Poslovni broj: Us I-2286/2024-6
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu tog suda Leandri Mojtić kao sucu pojedincu te Milki Škaro Grozdanić zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja HOTELI JADRAN d.d., Gradac, Jadranska 2, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Mirko Bogdanović odvjetnik u Odvjetničkom društvu BOGDANOVIĆ, DOLIČKI & PARTNERI d.o.o., Zagreb, Miramarska cesta 2, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, u predmetu naknade za deposedirano zemljište, odlučujući o tužbi tužitelja od 27. rujna 2024. i odgovoru na tužbu tuženika od 4. prosinca 2024., izvanraspravno 26. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje rješenja Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo Zagreb, KLASA: UP/II-944-03/23-01/02, URBROJ: 514-04-02-01- 01/08-24-02 od 11. srpnja 2024., kao neosnovan
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, KLASA: UP/II-944-03/23-01/02, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-24-02 od 11. srpnja 2024., odbijena je žalba HOTELI JADRAN d.d. Gradac, ovdje tužitelja, izjavljena protiv Zaključka Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-944-07/96-01/0013, URBROJ: 2181/1-13/15-23-00157 od 25. kolovoza 2023., kao neosnovana.
2. Citiranim Zaključkom Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-944-07/96-01/0013, URBROJ: 2181/1-13/15- 23-00157 od 25. kolovoza 2023. odbijen je zahtjev Hotela Jadran d.d. od 13. lipnja 2023. godine za priznavanje statusa zainteresirane stranke u upravnom postupku pokrenutom po zahtjevu TE pok. T iz [adresa], odnosno njegovih nasljednika, radi određivanja naknade za deposedirano zemljište u k. o. [katastarska općina].
3. Protiv osporavanog rješenja tužitelj je pravodobno podnio tužbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj u bitnom navodi da su dana 17. prosinca 1985. godine Hoteli Jadran (prednik tužitelja) s jedne strane i Općina Kardeljevo (prednik Općine Gradac i Grada Ploče) s druge strane, sklopili Ugovor o međusobnim pravima i obvezama na dodijeljenom zemljištu („Ugovor“). Da iz navedenog Ugovora, posebno njegovog čl. 4., jasno proizlazi obveza tužitelja na plaćanje naknade Općini Gradac i Gradu Ploče, a na što da će utjecati odluka u gore opisanoj upravnoj stvari. Kao dokaz na navedenu tvrdnju poziva se na Ugovor o međusobnim pravima i obvezama na dodijeljenom zemljištu od 17. prosinca 1985. sklopljen između prednika tužitelja s jedne strane i Općine Kardeljevo (prednik Grada Ploče i Općine Gradac) druge strane (Prilog 2). Nadalje navodi da je nesporno da se navedeni upravni postupak sada uslijed svoje dugotrajnosti vodi po pravilima Zakona o izvlaštenju te da su Općina Gradac i Grad Ploče obveznici plaćanja naknade za deposedirano zemljište koja će biti utvrđena u tom postupku, kao i da sukladno Zakonu o izvlaštenju tužitelj po zakonu nije obveznik plaćanja navedene naknade podnositelju zahtjeva. Međutim, da je isto tako nesporno, a što da tuženik propušta utvrditi i ocijeniti, da pravni interes tužitelja za priznavanjem položaja stranke u navedenom upravnom postupku proizlazi iz ugovornog odnosa – sklopljenog Ugovora između prednika tužitelja s prednikom Općine Gradac i Grada Ploče. Navedeno iz razloga što će naknada, koja bude utvrđena u upravnom postupku pred nadležnim upravnim tijelom utjecati i na prava i obveze ovdje tužitelja temeljem regresnog zahtjeva Općine Gradac i Grada Ploče sukladno čl. 4. Ugovora. Da posljedično zbog takvog ugovornog odnosa između ovdje tužitelja te Općine Gradac i Grada Ploča, ishod toga upravnog postupka izravno utječe i na obveze tužitelja uslijed postojećeg ugovornog odnosa kako je to naprijed obrazloženo. Međutim, da u osporavanom Rješenju tuženik propušta uopće razmotriti sklopljeni Ugovor i ocijeniti učinke takve ugovorne obveze tužitelja. S obzirom na ovakvo tumačenje predmetnog Ugovora i međusobnih obveza koje proizlaze za ugovorne strane, tužitelj smatra da osporavanim Rješenjem nije pravilno razmotren predmetni ugovorni odnos, niti da su pravilno ocijenjeni njegovi pravni učinci, čime da su povrijeđena pravila načela o utvrđivanju materijalne istine te da je posljedično tuženik pogrešno ocijenio postoji li pravni interes tužitelja za sudjelovanjem tužitelja u navedenom upravnom postupku u svrhu zaštite svojih pravih interesa, a koji proizlaze iz navedenog Ugovora. Tužitelj se nadalje poziva na čl. 4. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku kojim je propisano da je stranka u upravnom postupku fizička ili pravna osoba na zahtjev koje je pokrenut postupak, protiv koje se vodi postupak ili koja radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa ima pravo sudjelovati u postupku. Stoga, da je tuženik pravilno ocijenio učinke tog Ugovora, da bi došao do zaključka da je zahtjev za priznavanje statusa stranke osnovan te da nema razloga za uskraćivanje takvog statusa tužitelju, jer da tužitelj sudjeluje kao stranka u navedenom upravnom postupku utvrđivanja naknade, da bi mogao sudjelovati u dokaznom postupku, predlagati dokaze i poduzimati druge radnje sukladno ovlastima koje proizlaze iz ZUP- a. Ističe da je za očekivati da će sukladno čl. 4. Ugovora Općina Gradac i Grad Ploče od tužitelja regresno zahtijevati naknadu koju budu obvezni platiti po pravomoćnom okončanju upravnog postupka utvrđivanja naknade. Nadalje navodi da je obrazloženje osporavanog rješenja nejasno zašto tuženik obrazlaže materijalnu i formalnu pravomoćnost upravnog akta (rješenja) jer da to u ovom slučaju uopće nije primjenjivo i to iz razloga što da je o nepriznavanju statusa stranke Upravno tijelo odlučilo Zaključkom (a ne rješenjem). Slijedom svega navedenog, tužitelj smatra da je osporavano Rješenje nezakonito jer da se temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje su nepravilno primijenjene odredbe relevantnih propisa. Slijedom navedenog, predlaže da sud poništi osporavano Rješenje kao nezakonito i usvoji zahtjev tužitelja za priznavanjem statusa stranke pred Upravnim tijelom u navedenom upravnom postupku utvrđivanja naknade za deposedirano zemljište, podredno da poništi osporavano Rješenje kao nezakonito i vrati postupak na ponovno raspravljanje, te obveže tuženika naknaditi tužitelju troškove ovog upravnog spora.
4. Tuženo tijelo je ovom sudu dostavilo odgovor na tužbu od 4. prosinca 2024. zajedno uz spis tuženog tijela, navodeći da u cijelosti ustraje u navodima i razlozima sadržanim u obrazloženju osporavanog rješenja te je predložilo da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.
5. Na temelju ocjene rezultata provedenog upravnog postupka koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja te izvedenih dokaza, vođen načelom učinkovitosti, a kako tužitelj u tužbi, a ni tuženik u odgovoru na tužbu izričito nisu zahtijevali održavanje rasprave, Sud je predmetni spor odlučio riješiti bez rasprave u skladu s odredbom čl. 98. Zakona o upravnim sporovima.
6. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu te cjelokupnog spisa tuženog tijela koji je ovom Sudu dostavljen uz odgovor na tužbu, kao i svih isprava koje su istom priložene.
7. Opunomoćenik tužitelja u tužbi je zatražio i popisao trošak zastupanja tužitelja.
8. Tužba tužitelja nije osnovana.
9. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, KLASA: UP/II-944-03/23-01/02, URBROJ: 514-04-02-01-
01/08-24-02 od 11. srpnja 2024.
10. Među strankama je isključivo sporno je li pravilno i zakonito prvostupanjskim Zaključkom Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-944-07/96-01/0013, URBROJ: 2181/1-13/15-23-00157 od 25. kolovoza 2023. odbijen zahtjev Hotela Jadran d.d. od 13. lipnja 2023. godine za priznavanje statusa stranke u predmetnom upravnom postupku.
11. Odredbom 168. Zakona o općem upravnom postupku (narodne novine, broj: 20/10 i 110/121, dalje novog ZUP-a) propisano je da će se postupci započeti do stupanja na snagu ovoga Zakona nastaviti će se i dovršiti prema odredbama Zakona o općem upravnom postupku (»Narodne novine«, br. 53/91. i 103/96., dalje starog ZUP-a).
12. Kako je postupak u predmetnoj pravnoj stvari započeo prije stupanja na snagu novog ZUP-a koji je stupio na snagu 1. siječnja 2010., to je nesporno da da se u konkretnom slučaju postupak ima nastaviti po odredbama starog ZUP-a (»Narodne novine«, br. 53/91. i 103/96.).
13. Odredbom čl. 49 starog ZUP-a je propisano da je stranka osoba po čijem je zahtjevu pokrenut postupak ili protiv koje se vodi postupak, ili koja radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa ima pravo sudjelovati u postupku.
14. Iz stanja spisa te obrazloženja osporavanog rješenja proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o upravnom postupku koji je pokrenut po zahtjevu sada pok. TE radi određivanja naknade u predmetu deposedacije zemljišta položenog u K. O. [katastarska općina], odnosno nasljednika pok. TE radi određivanja naknade za deposedirano zemljište položeno u K. O. [katastarska općina] i to za 1/2 dijela u površini od 3.475,5 m[2] . Da su HOTELI JADRAN d.d. Gradac, ovdje tužitelj, već podnosili zahtjev za priznavanjem svojstva stranke, o kojem Zahtjevu je odlučeno Zaključkom prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-944-07/96-01/0013, URBROJ: 2181-05/04-07-75 od 17. listopada 2007., a koji Zaključak je potvrđen rješenjem Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko pravo, KLASA: UP/II-944-01/07- 01/27, URBROJ: 514-03-07/5- 08-2 od 1. rujna 2008. i odbijena žalba tužitelja. U obrazloženju drugostupanjskog rješenja, između ostalog, u bitnom je navedeno da prvostupanjsko tijelo sukladno čl. 49. Zakona o općem upravnom postupku, pravilno nije priznalo HOTELI JADRAN d.d. svojstvo stranke u postupku za određivanje naknade za deposedirano građevinsko zemljište oduzeto rješenjem Komisije za oduzimanje i dodjelu građevinskog zemljišta Skupštine općine Ploče UP/I-02/3-412/2-85 od 20. rujna 1985. prijašnje vlasništvo VE pokojnog T iz [adresa]. Ovo stoga što predlagatelj, kao novi korisnik predmetnog zemljišta u postupku određivanja naknade prijašnjem vlasniku za deposedirano građevinsko zemljište sukladno članku 37. stavak 2. prije važećeg Zakona o građevinskom zemljištu („Narodne novine" broj 48/88, pročišćeni tekst 16/90, 53/90 i 44/92 odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske) ne može imati svojstvo stranke već to svojstvo pripada općini koja je obveznik naknade prijašnjem vlasniku. Nadalje je navedeno da je Ministarstvo već dalo detaljno objašnjenje u rješenju KLASA: UP/I-944-07/96-01/0013, URBROJ:514-03-03/1-03-5 od 25. srpnja 2003. godine te je naglašeno da u primjeni odredaba Zakona o građevinskom zemljištu naknadu prijašnjem vlasniku ne isplaćuje novi korisnik zemljišta i onaj kome je Općina odnosno Grad zemljište dala na korištenje, već isplaćuje Općina odnosno Grad koji u postupku određivanja naknade ima položaj stranke u postupku. Da novi korisnik zemljišta - onaj kome je deposedirano zemljište dano na korištenje ne može imati položaj stranke, niti mu se mogu nalagati obveze u postupku određivanja naknade za zemljište oduzeto iz posjeda prijašnjeg vlasnika. Obveza između tog novog korisnika kojemu je zemljište dano na korištenje i Općine, odnosno Grada, uređuje se na temelju rješenja o davanju na korištenje građevinskog zemljišta - ugovorom o međusobnim pravima i obavezama u skladu s uvjetima utvrđenim u tom rješenju o davanju zemljišta na korištenje (članak 51. Zakona o građevinskom zemljištu). Time novi korisnik ne stječe položaj stranke u postupku određivanja naknade, niti se Općina i Grad može lišiti na temelju toga ugovora (ili nekog drugog sporazuma postignutog s krajnjim korisnikom deposedacije) svojih obaveza prema prijašnjem vlasniku deposediranog zemljišta. Stranke u tim postupcima po samom zakonu su Općina odnosno Grad, sada pravni sljednik tadašnje Općine odnosno Grada. Zbog toga krajnji korisnik predmetnog zemljišta Hoteli Jadran Kardeljevo u čiju korist je predmetno zemljište bilo deposedirano, odnosno sada njihov pravni sljednik Hoteli Jadran d.d. nisu obveznik naknade za zemljište oduzeto iz posjeda prijašnjih vlasnika rješenjem Skupštine Općine Kardeljevo, Komisije za oduzimanje i dodjelu građevinskog zemljišta broj: UP/I- 02/3-412/2-85 od 20. rujna 1985. godine. Slijedom navedenog, Ministarstvo pravosuđa je navode i traženje HOTELI JADRAN d.d. za priznavanjem stranke u ovom postupku ocijenilo neosnovanim i potvrdilo Zaključak prvostupanjskog tijela.
14.1. Nadalje proizlazi da su HOTELI JADRAN d.d. Gradac, ovdje tužitelj, ponovo podnijeli zahtjev za priznavanjem svojstva stranke u predmetnom upravnom postupku dana 13. lipnja 2023. godine, te da je prvostupanjsko tijelo Zaključkom od KLASA: UP/I-944-07/96-01/0013, URBROJ: 2181/1-13/15-23-00157 od 25. kolovoza 2023. ponovno odbilo zahtjev HOTELI JADRAN d.d. za priznavanje statusa stranke, uz obrazloženje sadržano u bitnom da se ne može dva puta odlučivati o istoj stvari (res iudicata). Istovremeno je navelo, da ukoliko se ipak ne bi radilo o presuđenoj stvari da bi podneseni zahtjev trebalo odbiti pozivom na već izraženo i potvrđeno naprijed navedeno stajalište, koje je potvrđeno i Rješenjem Ministarstva, naprijed citiranim. Također je navelo da pozivanje Hotela Jadran u prijedlogu za priznanje statusa stranke na upravni predmet KLASA: UP/I-944-07/97-01-268 u kojem je upravno tijelo pozvalo HOTELI JADRAN d.d. za sudjeluju kao stranka u postupku, nije relevantno za ovaj postupak, budući da je u tom predmetu riječ o postupku koji se vodi po Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine («Narodne novine», br. 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02 - dalje: Zakon o naknadi), dok se u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari radi o postupku radi određivanja tržišne naknade u predmetima deposedacije i dodjele prava korištenja u kojem se primjenjuje Zakon o građevinskom zemljištu te Zakon o izvlaštenju („Narodne novine" broj 9/94, 35 94,112/00,79/06.45/11 i 34/12) u vezi Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade ("Narodne novine" br. 7414, 69/17 i 98/19), u kojem Hoteli Jadran d.d. nemaju položaj stranke iz razloga naprijed navedenih i obrazloženih.
15. Nadalje je razvidno da je Ministarstvo, ovdje tužno tijelo, osporavanim rješenjem odbilo žalbu žalitelja, ovdje tužitelja, pozivajući se na već izraženo pravno stajalište u pravomoćnom rješenju KLASA: UP/I-944-07/96-01/0013, URBROJ: 514-03-03/1-03-5 od 25. srpnja 2003., ponovno ističući da u ovom postupku za određivanje naknade za zemljište deposedirano rješenjem Komisije za oduzimanje i dodjelu građevinskog zemljišta Skupštine općine Ploče, broj: UP/I-02/3-412/2-85 od 20. rujna 1985. prijašnje vlasništvo TE pok. T, predlagatelj kao novi korisnik predmetnog zemljišta u predmetnom postupku određivanja naknade sukladno članku 37. stavak 2. ranije važećeg Zakona o građevinskom zemljištu (Narodne novine, broj 48/88, pročišćeni tekst broj 16190, 53/90 i 44/92, Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske) ne može imati svojstvo stranke već to svojstvo pripada općini koja je obveznik naknade prijašnjem vlasniku. Ujedno se osvrnulo i na pitanje pravomoćnosti te je navelo da u upravnom postupku treba razlikovati formalnu i materijalnu pravomoćnost, te pravilno navelo da formalnu pravomoćnost stječe rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba niti pokrenuti upravni spor, dok materijalnu pravomoćnost stječe formalno pravomoćno rješenje (rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba niti pokrenuti upravni spor) kojim je stranka stekla određeno pravo ili kojim je stranci nametnuta određena obveza. Prema tome, sva formalno pravomoćna rješenja ne stječu i materijalnu pravomoćnost, koju stječe samo ono formalno pravomoćno rješenje kojim je stranka stekla određeno pravo ili kojim su stranci nametnute određene obveze. Ono, pak, rješenje kojim je stranci odbijen zahtjev (tzv. negativna rješenja), kao što je u konkretnoj upravnoj stvari slučaj, ne može postati i materijalno pravomoćno jer na osnovi takvog rješenja stranka ne stječe određena prava niti joj se određuju neke obveze, pa se nadležno tijelo može upuštati u ponovno rješavanje te upravne stvari.
16. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja po ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja, kako to isti neosnovano smatra, već je na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenjeno materijalno pravo, a obrazloženje koje je dalo tuženo tijelo, ovaj Sud u cijelosti prihvaća kao argumentirano i na Zakonu osnovano.
17. Ujedno se ističe da je odredbom čl. 219. starog ZUP-a propisano da se Zaključkom odlučuje o pitanjima koja se tiču postupka, pa je u konkretnom slučaju prvostupanjsko upravno tijelo pravilno Zaključkom odbilo zahtjev tužitelja za priznavanjem svojstva stranke u upravnom postupku. Pored navedenog, valja istaći da je protiv citiranog Zaključka dopuštena žalba koji pravni lijek je tužitelj iskoristio, a potom i tužbu kojom je osporavao zakonitost rješenja tuženika u ovom upravnom sporu, čime tužitelj nije uskraćen u ostvarivanju zaštite prava i interesa za koje smatra da mu pripadaju, a sve u skladu s odredbama i načelima ZUP-a. Slijedom navedenog tuženo tijelo se u osporavanom rješenju pravilno referiralo na nastupanje formalne i materijalne pravomoćnosti, pa se stoga tužbeni navodi tužitelja i u tom dijelu u cijelosti ocjenjuju neosnovanim. Tužitelj će svoja prava iz Ugovora na koji se poziva, moći štititi u postupku pred redovnim sudom, ukoliko za isto bude potrebe, a ne u upravnom postupku, kako to isti neosnovano smatra.
18. Slijedom navedenog, tužbeni navodi tužitelja nisu s uspjehom osporili zakonitost, ni pravilnost osporavanog rješenja koje je po ocjeni ovog Suda, pravilno odbilo žalbu žalitelja, ovdje tužitelja, izjavljenu protiv prvostupanjskog Zaključka kojim je pravilno odbijen zahtjev tužitelja za priznavanjem svojstva stranke u zakonito i pravilno provedenom postupku pravilnom primjenom prethodno citiranog materijalnog prava na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje.
19. Nije ostvaren ni koji od razloga ništavosti pojedinačne odluke iz članka 268. stavka 5. starog ZUP-a, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti (prema članku 47. stavku 3. ZUS-a). Stoga je na temelju odredbe članka 116. st. 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u točci I. izreke.
20. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a kojom je propisano kako stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio spor, to je odlučeno kao pod točkom II. izreke
U Splitu 26. veljače 2026.
S U D A C
Leandra Mojtić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovome sudu u 4 primjerka, a o njoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.
DNA:
- opun. tužitelja
- tuženiku
- pozvati tužitelja na uplatu sudske pristojbe za tužbu 53,09 eura i za presudu 66,36 eura, po pravomoćnosti
- u spis
- kal. do 15.04.2026.
