REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-3613/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Ani Santini Gazilj, u pravnoj stvari tužitelja VŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Lipovšćak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Lipovšćak i partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika EOS MATRIX d.o.o., OIB 76674680107, Horvatova ulica 82, Zagreb, radi ovrhe - spora, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 21. siječnja 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Tamare Pavičić - odvjetnice i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 26. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava tužitelja kao ovršenika po osnovi zahtjeva za izravnu naplatu od 8. travnja 2024. godine podnesenog Financijskog agenciji temeljem osnove – Zadužnice ovjerene od strane javnog bilježnika Željke Horvat Pernar iz Zagreba, broj ovjere: OV-3812/2003, 27. ožujka 2003. godine.

II Nalaže se tuženiku EOS MATRIX d.o.o., Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107 naknaditi tužitelju VŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je naslovni sud, povodom prijedloga tužitelja od 30. travnja 2024. radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, zaključkom od 5. lipnja 2024. godine posl. br. Ovr-1701/2024 uputio ovdje tužitelja da pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim u postupku izravne naplate pokrenutim temeljem Zadužnice ovjerene od javnog bilježnika Željka Horvat Pernar, Zagreb pod posl. br. OV-3812/03 (dalje u tekstu: Zadužnica). Tužitelj navodi da je tuženik 25. siječnja 2021. godine prvi puta predao Zahtjev za izravnu naplatu temeljem Zadužnice (broj OV-3812/03) te da je temeljem navedenog zahtjeva i tadašnjeg zaključka Naslovnog suda od 18. ožujka 2021. godine, tužitelj pokrenuo parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenim pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu koji se još uvijek vodi pod posl. br. P-2317/2021, a u kojem postupku da je Financijska agencija dostavila sudu dopis da je tražbina po Zadužnici evidentirana u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje, da je i izdala potvrdu o redoslijedu osnove za plaćanje evidentirane u Očevidniku u kojoj navodi da je osnova, odnosno Zadužnica br. OV-3812/03 evidentirana u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje na 1. mjestu. Tužitelj navodi da je tuženik, zatim, 8. travnja 2024. godine ponovno predao FINI zahtjev za izravnu naplatu te popratnim dopisom istaknuo da traži od FINA-e da se Zadužnica br. OV-3812/03 ponovno vrati u redoslijed naplate i da je tužitelj sudu dana 30. travnja 2024. godine uputio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, a temeljem zaključka suda od 5. lipnja 2024. godinu podnio ovu tužbu. Tužitelj navodi da je tuženik, nakon što je FINA izbrisala Zadužnicu br. OV-3812/03, predanu uz zahtjev za izravnu naplatu 2021. godine, ponovno predao tu istu Zadužnicu br. OV-3812/03 FINA-i te zatražio njezin upis u Očevidnik, jer da je u konkretnom slučaju, Zadužnica bila evidentirana kod FINA-e do 21. siječnja 2024. godine kad je primjenom čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima isknjižena. Tužitelj navodi da u konkretnom slučaju, FINA nije mogla izbrisanu Zadužnicu ponovno upisati u očevidnik temeljem zahtjeva za izravnu naplatu ovdje tuženika od 8. travnja 2024. godine jer je FINA već jednom prestala postupati po toj istoj Zadužnici i istu izbrisala iz Očevidnika. Tužitelj ističe i da je nastupila zastara tražbine iz Zadužnice pa su pljenidba i prijenos nedopušteni, da je u konkretnom slučaju na Zadužnici br. OV-3812/03 ovjeren potpis dužnika jer je ista sastavljena 26. ožujka 2003. godine, odnosno sastavljena je prije 1. siječnja 2011. godine pa da slijedom navedenog, nedvojbeno je da se u konkretnom slučaju treba primijeniti petogodišnji zastarni rok, a prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 19. studenog 2018. broj Su-IV-4/18-17. Slijedom navedenog tužitelj predlaže donošenje presude kao u izreci uz naknadu troška parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, u odnosu na istaknuti prigovor nedopuštenosti ponovnog pokretanja postupka izravne naplate temeljem Zadužnice posl. br.: OV-3812/03, ovjerene kod Javnog bilježnika Željke Horvat Pernar iz Zagreba, od dana 27.03.2003., budući da je u ranijem postupku Financijska agencija prestala s izvršavanjem osnove u skladu s odredbom čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, tuženik ističe kako se navedeni prigovor ne može odnositi na konkretan postupak budući da se u ovom predmetu ne radi o postupku sudske ovrhe, već o postupku izravne naplate. Tuženik također ukazuje kako se izravna naplata pokreće podnošenjem Zahtjeva za izravnu naplatu Financijskoj agenciji, pa kada Financijska agencija, primjenom odredbe čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, osnovu za plaćanje (u konkretnom slučaju Zadužnicu), isknjiži iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje, nije dopušteno traženje ponovnog upisa iste osnove za plaćanje u okviru istog zahtjeva za naplatu, već je potrebno da ovrhovoditelj podnese novi zahtjev za izravnu naplatu, odnosno da pokrene novi postupak izravne naplate radi naplate iste novčane tražbine iz iste osnove za plaćanje. U odnosu na istaknuti prigovor zastare tražbine iz zadužnice, tuženik ističe kako je i navedeni prigovor također u cijelosti nesnovan i neutemeljen , tuženik ističe kako se na konkretnu tražbinu ima primijeniti desetogodišnji, a ne petogodišnji zastarni rok kako to navodi tužitelj u tužbi, ističe kako je Zadužnica posl. br.: OV-3812/03, ovjerena kod Javnog bilježnika Željke Horvat Pernar iz Zagreba, od dana 27.03.2003. izdana kao sredstvo osiguranja za podmirenje tražbine iz Ugovora o kreditu br. 016-50-048319, sklopljenog između Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. te tužitelja, a koji je potvrđen (solemniziran) dana 27.03.2003. kod javnog bilježnika Željke Horvat Pernar iz Zagreba, pod br.: OU-504/03 pa da je jasno kako je tražbina iz zadužnice istovjetna tražbini iz solemniziranog ugovora o kreditu te se ista može podnijeti isključivo na naplatu tražbine iz predmetnog ugovora pa da je jasno kako se na istu ima primijeniti desetogodišnji zastarni rok, neovisno o tome koje sredstvo osiguranja i na koji način je tuženik kao ovrhovoditelj odlučio koristiti za ostvarenje svojih prava te tuženik navodi da se institut zastare odnosi na tražbinu, a ne na ovršnu ispravu te da za pojedinu tražbinu može teći isključivo jedan zastarni rok. Tuženik navodi kako je prethodni vjerovnik prekinuo zastaru tražbine iz Ugovora o kreditu br. 016-50-048319, u skladu s odredbom čl. 241. Zakona o obveznim odnosima i to na sljedeće načine: pokrenuo postupak izravne naplate kod Financijske agencije temeljem Zadužnice posl. br.: OV-3811/2003, ovjerena kod Javnog bilježnika Željke Horvat Pernar iz Zagreba, od dana 27.03.2003. godine, pokrenuo postupak izravne naplate kod Financijske agencije temeljem Zadužnice posl. br.: OV-3812/2003, ovjerena kod Javnog bilježnika Željke Horvat Pernar iz Zagreba, od dana 27.03.2003. godine, pokrenuo postupak sudske ovrhe na pokretninama i plaći ovršenika dana 25.01.2008. kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, a koji je obustavljen dana 14.04.2022. zbog objektivnih razloga koji nisu krivnja ovrhovoditelja. Zaključno tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao u cijelosti neosnovan.

3. Imajući u vidu da je tuženik osporavao u tužbi naznačenu vrijednost predmeta spora, potrebno je istaknuti da je tužba u ovom predmetu podnesena radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim pa je sukladno odredbi čl. 40. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine"53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje: ZPP) ovosudnim rješenjem od 13. ožujka 2025. vrijednost predmeta spora određena u iznosu od 8.066,19 eur, kako je to naznačio tužitelj kod podnošenja tužbe, obzirom sud smatra da vrijednost predmeta spora nije suviše visoko naznačena.

4. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u: zaključak Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1701/2024-2 od 5. lipnja 2024. (list 6-9 spisa), prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim (list 10-13 spisa), zahtjev za izravnu naplatu od 8. travnja 2024. (list 14-16 spisa), zahtjev za izravnu naplatu od 25. siječnja 2021. (list 17-22 spisa), zadužnicu od 26. ožujka 2003. (list 23-24 spisa, list 44-45 spisa), dopis Financijske agencije od 10. listopada 2023. (list 25 spisa), zapisnik Općinskog građanskog suda poslovni broj P-2317/2021 od 5. listopada 2023. (list 26-27 spisa), zadužnicu od 26. ožujka 2003. (list 42-43 spisa), dopis Hypo-Alpe- Adria-Bank d.d. od 13. veljače 2017. (list 46 spisa), potvrdu ovršnosti javnog bilježnika Ilinke Lisonek od 14. veljače 2007. (list 47-48 spisa), rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-874/08 od 3. travnja 2008. (list 49 spisa), Ugovor o kreditu broj 016-50-048319 (list 5055 spisa), rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-874/2008 od 14. travnja 2022. (list 56-59 spisa, list 60-63 spisa), izvršio uvid u spise naslovnog suda poslovni broj P-2317/21 i poslovni broj Ovrpl-874/2008.

5. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine"53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava po osnovi zahtjeva za izravnu naplatu koji je podnesen Financijskoj agenciji dana 8. travnja 2024. na temelju zadužnice ovjerene od strane javnog bilježnika Željke Horvat Pernar broj OV-3812/2003 dana 27. ožujka 2003. Tužitelj se u tužbi poziva na žalbene razloge propisane odredbom čl. 50. st. 1. tč. 7. i tč. 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17).

7. Uvidom u zaključak Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr - 1701/2024 od 5. lipnja 2024. utvrđeno je da je istim tužitelj kao ovršenik upućen u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ovog zaključka pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava ovršenika nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi na temelju osnove – zadužnice koju je ovjerio javni bilježnik Željka Horvat Pernar pod poslovnim brojem OV-3812/03 od 27. ožujka 2003., iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. tč. 7. Ovršnog zakona i čl. 50. st. 1. tč. 11. Ovršnog zakona, a sve povodom prijedloga tužitelja kao ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim koji je zahtijevao tuženik kao ovrhovoditelj zahtjevom za izravnu naplatu podnesenim Financijskoj agenciji od 8. travnja 2024.

8. Uvidom u zahtjev za izravnu naplatu od 8. travnja 2024. utvrđeno je da je isti podnesen Financijskoj agenciji od strane tuženika kao ovrhovoditelja protiv tužitelja kao ovršenika, na temelju zadužnice ovjerene po javnom bilježniku Željki Horvat Pernar broj OV-3812/2003 od 27. ožujka 2003., a kao prilog zahtjeva za izravnu naplatu dostavljena je specifikacija potraživanja.

9. Uvidom u zadužnicu od 26. ožujka 2003. utvrđeno je da je ista dana od strane tužitelja VŽ radi naplate tražbine Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. u iznosu od 10.098,00 eur s pripadajućom zateznom kamatom, a koju tražbina proizlazi iz Ugovora o kreditu broj 016-50-048319 te da tužitelj daje suglasnost da se radi naplate te tražbine zaplijene svi računi do iznosa navedenog u zadužnici i da se novac s tih računa izravno isplati Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., da je na zadužnici naznačeno da ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi te da je na istoj ovjeren potpis VŽ dana 27. ožujka 2003. po javnom bilježniku Željki Horvat Pernar pod brojem OV-3812/2003.

10. Uvidom u ugovor o kreditu broj 016-50-048319 utvrđeno je da je zaključen između Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. kao kreditora i VŽ kao korisnika kredita dana 25. ožujka 2003., za iznos kredita od 10.098,00 eur u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja te da je ugovor solemniziran po javnom bilježniku Željki Horvat Pernar dana 27. ožujka 2003. pod brojem OU-504/2003.

11. Na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 27. studenog 2019., broj: Su-IV- 245/2019-3 Zagreb, 27. studenog 2019. donesen je zaključak koji glasi: "Nije dopušten prijedlog ovrhovoditelja da Financijska agencija, nakon što je na temelju čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima prestala postupati po rješenju o ovrsi i isto izbrisala iz Očevidnika, ponovno navedeno rješenje o ovrsi upiše u Očevidnik i nastavi postupati sukladno istome."

12. U odnosu na razlog propisan odredbom članka 50. stavak 1. točka 7. OZ-a, kojom odredbom je propisano da ovršenik može protiv rješenja o ovrsi izjaviti žalbu ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika, ističe se da da navedeni razlog postoji ako je postupak izravne naplate pokrenula osoba koja nije vjerovnik tražbine.

13. Odredbom čl. 186. stavak 3. ZPP-a propisano je da sud nije vezan pravnom kvalifikacijom, pa iako se tužitelj u tužbi pozvao na odredbu čl. 50. st. 1. tč. 7. OZ-a te je zbog razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. tč. 7. OZ-a zaključkom od 5. lipnja 2024. i upućen na pokretanje parnice radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, tužitelj u tužbi u bitnome ističe da pljenidba i prijenos nisu dopušteni zbog odredbe članka 12. stavak 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“, broj: 68/18, 2/20, 46/20 i 47/20 - dalje u tekstu: ZPONS), a što ne predstavlja razlog iz članka 50. stavak 1. točka 7. OZ-a.

14. Iz Zaključka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-245/2019-3 od 27. studenog 2019. proizlazi da u situaciji kada je rješenje o ovrsi koje je već bilo zavedeno u Očevidnik osnova za plaćanje primjenom odredbe čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima izbrisano iz Očevidnika, da nije dopušteno to isto rješenje o ovrsi upisati u Očevidnik.

14.1. Okolnost što je postupak izravne naplate već jednom okončan zbog ispunjenja uvjeta iz čl. 12. st. 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima nije razlog zbog kojeg vjerovnik tražbine kao ovrhovoditelj više ne bi mogao pokrenuti novi postupak izravne naplate podnošenjem novog zahtjeva za izravnu naplatu. Zauzimanje suprotnog stava prema kojem ovrhovoditelj ne bi imao pravo na ponovno pokretanje postupka izravne naplate nakon što je jednom takav postupak okončan primjenom odredbe čl. 12. st. 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima bi neopravdano ograničilo pravo ovrhovoditelja na prisilno namirenje njegove tražbine koju dužnik nije dobrovoljno ispunio. Odredbama Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima nije propisano ograničenje u odnosu na pravo na pokretanje postupka izravne naplate nego samo u odnosu na trajanje već pokrenutog postupka izravne naplate. Slijedom navedenog, odredba čl. 12. st. 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ne isključuje pravo ovrhovoditelja na pokretanje novog postupka izravne naplate, nego samo isključuje mogućnost da jednom pokrenut postupak izravne naplate traje dulje od tri godine ako u posljednjih šest mjeseci uzastopno nije bilo barem djelomičnog namirenja tražbine.

15. Slijedom navedenog, nije osnovan žalbeni razlog propisan odredbom čl. 50. st. 1. tč. 7. OZ-a odnosno da tuženik kao ovrhovoditelj nije ovlašten na temelju navedene ovršne isprave tražiti ovrhu protiv tužitelja kao ovršenika.

16. Odredbom čl. 183. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03) propisano je da dužnik može ispravom na kojoj je javno ovjerovljen njegov potpis dati suglasnost da se radi naplate tražbine određenoga vjerovnika zaplijene svi računi koje ima kod pravnih osoba koje obavljaju poslove platnoga prometa te da se novac s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, izravno isplaćuje vjerovniku. Takva isprava ima učinak pravomoćnoga rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja radi naplate.

17. Iz sadržaja Zadužnice proizlazi da ista ne predstavlja javnobilježnički akt i da je na istoj potpis davatelja izjave, ovdje tužitelja ovjeren kod javnog bilježnika.

18. Valja istaknuti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela Su-IV-4/18 od 19. studenog 2018. zauzeo pravno shvaćanje prema kojem se na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika (zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011.) i koja nije potvrđena kod javnog bilježnika (solemnizirana) primjenjuje opći zastarni rok od pet godina iz odredbe čl. 225. ZOO-a.

18.1. Navedeno pravno shvaćanje kao takvo obvezujuće je za sudove.

19. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju nije primjenjiv zastarni rok od deset godina kako je to propisano odredbom čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje ZOO) već se u predmetnoj pravnoj stvari primjenjuje opći zastarni rok od pet godina propisan odredbom čl. 225. ZOO-a.

20. Zadužnicom od 26. ožujka 2003. tužitelj je dao suglasnost za zapljenu svih računa radi naplate novčane tražbine iz Ugovora o kreditu broj 016-50-048319 pa je stoga za primjenu odredbe čl. 225. ZOO-a i odluku u ovoj pravnoj stvari relevantno utvrditi dospjelost tražbine iz citiranog ugovora o kreditu.

20.1. Čitanjem ugovora o kreditu broj 016-50-048319 utvrđeno je da je odredbom čl. 10. ugovoreno da banka ima pravo otkazati kredit, učiniti ga dospjelim i zatražiti naplatu cjelokupnog iznosa neotplaćenog duga zajedno s kamatama, zateznim kamatama, naknadama i troškovima u slučaju razloga propisanih navedenim člankom.

20.2. Čitanjem dopisa Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. od 13. veljače 2007. utvrđeno je da je isti upućen javnom bilježniku, da se u istom navodi da je obveza po navedenom ugovoru o kreditu dospjela 5. siječnja 2007. u skladu sa člankom 10. ugovora o kreditu te da se moli izdavanje klauzule ovršnosti.

20.3. Uvidom u klauzulu ovršnosti javnog bilježnika Ilinke Lisonek broj OU-309/07 od 14. veljače 2007. utvrđeno je da je Ugovor o kreditu broj 016-50-048319 ovršan 5. siječnja 2007.

21. Uvidom u spis naslovnog suda poslovni broj Ovrpl-874/08 od 3. ožujka 2008. utvrđeno je da povodom prijedloga za ovrhu Hypo Alpe Adria Bank d.d. kao ovrhovoditelja, koji je podnesen na temelju ugovora o kreditu broj 016-50-048319 protiv ovdje tužitelja kao ovršenika, doneseno rješenje o ovrsi naslovnog suda poslovni broj Ovrpl-874/08 od 3. ožujka 2008. kojim je određena ovrha na plaći ovršenika. Nadalje je utvrđeno da je rješenjem naslovnog suda poslovni broj Ovrpl-874/2008 od 14. travnja 2022. odbačen prijedlog EOS MATRIXA d.o.o. od 9. svibnja 2019. za promjenu vjerovnika kao nedopušten te je obustavljena ovrha određena ovosudnim rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovrpl-874/2008 od 3. ožujka 2008. i ukinute su sve provedene radnje. Iz obrazloženja navedenog rješenja proizlazi da se ovrha u ovršnom postupku više ne može provesti u odnosu na ovrhovoditelja jer je isti prenio drugoj osobi svoje potraživanje koje ima prema ovršeniku (ovdje tužitelju VŽ) pa je na temelju odredbe čl. 67. st. 2. Ovršnog zakona obustavljena.

21.1. Dakle, ovršni postupak koji se pred naslovnim sudom vodio pod poslovnim brojem Ovrpl-874/08 obustavljen je iz razloga jer je tijekom postupka došlo do ustupa tražbine odnosno obustavljen je iz razloga koji leži isključivo na tada vjerovniku odnosno ovrhovoditelju tražbine radi naplate koje je izdana zadužnica od 26. ožujka 2003. i na što tužitelj kao ovršenik nije imao utjecaja pa u smislu odredbe čl. 242. st. 2. ZOO-a vođenjem ovršnog postupka pod poslovnim brojem Ovrpl-874/2008 nije došlo do prekida zastare.

22. Uvidom u zahtjev za izravnu naplatu na list 91-92 spisa utvrđeno je da je podnesen Financijskog agenciji dana 25. siječnja 2021. od strane EOS MATRIX d.o.o. kao ovrhovoditelja protiv VŽ kao ovršenika na temelju zadužnice od 26. ožujka 2003. ovjerene kod javnog bilježnika Željke Horvat Pernar OV-3812/2003 od 27. ožujka 2003.

23. Imajući u vidu utvrđeno glede dospjelosti tražbine iz Ugovora o kreditu broj 016- 50-048319 odnosno da je Ugovor o kreditu broj 016-50-048319 ovršan dana 5. siječnja 2007., da se u konkretnoj situaciji primjenjuje opći zastarni rok od pet godina, da pokretanjem i vođenjem ovršnog postupka koji se vodio pred naslovnim sudom pod poslovnim brojem Ovrpl-874/08, a koji je obustavljen, nije došlo do prekida zastare, to primjenjujući opći zastrani rok od pet godina nije došlo do prekida zastare niti podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu od 25. siječnja 2021.

23.1. Slijedom navedenih utvrđenja, a kako je zahtjev za izravnu naplatu na temelju zadužnice od 26. ožujka 2003. ovjerene kod javnog bilježnika Željke Horvat Pernar pod brojem OV-3812/2003 dana 27. ožujka 2003. podnesen Financijskoj agenciji dana 8. travnja 2022. to sud nalazi da je ispunjen razlog propisan odredbom čl. 50. st. 1. tč. 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17) (ranije čl. 46. st. 1. tč. 11. Ovršnog zakona, "Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08) odnosno da je istaknuti prigovor zastare u smislu odredbe čl. 225. ZOO-a osnovan čime je prestalo pravo tuženika kao vjerovnika zahtijevati ispunjenje obveze na temelju predmetne zadužnice od 26. ožujka 2003.

24. Slijedom navedenog valjalo je tužbeni zahtjev prihvatiti kao osnovan te odlučiti kao u izreci presude.

25. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a i odredbi čl. 155. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 151. ZPP-a.

25.1. Trošak postupka odmjeren je prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje u tekstu: OT).

25.2. Tužitelju je dosuđen trošak sastava prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u iznosu od 200,00 eur (tbr.13.tč.1.OT), trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eur (tbr.7.tč.1.OT), trošak zastupanja na ročištima dana 13. ožujka 2025. i dana 21. siječnja 2026. u iznosu od po 200,00 eur za svako (tbr.9.tč.1.OT), sve uvećano za 25% PDV-a što iznosi 1.000,00 eur.

25.3. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II izreke presude.

U Zagrebu, dana 26. veljače 2026.

Sudac:

Ana Santini Gazilj

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbe županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

1. tužitelj po pun.

2. tuženik