REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, POŽEGA

Poslovni broj: P-75/2025-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi po sutkinji ovoga suda Meliti Novak kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužiteljice ŠĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Jurica Borojević i Domagoj Jugović iz Nove Gradiške, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB:92963223473, zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija iz Zagreba, radi isplate, 18.veljače2026. nakon održane i dovršene glavne javne rasprave u nazočnosti tužiteljice i njenog punomoćnika odvjetnika Domagoja Jugovića i punomoćnika tuženika odvjetnika Zvonimira Kalembera Skoke, 26.veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženoj Zagrebačka banka d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473, da tužiteljici ŠĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati ukupan novčani iznos od 5.045,83 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 11.ožujka 2010. godine pa do 31.srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena te od 01.kolovoza 2015. godine do 31.prosinca 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 01.siječnja 2023. godine do 27.prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 28.prosinca 2023. godine pa do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine tekućom

-na iznos od 6,66 EUR od 11.03.2010. godine pa do isplate

-na iznos od 48,91 EUR od 11.04.2010. godine pa do isplate

-na iznos od 51,50 EUR od 11.05.2010. godine pa do isplate

-na iznos od 54,86 EUR od 11.06.2010. godine pa do isplate

-na iznos od 60,29 EUR od 11.07.2010. godine pa do isplate

-na iznos od 53,26 EUR od 11.08.2010. godine pa do isplate

-na iznos od 73,76 EUR od 11.09.2010. godine pa do isplate

-na iznos od 64,87 EUR od 11.10.2010. godine pa do isplate

-na iznos od 66,30 EUR od 11.11.2010. godine pa do isplate

-na iznos od 64,44 EUR od 11.12.2010. godine pa do isplate

-na iznos od 77,13 EUR od 11.01.2011. godine pa do isplate

-na iznos od 63,36 EUR od 11.02.2011. godine pa do isplate

-na iznos od 67,47 EUR od 11.03.2011. godine pa do isplate

-na iznos od 62,22 EUR od 11.04.2011. godine pa do isplate

-na iznos od 73,66 EUR od 11.05.2011. godine pa do isplate

-na iznos od 84,30 EUR od 11.06.2011. godine pa do isplate

-na iznos od 87,10 EUR od 11.07.2011. godine pa do isplate

-na iznos od 127,54 EUR od 11.08.2011. godine pa do isplate

-na iznos od 85,15 EUR od 11.09.2011. godine pa do isplate

-na iznos od 79,89 EUR od 11.10.2011. godine pa do isplate

-na iznos od 80,24 EUR od 11.11.2011. godine pa do isplate

-na iznos od 80,26 EUR od 11.12.2011. godine pa do isplate

-na iznos od 86,12 EUR od 11.01.2012. godine pa do isplate

-na iznos od 89,55 EUR od 11.02.2012. godine pa do isplate

-na iznos od 89,98 EUR od 11.03.2012. godine pa do isplate

-na iznos od 87,66 EUR od 11.04.2012. godine pa do isplate

-na iznos od 88,84 EUR od 11.05.2012. godine pa do isplate

-na iznos od 91,38 EUR od 11.06.2012. godine pa do isplate

-na iznos od 88,43 EUR od 11.07.2012. godine pa do isplate

-na iznos od 88,68 EUR od 11.08.2012. godine pa do isplate

-na iznos od 83,61 EUR od 11.09.2012. godine pa do isplate

-na iznos od 85,28 EUR od 11.10.2012. godine pa do isplate

-na iznos od 88,90 EUR od 11.11.2012. godine pa do isplate

-na iznos od 87,79 EUR od 11.12.2012. godine pa do isplate

-na iznos od 89,59 EUR od 11.01.2013. godine pa do isplate

-na iznos od 84,91 EUR od 11.02.2013. godine pa do isplate

-na iznos od 83,56 EUR od 11.03.2013. godine pa do isplate

-na iznos od 88,40 EUR od 11.04.2013. godine pa do isplate

-na iznos od 84,51 EUR od 11.05.2013. godine pa do isplate

-na iznos od 82,60 EUR od 11.06.2013. godine pa do isplate

-na iznos od 77,75 EUR od 11.07.2013. godine pa do isplate

-na iznos od 81,15 EUR od 11.08.2013. godine pa do isplate

-na iznos od 83,36 EUR od 11.09.2013. godine pa do isplate

-na iznos od 86,21 EUR od 11.10.2013. godine pa do isplate

-na iznos od 86,46 EUR od 11.11.2013. godine pa do isplate

-na iznos od 88,16 EUR od 11.12.2013. godine pa do isplate

-na iznos od 84,91 EUR od 11.01.2014. godine pa do isplate

-na iznos od 65,31 EUR od 11.02.2014. godine pa do isplate

-na iznos od 66,46 EUR od 11.03.2014. godine pa do isplate

-na iznos od 65,60 EUR od 11.04.2014. godine pa do isplate

-na iznos od 64,01 EUR od 11.05.2014. godine pa do isplate

-na iznos od 63,69 EUR od 11.06.2014. godine pa do isplate

-na iznos od 64,97 EUR od 11.07.2014. godine pa do isplate

-na iznos od 67,32 EUR od 11.08.2014. godine pa do isplate

-na iznos od 68,18 EUR od 11.09.2014. godine pa do isplate

-na iznos od 67,51 EUR od 11.10.2014. godine pa do isplate

-na iznos od 70,11 EUR od 11.11.2014. godine pa do isplate

-na iznos od 70,80 EUR od 11.12.2014. godine pa do isplate

-na iznos od 71,07 EUR od 11.01.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 71,23 EUR od 11.02.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 71,23 EUR od 11.03.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 71,23 EUR od 11.04.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 71,23 EUR od 11.05.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 71,23 EUR od 11.06.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 71,23 EUR od 11.07.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 71,23 EUR od 11.08.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 71,23 EUR od 11.09.2015. godine pa do isplate,

u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.892,62 EUR zajedno sa zakonskom zateznom po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje teku od dana 26.veljače 2026. pa do isplate, na ruke ili na račun IBAN: [broj bankovnog računa], otvoren kod Zagrebačke banke d.d., sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica ŠĆ je podnijela tužbu protiv Zagrebačka banka d.d. radi isplate. U tužbi navodi da je kao korisnik kredita s tuženikom, kao kreditorom, dana 7.srpnja 2005. sklopila Ugovor o namjenskom kreditu broj 520/2005. Predmetni Ugovor je solemniziran 7.srpnja 2005. pod brojem OV-339/05. Založni dužnik je JĆ iz [adresa]. Ističe da je u odredbama opisanoga Ugovora navedeno kako je kamatna stopa promjenjiva i utvrđuje se Odlukom o kamatnim stopama Banke, ovdje tužene. Nadalje, u predmetnom Ugovoru nalazi se i ugovorna odredba kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica – švicarski franak (CHF).Ugovor o namjenskom kreditu parnične stranke su sklopile po unaprijed formuliranom obrascu tužene. Budući da se radi o unaprijed ugovornim odredbama, o kojim stranke nisu pregovarale, tužitelj nije mogao imati utjecaj na njihov sadržaj. Kako tužena sastavlja ugovore na gotovo istim obrascima za sve korisnike kredita nitko od klijenata tužene nema mogućnost ugovoriti bilo što različito od onoga što nudi tužena.

1.1. Ističe da je Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4.srpnja 2013.,a o kojem je parničnom postupku Zagrebačka banka d.d. bila jedna od tuženih i utvrđeno je kako je u razdoblju od 10.rujna 2003., do 31. prosinca 2008., povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima je koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja odredba je ništetna. Navedena prvostupanjska presuda je u navedenom dijelu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13.lipnja 2014., i odlukom po reviziji Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Revt-249/14-2 od 14.svibnja 2015. Isto tako, navedenom presudom utvrđeno je kako je tužena u razdoblju od 10.rujna 2003., do 31.prosinca 2008., povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima je koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica – švicarski franak (CHF), a da prije zaključenje i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tužena, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a sve tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnog ugovora o kreditu. Navedeno je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tužena postupala suprotno, tada važećim, odredbama Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Navedena prvostupanjska presuda je i u tom dijelu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž–6632/2017 od 14. lipnja 2018.

1.2. Tijekom trajanja ugovora tužena je obavijestila tužitelja kako svojom jednostranom odlukom mijenja kamatnu stopu (početna kamatna stopa je bila 4,50%) te da od 1.listopada 2007., po kreditu opisanom u točki I. ove optužbe, kamatna stopa iznosi 5,15% godišnje, a što je automatski utjecalo na povećanje mjesečnog anuiteta u CHF.Nadalje, tužena je tijekom 2008., ponovo obavijestila tužitelja kako je svojom jednostranom odlukom mijenja kamatnu stopu, te da od 1. veljače 2008., kamatna stopa iznosi 5,80% godišnje, a što za tužitelja znači i povećanje mjesečnog anuiteta kredita u CHF.Isto tako, tijekom 2009., tužena je po treći puta obavijestila tužitelja kako svojom jednostranom odlukom mijenja kamatnu stopu, te da od 1. srpnja 2009., kamatna stopa iznosi 6,30% godišnje, a novi mjesečni anuitet u CHF ponovo raste.Tijekom 2010. godine tužena je dva puta obavijestila tužitelja da jednostranom odlukom mijenja kamatnu stopu. Prvi puta ista iznosi 6,05% i primjenjuje se od 1. svibnja 2010., a drugi puta ista iznosi 5,50% i primjenjuje se od 1. studenog 2010.Tijekom 2011. godine, tužena je obavijestila tužitelja kako svojom jednostranom odlukom mijenja kamatnu stopu, te da od 1. srpnja 2011., po predmetnom kreditu kamatna stopa iznosi 5,25% godišnje, a što je opet značilo povećanje rate koju je plaćao tužitelj. Iz svih obavijesti tuženika za zaključiti je da je tuženik svojim jednostranim odlukama mijenjao kamatnu stopu, a koje je odluke prema presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012, presudi Visokog trgovačkog suda poslovni broj: Pž-7129/13-4 te odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14-2 od 14. svibnja 2015.,ništetne.

1.3. Tužiteljica smatra da je oštećena za razliku između ugovorene rate i iznosa više plaćene kamate uslijed jednostrane promjene kamatne stope od strane tužene, a koja odredba je pravomoćno utvrđena nepoštenom i ništetnom gore navedenim presudama. Isto tako, tužitelj je oštećen i za iznos više otplaćene glavnice uslijed povećanja tečaja švicarskog franka (CHF) temeljem valutne klauzule, a koja odredba je također pravomoćno utvrđena nepoštenom i ništetnom gore navedenim presudama.

1.4.Tužiteljica je s tuženom dana 14.siječnja 2016., potpisala Dodatak Ugovoru o kreditu broj dodatka 520/2005/1/2016, broj računa 7102779090 koji je solemniziran istog dana pod brojem OV-359/16.Navedenim aneksom izvršena je konverzija Ugovora o namjenskom kreditu na način da je otplata obveza po kreditu umjesto uz valutnu klauzulu u CHF vezana uz valutnu klauzulu uz EUR.

1.5. Tužiteljica se poziva na članak 502. c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj:53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14) koji navodi da je sud vezan uz utvrđenja koja su u pogledu kolektivne tužbe utvrdili sudovi koji su o istoj odlučivali pa da je slijedom navedenoga za ista vezan i ovaj sud.

1.6. Zbog svega navedenoga tužiteljica od tuženika na ime gore navedenog potražuje isplatu ukupno preplaćenog iznosa od 55.000,00kuna, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama za svaki pojedini iznos kako je određeno tužbenim zahtjevom od dana plaćanja rate od strane tužitelja pa do isplate., koji je uredila nakon provedenog financijskog vještačenja.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava istaknute zahtjeve kao neosnovane u pogledu pravne osnove, visine (izračuna) te činjenice i razloge iz tužbenog zahtjeva. Također osporava osnovu i tijek zateznih kamata. Ističe prigovor zastare u odnosu na sve iznose dospjele prije 10.lipnja 2014. .

2.1. Ističe prigovor ne postojanja aktivne legitimacije na strani tužiteljice jer se neke uplate ne mogu povezati s tužiteljicom.

2.2. Nadalje, tuženik navodi da je konverzija Ugovora o kreditu izvršena sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju NN 102/2015 te su tužiteljica i tuženik 25.veljače 2016. sklopili dodatak Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita u CHF u kredit u EUR i svi iznosi koje je tužiteljica platila po CHF kreditu, uključujući i iznose koje tužiteljica potražuje u ovom postupku, uvršteni su u izračun konverzije te iskorišteni za namirenje EUR kredita.

2.3. Navodi da je tužiteljica prihvatom konverzije odnosno sklapanjem aneksa potvrdila pravilnost izračuna konverzije gdje su ugovoreni i iznosi preostale glavnice, sporazum o preplati, kamate za ubuduće i ostali zakonom propisani dijelovi sporazuma o konverziji temeljeni na izračunu konverzije.

2.4. Zbog svega navedenoga tuženik predlaže da sud tužiteljicu odbije s tužbenim zahtjevom.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o namjenskom kreditu broj 520/2005 od 7.srpnja 2005., u dodatak ugovora o kreditu od 14.siječnja 2016., saslušao je tužiteljicu u svrhu dokazivanja, u nalaz i mišljenje financ.vještaka Borisa Belunjaka od 21.studenog 2025., te u sve priloge i podneske u spisu.

4. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka uz savjesnu i brižljivu ocjenu svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno sud je nedvojbeno utvrdio da su tužba i tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

5. Sud je kao nesporno utvrdio da su tužiteljica i tuženik dana 7.srpnja 2005. sklopili ugovor o kreditu za iznos od 54.050,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, na rok otplate od 20 godina, kao i da je dana 14.siječnja 2016. Dodatkom ugovora o kreditu kredit konvertiran iz valutne klauzule u CHF u valutnu klauzulu u EUR na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj: 102/2015.) – konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR, pri čemu je tuženik utvrdio preplatu u iznosu od 6.045,29 kuna s 30.rujnom 2015.

6. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva, aktivna legitimacija tužiteljice te ima li tužiteljica svojstvo potrošača, kao i je li potraživanje tužiteljice zastarjelo.

7. Tuženikov prigovor zastare potraživanja je neosnovan.

7.1. Odlučujući o prigovoru zastare potraživanja, sud je primijenio članak 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj:35/05, 41/08, 78/15 u daljem tekstu ZOO-a.) Istim je propisano da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Nadalje je sud primijenio članak 241. ZOO-a koji propisuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-2245/17-2), pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Tužba u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 podnesena je 4. travnja 2012. godine, a presuda je u istom predmetu donesena je 4. srpnja 2013. godine, te je postala pravomoćna presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. godine, dok je tužba u ovom predmetu podnesena 10.lipnja 2019. godine te je stoga prigovor zastare sud odbio kao neosnovan.

8. Prema odredbi čl. 502.a. st. 1. ZPP-a, udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete utvrđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

8.1. Prema odredbi čl. 502.c. ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a. st. 1 toga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati.

8.2. Dakle, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanje povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi isplate.

8.3. Kako je sud u ovoj parnici vezan za utvrđenja u parnici vođenoj povodom kolektivne tužbe, odnosno za utvrđenja u parnici br. Pž-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđenoj presudom Visokog trgovačkog suda br. Pž-6632/2017 u odnosu na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu to su dakle ništave odredbe predmetnog Ugovora u kojima je upravo ugovorena promjenjiva kamatna stopa .

8.4. Naime, i Vrhovni sud RH u odluci br. Rev-3142/2018-2 od 26. svibnja 2020; te Ustavni sud RH u odluci br. U-III-2233/2019 od 10. lipnja 2020. u pogledu učinka pravomoćne odluke donesene u kolektivnom sporu, zauzeli su stav da nije potrebno provoditi dokazni postupak na okolnost nepoštenosti (ništetnosti) odredbi ugovora u svakom parničnom postupku u kojem se odlučuje o individualnim restitucijskim zahtjevima potrošača, obzirom da postoji temeljem naprijed navedene odredbe čl. 502. c ZPP-a, a isto tako i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14, 110/15-dalje ZPP/14) vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. stavak 1. ZPP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor.

9. Iz iskaza tužiteljice, kojem sud u cijelosti poklanja vjeru, proizlazi da je tužiteljica kredit podigla u Zagrebačkoj banci za izgradnju obiteljske kuće u kojoj i danas živi. Podigla ga je u CHF jer joj kredit u kunama nije niti nuđen, a rečeno joj je da joj je kredit u CHF povoljniji od onoga u eurima jer je manja kamatna stopa pa da će joj stoga biti i rata manja. Obzirom na visinu plaće nije mogla plaćati veću ratu od one koju je imala. Nitko joj nije objasnio u kojem slučaju i pod kojim uvjetima može doći do povećanja kamatne stope. Nije znala što bi uopće pregovarala vezano za kredit jer joj je službenica rekla da je taj kredit najpovoljniji i ona je vjerovala da je to tako te je prihvatila ugovor onakav kakav je. U trenutku podizanja kredita radila je u školi gdje radi i danas. Nikada nije bila vlasnica obrta ili trgovačkog društva. U početku joj je rata kredita bila oko 1.600,00 kuna da bi za 2 do 3 godine narasla na 2.400,00 kuna. U trenutku sklapanja kredita bila je klijent Zagrebačke banke i imala je u nju povjerenje. U banci su joj govorili da je Švicarska sigurna država i da je njihova valuta stabilna. Sama banka joj je ponudila konverziju kredita u euro jer joj je bilo nepodnošljivo plaćati ratu kredita. Bankarica joj je sama ponudila konverziju da bi joj rata kredita biti stalna. Ugovor je pročitala, ali samo onaj dio u kojem je navedena rata i visina kamatne stope, a i službenica joj je rekla da drugo i ne trebam čitati jer da je to ne zanima i ne razumije. Kuću koja je sagrađena od ovoga kredita nisu nikada iznajmljivali i isključivo je koriste za stanovanje svoje obitelji. Nije prigovarala povećanju kamatnih stopa, a rate su joj trajnim nalogom skidane s računa.

10. Iz samog Ugovora o kreditu (članak 6.) te iskaza tužitelja u svrhu dokazivanja proizlazi da je namjena izgradnja kuće te prema tome tužiteljica ima svojstvo potrošača.

11. Budući je predmetni Ugovor o kreditu zaključen između stranaka 7.srpnja 2005. u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03- dalje ZZP/03), te se na konkretni slučaj imaju primijeniti odredbe ZZP-a i to odredba članka 3. prema kojoj je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

12. Ocjena ovoga suda je da postupanje tuženika u pogledu promjenjive kamatne stope i valutne klauzule nije bilo dopušteno, da je riječ o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao stranke ugovora, slijedom čega sud nalazi da je osnovan zahtjev za isplatom razlike između plaćenih anuiteta i kredita po tečaju na dan isplate kredita uz primjenu početne kamatne stope.

13. Obzirom da su stranke sklopile ugovor koji sadrži ništetne odredbe to se na sporni odnos stranaka primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.; dalje u tekstu: ZOO) koje se odnose na ništetne ugovore tj. odredbe od čl. 322-329. ZOO-a. Prema čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora.

14. Odredbom članka 1111. ZOO-a kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Prema članku 1115. istog zakona kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

15. Ustavni sud Republike Hrvatske svojim rješenjem broj U-I-3685/2015 od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja fizičkih osoba te osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj: 102/15.) i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama ("Narodne novine", broj: 102/15.) te ocijenio da su oba zakona usklađena s Ustavom Republike Hrvatske. Tuženik je ponudom konverzije postupio sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, a kojim je propisano postupanje s kreditima u CHF i njegova konverzija u kredit s valutom EUR na način da je položaj potrošača s kreditom u CHF izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit u valuti u EUR.

15.1. Ocjena je suda da izvršena konverzija kredita i sklopljeni sporazum ugovornih strana ne utječe na osnovanost tužbenog zahtjeva jer se niti odredbama zakona temeljem kojega je izvršena konverzija, a niti sklapanjem dodatka ugovoru o kreditu ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima je ugovorena promjena kamatna stopa i valutna klauzula i posljedice tih odredbi koje su utvrđene ništetnim. Dakle, time se nije rješavalo pitanje preplaćenih anuiteta kredita zbog promjene kamatne stope i valutne klauzule za ovdje utuženo razdoblje.

15.2. Sud nalazi da tužitelj iako je izvršena konverzija sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru i provođenjem konverzije ne gubi pravo na potraživanje stečenog bez osnove na temelju nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu u CHF.

15.3. Naime, u odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 102/15 koji je stupio na snagu 30. rujna 2015.) nije predviđeno i propisano da se sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru o kreditu gubi pravo temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koji je u potpunosti vrijedio i imao svoje pravne učinke do dana sklapanja dodatka ugovoru. Isto tako, iz samog dodatka osnovnom ugovoru o kreditu nigdje ne proizlazi da bi se korisnik kredita provođenjem konverzije odrekao prava koja mu pripadaju temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju imao je osnovni cilj otkloniti dužničku krizu zbog rasta tečaja CHF te je u tom smislu zakonom bilo predviđeno da banke moraju ponuditi sklapanje dodatka osnovnom ugovoru o kreditu, a potrošači mogu prihvatiti konverziju u odgovarajući kredit sklopljen u EUR na način da se krediti vezani uz CHF konvertiraju u kredite denominirane u EUR i kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u eurima (članak 19. a do članka 19. e ZIDZPK/15). Sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru o kreditu izmijenjeni su samo uvjeti i način otplate kredita, a što potvrđuje i sama činjenica da se radilo o dodatku osnovnom ugovoru, a ne sklapanju sasvim novog ugovora i osnovni ugovor o kreditu vrijedio je od dana sklapanja 2005. pa do sklapanja dodatka osnovnom ugovoru o kreditu i imao je pravne posljedice te nema zapreke za utvrđenje nepoštenim i ništetnim odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru stranke su utvrdile svoja prava i obveze ubuduće te retroaktivno od dana sklapanja osnovnog ugovora o kreditu, ali ničim nisu niti su mogle regulirati prava korisnika kredita u CHF temeljem ništetnih odredbi osnovnog ugovora za razdoblje do konverzije.

16. Visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio na temelju nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka Borisa Belunjaka koji nalaz ocjenjuje stručnim i objektivnim.

16.1. Financijski vještak je u svom nalazu i mišljenju utvrdio da je do provođenja konverzije kredita razlika ukupno više plaćenih anuiteta u CHF po svakom pojedinačnom anuitetu zbog promjene (i povećanja i smanjenja) redovne kamatne stope i ukupno između stvarno plaćenih anuiteta u CHF u ukupnom iznosu plaćanja od 41.986,31 CHF i anuiteta prema početno ugovorenoj redovnoj kamatnoj stopi od 4,50%, što ukupno iznosi izračunato 39.700,44 CHF. Tako izračunata razlika plaćenih anuiteta zbog promjene (i povećanja i smanjenja) redovne kamatne stope iznosi ukupno više plaćeno od 2.285,87 CHF, što čini ukupnu razliku više plaćenih anuiteta u kunama zbog promjene (i povećanja i smanjenja) redovne kamatne stope od 1.653,37 EUR. Samo više plaćeni iznosi razlika anuiteta zbog povećanja redovne kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu od 4,50% utvrđeni su i izračunato iznose ukupno samo više plaćeno 2.536,61 CHF, što čini ukupnu razliku više plaćenih anuiteta u kunama zbog povećanja redovne kamatne stope od više plaćenog 1.811,36 EUR .Samo manje plaćeni iznosi razlika anuiteta zbog smanjenja redovne kamatne stope i iznosi ukupno manje plaćeno (potplaćeno) minus -250,74 CHF, što čini ukupnu razliku manje plaćenih anuiteta u zbog smanjenja redovne kamatne stope od (potplaćeno) minus -157,99 EUR.

16.2. Da bi utvrdio razliku više plaćenog po kreditu zbog primjene tzv. „valutne klauzule“, odnosno zbog utjecaja primjene tečaja CHF za kune u otplati kredita u ovom predmetu iz ukupne razlike više plaćenih anuiteta u kunama izračunatih u iznosu od 40.581,68 kuna potrebno je isključiti utjecaj ukupne razlike više plaćenih anuiteta u CHF preračunatih u kune na dane plaćanja, a zbog promjene (i povećanja i smanjenja) redovnih kamatnih stopa u ukupnom iznosu od više plaćenog od 12.457,38 kuna.

16.3. Kada se od iznosa razlike više plaćenih anuiteta u kunama od 40.581,68 kuna umanji izračunata razlika više plaćenih anuiteta u CHF preračunatih iz CHF u kune na dane plaćanja koji je nastao zbog promjene (i povećanja i smanjenja) redovnih kamatnih stopa u iznosu od 12.457,38 kune dobije se izračunati iznos od više plaćenog od 28.124,30 kuna, što tečajem konverzije 1 EUR=7,53450 kuna preračunato iznosi 3.732,74 EUR, što čini i više i manje plaćane razlike pojedinih anuiteta zbog primjene „valutne klauzule“, odnosno utjecaja primjene srednjeg tečaja HNB za CHF za kune na dane plaćanja po kreditu u odnosu na srednji tečaj HNB za CHF za kune na dan isplate kredita, a u izračunatom iznosu je isključen utjecaj razlike anuiteta zbog promjene (i povećanja i smanjenja) redovnih kamatnih stopa po svim osnovama.

16.4. Kada se diferenciraju samo više plaćene razlike anuiteta (preplaćene iznose) zbog valutnog utjecaja primjene srednjeg tečaja HNB za 1 CHF za kune na dane plaćanja (kada je tečaj CHF za kune bio veći u odnosu na tečaj za CHF za kune na dan isplate kredita) onda isti iznose samo više plaćeno od 30.415,32 kuna ,što tečajem konverzije EUR=7,53450 kuna preračunato iznosi 4.036,81 EUR.

16.5. Kada se diferenciraju samo manje plaćene razlike anuiteta (potplaćene iznose) zbog valutnog utjecaja primjene srednjeg tečaja HNB za 1 CHF za kune na dane plaćanja (kada je tečaj CHF za kune bio manji u odnosu na tečaj CHF za kune na dan isplate kredita) onda isti iznose samo manje plaćeno (potplaćeno) –2.291,02 kuna, što tečajem konverzije 1 EUR=7,53450 kuna preračunato iznosi -304,07 EUR.

16.6. Iznos ukupno preplaćenog po kreditu (do sveukupne visine ukupno plaćenih anuiteta) zbog promjena(i povećanja i smanjenja) redovnih kamatnih stopa i više plaćenog zbog primjene tzv. „valutne klauzule“ (izračunato je u koloni 10., odnosno 10.A tablice 4 po svakom anuitetu), ukupno iznosi više plaćeno 40.581,68 kuna što tečajem konverzije 1 EUR=7,53450 kuna zbog primjene EUR u Republici Hrvatskoj od 01.siječnja 2023. godine iznosi više plaćeno 5.386,11 EUR. Zbrojno samo više plaćeni iznosi anuiteta zbog utjecaja povećanja redovnih kamatnih stopa i samo više plaćeno zbog primjene valutne klauzule ukupno iznosi 44.063,06 kuna što tečajem konverzije 1 EUR=7,53450 kuna zbog primjene EUR u Republici Hrvatskoj od 01.siječnja 2023. godine iznosi ukupno više plaćeno 5.848,17 EUR. Zbrojno samo manje plaćeni iznosi anuiteta zbog utjecaja primjene valutne klauzule kada je tečaj za CHF za kune bio manji u odnosu na tečaj na dan isplate kredita, ukupno iznosi samo manje plaćeno u iznosu od 3.481,38 kuna, što tečajem konverzije 1 EUR=7,53450 kuna zbog primjene EUR u Republici Hrvatskoj od 01.siječnja 2023. godine iznosi ukupno manje plaćeno

-462,06 EUR.

16.7. Vještak navodi da je prema informativnom obračunu konverzije kredita tuženik na dan 30.09.2015. godine izračunao preplata po konverziji od 6.045,29 kune, a koji iznos je ugovoren i potpisan dana 14.01.2016. godine između tužiteljice i tuženika Dodatkom ugovora o kreditu, a nalazom vještačenja je također utvrđen iznos preplate po konverziji u navedenom iznosu od 6.045,29 kune.

16.8. Iznos ukupno više plaćenih anuiteta između stvarno plaćenih anuiteta u kunama po primijenjenom srednjem tečaju HNB za CHF za kune na dane plaćanja i primijenjenim redovnim kamatnim stopama, u odnosu na anuitet utvrđen prosječnim ponderiranim srednjim tečajem HNB za CHF za kune na dane isplate kredita i početno ugovorenom redovnom kamatnom stopom od 4,50%, od ukupno više plaćenih anuiteta izračunatih ovim nalazom vještačenja po toj osnovi do visine ukupno više plaćenog od 40.581,68 kuna, umanjen je za iznos priznate preplate tužiteljice prema ugovornoj dokumentaciji o konverziji kredita iz valute CHF u valutu EUR, između tužiteljice i tuženika u iznosu od 6.045,29 kuna, te tako izračunata umanjena razlika više plaćenog od tužiteljice u korist tuženika tijekom kreditnog odnosa do konverzije kredita iznosi više plaćeno 34.536,39 kuna, a što preračunato tečajem konverzije zbog primjene EUR-a u Republici Hrvatskoj od 01.01.2023. tečajem konverzije za 1 EUR = 7,53450 kuna iznosi više plaćeno 4.583,77 EUR.

16.9. Iznos ukupno samo više plaćenih anuiteta izračunat zbog primjene promjenjive redovne kamatne stope kada je bila veća u odnosu na početno ugovorenu i primjene tzv. „valutne klauzule“, odnosno zbog primjene srednjeg tečaja HNB za CHF za kune u otplati anuiteta po kreditu kada je bio veći u odnosu na prosječni ponderirani srednji tečaj HNB za CHF za kune na dane isplate kredita, izračunate ovim nalazom vještačenja, od ukupno više plaćenih anuiteta od 44.063,06 kuna, umanjen je za iznos priznate preplate tužiteljici prema ugovornoj dokumentaciji o konverziji kredita iz CHF u EUR, između tužiteljice i tuženika u iznosu od 6.045,29 kuna, te tako izračunata umanjena razlika više plaćenog od tužiteljice u korist tuženika tijekom kreditnog odnosa iznosi 38.017,77 kuna, a što preračunato tečajem konverzije zbog primjene EUR-a u Republici Hrvatskoj od 01.01.2023. tečajem konverzije za 1 EUR = 7,53450 kuna iznosi više plaćeno 5.045,83 EUR.

17. Budući stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, a tužitelj je s istim uskladio svoj tužbeni zahtjev te od tuženika potražuje isplatu iznosa od 5.045,83 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od plaćanja svakog pojedinog preplaćenog iznosa, a po mišljenju suda nalaz vještaka je dan savjesno i u skladu s pravilima struke te je stoga sud na istome utemeljio svoju odluku i prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice.

18. Tuženik se protivi preinaci tužbenog zahtjeva te ističe prigovor zastare na sve preinačene iznose, a u slučaju da sud smatra da se radi o djelomičnom povlačenju tužbe, ne protivi se povlačenju, ali traži razmjerni parnični trošak.

19. Sud je dopustio preinaku jer tužitelj u tom smislu nije mogao prije vještačenja točno specificirati tužbeni zahtjev.

20. Nije osnovan tuženikov prigovor zastare preinačenog tužbenog zahtjeva jer prema pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Vrhovnog suda Republike Hrvatske 27.svibnja 2024. "U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“ Obzirom na navedeno, ako do zastare ne dolazi povećanjem tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove, onda ne dolazi niti u slučaju kada se tužbeni zahtjev smanjuje

21. U odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice sud ga ocjenjuje kao neosnovanim u cijelosti. Prije svega treba istaći da su uplate vršene u ime, za račun i po nalogu korisnika kredita, kreditor ih je kao takve prihvatio, evidentirao i iskoristio za zatvaranje obveza po kreditu. Kako će se, i hoće li se uopće korisnik kredita i treća osoba kasnije razračunavati, nije problem kreditora, niti je to pitanje kojim bi se trebao baviti sud. Kao korisnik kredita je ovdje označen tužitelj, a kao kreditor tuženik te obzirom da nije došlo do cesije tražbine iz ugovora o kreditu, niti do pristupanja ili preuzimanja duga, a rate kredita skidane su trajnim nalogom s računa tužiteljice pa stoga sud smatra da je tužiteljica aktivno legitimirana za podnošenje tužbe

22. Nije osnovan navod tuženika da bi jedino bilo pravno osnovano tužitelju dosuditi isplatu glavnog potraživanja zajedno sa zateznim kamatama tekućim od pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništetnost odnosno podredno od podnošenja tužbe u konkretnom predmetu.

22.1. Naime, tuženik je sukladno čl. 1115. ZOO dužan tužitelju isplatiti zatezne kamate od dana stečenog bez osnove, jer je nepošteni stjecatelj te tužitelj ima pravo na zatezne kamate od dana uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta kao dana stjecanja bez osnove, a prema datumima uplata utvrđenim nalazom sudskog vještaka, prikazanim u Tablici 8 (list spisa 189).

23. Budući je tužiteljica u cijelosti uspjela s tužbenim zahtjevom odluka o troškovima temelji se na članku 154. stavak 1.Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08., 57/11.; 148/11., 25/13., 89/14. -OUSRH i 70/19., 80/22 i 114/22 dalje: ZPP) te je tuženik tužitelju dužan naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od ukupno 1.892,62 EUR koji troškovi se odnose se na sastav tužbe (200,00 EUR), zastupanje na dva ročišta (2x200,00 EUR), pristup na ročište za objavu presude (100,00 EUR), sastav 2 podneska (2x200,00 EUR), sve s PDV-om (275,00 EUR) te trošak vještačenja u iznosu od 398,17 EUR i sudske pristojbe na tužbu (119,45 EUR).

24. Zbog svega navedenoga odlučeno je kao u izreci presude.

Požega, 26.veljače 2026.

Sutkinja:

Melita Novak

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dna:

1. ZOU MĆ i Domagoj Jugović, Nova Gradiška

2. OD Porobija & Porobija, Zagreb