P-1316/2024
REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
ZAGREB, Kennedyjev trg 11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, sutkinja Sandra Rotar, u pravnoj stvari tužitelja: ADRIATIC osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976, kojeg zastupa punomoćnica Anita Sušac, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika GENERALI osiguranje d.d., Slavonska avenija 1b, OIB 10840749604, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Tambić, odvjetnica iz Zagreba, radi isplate iznosa od 1.911,20 EUR, nakon održane glavne rasprave zaključene 30. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i zamjenice punomoćnice tuženika SB, odvjetnčke vježbenice, s danom objave 26. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tuženiku Generali osiguranje d.d., Slavonska avenija 1b, Zagreb isplatiti tužitelju Adriatic osiguranje d.d., Listopadska 2, Zagreb, iznos od 1.911,20 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 04. prosinca 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana."
II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 1.500,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama na taj iznos koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 500,00 EUR sa zateznim kamatama na taj iznos koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka u bitnome navodi da se dana 17. lipnja 2021., na cesti D1 SINJ – SPLIT, predio „Kukuruzovac“, Općina Sinj, dogodila prometna nesreća koju je izazvala ŠB nepropisno upravljajući vozilom reg. oznake [registarska oznaka] osiguranim kod tuženika jer brzinu kretanja svog vozila nije prilagodila uvjetima i stanju te gustoći prometa, uslijed čega je prednjim dijelom automobila udarila u zadnji dio osobnog automobila marke Mercedes reg. oznaka [registarska oznaka], kojim je ispred nje u istom smjeru upravljao kasko osiguranik tužitelja UB, a koji se automobilom zaustavio radi zaustavljene kolone vozila ispred sebe, i čiji je automobil potom, zbog opisanog naleta od strane osiguranika tuženika, odbačen naprijed prema vozilu ispred njega. Nadalje navodi da je tužitelj u cijelosti nadoknadio imovinsku štetu nastalu na vozilu svoga kasko osiguranika u iznosu od 48.000,00 kn / 6.370,69 EUR na temelju Sporazuma o izvansudskoj nagodbi od 03. prosinca 2021., da se nakon toga tužitelj obratio tuženiku regresnim zahtjevom vezano za isplaćenu naknadu štete te da mu je tuženik izvršio samo djelomičnu uplatu regresa u iznosu od 24.000,00 kn / 3.185,34 EUR, što predstavlja 50% nastale štete. Tužitelj navodi da prvotni nalet osiguranika tuženika na vozilo osiguranika tužitelja predstavlja pravno relevantan uzrok nastanka predmetne nezgode budući da su u tom sudaru nastala pretežita oštećenja na vozilu osiguranika tužitelja. Međutim, drugim naletom koji je uslijedio, jer je na vozilo osiguranika tuženika naletjelo vozilo reg. oznake [registarska oznaka], vozilo osiguranika tuženika je ponovno nabačeno na vozilo osiguranika tužitelja. Naime, osiguranik tuženika je primarnim naletom na vozilo osiguranika tužitelja, skratio zaustavni put vozilu iza osiguranika tuženika, zbog čega je došlo do naleta vozila iza i ponovnog nabacivanja vozila osiguranika tuženika na stražnji dio već oštećenog vozila osiguranika tužitelja. Tužitelj smatra da iz ovog razloga nije opravdan prigovor podijeljene odgovornosti u omjeru od 50% te da ima pravo na potraživanje isplaćene naknade štete od tuženika u daljnjem iznosu od najmanje još 30% isplaćene štete, tj. iznos od 1.911,20 EUR / 14.400,00 kn. Kako je tužitelj isplatom gore navedenog iznosa naknade štete stekao pravo prema osobi koja je odgovorna za štetu do visine isplaćene naknade tj. prema tuženiku, to predlaže donošenje presude kojom se nalaže tuženiku da tužitelju plati iznos od 1.911,20 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne spori činjenicu da se dana 17. lipnja 2021., dogodio predmetni štetni događaj. Međutim, ističe da je šteta na vozilu osiguranika tužitelja nastala kao posljedica dva sudara od kojih je samo prvi bio prouzrokovan vozilom osiguranika tuženika, dok je drugi udar prouzrokovao vozač vozila reg. oznake [registarska oznaka], koje je bilo osigurano kod tužitelja, te da je stoga tuženik isplatom naznačenog iznos isplatio predmetnu štetu u omjeru od 50 % suodgovornosti. Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
3. Sud je u dokaznom postupku pročitao podatke o prometnoj nezgodi (list 8 i 9 spisa), potvrdu PP Sinj od 18.06.2021.g. (list 10 i 11 spisa), fotodokumentaciju (list 12 do 18 spisa), obvezni prekršajni nalog za ŠB (list 20 spisa), presliku vozačke i prometne dozvole (list 22 spisa), ponudu kasko osiguranja (list 24 i 25 spisa), Uvjete za kasko osiguranje cestovnih vozila (list 26 do 52 spisa), prijava i zahtjev za naknadu štete (list 53 do 55 spisa), izvid štete (list 57 i 58 spisa), obračun štete (list 59 spisa), preslike fotografija (list 61 do 67 spisa), sporazum o izvansudskoj nagodbi (list 69 spisa), potvrdu Agram banke d.d. o isplati štete (list 71 spisa), dopis tužitelja od 30.12.2021.g. (list 73 do 75 spisa), obavijest o prijavi štete (list 77 spisa), obrazložena ponuda (list 79 do 83 spisa), dopise tužitelja (list 85 do 95 spisa),spis PP Sinj (list 128 do 156 spisa), nalaz i mišljenje vještaka Berislava Šimunovića (list 167 do 179 spisa), dopunom nalaza vještaka Berislava Šimunovića (list 188 spisa), te je izveden dokaz saslušanjem svjedoka ŠB (list 112 spisa), svjedoka SBL (list 112 spisa), svjedoka UB (list 117 i 118 spisa), svjedoka HB (S) (list 124 i 125 spisa), saslušanjem vještaka Berislava Šimunovića (list 195 spisa).
Sud na prijedlog tužitelja nije izveo dokaz priklopom i uvidom u spis tuženika br. 2210202707 te financijskim vještačenjem jer te dokaze, pored svih nastavnih utvrđenja, ne smatra važnima za odluku.
4. Na temelju tako izvedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze zajedno, ovaj sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku radi regresa naknade imovinske štete koja je radi oštećenja na vozilu isplaćena njegovom kasko osiguraniku u svezi prometne nesreće od 17. lipnja 2021. za koju je prema tvrdnji tužitelja odgovoran osiguranik tuženika u omjeru od 80%, radi čega tužitelj zahtijeva isplatu daljnjeg iznosa od 1.911,20 EUR, nakon što mu je tuženik regresno, na ime podijeljene odgovornosti u omjeru od 50%, isplatio iznos od 24.000,00 kn / 3.185,34 EUR.
6. Među strankama su sporne osnova i visina tužbenog zahtjeva.
7. Radi utvrđenja dinamike nastanka štetnog događaja i odgovornosti za navedenu prometnu nesreću izveden je dokaz prometnim vještačenjem po vještaku dipl. ing. Berislavu Šimunoviću. Na temelju nalaza i mišljenja prometnog vještaka sud je utvrdio da su se neposredno prije štetnog događaja sudionici štetnog događaja kretali svojom desnom (zapadnom) prometnom trakom kolnika državne ceste D-1 u smjeru juga, da je vozilo sudionika I bilo prvo u nizu, vozilo osiguranika tužitelja drugo, vozilo osiguranika tuženika treće, dok je vozilo sudionika II bilo četvrto vozilo u nizu, da iz spisa proizlazi da su u trenutku štetnog događaja vozila sudionika I i osiguranika tužitelja bila zaustavljena, da je prema iskazu vozača vozila osiguranika tužitelja moguće procijeniti da je brzina vozila osiguranika tuženika u trenutku naleta na vozilo osiguranika tužitelja iznosila oko 15 do 20 km/h, dok je prema oštećenjima prednjeg dijela vozila sudionika II i stražnjeg dijela vozila osiguranika tuženika sudarna brzina vozila sudionika II iznosila oko 30 do 35 km/h, da na temelju dokumentacije proizlazi da je vozilo osiguranika tuženika najprije prednjim dijelom naletjelo na stražnji dio zaustavljenog vozila osiguranika tužitelja (1. sudar), da je u nastavku vozilo sudionika II prednjim dijelom naletjelo na stražnji dio vozila osiguranika tuženika, da je od siline ovog naleta vozilo osiguranika tuženika odbačeno prema naprijed, pri čemu je prednjim dijelom ponovno naletjelo na stražnji kraj vozila osiguranika tužitelja (2. sudar), da je uslijed ovog naleta, vozilo osiguranika tužitelja odbačeno prednjim dijelom na stražnji dio zaustavljenog vozila sudionika I, kao i da do ovog štetnog događaja ne bi došlo da su vozačice vozila osiguranika tuženika i sudionika II držale potreban razmak između vozila, jer bi u trenutku kada je vozač vozila osiguranika tužitelja poduzeo radnju kočenja, radnjom kočenja uspjele zaustaviti svoja vozila prije mjesta naleta. Sud je također utvrdio da je u ovom štetnom događaju na vozilu osiguranika tužitelja nastala djelomična šteta u ukupnom iznosu od oko 8.951,94 EUR (s PDV-om), da od toga na štetu stražnjeg dijela vozila otpada oko 6.871,48 EUR (s PDV-om), dok na štetu prednjeg dijela vozila otpada oko 2.080,46 EUR (s PDV-om).
8. Na temelju pisane dopune nalaza i mišljenja vještaka dipl. ing. Berislava Šimunovića sud je utvrdio da tehničkim putem nije moguće razlučiti koja su oštećenja na stražnjem dijelu vozila osiguranika tužitelja nastala u svakom od dva sudara, da je, s obzirom na to da nije bilo velike razlike u sudarnim brzinama na vozilo osiguranika tužitelja u 1. i 2. sudaru, najveći dio oštećenja na stražnjem dijelu vozila osiguranika tužitelja nastao u 1. sudaru (naletu vozila osiguranika tuženika), dok da su u 2. sudaru (odbačaju vozila osiguranika tuženika na vozilo osiguranika tužitelja) oštećenja po intenzitetu mogla biti samo pojačana (zbog nešto veće brzine naleta) te da pri tome najvjerojatnije nisu nastala neka nova oštećenja. Sud je također utvrdio da je oštećenje prednjeg dijela vozila osiguranika tužitelja u cijelosti posljedica naleta vozila sudionika II na vozilo osiguranika tuženika (2. sudar) i njegovog odbačaja na vozilo osiguranika tužitelja.
9. Na temelju usmeno iznesenog nalaza i mišljenja prometnog vještaka sud je utvrdio da prema iskazu vozačice vozila sudionika I (reg. oznake [registarska oznaka]) proizlazi da je u predmetnom štetnom događaju došlo do jednog naleta vozila osiguranika tužitelja na njeno vozilo, budući je osjetila samo jedan udarac, da je vozač vozila osiguranika tužitelja iskazao da je uslijed prvog naleta (vozila osiguranika tuženika) njegovo vozilo bilo odbačeno prema naprijed za oko 2 do 3 metra, da je u nastavku štetnog događaja, kada je došlo do drugog naleta na njegovo vozilo, njegovo vozilo tada ponovno bilo odbačeno prema naprijed, kojom prilikom je prednjim dijelom svoga vozila naletio na stražnji dio vozila sudionika I, a sve to kako proizlazi iz iskaza oba sudionika te da bi, u situaciji da je vozilo osiguranika tužitelja uslijed prvog naleta bilo odbačeno na vozilo sudionika I, bilo za očekivati da i u drugom naletu vozilo osiguranika tužitelja ponovno bude odbačeno na vozilo sudionika I, pa da bi u tom slučaju došlo do dva naleta na vozilo sudionika I. Vještak je iskazao da je iz slike 5 pisanog nalaza i mišljenja vidljivo da je stražnji branik vozila osiguranika tuženika potisnut lijevim dijelom prema vozilu što bi ukazivalo da je isti amortizirao relativnu veliku sudarnu silu. Tek uvidom u izvide štete za sva vozila sudionika predmetnog štetnog događaja te fotografije koje su tom prilikom snimljene, mogle bi se po mišljenju vještaka utvrditi točnije promjene brzine koja su vozila svih sudionika ostvarila u predmetnom štetnom događaju. Vještak se usmeno očitovao i da je vozač vozila osiguranika tužitelja osjetio dva udarca u svoj stražnji kraj, pri čemu je drugi udarac bio nešto snažniji od prvog, ali da ovaj osjećaj drugog udarca nije u vezi s prethodnim oštećenjem vozila. Na temelju usmeno iznesenog nalaza i mišljenja vještaka sud je nadalje utvrdio kako nije moguće odijeliti štetu na stražnjem dijelu vozila osiguranika tužitelja koje je nastalo u 1. sudaru (naletu vozila osiguranika tuženika) od štete nastale u 2. sudaru (naletu vozila sudionika II) na vozilo osiguranika tuženika koje je odbačeno na vozilo osiguranika tužitelja. Također je utvrđeno da s obzirom na to da nije bilo velike razlike u sudarnim brzinama na vozilo osiguranika tužitelja u 1. i 2. sudaru, da je najveći dio oštećenja na stražnjem dijelu vozila osiguranika tužitelja nastao u 1. sudaru (naletu vozila osiguranika tuženika), da je vozilo osiguranika tuženika brzinom od oko 15 do 20 km/h naletjelo na vozilo osiguranika tužitelja u 1. sudaru, dok je u 2. sudaru vozilo osiguranika tuženika odbačeno na vozilo osiguranika tužitelja brzinom od oko 19,6 do 20,8 km/h te da je zato nemoguće razgraničiti oštećenje na stražnjem dijelu vozila osiguranika tužitelja koje je nastalo u 1. sudaru od oštećenja koje je nastalo u 2. sudaru.
10. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje prometnog vještaka s obzirom na to je vještak u cijelosti postupio sukladno zadatku koji mu je odredio sud, da je dan po stručnoj osobi nakon izvršenog uvida u cjelokupnu dokumentaciju spisa, da je valjano obrazložen i dan u suglasju s pravilima struke te iz razloga jer je vještak u cijelosti odgovorio na sva pitanja i primjedbe stranaka. Iz tog je razloga sud i odbio prijedlog stranaka za izvođenje dokaza novim prometnim vještačenjem. Ovo tim više jer je vještak izjavio da bi se tek uvidom u izvide štete za sva vozila sudionika predmetnog štetnog događaja te fotografije koje su tom prilikom snimljene, mogle po mišljenju vještaka utvrditi točnije promjene brzine koja su vozila svih sudionika ostvarila u predmetnom štetnom događaju. Međutim, niti jedna od stranaka takav dokaz tijekom postupka nije niti predložila, a niti dostavila, a upitno je i jesu li u odnosu na ostala vozila koja su sudjelovala u navedenom štetnom događaju (izuzev vozila osiguranika tužitelja) uopće sačinjeni izvidi štete i fotografije oštećenja.
11. S obzirom na utvrđenja suda stečena na temelju nalaza i mišljenja prometnog vještaka, sud je povjerovao iskazu svjedoka UB da je za vrijeme dok je bio zaustavljen iza kolone vozila u jednom trenutku u stražnji dio njegova vozila svojim prednjim dijelom udarilo vozilo marke Ford uslijed čega je njegovo vozilo od tog udarca gurnuto nekih 2 m naprijed. Dakle, razvidno je iz toga dijela njegova iskaza da nakon tog prvog udarca vozilo kojim je upravljao svjedok UB nije udarilo u vozilo ispred sebe. Svjedok je potom iskazao da je vrlo brzo nakon toga ponovo dobio udarac u stražnji dio njegova vozila radi čega je ono ponovno gurnuto naprijed i uslijed kojega udarca je njegovo vozilo svojim prednjim dijelom udarilo u vozilo marke Peugeot koje se nalazilo ispred njegova vozila.
12. Navedeni dio njegova iskaza u potpunosti je sukladan iskazu svjedoka SBL koja je iskazala da je vozilo marke Mercedes kojim je upravljao UB svojim prednjim dijelom udarilo u stražnji dio njezina vozila, te da se, koliko se svjedokinja CB može sjetiti, radilo o jednome udarcu. Stoga je sud povjerovao njihovim iskazima, kao i iskazima ostalih svjedoka, ŠB i HB (Tešija), budući da su svi navedeni svjedoci suglasno iskazivali o dinamici nastanka navedenog štetnog događaja.
13. Člankom 1072. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) propisano je da kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj. Prema odredbi st. 2. istog članka ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje.
14. Prema utvrđenju suda osiguranik tuženika je postupio protivno odredbama čl. 51. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022 dalje: ZSPC) kojima je propisano da je vozač dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, odnosno druge površine kojom se kreće te vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta, kao i gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku. Ovo stoga jer osiguranik tuženika nije prilagodio brzinu kretanja svoga vozila stanju ceste i gustoći prometa kako bi se mogao pravodobno zaustaviti pred kolonom vozila ispred sebe.
15. Kako je naprijed navedeno, vještak je utvrdio da je oštećenje prednjeg dijela vozila osiguranika tužitelja u cijelosti posljedica naleta vozila sudionika II na vozilo osiguranika tuženika (2. sudar) i njegovog odbačaja na vozilo osiguranika tužitelja, koju visinu štete je vještak procijenio u iznosu od oko 2.080,46 EUR (s PDV-om). U odnosu na oštećenje stražnjeg dijela vozila osiguranika tužitelja, vještak je utvrdio da je nemoguće razgraničiti oštećenje na stražnjem dijelu vozila osiguranika tužitelja koje je nastalo u 1. sudaru od oštećenja koje je nastalo u 2. sudaru, koju visinu štete je vještak procijenio u iznosu od oko 6.871,48 EUR (s PDV-om). S obzirom na to da je iznos od 6.370,69 EUR koji je tužitelj isplatio svome kasko osiguraniku na ime naknade za cjelokupnu štetu manji od iznosa štete koji prema utvrđenju vještaka otpada na oštećenje stražnjega dijela vozila, proizlazi da je plaćanjem iznosa od 3.185,34 EUR tuženik u cijelosti podmirio svoju obvezu jer tužitelj, na kojemu leži teret dokaza, nije dokazao da je doprinos osiguranika tuženika u oštećenju stražnjega dijela vozila osiguranika tužitelja veći od 50%.
16. Slijedom toga, sud utvrđuje da tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.911,20 EUR s pripadajućim zateznim kamatama nije osnovan, slijedom čega je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.
17. Tuženiku u trošak parničnog postupka valja priznati trošak sastava odgovora na tužbu po Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i nakadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/2023, dalje: OT) u iznosu od 200,00 EUR te zastupanje na ročištima 5. studenoga 2024., 10. veljače 2025., 26. svibnja 2025. i 30. siječnja 2026., sva po Tbr. 9/1 OT u iznosu od 200,00 EUR po ročištu, sastav podneska od 12. studenoga 2025. po Tbr. 8/1 OT u iznosu od 200,00 EUR, što zajedno iznosi 1.200,00 EUR i što uvećano za porez na dodanu vrijednost u iznosu od 1.500,00 EUR, na koji iznos mu pripadaju i zatezne kamate, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.
18. Tuženiku u trošak nije priznat sastav podnesaka od 25. studenoga 2024. i od 17. veljače 2025. u iznosu od 200,00 EUR po podnesku, što uvećano za porez na dodanu vrijednost iznosi 500,00 EUR, jer ti podnesci nisu dostavljeni u spis, slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.
.
Zagreb, 26. veljače 2026.
Sudac:
Sandra Rotar
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.
Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a, i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
