Poslovni broj P-254/2025-6

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli - Pola, po sucu Heleni Božović Sladaković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb. A. Mihanovića 3, OIB 84397956623 protiv tuženika UNIQA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Planinska ulica 13A, OIB 75665455333 zastupanog po punomoćniku Luki Vukasoviću, odvjetniku iz Rijeke, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene 20. siječnja 2026. godine, održane u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 26. veljače 2026. objavio i

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku UNIQA OSIGURANJE d.d., Planinska 13, 10 000 Zagreb, OIB: 75665455333 da isplati tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623 iznos od 19.120,95 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 17.02.2025.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i da mu naknadi parnični trošak, a sve to u roku od 15 dana od primitka presude."

II Nalaže se tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB:84397956623, da tuženiku UNIQA osiguranje d.d. Zagreb, Planinska 13A, Zagreb, OIB:75665455333, naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 625,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od 26. veljače 2026. pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od dana 19. svibnja 2025. navodi da se dana 26.10.2010. dogodila prometna nezgoda na T raskrižju kolnik županijske ceste 5116 i nerazvrstane ceste prema hotelu Parentium na način da je tuženikov osiguranik UC upravljajući vozilo reg. oznake [registarska oznaka] krećući se u smjeru istoka prema križanju sa županijskom cestom 5116 koja je prometnim znakom „Stop“ označena kao cesta s prednošću prolaska, uslijed alkoholiziranosti (utvrđena mu je koncentracija alkohola u krvi od 1,49 g/kg) ušao s vozilom u navedeno raskrižje, a da nije propustio sva vozila koja su se kretala kolnikom navedene županijske ceste, prilikom čega je oduzeo prednost prolaska LC (tužiteljev osiguranika) koji je pravilno upravljao motociklom reg. oznaka [registarska oznaka], kojom prilikom je svojom lijevom bočnom stranom osobnog automobila udario u prednji dio motocikla kojim je upravljao HC, nakon čega je isti pao i zadobio teške tjelesne ozljede. Protiv tuženikova osiguranika vođen je kazneni postupak kod Općinskog sud u Pazinu, pod posl.br. K-280/2012, te je isti oglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela izazivanja prometne nezgode. Vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] je u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano Policom AO kod tuženika. Rješenjem tužitelja br. 142853 od dana 10.6.2014. osiguraniku LC kod kojeg je zbog ozljede izvan rada (predmetna prometna nezgoda) nastala opća nesposobnost za rad, priznato je pravo na invalidsku mirovinu počevši od idućeg dana po pravomoćnosti privremenog rješenja broj 142853 od 03.03.2014., a po prestanku radnog odnosa. Tuženik je prema ranijim odštetnim zahtjevima podmirio štetu tužitelju, a za razdoblje od 1.7. 2022. do 31.12.2024., vansudski zahtjev tužitelja je otklonio, pa je stoga tužitelj prisiljen svoje pravo ostvarivati sudskim putem. Tužitelj trpi daljnju štetu time što se osiguraniku i nadalje isplaćuje invalidska mirovina i naknada za tjelesno oštećenje, koja šeta za razdoblje od 1.7.2022. do 31.12.2024. iznosi 19.120,95 eura. Zbog navedenog, a temeljem odredbi čl. 161. st.1. i 2., a u svezi čl. 164.st.1. Zakona o mirovinskom osiguranju tužitelj podnosi ovu tužbu, radi obeštećenja na ime predmetne naknade štete koja obuhvaća novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u iznosu od 19.120,95 eura.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava osnovanost tužiteljevog regresnog potraživanja s osnove invalidske mirovine isplaćene u razdoblju od 1.7.2022. do 31.12.2024., i to prvenstveno jer je sukladno sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika, radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (u daljnjem tekstu: ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene pojedine isplate mirovina. Navedeni Zakon u predmetnoj pravnoj stvari predstavlja lex specialis koji uređuje odnose između stranaka budući da tuženik predstavlja osiguratelja po obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, a s obzirom na utuženo razdoblje u ovom konkretnom slučaju, odnosno na razdoblje u kojem je nastala šteta tužitelju isplatama invalidske mirovine, valja primijeniti odredbe ZOOP-a, odnosno odredbe čl. 27. ZOOP-a. Obveza tuženika je regulirana ZOOP-om temeljem kojega je zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru tog zakona i njime preuzetih obveza. Prema odredbama čl. 27. st. 1.-3. ZOOP propisano je kako je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, pri čemu se stvarnom štetom smatra razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, a koji se sukladno izričitoj zakonskoj odredbi određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Slijedom navedenog, sukladno odredbi članka 27. ZOOP-a, nema štete za tužitelja obzirom da je tužitelj manje isplatio s osnova invalidske mirovine zbog ozljede izvan rada nego što bi bio obvezan isplatiti invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu. Pravnim shvaćanjem prihvaćenim na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 09. lipnja 2022.promijenjeno je dosadašnje pravno shvaćanje a sve zbog usklađenja s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u nizu odluka. Slijedom naprijed navedenog, tužitelju isplatom utuženih iznosa nije nastala stvarna šteta u smislu čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP te isti nije ovlašten regresno potraživati iste od tuženika budući da je obveza tuženika regulirana sklopljenim ugovorom o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i prethodno citiranim zakonskim odredbama, a navedeno stajalište potvrđeno je i u sudskoj praksi u nizu odluka VSRH i drugih sudova. Tuženik ne osporava način nastanka štetnog događaja na način opisan u tužbi.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u rješenje tužitelja od 10. lipnja 2014., obračun isplata od 14. travnja 2025., ispis iz banke podataka tužitelja, vansudski zahtjev, presudu Općinskog suda u Pazinu posl.br. K-280/12.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 19.120,95 eura na ime invalidske mirovine koju je tužitelj isplatio svom osiguraniku LC za razdoblje od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2024., a kojem je tužitelj svojim rješenjem broj 142853 od 10. lipnja 2014. priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad do koje je došlo zbog ozljede izvan rada koju je osiguranik tužitelja doživio u prometnoj nezgodi od 26. listopada 2010.

6. Pri tome, između parničnih stranaka nije sporno da se 26. listopada 2010. dogodila prometna nezgoda koju je skrivio osiguranik tuženika, a u kojoj je HC zadobio ozljede, zbog kojih mu je tužitelj rješenjem broj 142853 od 10. lipnja 2014. priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad.

7. Među strankama je sporna primjena materijalnog prava, odnosno sporno je primjenjuju li se u konkretnom slučaju odredbe čl. 161. ZOMO, koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju odnosno u vrijeme izvršenih isplata invelidske mirovine, po kojim odredbama bi tužitelj imao pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu, ili se primjenjuje čl. 27. ZOOP te visina tužbenog zahtjeva.

8. Prema odredbi članka 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023.) šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Štetni događaj je samo jedna od pretpostavki koje se moraju ostvariti da bi do štete došlo (članak 1045. ZOO-a). Tužitelju šteta nije nastala danom nastanka štetnog događaja ni danom priznanja prava na invalidsku mirovinu jer tim trenutkom njegova imovina nije umanjena. Tužitelju šteta, u vidu umanjenja imovine, nastaje tek isplatom svakog pojedinog iznosa mirovine te se na tužiteljevo pravo da traži naknadu štete primjenjuje onaj zakon koji je bio na snazi u trenutku isplate svakog pojedinog iznosa mirovine (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev-x-436/10 od 2. veljače 2011.).

9. Prema odredbi čl. 161. st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22.) Zavod ima pravo zahtijevati naknadu stvarne štete koja obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja:

1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, neovisno o činjenici naknadnog ispunjenja uvjeta na prijevremenu starosnu ili starosnu mirovinu,

2. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu,

3. novčana davanja na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja

4. troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava.

10. Odredbom čl. 27. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., 155/23.) propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

10.1. Stvarnom štetom u smislu stavka 1. tog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st. 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st. 3.).

11. Za odluku o sporu koji pokreće zavod protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete zavodu, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine.

11.1. Pravno shvaćanje prihvaćeno na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 9. lipnja 2022. glasi: „U sporu zavoda (H.) protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je H. isplatio svom osiguraniku odnosno članovima osiguranikove obitelji primjenjuje se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine.“ a usklađeno je s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u odlukama: Rev-5292/19 od 16. lipnja 2020., Rev-x 388/2018-2 od 25. kolovoza 2020., Rev-1354/16 od 18. svibnja 2021. i Rev-3660/18 od 12. siječnja 2020.).

11.2. Vrhovni sud je u odluci Rev-1052/2023 od 20. prosinca 2023. naveo da je u više odluka (npr. Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020. i Rev-x 388/2018 od 25. kolovoza 2020.), izražavajući shvaćanje i o vremenskom važenju pojedinog posebnog zakona, izrazio shvaćanje da se u opisanoj situaciji, kada se odgovornost osiguratelja temelji na odredbama Zakona obveznim osiguranjima u prometu, primjenjuje taj Zakon. Naime, ZOOP da uređuje užu problematiku (odgovornost za štetu nastalu u prometu) od one propisane Zakonom o mirovinskom osiguranju koji propisuje odgovornost štetnika, odnosno osoba koje odgovaraju za štetnika, općenito. Stoga da, kao posebniji, valja primijeniti taj Zakon.

11.3. Činjenica je da je ZMO kasniji zakon, ali kako je ZOOP posebniji zakon, koji uređuje užu problematiku, u konkretnoj situaciji ne može se primijeniti načelo lex posterior derogat legi priori. Da je bila intencija zakonodavca da donošenjem ZMO iz 2013. izmijeni odredbe ZOOP-a kojima je uređena odgovornost osiguratelja, nije bilo zapreke da se donošenjem tog Zakona stave izvan snage odredbe ZOOP-a koje nisu usklađene s odredbama ZMO u pogledu odgovornosti osiguratelja.

12. Stoga je u konkretnom slučaju za odgovornost tuženika za štetu tužitelju odlučna odredba čl. 27. ZOOP-a pri čemu bi odgovornost tuženika bila na isplatu stvarne štete koja se odnosi na razmjerni iznos mirovine, a koji se određuje u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i isplaćene osiguraniku i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

12.1. Prema tome, sukladno članku 27. ZOOP obveza prvotuženika kao društva za osiguranje postoji samo ukoliko bi iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO bio veći od iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu, pa je u konkretnom slučaju valjalo utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem tužitelja u konkretnom slučaju od 10. lipnja 2014. i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Ovdje valja istaknuti da je tužitelj, kao stranka koja postavlja tužbeni zahtjev, dužan iznijeti činjenice na kojima isti temelji i za te činjenice predložiti dokaze. Tužitelj nije predložio nikakve dokaze na okolnost utvrđivanja visine štete kao razlike u smislu članka 27. stavka 3. ZOOP.

12.2. Slijedom navedenoga sud primjenom pravila o teretu dokazivanja zaključuje da u konkretnom slučaju u smislu članka 27. stavka 3. ZOOP ne postoji razlika između invalidske mirovine utvrđene u konkretnom slučaju od invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, te je slijedom navedenoga utvrdio kako tužitelju nije nastala stvarna šteta na način kako je ista određena odredbama članka 27. stavka 2. i stavka 3. ZOOP-a te je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

13. Odluka o naknadi parničnog troška temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. u svezi s člankom 155. ZPP, i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/2023. - dalje u tekstu: Tarifa). Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu i za zastupanje na ročištu 20. siječnja 2016. za svaku radnju 250 bodova, odnosno ukupno 500 bodova, što s obzirom na vrijednost boda u iznosu od 2,00 EUR i PDV (Tbr. 54. i 46. Tarife) ukupno iznosi 625,00 EUR.

U Puli, 26. veljače 2026.

Sudac

Helena Božović Sladaković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u 3 istovjetnih primjeraka, u roku od petnaest (15) dana od dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje županijski sud.

Dna:

- tužitelju

- tuženiku po punomoćniku