Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, Ruđera Boškovića 18

Stalna služba u Prelogu

Ž, [adresa]

Poslovni broj: Pn-71/2021-69

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, Stalna služba u Prelogu, po sutkinji toga suda Nini Markuliji, u pravnoj stvari tužiteljice ŽJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici ŽJJ iz Odvjetničkog društva Porobija & Špoljarić, odvjetnicima u Varaždinu protiv tuženika TJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Denisu Mišiću, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Dejan Dukić i Denis Mišić, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 13. siječnja 2026., u nazočnosti punomoćnika tužiteljice Marka Đurića, odvjetnika u Varaždinu te punomoćnika tuženika Denisa Mišića, odvjetnika u Prelogu, 26. veljače 2026. objavio i

p r e s u d i o j e:

I. Nalaže se tuženiku TJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] tužiteljici ŽJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti s osnova neimovinske štete iznos od ukupno 33.344,56 eura (trideset tri tisuće tristo četrdeset četiri eura i pedeset šest centa) zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana 21. prosinca 2017. godine do 31. prosinca 2017. godine po stopi od 7,41% godišnje, od 01. siječnja 2018. godine pa do 30. lipnja 2018. godine po stopi od 7,09% godišnje, od 01. srpnja 2018. godine pa do 31. prosinca 2018. godine po stopi od 6,82% godišnje, od 01 siječnja 2019. godine pa do 30. lipnja 2019. godine po stopi od 6,54% godišnje, od 01. srpnja 2019. godine pa do 31.12.2019.g. po stopi od 6,30% , od 01.01.2020.g. pa do 31.12.2020. isplate po stopi od 6,11 % godišnje, od 01.01.2021.-30.06.2021. po stopi od 5,75 % godišnje, od 01.07.2021. do 31.12.2021. po stopi od 5,61 % godišnje, od 01.01. 2022. g. do 30.06.2022.g. po stopi od 5,49 % godišnje, od 01.07.2022. do 31.12.2022. po stopi od 5,31 % godišnje, od 01.01.2023. do 30.06.2023. po stopi od 5,50 % godišnje, od 01.07.2023. pa do 31.12.2023. po stopi od 7,00% godišnje, od 01.01.2024. pa do 30.06. 2024. po stopi od 7,50 % godišnje i od 01.7.2024. pa do isplate po stopi od 7,25 % godišnje odnosno u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku TJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] tužiteljici ŽJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi troškove postupka u iznosu od 9.062,50 eura (devet tisuća šezdeset i dva eura i pedeset centi) , zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos počev od dana donošenja presude pa do isplate, i to po stopi od 7,25 % godišnje odnosno u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice ŽJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za naknadu troškova postupka za iznos od 1.000,00 eura.

Obrazloženje

1. Tužiteljica ŽJ podnijela je 2. travnja 2020. tužbu protiv tuženika TJ u kojoj navodi da je tuženik pravomoćnom presudom Županijskog suda u Varaždinu broj K-27/17-46 od 12. veljače 2018. tuženik proglašen krivim radi kaznenog djela protiv spolne slobode - silovanjem iz čl. 154. st. 2. u svezi st. 1. toč. 1. i 3. KZ/11, u svezi čl. 153. st. 1. KZ/11 u svezi čl. 152. st. 1. KZ/11 na štetu ovdje tužiteljice. Predmetna presuda u cijelosti je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-195/2018-4 od 2. svibnja 2018. Dalje se u tužbi navodi kako je kaznenim djelom silovanja tužiteljici prouzročena šteta koja se očituje u povredi prava osobnosti i to povredi prava na tjelesno i duševno zdravlje tužiteljice, u vidu pretrpljenog straha, fizičkih bolova te duševnih bolova zbog smanjene životne aktivnosti te pretrpljenih duševnih bolova zbog povredi časti, ugleda i dostojanstva i duševnih bolova nastalih zbog toga što je prisilom prema tužiteljici počinjeno kazneno djelo protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa, temeljem čl. 19., čl. 1100. i čl. 1102. Zakona o obveznim odnosima. Nadalje, tužiteljica navodi kako je pisani zahtjev za pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete podnijela 20. prosinca 2017. Županijskom sudu u Varaždinu u predmetu broj: K-27/17 u vidu prijedloga za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva u kaznenom postupku te da je toga dana dospjela obveza plaćanja predmetne štete, pa da od toga dana tužiteljici pripadaju i zatezne kamate na glavnični iznos neimovinske štete koji potražuje. Isto tako, tužiteljica navodi kako su u vrijeme štetnog događaja tužiteljica i tuženik bili u braku, ali je bračna zajednica prestala nekoliko mjeseci prije navedenog štetnog događaja, konkretno u travnju 2017. godine, kada je tužiteljica sa zajedničkom mldb. djecom odselila iz zajedničkog kućanstva. Tužiteljica je pokrenula postupak razvoda braka, koji je u međuvremenu i pravomoćno okončan presudom Općinskog suda u Čakovcu broj POb-68/17 od 07.03.2018. godine. Također se u tužbi navodi da je tužiteljica bila izložena napadu tuženika i u ožujku 2017. te da je isti također osuđen pravomoćnom presudom Općinskog suda u Čakovcu zbog kaznenog djela iz čl. 154. st. 1. u vezi čl. 152. st. 1. KZ/11., a da tuženik je, unatoč ranijem napadu na tužiteljicu, potaknut svoj im niskim pobudama u cilju zadovoljenja spolnog nagona, planski s namjerom izvršio kazneno djelo prema tužiteljici na prednje opisani način te time, između ostalog, povrijedio seksualnu slobodu tužiteljice te da je tuženik tužiteljici nanio teške patnje uz postojanje svijesti o nanošenju tih patnji i htijenju nanošenja tih patnji, da kazneno djelo je počinio na osobito okrutan način, da je tužiteljica osjećala jaku bol i patnju, strah za vlastiti život i s time povezani strah da više neće vidjeti svoju djecu, a posljedice kojeg kaznenog djela osjeća i danas, a da tužiteljica je, s obzirom na sredinu u kojoj živi, dodatno bila izložena komentarima okoline, što se očituje u njenoj daljnjoj povredi ugleda, časti i dostojanstva te duševnim bolovima koje u vezi navedenog trpi, koji su ionako uslijed ponašanja tuženika, narušeni u velikoj mjeri i s dugotra jnim, vjerojatno cjeloživotnim, posljedicama. U tužbi se navodi da je kao posljedica stravičnog doživljaja ostao, između ostalog, strah i anksioznost, koju tužiteljica prije ovog napada nije osjećala niti imala, da povjerenje tužiteljice u bliske joj osobe trajno je narušeno , da je tužiteljica boravila na Odjelu psihijatrije Županijske bolnice u Čakovcu nakon štetnog događaja, u kolovozu 2017., te da tijekom tog liječenja kod tužiteljice je utvrđena anksioznost, zabrinutost, s prisutnim simptomima posttraumatskog štetnog događaja, te da nadalje, tužiteljica konstantno proživljava "flashbackove", kao akutnu reakciju na traumatski događaj, što sve ukazuje koliko ozbiljne psihičke posljedice je inkriminirani događaj ostavio na tužiteljici te da su kod tužiteljice prisutne emocije ogorčenja i rezignacije uz znakove unutarnje napetosti i srama, zatim da u razdoblju od traumatskog događaja kod tužiteljice je uočena trajna promjena ličnosti, a da također, mogu se očekivati posljedice na seksualnom planu u vidu različitih seksualnih disfunkcija te različite kognitivne distorzije vezane uz vjerovanje o sebi, drugima, okolini; da opisana traumatska iskustva utjecala su na psihičko i fizičko zdravlje tužiteljice i onemogućila je u vođenju kvalitetnog života. Tužiteljica stoga s naslova pretrpljenih duševnih bolova zbog povrede časti, ugleda i dostojanstva i duševnih bolova zbog toga jer je nad njom izvršeno kazneno djelo protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa, prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom potražuje pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 100.000,00 kn. Tužiteljica nadalje navodi da je uslijed zadobivenih povreda prilikom napada od strane tuženika zadobila niz povreda, koje su utvrđene neposrednim medicinskim pregledom nakon napada i to: prijelom nosne kosti bez pomaka, natučenje lica i glave, krvne podljeve i otok regije desnog oka, krvni podljev sluznice desnog oka, natučenje i ogrebotine vrata, prsnog koša i gornjih ekstremiteta, a iz ginekološkog nalaza utvrđeni su kontuzijski biljezi na spolovilu (na velikoj i maloj labiji) te blaga oteklina lijeve labije, da tuženik je tužiteljicu udarao po glavi, gušio i nogama udarao u donji dio kralježnice, te da je uslijed zadobivenih povreda tužiteljica je boravila u Županijskoj bolnici u Čakovcu, u razdoblju od 02.08.2017. pa do 17.08.2018., prvo na odjelu Ortopedije i traumatologije, a nakon toga na Odjelu psihijatrije. Tužiteljica stoga potražuje s naslova pretrpljenih fizičkih bolova koji su trajali duže vremensko razdoblje iznos od 10.000,00 kn. Tužiteljica je nadalje trpjela intenzivan strah u vrijeme izvršenja kaznenog djela / štetnog događaja, da već iz samog opisa štetnog događaja proizlazi da je tuženik ušao maskiran u sobu kroz prozor, da je divljački napao tužiteljicu koja je spavala, da tužiteljica je bila u smrtnom strahu za svoj život, mislila je na svoju djecu i da su joj to zadnje minute, da nakon samog čina silovanja, tuženik je zavezao tužiteljicu i natrpao joj potrganu odjeću u usta, tako da je ostala bez zraka, da od straha da će se tuženik vratiti, pomokrila se u krevet, a da takav osjećaj užasa i straha pratio je tužiteljicu duže vrijeme, uslijed čega se liječila na odjelu psihijatrije i kasnije ambulantno. Tužiteljica stoga potražuje s naslova pretrpljenog straha iznos od 30.000,00 kn. Isto tako, tužiteljica tvrdi da kao posljedica štetnog događaja joj je trajno smanjena životna aktivnost, obzirom joj je dijagnosticiran posttraumatski stresni poremećaj, te je nužan odlazak na psihoterapije kako bi mogla u određenoj mjeri normalno obavljati svakodnevne radnje, s obzirom na to da je mlađe životne dobi i majka troje djece, od toga jedno ima dijagnosticiran ADHD poremećaj te zahtijeva dodatni angažman na dnevnoj bazi, da psihičke promjene kod tužiteljice su trajne naravi, potrebna joj je kontinuirana podrška u vidu psihoterapije, postala je depresivna i nepovjerljiva prema ljudima, ima problema sa spavanjem, noćne more, izbjegava socijalne kontakte te mora ulagati pojačane napore u smislu svakodnevnog funkcioniranja i brige o djeci. Slijedom navedenog, s osnova duševnih boli zbog trajnog smanjenja životne aktivnosti tužiteljica potražuje iznos od 50.000,00 kn. Obzirom na izneseno, tužiteljica prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom tužiteljica zbog opisanih povreda prava osobnosti potražuje iznos od 190.000,00 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana 21. prosinca 2017. pa do isplate.

2. Tuženik nije dostavio pisani odgovor na tužbu te je sud donio presudu zbog ogluhe broj: Pn-27/20-6 od 4. rujna 2020.

3. Rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola broj: Gž-335/2021-2 od 14. lipnja 2021. ukinuta je ovosudna presuda zbog ogluhe broj: Pn-27/20-6 od 4. rujna 2020. i predmet je vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

4. Sud je potom proveo postupak te je u ponovljenom postupku tužiteljica povisila tužbeni zahtjev na iznos od 240.000,00 kuna s obzirom na nove Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske na ročištu 17. ožujka 2022., dok se tuženik protivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, kao i preinaci tužbe.

5. Sud je rješenjem na ročištu održanom 17. rujna 2022. dopustio preinaku tužbenog zahtjeva sukladno čl. 190. st. 2. ZPP-a , obzirom je na sjednicama održanim 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. (Su-IV-47/2020-5), Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeo pravno shvaćanje kojim su izmijenjeni Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2020., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, prema kojem shvaćanju se novi Orijentacijski kriteriji primjenjuju i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05. U obrazloženju toga pravnog shvaćanja između ostaloga je navedeno: "Izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje se na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (15. lipnja 2020.)." Pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela VSRH pod brojem Su -IV-47/2020-5, treba tumačiti kao okolnost koja tužitelju daje pravo da preinači tužbu i nakon zaključenja prethodnog postupka, jer je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, obzirom da Orijentacijski kriteriji osim što su u smislu Zakona o sudovima (Narodne novine 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18,126/19,130/20) pravno obvezujući, predstavljaju i novu činjenicu sukladno kojoj tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka.

6. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, podneskom od 31. listopada 2024., nakon provedenog medicinskog vještačenja, tužiteljica sveukupno s osnove neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti s naslova pretrpljenih fizičkih bolova, straha, duševnih bolova zbog trajnog smanjenja životne aktivnosti i s naslova pretrpljenih duševnih bolova zbog povrede časti, ugleda i dostojanstva i duševnih bolova nastalih zbog toga jer je nad njom izvršeno kazneno djelo protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa, potražuje sveukupno iznos od 33.344,56 eura sa zateznim kamatama tekućim od 21. prosinca 2017. do isplate. Takvoj preinaci tužbenog zahtjeva tuženik se nije posebno protivio već se upustio u raspravljanje o istom.

7. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u presudu Županijskog suda u Varaždinu broj K-27/17-146 (listovi 15-31), Presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž-195/18-4 (listovi 32-36), Presudu Općinskog suda u Čakovcu broj P Ob-68/17-36 (listovi 37-43), medicinsku dokumentaciju (listovi 44-59), prijedlog za ostvarivanje imovinsko pravnog zahtjeva u kaznenom postupku (listovi 60-62), medicinsku dokumentaciju (list 122a), medicinski karton za tužiteljicu (listovi 131-207), saslušani su svjedoci KJ, AJ, SJ, saslušane su parnične stranke, provedeno je medicinsko vještačenje te su pročitani Nalaz i mišljenje vještaka dr. Dražena Krištofića, vještaka dr. Vesne Elveđi Gašparović, vještaka dr. Nenada Horvata, pročitani su iskazi vještaka dr. Krištofića, dr. Horvata i dr. Elveđi Gašparović sa zapisnika od 16. siječnja 2025., pročitana je Dopuna nalaza i mišljenja dr. Elveđi Gašparović (list 317), pročitan je Objedinjeni nalaz i mišljenje stalnih sudskih vještaka (listovi 323-326), pročitan je spis Županijskog suda u Varaždinu broj K- 27/2017 i spis Općinskog suda u Čakovcu broj P Ob-68/2017.

8. Tužbeni zahtjev tužiteljice je u cijelosti osnovan.

9. U čl. 2. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP) određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom čl. 7. ZPP-a, određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog zakona da je u parnici svaka strana dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

10. Nesporno je tuženik presudom Županijskog suda u Varaždinu broj :K-27/17-46 od 12. veljače 2018., proglašen krivim za kazneno djelo na štetu ovdje tužiteljice i to: "što je dana 02. kolovoza 2017. oko 01,50 sati u [adresa], u cilju da sa svojom suprugom ČJ, s kojom je u postupku razvoda braka obavi nasilan spolni odnos, s kapom na glavi i kožnim rukavicama na rukama, kako bi prikrio svoj identitet, kroz otvoren prozor s kojeg je prethodno skinuo mrežicu za insekte, ušao u unutrašnjost kuće u kojoj boravi imenovana, pa je ušao u njenu spavaću sobu, skočio na krevet na kojem je imenovana ležala i nogama joj stisnuo ruke, te ju rukama u više navrata davio po vratu, udarao po licu, glavi i trbuhu, koljenima i šakama udarao u spolovilo, nakon čega je s nje strgnuo potkošulju, grudnjak, kratke hlače i gaćice, a za koje vrijeme se imenovana opirala i rukama ga odguravala od sebe, grebla ga po licu i vratu, no savladavši njen otpor fizičkom snagom gurao joj je prste u spolovilo i analni otvor, a zatim je ugurao svoje ukrućeno spolovilo u njeno, nastavljajući je pritom i dalje udarati po tijelu i glavi, pa ju je posjeo na krevet i ugurao joj svoje spolovilo u usta, u kojem trenutku ga je ugrizla za spolovilo, uslijed čega je pao na pod, a za koje vrijeme je pokušala pobjeći, no sustigao ju je na hodniku, bacio na pod i udarao je nogama i rukama po tijelu, pa je dovukao u sobu, bacio na krevet i vezao joj ruke i noge, a preko usta joj stavio maramu, nakon čega je napustio kuću, kojom prilikom je ČJ zadobila tjelesne ozljede u vidu prijeloma nosne kosti bez pomaka, natučenja lica i glave, krvne podljeve i otok regije desnog oka, krvavi podljev sluznice desnog oka, natučenja i ogrebotine vrata, prsnog koša i gornjih ekstremiteta, dakle, s drugom osobom bez njezinog pristanka izvršio spolni odnošaj i s njim izjednačene spolne radnje uporabom sile, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi i na osobito okrutan način, čime je počinio kazneno djelo protiv spolne slobode – teškim kaznenim djelom protiv spolne slobode, silovanjem – opisano u čl. 154. st. 2. u svezi st. 1. toč. 1. i 3. KZ/11, u svezi čl. 153. st. 1. KZ/11 u svezi čl. 152. st. 1. KZ/11 te na temelju čl. 154. st. 2. KZ/11 opt. TJ osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 /šest/ godina."..., koja prvostupanjska presuda u cijelosti je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: I Kž-195/2018-4 od dana 02. svibnja 2018.

11. Sporna je u cijelosti osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

12. Temeljem čl. 12. st. 3. ZPP-a u parničnom postupku sud je u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učionica vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim, pa se slijedom toga zaključuje da je sud ovom postupku vezan za spomenutu kaznenu presudu i to u odnosu na činjenični opis štetnog događaja iz izreke kaznene presude.

13. Iz iskaza svjedokinje KJ u bitnom proizlazi kako je nakon nastanka štetnog događaja njezin kolega s posla Denis doveo joj njihovu djecu na čuvanje i ona su ostala kod nje do 25. kolovoza 2017. kada je tužiteljica došla po njih. Na poseban upit suda kako joj je izgledala tužiteljica kad je došla po djecu, iskazala je da joj je izgledala fenomenalno. Ona nije bila u kontaktu s tužiteljicom od 2.8. do 25.8.2017. pa ne može ni reći kako se tužiteljica u to vrijeme osjećala, niti kako je izgledala. Ona još danas ne zna što se te večeri dogodilo, ona zna kad je njezin sin došao kući te večeri i smatra da se to nije moglo dogoditi. Na poseban upit punomoćnika tuženika kakva je bila reakcija okoline na predmetni događaj, svjedokinja je iskazala da su svi bili zabezeknuti, šokirani, da bi tuženik to učinio i nisu osuđivali njega nego tužiteljicu, jer se ona već ranije ponašala na način da je željela živjeti kao slobodna, samostalno, dolazila bi kasno doma i sl. Na poseban upit suda na koga misli kad kaže okolina, svjedokinja je iskazala da prvenstveno govori o svojim članovima obitelji, jer se s drugima previše ne druži. Nadalje, svjedokinja je iskazala da su tužiteljicu u bolnici posjetili njezina majka i sestra T i majka joj je rekla da je ČJ u bolnici bila loše, rekla je da je imala podljeve i da je to bilo ružno za vidjeti, ali kad ju je doma posjetila, majka joj je rekla da je tužiteljica izgledala dobro. Na poseban upit punomoćnika je li joj poznato da bi tužiteljica nakon tog događaja bila stigmatizirana, iskazala je da nije, čula je od drugih da dolazi nasmijana na posao, našminkana, uređena, zna da je tužiteljica dvije godine hodala na boks, jer se kao nečeg bojala i od djece je čula da nosi sprej sa sobom ukoliko bi je netko napao. Na poseban upit suda, s obzirom da žive u maloj sredini, je li puno ljudi saznalo za taj događaja, iskazala je da se o tome pisao i u novinama, tako da da. Na poseban upit punomoćnika tuženika je li se tužiteljica promijenila nakon tog događaja, iskazala je da je zapustila djecu, s čime je upoznat i Centar za socijalnu skrb i opet ima novog partnera, kojeg djeca ne prihvaćaju.

14. Iz iskaza svjedoka AJ u bitnom proizlazi kako je on očuh tužiteljice i bio je u braku s njezinom majkom koja je preminula 2009. godine. Prije predmetnog događaja slabo je bio u kontaktu s tužiteljicom, povremeno bi znao navratiti, ali rijetko, a predmetnog dana policija mu je donijela ključeve kuće u kojoj je živjela i ispričala mu što se dogodilo i tog istog dana je zajedno sa svojom prijateljicom posjetio tužiteljicu u bolnici, vidio je da je bila jako pretučena, imala je hematome, nije ju skoro niti prepoznao. Bila je preplašena i može samo reći da je bila jako pretučena, a tko je to učinio, on ne može reći. Misli da ju je još jednom posjetio u bolnici, ali ne sjeća se točno kako je ona izgledala, sjeća se da nije izgledala tako loše kao tog prvog dana, hematomi su se povlačili, ali zbog proteka vremena se više ne sjeća. Sad povremeno viđa tužiteljicu, zna navratiti s djecom i danas, nisu previše pričali o tom događaju poslije, jer i on smatra da bi to trebala zaboraviti, odnosno malo manje misliti na to pa ju ni previše nije ispitivao oko toga. Na poseban upit suda je li mu poznato da bi veći broj osoba iz njezine okoline znao za taj događaj, svjedok je iskazao da je za to znalo cijelo Međimurje, jer se ne događa tako nešto da bi netko bio tako pretučen. Tužiteljica mu je pričala da pohađa neke satove za samoobranu, nakon tog događaja. Nije mu poznato nosi li tužiteljica u torbici kakav sprej za samoobranu i ne zna je li tužiteljica nastavila živjeti kao prije te mu nije poznato je li se zatvorila u sebe i prestala izlaziti, zna da se tužiteljica bojala, to je više puta ponovila.

15. Svjedokinja SJ u bitnom je iskazala kako tužiteljicu poznaje kao svoju pacijenticu te je ista prvi put posjetila njezinu ordinaciju 5. travnja 2019., a glavni razlog dolaska bile su psihičke smetnje koje je razvila vezano uz nasilničko ponašanje svog supruga, a koje se posljednji put dogodilo godinu i pol dana ranije prije dolaska u ordinaciju. Na upit je li joj poznato je li se tužiteljica ranije liječila negdje drugdje, iskazala je kako je pacijentica navela da dulje vrijeme uzima lijekove za smirenje i depresiju, pa je njezina pretpostavka da se ranije liječila negdje drugdje, međutim ona predmetno nema zabilježeno. Dijagnoza koju je ona postavila je anksiozno depresivni poremećaj koji je obilježen poremećajem spavanja, s noćnim morama u kojima ponovno proživljava traumu vezanu uz supruga i njegovo nasilničko ponašanje, depresivno raspoloženje, nametajuće misli vezano uz traumu uz anksioznost tijekom dana. Na prvom pregledu je postavila sumnju na razvoj posttraumatskog stresnog poremećaja vezano uz nasilničko ponašanje supruga, a s obzirom na intenzitet psihičkih smetnji koje je iznijela na pregledu te duljinu njihovog trajanja. Na slijedećem pregledu je donijela nalaz psihologijske obrade koji je učinjen u Općoj bolnici Varaždin dana 22 svibnja 2019. te je stoga dalje pacijenticu vodila pod dijagnozom PTSP. Do saslušanja svjedokinje, tužiteljica je nakon prvog pregleda obavila 5 psihijatrijskih kontrola, jedna kontrola 2019., dvije kontrole 2020., jedna kontrola 2021. i posljednja kontrola 21.7.2022. godine. U navedenom razdoblju pacijentica je čitavo vrijeme uzimala preporučenu terapiju lijekovima. Čitavo vrijeme uzima lijekove koji su kombinacija uzimanja antidepresiva i lijekova za ublažavanje anksioznosti te regulaciju spavanja. Na pitanje pun. tužiteljice je li je predmetna dijagnoza PTSP u vezi s kaznenim djelom koje je tužiteljica pretrpjela od strane tuženika, iskazala je kako je navedena dijagnoza u neposrednoj vezi nasilničkog ponašanja supruga prema pacijentici i jedini je faktor koji je doveo do razvoja dijagnoze. Na pitanje kakvo je sada stanje tužiteljice i je li to stanje trajno i u kolikoj mjeri utječe na svakodnevni život pacijentice, svjedokinja je iskazala da lijekovi pomažu pacijentici u održavanju parcijalne kompenzacije psihičkog stanja, što znači da su simptomi iz kruga PTSP-a i nadalje prisutni, u oscilirajućem intenzitetu. Medikacija pomaže održavanju funkcionalnosti pacijentice. Smetnje su trajno prisutne i može se očekivati i njihovo trajanje u budućnosti. Kao otežavajući faktor prolongacije simptoma pacijentica navodi nemogućnost da s bivšim suprugom prekine svaki kontakt, jer je navela da suprug stalno šalje pritužbe iz zatvora da se ne brine o djeci i sl., što navodi da stalno dovodi do intenziviranja psihičkih smetnji. Ta dijagnoza utječe na pacijenticu da je značajno ograničena u obavljanju svakodnevnih aktivnosti, sposobnosti postizanja zadovoljstva životom i nadalje ima izražen poremećaj spavanja i općenito kvaliteta života je zbog navedeno značajno narušena. Također, svjedokinja je na poseban upit pun. tuženika je li kod tužiteljice uočena trajna promjena ličnosti i u čemu se ona sastoji, iskazala da je njezina procjena da su kod pacijentice nastupile trajne promjene ličnosti, međutim, u kojoj mjeri i o čemu se točno radi ne može se izjasniti bez učinjene nove psihologijske obrade i za navedeno je potrebno obaviti psihijatrijsko vještačenje. Iskazala je i da je njezina procjena da se pacijentica ne može u potpunosti oporaviti, kao što je već 2019. godine navedeno u psihologijskoj obradi razvila je kronični PTSP, očekuje se da će smetnje biti trajno prisutne u oscilirajućem intenzitetu, a to će svakako ovisiti o njenim životnim okolnostima ubuduće što uključuje i prirodu daljnje interakcije s bivšim suprugom. Tijekom prvog pregleda nije zabilježila da bi tužiteljica već ranije tražila psihijatrijsku pomoć, tako da iz navedenog može zaključiti da prethodno nije imala određenih psihičkih smetnji, konkretno prije navedenog događaja.

16. Tužiteljica ŽJ je iskazala kako je odmah po štetnom događaju, čim se uspjela osloboditi, odvezati i otključati vrata, otišla je do prvih susjeda zatražiti pomoć i oni su tada zvali policiju i hitnu pomoć. Gubila je svijest dok je dolazila hitna pomoć, imala je polomljeni nos, kosti, iscipelarena je po rebrima, po nozi, te šakom izudarana po genitalijama. Prvi tjedan dana bila je na odjelu kirurgije u Županijskoj bolnici Čakovec, a nakon toga tjedan dana na odjelu psihijatrije. Svo to vrijeme trpjela je fizičke i psihičke bolove, osjećala se slomljenom, kao da joj je uništena sva ženstvenost te je uzimala lijekove za smirenje i protiv bolova. Nakon povratka kući iz bolnice nastavila je odlaziti psihijatru, ali uz savjet socijalne radnice, otišla je kod privatnog psihijatra u Varaždin, jer je u Županijskoj bolnici Čakovec dobivala samo lijekove, a smatrala je da mora biti pribrana zbog brige o djeci te je zbog toga potražila pomoć liječnice u Varaždinu. Kod nje odlazi svo ovo vrijeme i to nekad svaki mjesec ili svaka dva do tri mjeseca, ovisno o tome kako se osjeća, ali svih ovih 5 godina koristi terapiju za smirenje i za spavanje te unatoč tabletama za spavanje loše spava i budi se. Nadalje, tužiteljica je iskazala kako ima troje djece, 6 puta su se selili i često se isplače kad oni zaspu. Pohađala je tečaj samoobrane koji vodi policajac FJ. Naime, još kad je bila u bolnici, vidjela je da se održava taj tečaj, a kako je njezin bivši suprug predmetne večeri provalio kroz prozor kako bi ušao u kuću, svaka i najmanja buka i zvuk izvana joj remeti san te se zbog toga odlučila upisati na navedeni tečaj. Odlazila je neko vrijeme, no prestala je s pojavom covida. Za predmetni događaj misli da zna većina ljudi i to sigurno većina ljudi u [adresa] gdje živi, a isto je bilo objavljeno i u medijima. Na poseban upit suda na koji način je činjenica da je velik broj osoba saznao za predmetni događaj utjecala na nju, iskazala je da se zbog toga osjeća obilježeno te da je bilo trenutaka kada su ljudi prstom pokazival i na nju te je čak i pojedinim osobama izravno obratila i rekla da je ostave na miru, a također zbog navedenog događaja obilježena su i djeca te su bila predmet izrugivanja u školi. Nadalje, tužiteljica je iskazala kako još uvijek osjeća strah i uznemirenost, najgore je po noći, a neko vrijeme nakon izlaska iz bolnice n ije se po mraku usudila ni sama ići na WC već je uvijek molila stariju kćer da ide s njom, time da je kuća bila poluosvjetljena te je po noći stalno osluškivala da li netko dolazi. Iako je znala da je tuženik zatvoren i dalje joj je ostao taj strah. Iskazala je i kako još uvijek osjeća bolove u rebru i kralježnici, posebice nosnoj kosti koja je bila polomljena. Još uvijek je u tretmanu kod psihijatra, a osim tableta za spavanje, uzima i tablete za smirenje. Također, tužiteljica je iskazala kako nije u izravnom kontaktu s tuženikom, ali je isti u kontaktu s njihovom djecom i ona vozi djecu kod njegove majke, jer unatoč tome što se dogodilo, on je još uvijek njihov otac. Ona se kao osoba promijenila nakon tog događaja, ranije je uvijek bila vedra i nasmijana, često razmišlja o tom događaju, koliko god pokušavala nastaviti dalje sa životom i možda jednog dana živjeti s nekim drugim, taj događaj je u svemu tome sputava. Na poseban upit punomoćnika tuženika iskazala je da je nakon predmetnog dana bila na bolovanju mjesec i pol dana, ali nije skroz sigurna koliko dugo i nakon predmetnog događaja se zatvorila u sebe, nije izlazila kao ranije. Na poseban upit pun. Tuženika iskazala je kako je prije navedenog događaja potražila pomoć psihijatra dva ili tri puta i to zbog narušenih odnosa sa svojom svekrvom, majkom tuženika.

17. Tuženik TJ je iskazao kako nakon štetnog događaja iz kolovoza 2017. , on tužiteljicu nije vidio, jer se nalazio u pritvoru , niti je kontaktirao s istom, naime, kontaktira samo s njihovom djecom i to pismima i videopozivima, dok tužiteljicu nije vidio, pa nema saznanja o njezinom psihofizičkom stanju nakon tog događaja. Iskazao je da u žalbi od 18. rujna 2020. spominje događaj iz ožujka 2017. te da je mjesec dana nakon tog događaja vidio suprugu kad je njihova kćer imala krizmu, međutim radi se o drugom događaju, a ne ovom koji je predmet postupka. Iskazao je kako mu djeca spominju tužiteljicu i tako su mu spomenuli da je nakon njegovog odlaska u zatvor imala više muškaraca, a 8 dana nakon samog događaja na svoju odgovornost izašla je s psihijatrije te je već 15. 8. bila viđena u Sv. Mariji na proslavi blagdana Velike gospe. Djeca mu često u pismima pišu kako je nikad nema doma, a patike djeci kupuju moj brat i baka i da ne mogu više izdržati te i on vidi kako djeca trpe, kćer K stigmatiziraju u školi da joj je otac silovatelj, a preživjela je i napad zbog čega je bila na hitnoj. Poznato mu je da je tužiteljica išla na tečaj boksa jer su mu to djeca pričala, međutim nije mu poznato da bi se ista nečega bojala ili da bi se bojala biti na večer u mraku i sl. Na poseban upit punomoćnika iskazao je da mu nisu djeca pričala da bi se tužiteljica zatvorila u sebe i ne bi izlazila, već su mu pričali da izlazi s prijateljicama. Nisu mi djeca pričala da bi se nečeg tužiteljica bojala, a ne zna čega bi se ista bojala, jer je on u zatvoru. Iskazao je kako smatra da je tužiteljica nastavila živjeti nakon tog događaja jednako kao i prije odnosno da ista n ije promijenila svoje ponašanje.

18. Sud je u pogledu relevantnih okolnosti, posebice ponašanja tužiteljice nakon predmetnog štetnog događaja, u cijelosti prihvatio iskaze svjedoka AJ i SJ te tužiteljice, dok nije prihvatio iskaz svjedokinje KJ u dijelu u kojem je evidentno da kao majka tuženika pokušava umanjiti odnosno ublažiti štetne posljedice koje je trpjela i još uvijek trpi tužiteljica uslijed predmetnog štetnog događaja, što proizlazi iz same činjenice da ista još uvijek negira odgovornost tuženika za kazneno djelo za koje je isti pravomoćno osuđen u kaznenom postupku.

19. U tijeku postupka je provedeno medicinsko vještačenje po vještaku kirurgu, vještaku ginekologu i vještaku psihijatru, radi utvrđivanja postojanja, opsega, duljine trajanja i visine neimovinske štete s osnove povrede prava osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje po kriteriju fizičkih bolova i straha, smanjenja životne aktivnosti te povrede prava na ugled, čast i dostojanstvo.

20. Iz Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. Dražena Krištofića od 16. veljače 2014. proizlazi kako je u predmetnom štetnom događaju tužiteljica zadobila tjelesne povrede i to: prijelom nosne kosti bez pomaka ulomaka, višestruka natučenja glave, višestruka natučenja i oguljotine tijela, natučenje oba oka, krvne podljeve i otok obje očne duplje, krvne sufuzije spojnice oba oka, krvni podljev i otok zdjelice s lijeve strane straga te da se klinički i sudsko-medicinski radi o lakim tjelesnim ozljedama. Nadalje, vještak navodi kako je do navedenih povreda došlo udarcima po tijelu tupo, tvrdim predmetom/šaka, udarci nogom/djelomično gnječenjem šakama, povlačenjem po tlu, bacanjem na tlo. Navodi kako se tužiteljica u cijelosti pridržavala svih uputa liječnika, redovito dolazila na ambulantne kontrole liječniku obiteljske medicine. Zaključno, vještak navodi kako je tužiteljica neposredno nakon napada te dalje tijekom liječenja trpjela fizičke bolove i to bolove jakog intenziteta u trajanju od 5 dana, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 12 dana te bolove slabog intenziteta u trajanju od 60 dana.

21. Iz Nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje prof. dr. sc. Vesne Elveđi Gašparović od 9. ožujka 2024. proizlazi kako u štetnom događaju kod tužiteljice nije došlo do ozljede unutarnjih organa niti postoji dokumentacija o akutnom ili kroničnom ginekološkom liječenju nakon štetnog događaja. Nadalje, u odnosu na utvrđene fizičke ozljede, vještakinja navodi kako je tužiteljica trpjela bolove jakog intenziteta u trajanju kumulativno 6 dana, bolovi srednjeg intenziteta da su trajali 12 dana, a bolovi slabog intenziteta trajnog karaktera da su trajali 60 dana, Vještakinja ističe kako pri ocjeni pravične novčane naknade u obzir treba uzeti i nelagodu koju je tužiteljica trpjela za vrijeme liječenja (intravenske i intramuskularne injekcije, infuzije, radiološke pretrage/CT, potrebe odlazaka na kontrolne preglede itd.). Nadalje, vještakinja navodi kako je primarni strah koji se javlja u trenutku životne ugroženosti bio intenzivan i postojao prilikom svakog fizičkog napada supruga. Zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja, koje ima karakteristike sekundarnog straha, trajala je u jakom stupnju kumulativno 7 dana, u srednjem stupnju kumulativno 10 dana te slabom stupnju kumulativno 14 dana. Vještakinja navodi i kako je smanjenje životne aktivnosti od 5% posljedica afektivnih smetnji u sklopu poslijetraumatskog stresnog događaja, posljedičnih trajnih glavobolja i potrebe za dugotrajnim psihijatrijskim tretmanom .

22. Iz Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka mr.sc. Nenada Horvata dr. med. proizlazi kako je tužiteljica u vremenu prije štetnog događaja znala imati određenih psihičkih tegoba koje su bile praćene sporadičnom stručnom pomoći (prije više od 20 godina i ambulantnom psihijatrijskom kontrolom) te sporadičnom upotrebom anksiolitika. Unatoč tome, generalno psihičko i psihijatrijsko stanje tužiteljice može se smatrati neproblematičnim – kako u kliničkom, tako i psihosocijalnom smislu. Dakle, sporadično uzimanje anksiolitika i davnašnji psihijatrijski kontakti te povremene epizode stresnog stanja tužiteljice nemaju nikakvog bitnog utjecaja na ono što će se dogoditi s njezinim psihičkim statusom mnogo vremena kasnije. Vještak nadalje navodi kako predmetni štetni događaj ima brutalnu kvalitetu i kolosalni, katastrofalni intenzitet, njegov destruktivni učinak pogađa žrtvu na osobnoj (tjelesnoj i psihičkoj) i socijalnoj razini. Devastirajući učinci štetnog događaja bili su jasni od prve sekunde, budući da su zahtijevali neposrednu i vremenski povezanu najprije kirurški, a potom i psihijatrijsku hospitalizaciju. Nadalje, vještak navodi kako je tužiteljica u štetnom događaju razvila primarni smrtni strah. Njegova naglost i žestina imale su smrtnu kvalitetu. Takav strah nikako se i ničim ne dovodi u svezu s oznakama ličnosti tužiteljice, već isključivo s oznakama traumatske situacije, a one su užasavajuće. Stoga, navodi vještak, užas mora biti neizbježna reakcija na užasne okolnosti. Procjenjuje da je unutar štetnog događaja tužiteljica pretrpjela žestoki primarni strah koji je imao intenzitet užasa odnosno strave, kao i to da je imao kvalitetu smrtnog straha. Trajanje primarnog straha kod tužiteljice u opisanom intenzitetu i karakteru procjenjuje na 30 minuta ukupno. U odnosu na sekundarni strah, vještak navodi kako je tužiteljica sekundarni strah u jakom intenzitetu trpjela kroz sedam dana, od časa prijema u bolnicu do časa premještaja na psihijatrijski odjel, sekundarni strah u srednjem intenzitetu kroz narednih devet dana tj. do trenutka otpusta s psihijatrijskog odjela, u manjem intenzitetu kroz 28 dana, do prve psihijatrijske kontrole, a nakon toga, strah se ne gubi, nego ostaje povremen i promjenjiv i smatra se dijelom kliničke slike PTSP te se honorira kroz smanjenje životne aktivnosti.

23. Stalni sudski vještak mr.sc. Nenad Horvat dr.med. nadalje, u Nalazu i mišljenju od 9. svibnja 2024. zaključuje kako tužiteljica štetne posljedice traume i u današnje vrijeme manifestira na otvoreni, praktični način te ih je prisiljena kompenzirati pojačanim ulaganjem psihičkih napora i trošenjem psihičke energije na traumu kako bi sačuvala ravnotežu i funkcionalnost. Analizirajući i dovodeći u svezu kvalitetu i intenzitet proživljene traume s razinom predtraumatskog funkcioniranja s jedne i razinom posttraumatskog funkcioniranja tužiteljice s druge strane, uvažavajući karakteristike i modalitete njezine ličnosti, imajući u vidu njezinu kronološku dob, respektirajući medicinsku dokumentaciju i cijeneći intenzitet i trajanje njezine posttraumatske reakcije, vještak procjenjuje da je tužiteljica prisiljena trajno trošiti 25% svoje psihičke energije kako bi stvari držala pod kontrolom. Upravo za taj omjer – dakle za jednu četvrtinu ili za dvadeset i pet posto-trajno su umanjene njezine životne aktivnosti. Nadalje, vještak pojašnjava kako je tužiteljica osuđena na kontinuiranu potrošnju psihofarmakoterapije – antidepresiva i anksiolitika, prinuđena na psihijatrijski praćenje, izložena stalnom riziku akutne dekompenzacije psihičkog stanja, više nego ranije upućena na traženje potpore iz okoline, poglavito od članova obitelji, ostala mnogo osjetljivija na eventualnu novu traumu, ostala prilično narušenih interpersonalnih odnosa, prisiljena na nesagledive, mučne i nepodnošljive kompromise u interakciji s djecom koju ima s tuženikom, ostala bez subjektivnog osjećaja mira, zadovoljstva, spokoja, opuštenosti i pozitivnog očekivanja od budućnosti, ostala bez samopouzdanja, bez vjere u sebe s osjećajem krivnje i osjećajima manje vrijednosti… Zaključno , vještak navodi kako je štetni događaj kroz svoje štetne posljedice trajno narušio kvalitetu života tužiteljice, nametnuo joj sniženu socijalnu sigurnost, kompromitirao povjerenje u druge, drastično ugrozio sposobnost za romantična iskustva, izazvao sniženje/gašenje lidiba i ostavio je u stanju kronične prikraćenosti, uskraćenosti i frustracije te je tužiteljica prisiljena danonoćno trošiti spomenuti dio tj. 25% svojih psihičkih resursa kako bi neutralizirala navedene konzekvence štetnog događaja. U odnosu na povredu prava osobnosti na ugled, čast i dostojanstvo, vještak zaključuje kako je štetni događaj kroz svoj duboko bešćutan, okrutan, degutantan i ponižavajući karakter bolno, bezobzirno i brutalno napao na ugled, čast i dostojanstvo tužiteljice i ugrozio njezino objektivno tretiranje, poštovanje u uvažavanje. Psihološki intenzitet predmetnog štetnog događaja i njegove degradirajuće socijalne konzekvence uzrokovale su najtežu zamislivu povredu časti, ugleda i dostojanstva, a ta povreda u najvećem zamislivom opsegu rezultira narušenim duševnim mirom, što za sobom konačno povlači jednako intenzivnu duševnu bol.

24. Tužiteljica nije imala primjedbe na nalaze i mišljenja stalnih sudskih vještaka, dok je tuženik u podnesku od 7. studenog 2024. prigovorio nalazima i mišljenjima stalnih sudskih vještaka navodeći kako iz istih nije vidljivo temeljem čega odnosno iz koje medicinske dokumentacije i na koji način je utvrđen opseg i duljina trajanja fizički bolova tužiteljice, straha i procjene smanjenja životne aktivnosti, kao ni temeljem čega je dana procjena aktualnog psihološkog i socijalnog funkcioniranja tužiteljice n iti procjena povreda prava na ugled, čast i dostojanstvo.

25. Na ročištu 16. siječnja 2025. vještaci su nalaz i mišljenje iznijeli i u usmenom obliku te je vještak dr. Dražen Krištofić iskazao kako je prilikom izrade nalaza u obzir uzimao samu lokalizaciju ozljeda, intenzitet udaraca kao i činjenicu da se radilo o višestrukim udarcima. Radi se o kliničkoj procjeni i ostaje u cijelosti kod svih navoda iz pisanog nalaza i mišljenja. Na poseban upit pun. tuženika koje medicinske dokumentacije i metodologije je koristio prilikom ocjene fizičkih bolova koje je trpjela tužiteljica tijekom liječenja vještak je iskazao kako medicinska dokumentacija tužiteljice potpuna, tužiteljica je bila hospitalizirana na odjelu traumatologije Županijske bolnice Čakovec 15 dana, učinjena je opsežna obrada i sve ozljede su objektivno verificirane. Dodao je i kako ne postoji tzv. „bolometar“ već se radi o kliničkoj procjeni na temelju 30-godišnjeg radnog iskustva i ozljede su objektivno detaljno opisane i verificirane.

26. Stalna sudska vještakinja dr. Vesna Elveđi Gašparović je prilikom iznošenja nalaza i mišljenja u usmenom obliku iskazala kako ostaje u cijelosti kod nalaza u pisanom obliku te istaknula kako su sve ozljede bile u medicinskoj dokumentaciji objektivno verificirane te kako se radi o kliničkoj procjeni koju je izvršila temeljem sve dostupne medicinske dokumentacije i sukladno dugogodišnjem iskustvu u kliničkom radu. Na poseban upit pun. tuženika temeljem koje metodologije je utvrđena duljina trajanja fizičkih bolova iskazala je da je u obzir uzeta prosječna težina ozljeda, regija tijela na kojoj je došlo do ozljeda, kao i činjenice da se radilo o višestrukom ozljeđivanju. Na poseban upit pun. tuženika na koji način je utvrđena nelagoda koju je tužiteljica trpjela za vrijeme liječenja, za koju navodi da ju treba uzeti u obzir pri ocjeni pravične novčane naknade pri tom misleći na intravenske i intermuskularne injekcije, infuzije, radiološke pretrage, crp, potrebe odlazaka na kontrolne preglede i izvođenje kontrolnih laboratorijskih pregleda vještakinja je iskazala kako upravo ti pregledi podrazumijevaju intravensku primjenu koja sama po sebi je nelagodna i invazivna metoda koja uključuje određenu mogućnost komplikacija, a koje ne bi bilo da nije došlo do štetnog događaja. Intenzitet straha koji je pretrpjela tužiteljica utvrdila je iskustveno uzimajući u obzir vrstu ozljeda koju je tužiteljica pretrpjela. Smanjenje životne aktivnosti je utvrdila temeljem tablice kojima utvrđuju smanjenje životne aktivnosti, dodajući kako što se tiče psihičkih posljedica u tom dijelu je nalaz dao vještak psihijatar i pretpostavlja da su one veće i uzrokuju smanjenje životne aktivnosti u većoj mjeri nego što je ona utvrdila uzimajući u obzir ginekološke ozljede. Na poseban upit pun. tuženika na koji štetni događaj se odnosi njezin nalaz da li na štetni događaj iz 3. ili 8. mjeseca 2017. iskazala je kako se odnosi na oba štetna događaja iz 3. i 8. mjeseca 2017.

27. Stalni sudski vještak dr. Nenad Horvat je iskazao kako u pogledu metodologije ocjena vrlo apstraktnih ljudskih medicinskih psihijatrijskih i pravnih pojmova treba naglasiti da ni jedna od ovih struka ne raspolaže matematički mjernim instrumentom kojim bi se objektivizirale ove prilično apstraktne, ali potpuno neupitne postojeće stvari koje spadaju u svakodnevno pa i posttraumatsko ljudsko iskustvo. Liječnici vještaci prisiljeni su sudu predočiti stvari koje pripadaju u njihovu struku u kojoj su vješti i u kojoj imaju iskustvo. Sve njegove procjene koje se ovdje dovode u pitanje donesene su na temelju brižljivog proučavanja kompletnog spisa, zatim na temelju detaljnog proučavanja raspoložive medicinske dokumentacije, zatim na temelju minucioznog psihijatrijskog pregleda tužiteljice i konačno na temelju njegovog nemalog kliničkog i forenzičnog iskustva. Nadalje, vještak je iskazao kako nakon brižljivog proučavanja cijelog predmeta, nakon preciznog psihijatrijskog dijagnosticiranja sadašnjeg stanja, na temelju usporedbe predmorbidnog i sadašnjeg stupnja funkcionalnosti tužiteljice te na temelju orijentacije da se osobe sa kroničnim posttraumatskim stresnim poremećajem ocjenjuju u rasponu 20-40% smanjenja životne aktivnosti, on se odlučio na upravo ovaj postotak. Napomenuo je i kako na tu ocjenu utječu ne samo dijagnoza nego vrsta, količina i intenzitet simptoma te dijagnoze, a konačno i odljev tih simptoma na svakodnevnu funkcionalnost tužiteljice. Ne manje važno i odjeci na terapijske intervencije utječu na procjenu eventualno trajnog smanjenja životne aktivnosti. Uzimajući sve ovo naprijed navedeno u obzir te uzimajući u obzir koja će sve ograničenja spomenuta psihijatrijska dijagnoza tužiteljici postavljati u budućnosti procijenio jeda se radi o trajnom smanjenju životnih aktivnosti za ¼, odnosno za 25 trajnih posto.

28. Stalna sudska vještakinja prof.dr.sc. Vesna Elveđi Gašparović pozvana je na Dopunu Nalaza i mišljenja s uputom kako se u obzir prilikom izrade Nalaza uzmu samo štetne posljedice iz predmetnog štetnog događaja od 2. kolovoza 2017. te je ista dostavila Dopunu Nalaza i mišljenja od 24. siječnja 2025. u kojoj navodi kako ostaje u cijelosti kod Nalaza i mišljenja prethodno dostavljenog sudu u pogledu intenziteta straha i boli i smanjenja životne aktivnosti te kako su u konkretnom slučaju ozljede koje je tužiteljica zadobila 2. kolovoza 2017. posljedica ponovljenog seksualnog nasilja te su po svojim kvalifikacijama opsežnije i teže od prethodno zadobivenih ozljeda te su značajno intenzivirale strah.

29. Rješenjem od 20. veljače 2025. sud je pozvao stalne sudske vještake da dostave objedinjeni nalaz i mišljenje.

30. Stalni sudski vještaci prof. dr. sc. Vesna Elveđi Gašparović, dr. Dražen Krištofić i mr.sc.dr. Nenad Horvat 12. studenog 2025. dostavili objedinjeni Nalaz i mišljenje u kojem se utvrđuje kako je tužiteljica trpjela fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju kumulativno 6 dana, srednjeg intenziteta kumulativno 12 dana, slabog intenziteta trajnog karaktera kumulativno 60 dana. Povremeni bolovi slabog intenziteta ulaze u pojačani napor. Navodi se i kako pri ocjeni pravične novčane naknade sud treba uzeti u obzir i nelagodu koju je tužiteljica trpjela za vrijeme liječenja. Vještaci zaključuju i kako je primarni strah imao intenzitet užasa odnosno strave te kvalitetu smrtnog straha i trajao je ukupno 30 minuta, a sekundarni strah tužiteljica je trpjela u jakom intenzitetu kroz sedam dana, od časa prijema u bolnicu do časa premještaja na psihijatrijski odjel, u srednjem intenzitetu kroz narednih devet dana tj. do trenutka otpusta s psihijatrijskog odjela, a u manjem intenzitetu kroz narednih 28 dana, do prve psihijatrijske kontrole. Nakon toga strah se ne gubi, nego ostaje povremen i promjenjiv i smatra se dijelom kliničke slike PTSP te se honorira kroz smanjenje životne aktivnosti. Nadalje, vještaci utvrđuju smanjenje životne aktivnosti trajno i to u opsegu od 25%, a povredu prava na ugled, čast i dostojanstvo utvrđuju u najvećem mogućem intenzitetu i trajno.

31. Na Objedinjeni Nalaz i mišljenje stalnih sudskih vještaka tužiteljica nije imala primjedbe, dok je tuženik ostao kod već iznesenih primjedbi.

32. Sud je prihvatio Nalaze i mišljenja stalnih sudskih vještaka iznesenih u pismenom i usmenom obliku, kao i objedinjeni Nalaz i mišljenje od 12. studenog 2025., jer smatra kako su isti vjerodostojni, objektivni i stručni te napravljeni sukladno stručnom znanju i dugogodišnjem iskustvu, a vještaci su argumentirano odgovorili na sva sporna pitanja. Također, vještaci su prilikom izrade nalaza i mišljenja koristili vjerodostojnu medicinsku dokumentaciju, a vještaci dr. Krištofić i dr. Horvat mišljenje su dali i nakon neposrednog pregleda i kontakta s tužiteljicom.

33. Primjedbe na nalaze i mišljenja u odnosu na to koju dokumentaciju su vještaci koristili te temeljem čega je utvrđen opseg i duljina trajanja fizičkih bolova, straha i izvršena procjena smanjenja životne aktivnosti te povreda prava na čast, ugled i dostojanstvo, sud smatra neosnovanim i paušalnim, jer je nedvojbeno kako su vještaci koristili medicinsku dokumentaciju čiju vjerodostojnost tuženik ničim nije osporio ni doveo u pitanje.

34. Također, u odnosu na primjedbu da je stalna sudska vještakinja prof. dr.sc. Elveđi Gašparović prilikom izrade Nalaza u obzir uzela i nasilni događaj između stranaka koji je prethodio predmetnom štetnom događaju, sud je pozvao u tom dijelu vještakinju na Dopunu Nalaza te se u istoj vještakinja očitovala i odgovorila na primjedbu tuženika, a koju Dopunu Nalaza i mišljenja i sud prihvaća.

35. S obzirom na sve navedeno, sud utvrđuje kako je tužiteljici nastala šteta u vidu povrede prava osobnosti koja je u uzročno-posljedičnoj vezi s ponašanjem tuženika za koje je isti proglašen krivim u kaznenom postupku.

36. Kako je nesporno tuženik proglašen krivim radi počinjenja kaznenog djela protiv spolne slobode - teškim kaznenim djelom protiv spolne slobode, silovanjem opisano u čl. 154. st. 2. u svezi st. 1. toč. 1. i 3. KZ/11, u svezi čl. 153. st. 1. KZ/11 u svezi čl. 152. st. 1. KZ/11, nedvojbeno je utvrđena njegova odgovornost za štetu nastalu tužiteljici tim kaznenim djelom, sukladno odredbi čl. 1045. st.1. ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23; dalje u tekstu ZOO).

37. S obzirom na utvrđenja iz nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještaka te Objedinjenog Nalaza i mišljenja, sud utvrđuje kako je tužiteljica nedvojbeno pretrpjela takvu povredu prava osobnosti, čija težina opravdava dosuđivanje pravične novčane naknade, sve sukladno čl. 1100. ZOO-a.

38. Naime, u konkretnom slučaju, sud utvrđuje da težina povrede i okolnosti slučaja, posebice podmuklost i okrutnost samog izvršenja kaznenog djela, opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade smislu čl. 1100. st. 1. ZOO.

39. Nedvojbeno je tužiteljica uslijed kaznenog djela silovanja kao žrtva pretrpjela povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast i dostojanstvo, kao i uslijed pretrpljenog straha i smanjenja životne aktivnosti.

40. Nasilje nad tjelesnim i duševnim integritetom osobe, a osobito silovanje kao jedan od najtežih oblika tog nasilja, protivno je moralnim načelima i beziznimno predstavlja povredu osobnih prava svakog tko je takvom nasilju bio izložen, a u konkretnom slučaju, tužiteljica je zadobila i tjelesne ozljede u vidu prijeloma nosne kosti bez pomaka, višestruka natučenja glave i tijela, natučenje oba oka, krvne podljeve i otok obje očne duplje i krvne sufuzije spojnice oba oka. Također, vještaci su utvrdili kako je tužiteljica pretrpjela primarni strah koji je imao intenzitet užasa odnosno strave te da se po kvaliteti radilo o smrtnom strahu kao i da joj je trajno povrijeđeno pravo na ugled, čast i dostojanstvo u najvećem mogućem intenzitetu.

41. S obzirom na sve navedeno te uzevši u obzir objektivna utvrđenja iz Objedinjenog nalaza i mišljenja medicinskog vještaka dr. Dražena Krištofića, mr.sc.dr.med. vještaka Nenada Horvata te prof.dr.sc. vještakinje Vesne Elveđi Gašparović, sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti za pretrpljene fizičke bolove u iznosu od 1.800,00 eura, s naslova pretrpljenog straha u iznosu od 5.000,00 eura, s osnova duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti od 25% u iznosu od 6.636,14 eura, a s osnove povrede prava osobnosti na duševno zdravlje zbog povrede časti, ugleda i dostojanstva nastalih kao žrtvi kaznenog djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa u iznosu od 19.908,42 eura, dakle, tužiteljici je sveukupno dosuđena pravična novčana naknada u ukupnom iznosu od 33.344,56 eura, sve sukladno čl. 1100. st. 1. ZOO-a i čl. 1102. ZOO-a.

42. Prilikom određivanje visine pravične novčane naknade radi povrede prava osobnosti, sud se vodio Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Su-1331-VI/02 i 1372-11/02 te Izmjenama Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade prihvaćenih na sjednici Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: SU-IV-47/2020-5 od 05. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020.

43. Međutim, prema shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002. navedeni Orijentacijski kriteriji ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade, već valja uvijek imati na umu sve okolnosti slučaja. Stoga je i u konkretnom slučaju, pri određivanje pravične novčane naknade sud uzeo u obzir sve okolnosti počinjenog kaznenog djela i štetne posljedice koje zbog istog tužiteljica trpi , a posebice vodeći računa da je, kako to navodi vještak mr.sc.dr.med. Horvat „djelo počinjeno tako da se na najgrublji mogući načina atakira na tjelesni i psihički integritet žrtve, da se izazove najveće moguće poniženje, da se zgazi svaka trunka njezinog dostojanstva i da je se kompletno obeščasti.“

44. Odluka o zateznim kamatama temelji se na čl. 29. st. 1. ZOO-a te je tuženik uz glavnicu dužan tužitelju naknaditi i zatezne kamate.

45. Prema čl. 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pismenog zahtjeva ili tužbe osim ako je šteta nastala nakon toga, stoga temeljem čl. 1103. ZOO-a zatezne kamate na dosuđenu naknadu neimovinske štete teku od dana podnošenja pismenog zahtjeva tj. postavljanja imovinsko -pravnog zahtjeva u kaznenom postupku.

46. Iz spisa predmeta broj: K-27/17 koji se vodio pred Županijskim sudom u Varaždinu vidljivo je kako je tužiteljica kao oštećenik u navedenom predmetu podnijela imovinskopravni zahtjev 20. prosinca 2017., stoga i zatezne kamate na dosuđenu neimovinsku štetu teku od 21. prosinca 2017. do isplate.

47. Odluka o troškovima temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a te obzirom da je tužiteljica uspjela u parnici u cijelost, tuženik je istoj dužan naknaditi priznate troškove postupka u cijelosti.

48. Troškovi postupka odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad za rad odvjetnika (Narodne novine 126/22, dalje: Tarifa) i obuhvaćaju trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura, sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife, zastupanja na ročištu 17. ožujka 2022. u iznosu od 500,00 eura, sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife zastupanja na ročištu 16. svibnja 2022. u iznosu od 250,00 eura, sukladno Tbr. 9. toč. 3. Tarife, zastupanja na ročištu 14. rujna 2022. u iznosu od 500,00 eura, sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, zastupanja na ročištu 14. studenog 2022. u iznosu od 500,00 eura, sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, zastupanja na ročištu 16. siječnja 2023. u iznosu od 500,00 eura, sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, zastupanja na ročištu 14. ožujka 2023. u iznosu od 500,00 eura, sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, sastava podneska od 31. listopada 2024. u iznosu od 1.000,00 eura, sukladno Tbr. 8. toč. 4. Tarife, zastupanja na ročištu 7. studenog 2024. u iznosu od 1.000,00 eura, sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife zastupanja na ročištu 16. siječnja 2025. u iznosu od 1.000,00 eura, sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, zastupanja na ročištu 13. siječnja 2026. u iznosu od 1.000,00 eura, sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, sve s pripadajućim pdv-om po stopi od 25% odnosno sveukupno u iznosu od 9.062,50 eura.

49. Sud je odbio zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka za sastav podneska od 7. srpnja 2020., jer isti tužiteljica poziva sud donijeti presudu zbog ogluhe, što nije trošak potreban za vođenje postupka, kao ni trošak odgovora na žalbu, jer se također radi o trošku potrebnom za vođenje parnice. Isto tako, sud je odbio zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava podneska od 1. prosinca 2025., jer istim tužiteljica požuruje postupanje suda, što također nije trošak potreban za vođenje postupka koji bi bila dužna naknaditi protivna strana. S obzirom na navedeno, odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka za iznos od ukupno 1.000,00 eura.

50. S obzirom na sve izneseno, presuđeno je kao u izreci ove presude.

Prelog, 26. veljače 2026.

Sutkinja:

Nina Markulija

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana primitka iste, putem ovog suda na županijski sud, pismeno u tri istovjetna primjerka.

O tome obavijest:

1. Tužiteljica po punomoćnicima

2. Tuženik po punomoćniku