Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-90/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Igora Pavlica i Darija Lokasa, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdadrović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog PV, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Kv-157/2025-11, K-130/2025 od 16. prosinca 2025., u sjednici održanoj 26. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog PV kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem poslovnog broja: Kv-157/2025-11, K-130/2025 od 16. prosinca 2025. Općinski sud u Čakovcu je, na temelju čl. 98. u svezi s čl. 123. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12

– odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13,152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 i 72/25 dalje ZKP/08-25), prema okrivljenom PV, produljio mjere opreza i to na temelju čl. 98. st. 2. toč. 4. ZKP/08-25, zabranom približavanja oštećenoj KV, na razdaljinu bližu od 100 (sto) metara, na temelju čl. 98. st. 2. toč. 5. ZKP/08-25 zabranom uspostavljanja ili održavanja veze sa oštećenom KV te na temelju čl. 98. st. 2. toč. 9. ZKP/08-25, zabranom uhođenja ili uznemiravanja oštećene KV, koje su mu određene pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Čakovcu broj Kv-119/2025-26 od 1. kolovoza 2025.

1.1. Na temelju čl. 98. st. 7. ZKP/08-25 navedene mjere opreza mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti presude ili do upućivanja na izdržavanje kazne zatvora.

1.2. Na temelju čl. 98. st. 1. ZKP/08-25 okrivljeni PV je upozoren da će se u slučaju nepridržavanja izrečenih mjera opreza one zamijeniti istražnim zatvorom.

1.3. Na temelju čl. 100. toč. 2. ZKP/08-25 navedene mjere opreza izvršavati će Policijska uprava međimurska.

2. Protiv tog rješenja žalbu podnosi okrivljeni PV osobno zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava (pravilno povrede kaznenog zakona), s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se mjere opreza ukinu, odnosno na način da se iste ukinu u dijelu u kojem mu je zabranjena komunikacija putem e-maila i SMS-a sa žrtvom, a vezano za zajedničku mldb. djecu u redovitim i izvanrednim roditeljskim situacijama.

3. Prije održavanja sjednice spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledavanje, koje je podneskom broj KŽ-DO-110/2026-3 od

25. veljače 2026. isti vratilo.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prije svega, okrivljenik nije u pravu kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka čije ostvarenje u bitnom nalazi u tome da mjere opreze u izreci pobijanog rješenja nisu precizno i jasno opisane, te da je njihov sadržaj u proturječju sa obrazloženjem pobijane odluke, čime sadržajno očito upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08-25.

5.1. Konkretno, okrivljenik smatra da izreka pobijanog rješenja ne definira sadržaj njegovog dopuštenog ponašanja posebice glede mogućnosti komunikacije sa žrtvom putem e-maila i SMS-a vezano za pitanja koja se odnose na njihovu zajedničku djecu, a što je u proturječju i sa obrazloženjem pobijane odluke u dijelu gdje sud utvrđuje da komunikacija između roditelja u svezi djece mora postojati.

5.2. Suprotno žalitelju, sadržaj mjera opreza u izreci pobijanog rješenja je određen na potpuno jasan i konkretan način, s time da je sud prvog stupnja u toč. 8. obrazloženja pobijane odluke iznio jasne, određene, neproturječne razloge i po stavu ovog žalbenog suda dostatne razloge zašto smatra da predmetne mjere opreza nisu nespojive s redovnim izvršavanjem zajedničkih roditeljskih dužnosti, pri čemu pravilno uočava da iste do sada ni na koji način nisu sprječavale okrivljenika u ostvarivanju kontakata sa svojom malodobnom djecom.

5.3. Stoga žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka u navedenom pravcu nije prihvaćena.

6. Okrivljenik uvodno u žalbi naznačuje i žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona, koju, međutim, u njezinom daljnjem tekstu ne konkretizira niti posebno obrazlaže, s time da je povodom njegove žalbe, a sukladno ovlaštenju iz čl. 494. st. 4. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13,152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26, dalje ZKP/08-26), pobijano rješenje ispitano i po službenoj dužnosti, te nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud ostvario neku od povreda taksativno navedenih u citiranoj odredbi, pa tako niti da bi na štetu žalitelja povrijedio kazneni zakon.

7. Što se tiče žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik ostvarenje te žalbene osnove suštinski argumentira time da se do sada , i to u razdoblju duljem od 5 mjeseci u svemu pridržavao izrečenih mjera opreza, te da u međuvremenu nije počinio nikakvo kazneno djelo, a što utvrđuje i sam prvostupanjski sud, međutim, i pored toga smatra da i nadalje postoji opasnost od ponavljanja djela, a kakav zaključak temelji na činjenici da je nepravomoćno proglašen krivim za počinjenje više kaznenih djela na štetu bivše supruge i djeteta, dakle, na apstraktnoj pretpostavci, a što je nedopustivo, budući da se zaključci suda o postojanju takve opasnosti moraju temeljiti na aktualnim i konkretnim činjenicama. Uz to žalitelj smatra da sud prvog stupnja samo mehanički produljuje predmetne mjere opreza, bez ikakve prilagodbe novonastalim okolnostima.

7.1. Vezano za takve žalbene navode, ovaj žalbeni sud prije svega primjećuje da okrivljenik nije u pravu kada u žalbi tvrdi da prvostupanjski sud svoj zaključak o opasnosti od ponavljanja djela temelji isključivo na činjenici da je nepravomoćno proglašen krivim za počinjenje kaznenih djela na štetu bivše supruge KV (ranije PV), odnosno, na apstraktnoj pretpostavci.

7.2. Naime, prvostupanjski o postojanju posebne istražno zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08-25, pored prethodno navedene činjenice da je nepravomoćno proglašen krivim za počinjenje više kaznenih djela na štetu bivše supruge i djeteta, a što na razini osnovane sumnje upućuje da je počinio i ta kaznena djela, između ostalog i isto kazneno djelo (prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11) za kakvo se tereti i u ovom postupku i to na štetu iste žrtve (bivše supruge KV (ranije PV)), pri čemu je sud prvog stupnja imao u vidu i duljinu inkriminiranog razdoblja (od lipnja 2015. do travnja 2022.) u kojem je ista ostvario, te da je kazneno djelo za koje je osnovano sumnjiv u ovom predmetu počinio u vrijeme kada su na snazi bile mjere opreza izrečene mu u tom postupku, koje je na taj način prekršio, a što i po stavu ovog žalbenog suda ukazuju na vrlo visok stupanj kriminalne volje, upornosti i ustrajnosti žalitelja u protupravnom ponašanju prema žrtvi, od kakvog ponašanja ga nije odvratilo ni donošenje spomenute nepravomoćne presude kojom je proglašen krivim zbog počinjena više kaznenih djela na štetu iste žrtve, kao niti činjenica da su na snazi bili mjere opreza donesene u tom postupku.

7.3. Navedene okolnosti, kada se sagledaju u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti i po stavu ovog žalbenog suda predstavljaju osobite okolnosti koje upućuju na vrlo visok stupanj realne i objektivno predvidive bojazni da bi žalitelj mogao ponoviti isto ili slično kazneno djelo, odnosno ostvariti teže kazneno djelo kojim prijeti žrtvi, te u svemu, a suprotno žalitelju, opravdavaju zaključak prvostupanjskog suda da je u ovom slučaju radi otklanjanja takve opasnosti nužno produljiti mjere opreza pobliže taksativno navedenih u izreci pobijanog rješenja, naročito kada se ima u vidu činjenica da je žalitelj kazneno djelo za koje je osnovano sumnjiv u ovom predmetu počinio unatoč tom što su u to vrijeme bile na snazi mjere opreza koje su mu bile izrečene u prethodno spomenutom kaznenom postupku u kojem je nepravomoćno proglašen krivim za počinjenje više kaznenih djela na štetu iste žrtve.

7.4. Što se tiče žalbenih navoda kojima okrivljenik sugerira da je takav zaključak u proturječju s obrazloženjem pobijanog rješenja u dijelu gdje sud prvog stupnja utvrđuje da se u razdoblju duljem od 5 mjeseci u svemu pridržavao izrečenih mjera opreza, te da u međuvremenu nije počinio nikakvo kazneno djelo, ovaj žalbeni sud uočava da žalitelj pogrešno tumači značaj koji prvostupanjski sud daje tim činjenicama.

7.5. Naime, iz cjelokupnog obrazloženja pobijane odluke jasno proizlazi da prvostupanjski sud na temelju tih činjenica ne zaključuje da je u međuvremenu prestala egzistirati posebna istražno zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08 -25 (opasnost da bi žalitelj mogao ponoviti ista ili slična kaznena djela, odnosno ostvariti teže kazneno djelo kojim prijeti), već sasvim suprotno tome, na temelju tih činjenica zaključuje da mjere opreza ostvaruju svoj cilj i da ih je stoga, imajući na umu sve ranije navedene okolnosti, naročito činjenicu da je žalitelj kazneno djelo za koje je osnovano sumnjiv u ovom predmetu počinio unatoč tom što su u to vrijeme bile na snazi mjere opreza koje su mu bile izrečene u prethodno spomenutom kaznenom postupku u kojem je nepravomoćno proglašen krivim za počinjenje više kaznenih djela na štetu iste žrtve, nužno produljiti.

8. Naposljetku, valja primijetiti da je okrivljeni u pravu kada u žalbi primjećuje da je prvostupanjski sud pobijano rješenje izradio i dostavio strankama izvan rokova propisanih odredbama ZKP/08-25 (u svezi čega valja dodatno primijetiti kako se i mjerama opreza, premda se radi o blažim mjerama u odnosu na istražni zatvor, također ograničavaju određena temeljna prava i slobode pojedinca, tako da je i u tim predmetnima nužno žurno postupanje), međutim, po stavu ovog žalbenog suda time, za sada, nije dovedena u pitanje učinkovitost pravnog lijeka, a kako to u žalbi sugerira okrivljenik.

9. Budući da žalba okrivljenika nije osnovana, a kako nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud za mladež ostvario neku od povreda na čije postojanje žalbeni sud sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08-26 pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08-26 odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Varaždinu 26. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke