REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-505/2023-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Martini Sučević, u pravnoj stvari tužitelja ĐZ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marija Jukić Jurišić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranja d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 22694857747 , kojeg zastupa punomoćnica Dajana Čepo, odvjetnica u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. siječnja 2026., u prisutnosti tužitelja i odvjetničke vježbenice NZ u zamjenu za punomoćnicu tužitelja Mariju Jukić Jurišić i zamjenika punomoćnika tuženika SZ, **.**.2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranju d.d. isplatiti tužitelju ĐZ na ime naknade neimovinske i imovinske štete iznos od 3.815,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 6.3.2023. pa do isplate po stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranju d.d. naknaditi tužitelju ĐZ troškove parničnog postupka u iznosu od 2.325,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 26.2.2026. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana .

III. Odbija se zahtjev tužitelja ĐZ za naknadu daljnjih troškova parničnog postupka u iznosu od 125,00 eura, kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženika Euroherc osiguranja d.d. za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.550,00 eura, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 31.8.2022. zadobio ozljedu na radu kod poslodavca Hrvatska Pošta d.d. prilikom premještanja službenog mopeda iz dvorišta na javnu površinu (pločnik ispred poštanskog ureda u Biogradu na moru). Navodi da je pokušao moped postaviti na nogare kako bi ga ostavio parkiranog dok posloži poštu za dostavu i pri tome mu je noga proklizala, a on izgubio ravnotežu zbog čega mu se pomaknula i desna ruka s mopeda nakon čega mu je moped prikliještio desnu šaku o vanjsku stranu dvorišnog zida. Sukladno zakonskim odredbama poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti, a prema općim propisima obveznog prava. Odgovornosti se može osloboditi samo kada šteta potječe od više sile, radnje oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. Kako ovdje nije ispunjen niti jedan od navedenih uvjeta jer je tužitelj posao obavljao na uobičajen način i pažljivo i kako je ozljeda tužitelja nastala za vrijeme rada, postoji odgovornost poslodavca pa samim time i tuženika kod kojega je poslodavac tužitelja osigurao odgovornost iz djelatnosti prema vlastitim djelatnicima, za naknadu štete. S obzirom na navedeno tužitelj je tuženiku podnio odštetni zahtjev dana 6.3.2023., a tuženik mu je otklonio odštetni zahtjev kao pravno neosnovan jer temeljem priležeće dokumentacije nije moguće nedvojbeno utvrditi da je šteta nastala na opisani način u prijavi štete, kao i da šteta nije nastala kao posljedica pogreške ili propusta poslodavca. Navodi da je rta odluka je neosnovana u cijelosti s obzirom da osiguranik tuženika kao poslodavac odgovara tužitelju za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti, a prema općim propisima obveznog prava. Tužitelj se javio u Ortopediju-hitnu ambulantu specijalne bolnice za ortopediju Biograd na moru gdje su mu dijagnosticirali ozljedu: Fractura subcapti ossis MC V manus dex. Navodi da mu je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje jer je prilikom priklještena ruke o zid osjetio jaku bol u desnoj šaci, oblio ga je hladni znoj, a ruka mu je odmah otekla te je trpio dugotrajne i intenzivne bolove i strah. Napravljena mu je u bolnici repozicija i stavljena longeta na ruku te je morao mirovati, držati ruku na povišenom i uzimati analgetike protiv bolova. Zbog bolova u ozlijeđenoj ruci na palpaciju i kretnje tužitelju je napravljena repozicija Jahssovim manevrom i promijenjena imobilizacija. Unatoč provedenom liječenju i provedenoj fizikalnoj terapiji kod tužitelja su zaostali bolni i ograničeni pokreti u desnoj ruci uz nemogućnost formiranja u potpunosti desne šake uslijed čega trpi duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti. Tužitelju je tijekom liječenja trebala tuđa pomoć za obavljanje svakodnevnih poslova. Predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.900,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od podnošenja odštetnog zahtjeva 6.3.2023. te naknaditi tužitelju troškova parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da ne osporava da je sa poslodavcem tužitelja imao sklopljenu Policu osiguranja od odgovornosti. Sastavni dio Police su i Uvjeti za osiguranje izvanugovorne odgovornosti. Tuženik osporava sve navode tužbe. Posebice se osporavaju navodi na koji način je nastala ozljeda tužitelja. Budući da je dinamika ozljeđivanja nepoznata, o čemu ovisi primjena materijalnog prava, konkretno Đ, tuženik smatra da je potrebno prvenstveno utvrditi na koji način je tužitelj ozlijeđen. Tuženik smatra da se ima osloboditi odgovornosti za štetu pozivom na odredbu čl. 4. st. 1. t. 1. Uvjeta budući da je šteta uzrokovana grubom nepažnjom tužitelja, odnosno prema čl. 4. st. 1. t. 7. radnjom samog tužitelja. Navodi da tužitelj nije dostavio dokaz da mu je ozljeda nastala kao posljedica ozljede na radu. U odnosu na visinu zahtjeva, tuženik osporava istu smatrajući da je ista previsoko odmjerena imajući u vidu težinu povrede i okolnosti slučaja. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja i obvezati tužitelja da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka.

3. Tužitelj je podneskom od 23.6.2025. postavio konačni tužbeni zahtjev na način da traži da sud naloži tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.815,00 eura s osnove naknade imovinske štete i neimovinske štete sa zateznim kamatama od 6.3.2023. uz naknadu troškova parničnog postupka.

4. Tuženik se djelomičnom povlačenju tužbe nije protivio, stoga se u smislu odredbe čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 12/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 144/22., i 155/23. u daljnjem tekstu: ZPP) smatra da je na isto pristao. Tuženik se na ročištu od 13.1.2026. protivio preinaci tužbe koja se odnosi na kvalifikatornu okolnost naruženja navodeći da takav zahtjev nije bio postavljen u tužbi niti do zaključenja prethodnog postupka. Međutim, za ukazati je da je naruženje kvalifikatorna okolnost odnosno mjerilo koje utječe samo na visinu tužbenog zahtjeva. Unatoč tome, sve i kada bi konkretna situacija bila preinaka tužbe, valja ukazati da se u predmetnom slučaju u smislu odredbe čl. 190. st. 4. ZPP smatra se da postoji pristanak tuženika na preinaku. Naime, tužitelj je specificirao svoj zahtjev podneskom od 23.6.2025., koji je tuženik zaprimio 18.7.2025., te se tuženik istom nije protivio sve do ročišta od 13.1.2026., iako je prethodno održano i ročište 4.9.2025.

5. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u svu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis, zatim proveo je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za ortopediju i traumatologiju prof. dr. sc. Miljenku Franiću, te je proveo dokaz saslušanjem svjedoka RZ i EZ, kao i saslušanjem tužitelja kao stranke.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i imovinske štete s osnove pružene tuđe pomoći i njege zbog štetnog događaja koji se dogodio 31.8.2022.

7. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija tuženika i te nastanak ozljede.

8. Sporno ja je dinamika štetnog događaja, odgovornost tuženika, a posljedično i visina potraživanja tužitelja.

9. Uvidom u rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje Klasa:

UP/I-502-03/22-02/378, Urbroj: 338-13-02-22-03 od 6. lipnja 2023. ovaj sud je utvrdio da je tužitelju priznata ozljeda na radu u vezi s predmetnim štetnim događajem od 31.8.2022.

10. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je bio zaposlen u Hrvatskoj pošti te je vršio dostave vozeći motor. Navodi da motor ima u malom prstu i 23 godine iskustva, s tim da se i u privatno vrijeme vozi na motoru. Navodi da je tog jutra kada se štetni događaj dogodio padala kiša te je motor bio posve mokar. Ujedno su na njemu bili paketi i košare, te je bio velike težine. Počeo je s radnjom dizanja nožice da bi mogao sjesti na njega, međutim noga mu je na nožici proklizala te mu je motor pao na ruku. Navodi da je bio obučen za rad na siguran način, a u postupanju je postupio u svemu kako je trebao. Navodi da ne postoji garaža, već su svi motori na otvorenom, a zamjenski motor nekad imaju, a nekad nemaju, kada ga ima čekaju na njegovu dostupnost 2-3 sata. Ne sjeća se je li toga dana bilo zamjenskog motora. Toga dana 31.8.2022. motor mu je prignječio ruku te je potom otišao na Hitnu ortopediju. Pojašnjava da kada je motor pao, njega je prignječio uza zid. U situacijama kada pada kiša ne postoje zaštitne rukavice, jedino dobiju kabanicu. Jedan kolega je vidio ovaj događaj. Nije od poslodavca dobio nikakvu naknadu ovog događaja. Do sada ni je imao ozljede te ruke. Navodi da su mu u bolnici krivo stavili longetu pa mu prst danas ide ukoso. Riječ je o desnoj šaci. Kod kuće mu je pomagala supruga budući da sa desnom rukom ni je mogao održavati vlastitu higijenu, pripremati jela, nije mogao niti voziti motor, nije mogao obavljati kupnju potrepština noseći vrećice iz dućana. Lijevom rukom piše, a sve drugo radi sa desnom rukom. Primjerice na motoru je zadnja kočnica na desnoj strani.

11. Iz iskaza svjedoka RZ proizlazi da je isti bio nadređeni tužitelju koji ga je nakon štetnog događaja nazvao i rekao da mu je motor prignječio ruku te da ide na hitnu. Rekao mu je da se pripremao za dostavu i da mu je motor kliznuo na ruku. Ističe da je motor bio ispravan, te navodi kako se tužitelj u opisu svog posla svakodnevno služio tim istim motorom. Misli da se štetni događaj dogodio u dvorištu poštanskog ureda, a moguće je da se dogodilo i na javnoj površini.

12. Iz iskaza svjedoka EZ da je isti kao tadašnji radnik HP – Hrvatska pošte d.d. da je isti ispuni formular temeljem izjave kontrolora koji je tada bio i stručnjak zaštite na radu. Sjeća se da je kontrolor rekao da se štetni događaj dogodio u dvorištu pošte.

13. Sud je prihvatio iskaze svjedoka i tužitelja jer su iskazivali međusobno suglasno, uvjerljivo i životno. Iz njihovih suglasnih iskaza utvrđeno je da se dana 31.8.2022. dogodio štetni događaj na način kako je to opisao tužitelj i to da je počeo s radnjom dizanja nožice da bi mogao sjesti na motor, međutim noga mu je na nožici proklizala te mu je motor pao na ruku.

14. U konkretnoj pravnoj stvari na pitanje odgovornosti primjenjuje odredba čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ br. 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18 u daljnjem tekstu: ZZR) kojom je propisana odgovornost poslodavca radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu i profesionalnom bolešću po načelu objektivne odgovornosti. Sukladno stavku 2. istog članka poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

15. Prema tome, na poslodavcu je teret dokaza da je šteta tužitelju nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu, a što se primjenjuje na ovdje tuženika budući da je poslodavac tužitelja kod njega imao ugovorenu policu osiguranja od odgovornosti.

16. Međutim, iako tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je tužitelj sam svojom nepažnjom doprinio šteti, iz provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da bi tužitelj doprinio šteti uslijed čega bi došlo do umanjenja ili oslobođenja poslodavca, pa posljedično i tuženika od odgovornosti za štetu.

17. Slijedom navedenog, poslodavac tužitelja je odgovoran za nastanak štetnog događaja i nastalu štetu čija odgovornost je objektivne prirode na temelju odredbe čl. 25. st. 1. ZZR, a tuženik odgovara umjesto poslodavca kao osiguratelj na temelju sklopljene police osiguranja od odgovornosti, koja činjenica nije među strankama sporna.

18. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku izv.prof.dr.sc. Miljenku Franiću spec. ortopedu i traumatologu iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da je tužitelju uslijed štetnog događaja postavljena dijagnoza: lom V metakarpalne kosti desne šake. Po ozljeđivanju tužitelja provedeno je adekvatno liječenje po ortopedu i fizijatru te je provedena fizikalna terapija. Nošena je imobilizacija na desnoj podlaktici i šaci.

19. Nadalje, vještak je naveo da se zdravstveno stanje tužitelja stabilizirano 21.11.2022. Navodi da trajne posljedice navedenih ozljeda smanjuju opću i radnu sposobnost tužitelja za 3% i u tom će postotku morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu i radu. U pogledu straha, tzv. primarni strah koji se javio prilikom tjelesnog ozljeđivanja bio je vrlo intenzivan i kratkotrajan. Takozvani sekundarni strah koji je proistekao iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica jačeg intenziteta je bio prisutan 2 dana, srednjeg intenziteta 10 dana, slabijeg intenziteta 20 dana. Fizičku bol jakog intenziteta imao je 3 dana, srednje jakog intenziteta trajanja 15 dana, a manjeg intenziteta trajanja još naredn ih 30 dana. Daljnji povremeni bolovi su trajne prirode i uključeni su u pojačane napore. Tuđu pomoć i njegu trebao je po 2 sata dnevno kroz 30 dana liječenja. U narednom periodu od 30 dana bila je potrebna pomoć druge osobe u prosjeku od 1 sat dnevno (pomoć kod održavanja osobne higijene, oblačenja, odlaska kod liječnika te na fizikalnu terapiju, odlaska u trgovinu, kućanskih poslova itd.). Naruženje slabijeg stupnja je zaostalo obzirom na zaostalu „kvrgu“ iznad V MC kosti desne šake.

20. Stranke nisu imale prigovore na nalaz i mišljenje vještaka. Ovaj sud je nalaz i mišljenje vještaka izv.prof.dr.sc. Miljenka Franića u cijelosti ocijenio vjerodostojnim jer je dan stručno, razumljivo i objektivno.

21. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da je tužitelju uslijed štetnog događaja, povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a čime mu je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. u vezi čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, dalje: ZOO)). Po mišljenju ovog suda, utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100. st. 1. ZOO). U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane (isprepletene) oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi i koje je utvrdio vještak i to fizičke boli, strah, naruženje te smanjenje životne aktivnosti. One su u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

22. Uzimajući u obzir zadobivene ozljede u štetnom događaju, trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova i straha, kao i činjenicu da je naruženje lakšeg stupnja i da je uočljivo trećim osobama samo ponekad, sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za nastalu neimovinsku štetu u iznosu od 3.500,00 eura, a koji iznosi se odnose na kvalifikatorne okolnosti – 1.400,00 eura mu pripada zbog pretrpljenih bolova, 1.100,00 eura za pretrpljeni strah, 500,00 eura mu pripada zbog duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti od 3% te 500,00 eura zbog naruženja.

23. Sud je u odmjeravanju visine neimovinske naknade štete vodio računa o svim okolnostima slučaja, ali i o značenju povrijeđenog dobra i cilju kome služi naknada, kao i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom, pa je s obzirom na težinu i vrstu povrede i svih drugih okolnosti slučaja, zaključio da taj iznos predstavlja primjereno zadovoljenje u smislu navedenog propisa. Pri tome je uzeo u obzir pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2020. prema kojem su iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade za neimovinsku štetu povećani za 50%, a koje se primjenjuje od dana njegovog prihvaćanja (15. lipnja 2020.) i koje obvezuje ovaj sud sukladno odredbi čl. 40. st. 2. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj: 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19 i 130/20), kao i visok stupanj inflacije u razdoblju od lipnja 2020. do prosinca 2025.

24. Na temelju odredbe čl. 1095. st. 1. i čl. 1089. st. 2. ZOO tužitelju za 90 sati nestručne tuđe pomoći pripada zatraženi iznos od 315,00 eura. O cijeni sata tuđe pomoći sud je odlučio prema slobodnoj ocjeni sukladno odredbi čl. 223. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 12/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. , 70/19., 80/22., 144/22., i 155/23. u daljnjem tekstu: ZPP) u zatraženom iznosu od 3,50 eura po satu jer je to cijena sata koja sasvim sigurno ne prelazi neto cijenu sata tuđe nestručne pomoći u Sv. Filipu i Jakovu, mjestu prebivališta tužitelja.

25. Prema tome, uzimajući u obzir da je ovaj sud utvrdio da tužitelju pripada iznos od 3.500,00 eura s osnove neimovinske štete te iznos od 315,00 eura s osnove imovinske štete, tužitelju pripada ukupan iznos od 3.815,00 eura.

26. Sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO tužitelj ostvaruje pravo na zatezne kamate, koje temeljem čl. 1103. ZOO na neimovinsku štetu teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. S obzirom da je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora 3.3.2023., kamate potražuje od 6.3.2023., na dosuđeni iznos kamate teku od navedenog dana.

27. U pogledu zateznih kamata za iznos imovinske štete valja primijeniti odredbu čl. 1086. ZOO kojom je propisano da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. Budući da je tužitelju tuđa pomoć i njega pružana nakon štetnog događaja od 31.8.2022., a bila mu je potrebna u trajanju od 60 dana, ovaj sud je utvrdio da je 6.3.2023. (od kojeg dana traži zatezne kamate) ta tražbina tužitelja nedvojbeno dospjela, pa tužitelju pripadaju zatezne kamate na tu imovinsku štetu kako je zatražio u tužbi.

28. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao pod toč. I. izreke ove presude.

29. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. st. 1., čl. 155. st. 1. ZPP, te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, u daljnjem tekstu: Tarifa).

30. Tužitelju je priznat trošak za sastav odštetnog zahtjeva od 200,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 32.1. Tarife, sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 7.1. Tarife , sastav šest podneska od 7.9.2023., 12.2.2024., 18.10.2024., 9.5.2024., 13.5.2025. i 23.6.2025. svaki u zatraženom iznosu od 50,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 8.4. Tarife , zastupanje na ročištima od 5.2.2024., 15.10.2024. i 13.1.2026. svako u iznosu od 200,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 9.1. Tarife te zastupanje na ročištu od 4.9.2025 u iznosu od 100,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 9.4. Tarife, kao i trošak zastupanja na ročištu na kojem se presuda objavljuje u iznosu od 100,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 9.3. Tarife. Tužitelju nije priznat daljnji trošak od 100,00 eura uz pripadajući PDV, odnosno iznos od 125,00 eura za zastupanje na ročištu od 4.9.2025. jer se na istom nije raspravljalo o glavnoj stvari već su stranka suglasno predložile odgodu ročišta radi pokušaja mirenja.

31. Prema tome, tužitelju je priznat trošak od 1.875,00 eura kojem iznosu valja pribrojiti plaćeni predujam za medicinsko vještačenje u iznosu od 300,00 eura i troškove pristupa svjedoka na ročište u iznosu od 150,00 eura stoga mu ukupno pripada trošak u iznosu od 2.325,00 eura.

32. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao pod toč. II. i toč. III. izreke ove presude.

33. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO).

34. Tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.550,00 eura je odbijen jer je isti u cijelosti izgubio spor, stoga na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka.

35. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod toč. IV. izreke ove presude.

U Zagrebu 26. veljače 2026.

Sutkinja:

Martina Sučević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem e-komunikacije ili pisano u 4 primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku