da je sud utvrdio da je broj lakirerskih radnih sati od 1,90 potreban za popravak vozila oštećenika, ispravno primijenjen u računu tužitelja broj 95/1/1, kao i trošak lakirerskog potrošnog materijala iz računa tužitelja u visini od 681,08 kn, uvećano za PDV/ 90,39 EUR-a, uvećano za PDV, dok je limarski potrošni materijal iz računa tužitelja broj 95/1/1 obračunat previsoko za 0,78 EUR-a, uvećano za PDV, te isti treba iznositi 10,04 EUR-a, kao i da zasebno iskazani trošak komore za lakiranje iz računa tužitelja u iznosu od 200,00 kn, uvećano za PDV, nije opravdan, to je stoga opravdan trošak popravka vozila oštećenika ŽĆ, izveden od strane tužitelja u iznosu od 1.506,08 kn/ 199,89 EUR-a, a koji iznos uvećan za PDV po stopi od 25% iznosi 1.882,60 kn/ 249,86 EUR-a. Budući da je sud utvrdio da je tuženik dana 11. studenoga 2022. po računu tužitelja br. 95/1/1 isplatio tužitelju iznos od 1.168,59 kn / 155,10 EUR-a, to je stoga osnovano potraživanje tužitelja u iznosu od 94,76 EUR-a, obzirom da je u navedenom iznosu, u smislu odredbe čl. 1046. ZOO-a tužitelju nastala šteta, pa je tuženik kao kasko osiguratelj oštećenika, s obzirom na valjani Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja, dužan tužitelju nadoknaditi iznos od 94,76 EUR-a temeljem odredbe čl. 1085. st. 1. i 4. i odredbe čl. 84. st. 1. ZOO-a, pa je valjalo djelomično usvojiti tužbeni zahtjev i presuditi kao u toč. I. i toč. II. izreke ove presude.

21. Odredbom članka 81. st. 1. ZOO-a propisano je da s tražbinom na primatelja prelaze i sporedna prava, u koja spada i pravo na kamatu, pa je na tužitelja prešlo i pravo oštećenika na zakonske zatezne kamate.

22. S obzirom na to da je iz računa tužitelja br. 95/1/1 (list 23. spisa), razvidno da je datum dospijeća istog 07. studenoga 2022., te da tuženik sukladno odredbi čl. 183. st. 1. ZOO-a pada u zakašnjenje idućeg dana nakon dospijeća računa tužitelja, to tužitelj ima pravo na zakonske zatezne kamate na utuženi iznos počevši od 08. studenoga 2022., dok tužitelj neosnovano potražuje zakonske zatezne kamate na utuženi iznos tekuće od 05. siječnja 2022. do 07. studenoga 2022. Stopa zateznih kamata određena je do do 31. prosinca 2022., po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.), te od 30. prosinca 2023. do isplate, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.), a imajući u vidu da se ne radi o odnosu neposredno proizišlom iz trgovačkog ugovora, niti iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava, pa je stoga glede zakonskih zateznih kamata na utuženi i dosuđeni iznos, presuđeno kao u toč. I. i II. izreke ove presude.

23. Obzirom da je ovaj sud djelomično usvojio tužbeni zahtjev tužitelja i to u iznosu od 94,76 EUR-a, dok je odbio tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 34,17 EUR- a, to je tužitelj u ovoj pravnoj stvari uspio s 73,50 %.

24. Odluka o troškovima postupka iz toč. III., IV. i V. izreke presude temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, te odredbi čl. 155. ZPP-a i čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a, s obzirom na djelomičan uspjeh stranaka u parnici, pri čemu je tužitelj uspio s 73,50 %, a tuženik s 26,50%. Dakle sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, tužitelj je uspio s 47,00%.

25. Tužitelju je tako priznat kao potreban za vođenje postupka zatraženi trošak zastupanja po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadama za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23.; dalje: OT), a temeljem vrijednosti predmeta spora u iznosu od 128,93 EUR-a i to: za sastav tužbe u iznosu od 50,00 EUR-a (Tbr. 7. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 25,00 EUR-a (Tbr. 46. OT-e), što ukupno iznosi 62,50 EUR-a, sastav podneska od 20. ožujka 2023. u iznosu od 50,00 EUR-a (Tbr. 8. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 12,50 EUR-a (Tbr. 46. OT-e), što ukupno iznosi 62,50 EUR-a, za zastupanje na ročištu dana 13. ožujka 2025. u iznosu od 25,00 EUR-a (Tbr. 9. t. 2. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-e) u iznosu od 6,25 EUR-a, što sveukupno iznosi 31,25 EUR-a, za zastupanje na ročištu dana 16. siječnja 2026. u iznosu od 50,00 EUR-a (Tbr. 9. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 12,50 EUR-a (Tbr. 46. OT-e), što ukupno iznosi 62,50 EUR- a, te trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 25,00 EUR-a (Tbr. 9. t. 3. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-e) u iznosu od 6,25 EUR-a, što sveukupno iznosi 31,25 EUR-a. Tužitelju je također priznat kao potreban za vođenje postupka i zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu sukladno Tar. br. 1. t. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 53/19.; dalje: Uredba), a u vezi odredbe čl. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18. i 51/23 ; dalje: ZOSP), te odredbe čl. 7. st. 1. ZOSP-a u iznosu od 6,64 EUR-a, kao i trošak sudske pristojbe presudu u iznosu od 13,27 EUR-a sukladno Tar. br. 2. t. 1. Uredbe, a u vezi odredbe čl. 1. ZOSP-a, te trošak prometnog vještačenja u iznosu od 300,00 EUR-a.

26. Tužitelju nije priznat trošak pristupa ročištu dana 13. ožujka 2025. u zatraženom iznosu od 50,00 EUR-a, uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 12,50 EUR-a, budući da se radi o ročištu iz Tbr. 9. t. 2. OT-e. Tužitelju također nije priznat kao osnovan trošak sudske pristojbe na tužbu u zatraženom iznosu od 13,27 EUR-a, budući da je punomoćnik tužitelja obvezni sudionik elektroničke komunikacije, te da je isti tužbu u ovoj pravnoj stvari podnio putem elektroničke komunikacije, čime se u skladu s odredbom čl. 7. st. 1. ZOSP-a, a u vezi Tar. br. 1. t. 1. Uredbe i vrijednosti predmeta spora u iznosu od 128,93 EUR-a, sudska pristojba na tužbu plaća u visini polovici pristojbe propisane Tar. br. 1. t. 1. Uredbe, pa tužitelj ima pravo na naknadu troška sudske pristojbe na tužbu u dosuđenom iznosu od 6,64 EUR-a.

27. Kako je tužitelj u ovom postupku uspio s 47,00%, u tom omjeru, priznati trošak zastupanja po odvjetniku i sudskih pristojbi, odnosno priznati parnični trošak tužitelja iznosi 126,86 EUR-a, dok se trošak prometnog vještačenja u iznosu od 300,00 EUR- a priznaje tužitelju u cjelokupnom iznosu, neovisno uspjehu u sporu. Stoga je tužitelju priznat ukupni parnični trošak u iznosu od 426,86 EUR-a.

28. Odluka o zatraženoj zateznoj kamati na dosuđeni iznos troška parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, dok je visina stope određena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.), a imajući u vidu da se ne radi o odnosu proizišlom iz trgovačkog ugovora, niti iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava.

29. Slijedom svega navedenog, glede naknade parničnog troška tužitelju odlučeno kao u toč. III. I IV. izreke ove presude.

30. Novčani iznosi navedeni u ovoj presudi iskazani su u valuti EUR i HRK, primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450, uvažavajući Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj: 57/22. i 88/22.).

U Zagrebu 26. veljače 2026. godine

Sudac:

Hrvoje Lukšić

Odluku pismeno izradila:

Viši sudski savjetnik- specijalist:

Tihana Božičević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana objave presude ako je bila uredno obaviještena o ročištu za objave presude, a ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, u roku od 15 dana od primitka prijepisa ove presude. Žalba se ulaže putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a (čl. 467. st. 1. ZPP-a). U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno, po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drukčije (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po pun. uz nalog za plaćanje sudske pristojbe na presudu

2. tuženiku po pun.