REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: Pr-192/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu u ime Republike Hrvatske, po sutkinji Sylviane Kraljević, u pravnoj stvari tužitelja KR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnik Predrag Kralik, Ferde Rusana 4, Bjelovar, protiv tuženice Republike Hrvatske za Ministarstvo obrane, Zagreb, Sarajevska 7, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, nakon glavne javne rasprave zaključene 23. prosinca 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, po objavi 26. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju FR, na ime razlike plaće isplati bruto iznos od 12.415,54 eura (slovima: dvanaesttisućačetiristotinepetnaest eura pedesetčetiri centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se do 31. srpnja 2015. godine određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće, tekućom:

- na iznos od 872,86 eura od 15.09.2011. godine

- na iznos od 458,51 eura od 15.10.2011. godine

- na iznos od 157,74 eura od 15.11.2011. godine

- na iznos od 510,94 eura od 15.12.2011. godine

- na iznos od 292,66 eura od 15.01.2012. godine

- na iznos od 436,09 eura od 15.03.2012. godine

- na iznos od 293,94 eura od 15.04.2012. godine

- na iznos od 450,49 eura od 15.05.2012. godine

- na iznos od 1.153,26 eura od 15.06.2012. godine

- na iznos od 260,68 eura od 15.07.2012. godine

- na iznos od 647,37 eura od 15.08.2012. godine

- na iznos od 478,42 eura od 15.09.2012. godine

- na iznos od 82,98 eura od 15.10.2012. godine

- na iznos od 1.560,71 eura od 15.11.2012. godine

- na iznos od 823,15 eura od 15.12.2012. godine

- na iznos od 116,67 eura od 15.01.2013. godine

- na iznos od 39,14 eura od 15.02.2013. godine

- na iznos od 593,89 eura od 15.03.2013. godine

- na iznos od 156,52 eura od 15.04.2013. godine

- na iznos od 274,21 eura od 15.05.2013. godine

- na iznos od 73,32 eura od 15.06.2013. godine

- na iznos od 242,95 eura od 15.07.2013. godine

- na iznos od 50,18 eura od 15.08.2013. godine

- na iznos od 838,06 eura od 15.09.2013. godine

- na iznos od 74,20 eura od 15.10.2013. godine

- na iznos od 212,06 eura od 15.11.2013. godine

- na iznos od 151,22 eura od 15.12.2013. godine

- na iznos od 134,57 eura od 15.01.2014. godine

- na iznos od 8,12 eura od 15.02.2014. godine

- na iznos od 44,07 eura od 15.03.2014. godine

- na iznos od 344,52 eura od 15.04.2014. godine

- na iznos od 448,34 eura od 15.05.2014. godine

- na iznos od 133,72 eura od 15.06.2014. godine pa sve do isplate

kao i da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 4.735,52 eura , sa zateznom kamatom tekućom od 26. 2. 2026. do isplate prema stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II Odbija se ostali dio tužbenog zahtjeva za isplatom zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlenik kod tuženog MORH – Hrvatska kopnena vojska, na poslovima djelatne vojne osobe. U vremenskom razdoblju od 2011. godine (a i ranije) obavljanje službenih poslova i zadaća bilo je organizirano na način da je tužitelj bio radno angažiran prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama, blagdanom, i u smjenama koje je sate rada tužitelj ostvario radom na terenu, a dodatke na plaću tuženik mu nije platio. U vremenskom razdoblju rada od 07. kolovoza 2011. godine pa do 01. lipnja 2014. godine zbog neplaćanja dodataka plaću na ukupno odrađene sate rada tužitelj smatra da je oštećen najmanje za iznos od okvirno bruto 300,00 kuna za svaki mjesec utuženog razdoblja.

2. Sukladno čl. 186.a Zakona o parničnom postupku tužitelj se obratio tuženoj radi mirnog rješenja spora, ali je tužena takav zahtjev odbila kao neosnovan.

3. Obzirom na prezentirano činjenično stanje tužitelj predlaže Sudu da Sud, nakon zakazane i provedene rasprave, sukladno čl. 186.b ZPP-a donese slijedeće rješenje: „Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj – za Ministarstvo obrane da za tužitelja dostavi podatke: tabelarni prikaz mjesečnih zbrojeva neisplaćenih prekovremenih sati, radnih sati odrađenih subotama, nedjeljama, blagdanima, noću i u smjenama u ukupno utuženom razdoblju od 07. kolovoza 2011. godine do 01. lipnja 2014. godine kao i mjesečne iznose razlike bruto plaće koju bi tužitelj primio da su mu isplaćeni dodaci na plaću po osnovi prekovremenih sati, rada subotama, nedjeljama, blagdanima, noću i u smjenama za utuženi period od 07. kolovoza 2011. godine do 01. lipnja 2014. godine." te presudu:

„Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju na ime razlike plaće za utuženi period od 07. kolovoza 2011. godine do 01. lipnja 2014. godine isplati neutvrđeni iznos bruto kuna (prema pribavljenim podacima iz gornjeg rješenja) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom 15.-og u mjesecu za prethodni mjesec po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena s time da tužitelj zadržava pravo specificirati tužbeni zahtjev nakon što tuženik dostavi potrebne podatke, odnosno prema iznosima utvrđenim nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja, kao i naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena počev od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku 8 dana.“

4. Tužitelj je tužbeni zahtjev specificirao podneskom od 18. 1. 2021. U podnesku navodi da je zaprimio dopunu nalaza i mišljenja sačinjenu po stalnom sudskom vještaku društvu D&S d.o.o. od dana 11. prosinca 2020. godine. Vještak je u nalazu i mišljenju sačinio izračun razlike bruto plaće tužitelja za ostvarene sate rada na terenu u utuženom razdoblju sa i bez umanjivanja prekovremenih sati rada za slobodne dane. Tužitelj ne stavlja primjedbe na dopunu nalaza i mišljenja vještaka te sukladno Varijanti 2 istoga specificira tužbeni zahtjev tako da isti sada glasi:

„Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj -za Ministarstvo obrane da tužitelju FR, na ime razlike plaće isplati bruto iznos od 93.544,85 kuna (slovima: devedesetitritisućepetstotinačedrdeseiičetiri kune osamdesetipet lipa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosim (NN 35/05) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućom:

-na iznos od 6.576,57 kuna od 15.09.2011. godine

-na iznos od 3.454,64 kuna od 15.10.2011. godine

-na iznos od 1.188,48 kuna od 15.11.2011. godine

-na iznos od 3.849,65 kuna od 15.12.2011. godine

-na iznos od 2.205,04 kuna od 15.01.2012. godine

-na iznos od 3.285,69 kuna od 15.03.2012. godine

-na iznos od 2.214,71 kuna od 15.04.2012. godine

-na iznos od 3.394,19 kuna od 15.05.2012. godine

-na iznos od 8.689,25 kuna od 15.06.2012. godine

-na iznos od 1.964,08 kuna od 15.07.2012. godine

-na iznos od 4.877,59 kuna od 15.08.2012. godine

-na iznos od 3.604,63 kuna od 15.09.2012. godine

-na iznos od 625,21 kuna od 15.10.2012. godine

-na iznos od 11.759,18 kuna od 15.11.2012. godine

-na iznos od 6.202,00 kuna od 15.12.2012. godine

-na iznos od 879,08 kuna od 15.01.2013. godine

-na iznos od 294,88 kuna od 15.02.2013. godine

-na iznos od 4.474,63 kuna od 15.03.2013. godine

-na iznos od 1.179,28 kuna od 15.04.2013. godine

-na iznos od 2.066,01 kuna od 15.05.2013. godine

-na iznos od 552,45 kuna od 15.06.2013. godine

-na iznos od 1.830,47 kuna od 15.07.2013. godine

-na iznos od 378,05 kuna od 15.08.2013. godine

-na iznos od 6.314,38 kuna od 15.09.2013. godine

-na iznos od 559,08 kuna od 15.10.2013. godine

-na iznos od 1.597,77 kuna od 15.11.2013. godine

-na iznos od 1.139,34 kuna od 15.12.2013. godine

-na iznos od 1.013,95 kuna od 15.01.2014. godine

-na iznos od 61,19 kuna od 15.02.2014. godine

-na iznos od 332,07 kuna od 15.03.2014. godine

-na iznos od 2.595,78 kuna od 15.04.2014. godine

-na iznos od 3.378,04 kuna od 15.05.2014. godine

-na iznos od 1.007,49 kuna od 15.06.2014. godine pa sve do isplate

kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena počev od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku 8 dana.“

5. Obzirom na uvođenje eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, kao i promjenu stope zakonske kamate, tužitelj specificira tužbeni zahtjev podneskom od 15. 11. 2025. tako da isti sada glasi:

„Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju FR, na ime razlike plaće isplati bruto iznos od 12.415,54 eura (slovima: dvanaesttisućačetiristotinepetnaest eura pedesetčetiri centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosim (NN 35/05) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope

Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom:

- na iznos od 872,86 eura od 15.09.2011. godine

- na iznos od 458,51 eura od 15.10.2011. godine

- na iznos od 157,74 eura od 15.11.2011. godine

- na iznos od 510,94 eura od 15.12.2011. godine

- na iznos od 292,66 eura od 15.01.2012. godine

- na iznos od 436,09 eura od 15.03.2012. godine

- na iznos od 293,94 eura od 15.04.2012. godine

- na iznos od 450,49 eura od 15.05.2012. godine

- na iznos od 1.153,26 eura od 15.06.2012. godine

- na iznos od 260,68 eura od 15.07.2012. godine

- na iznos od 647,37 eura od 15.08.2012. godine

- na iznos od 478,42 eura od 15.09.2012. godine

- na iznos od 82,98 eura od 15.10.2012. godine

- na iznos od 1.560,71 eura od 15.11.2012. godine

- na iznos od 823,15 eura od 15.12.2012. godine

- na iznos od 116,67 eura od 15.01.2013. godine

- na iznos od 39,14 eura od 15.02.2013. godine

- na iznos od 593,89 eura od 15.03.2013. godine

- na iznos od 156,52 eura od 15.04.2013. godine

- na iznos od 274,21 eura od 15.05.2013. godine

- na iznos od 73,32 eura od 15.06.2013. godine

- na iznos od 242,95 eura od 15.07.2013. godine

- na iznos od 50,18 eura od 15.08.2013. godine

- na iznos od 838,06 eura od 15.09.2013. godine

- na iznos od 74,20 eura od 15.10.2013. godine

- na iznos od 212,06 eura od 15.11.2013. godine

- na iznos od 151,22 eura od 15.12.2013. godine

- na iznos od 134,57 eura od 15.01.2014. godine

- na iznos od 8,12 eura od 15.02.2014. godine

- na iznos od 44,07 eura od 15.03.2014. godine

- na iznos od 344,52 eura od 15.04.2014. godine

- na iznos od 448,34 eura od 15.05.2014. godine

- na iznos od 133,72 eura od 15.06.2014. godine pa sve do isplate

kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, prema stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.“

6. U odgovoru na tužbu tuženica osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. U odnosu na primjenu materijalnog prava valja razlikovati dva vremenska razdoblja koja različito reguliraju predmetnu materiju.

7. U razdoblju od 1. 10. 2009. do 1. 6. 2014. u primjeni je bila Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (NN 118/09. i 118/12.) i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodacima na plaću i načinu isplate plaće (NN 118/09.) koji su stupili na snagu 1. 10. 2009., a koji su doneseni na temelju Zakona o službi u oružanim snagama te predstavljaju posebne propise kojima je, između ostalog, uređena materija materijalnih prava iz radnog odnosa djelatnih vojnih osoba. Tom Odlukom bio je propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u OSRH te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim nerednim danima, rad u smjenama i turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstvo i stražarska služba. U odnosu na službu dežurstva točkom V. Odluke 09 propisano je dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena ne smatra se prekovremenim radom, a dijeli se na aktivno dežurstvo i dežurstvo unutarnje službe. Pod aktivnim dežurstvom smatra se vrijeme provedeno u službi na radnom mjestu i vrijeme odmora provedeno na radnom mjestu tijekom obaveznog 24-satnog ili višednevnog boravka na radnom mjestu zbog potreba službe (rad na izdvojenom objektu, rad u operativnom dežurstvu, snage brzog odgovora, postaje obalnog motrenja i sl.).Pod dežurstvom unutarnje službe smatra se dežurstvo propisano člankom 12. Pravilnika o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske. Dodatak na plaću na ime prekovremeno rada pripadnika OS RH tužitelju ne pripada, budući da mu je isplaćen dodatak za aktivno dežurstvo za svaki sat aktivnog dežurstva te je uvećanje plaće i na ime prekovremenog rada isključeno.Stražarska služba je poseban oblik rada, koji se ne smatra prekovremenim radom, u kojem djelatna vojna osoba provodi u službi 24 sata dnevno, od kojih može raditi najviše 12 sati. Djelatne vojne osobe u stražarskoj službi ostvaruju pravo na dnevni dodatak za obavljanje stražarske službe u skladu s posebnim propisom kojim se uređuju dodaci na plaću. Dodatak za obavljanje stražarske službe i dodatak za aktivno dežurstvo međusobno se isključuju. U slučaju višednevnog obavljanja stražarske službe djelatna vojna osoba ostvaruje pravo na proporcionalni višednevni odmor u omjeru 3:1. Za vrijeme obavljanja stražarske službe djelatnoj vojnoj osobi ne pripada uvećanje plaće iz točke XIII. ove Odluke.

8. Drugo razdoblje je razdoblje nakon 26. 6. 2013. kad je stupio na snagu novi Zakon o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 73/13. i 75/15.), a člankom 155. je propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću u skladu s posebnim propisima kojima je uređena ova materija. Na temelju ovog zakona doneseni su i podzakonski akti, odnosno Odluka o rasporedu radnog vremena (NN 66/14., 23/15., 84/15.) i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (NN 33/14., 41/14., 53/14., 114/14., 72/15.).

9. Tuženica ističe da se na djelatne vojne osobe primjenjuju posebni propisi sukladno Zakonu o službi u oružanim snagama RH („Narodne novine“ broj 33/02., 58/02., 175/03., 136/04.,76/07.,, 88/09., 124/09.) te Zakonu o službi u oružanim snagama RH („Narodne novine“ broj 73/13, 75/15.). Tuženica se poziva na sudsku praksu VSRH koji je zauzeo stajalište da propisi doneseni na temelju Zakona o službi u OS RH imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i u odnosu na opće propise o radu i KU sklopljene u skladu s općim propisima o radu. Vrhovni sud je zauzeo stajalište da nakon donošenja Odluke iz 2009. i Pravilnika iz 2009. djelatne vojne osobe imaju pravo na dodatak na plaću s osnove prekovremenog rada prema tim propisima, a ne na temelju kolektivnih ugovora sklopljenih u skladu s općim propisima o radu i propisima o državnim službenicima i namještenicima.

10. Tuženica predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu parničnog troška tuženici za zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude suda prvog stupnja do isplate.

11. U dokaznom postupku sud je pročitao zahtjev za mirno rješenje spora, odluke MORH-a, rješenja MORH-a, dopise MORH-a, kartice djelatnika, očitovanja MORH-a, evidencije radnog vremena, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka ĆR i AR te tužitelja, i vještačenjem po D&S d.o.o. Karlovac.

12. Nesporno je da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kao djelatna vojna osoba.

13. Predmet ovog spora je pravo tužitelja na isplatu razlike plaće s osnove prekovremenog rada na terenu, rada noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i u smjenama, u utuženom razdoblju od 7. 8. 2011. do 1. 6. 2014.

14. Na temelju članka 10. stavka 3. Zakona o obrani („Narodne novine“ broj 33/02., 58/02. i 76/07.) i članka 96. stavka 1. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07. i 88/09.) donesena je Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“ broj 118/09.).Navedenom Odlukom bio je propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama Republike Hrvatske te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, rad u smjenama i turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstvo i stražarska služba.Točkom

XII. Odluke je propisano prekovremenim radom pripadnika OS RH, kada je rad organiziran na drugi odgovarajući način, smatra se rad dulji od redovnog mjesečnog fonda sati; prekovremenim radom, kada je rad pripadnika OS RH organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra se svaki sat rada dulji od osam sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom; prekovremenim radom, kada je rad pripadnika OS RH organiziran u smjenama ili u turnusu, smatra se svaki sat rada dulji od redovnog mjesečnog fonda radnih sati; o preraspodjeli ostvarenih sati rada iz prethodnog u sljedeći mjesec časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine donosi nalog kojim se utvrđuje vrijeme u kojem je ostvaren prekovremeni rad i slobodni dani tako da se za pet sati prekovremenog rada daje jedan slobodan dan; sati prekovremenog rada za koje pripadniku OS RH nije moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena utvrđuju se mjesečnim izvješćem o ostvarenim satima rada u proteklom mjesecu koje časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine dostavlja crtom vođenja i zapovijedanja nadležnoj financijskoj službi radi isplate. Točka XIII. Odluke sadrži postotke uvećanja osnovne plaće za dodatke na plaću odnosno za prekovremeni rad 50%, rad noću 40%, rad subotom 25%, rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom 150%, za rad u drugoj smjeni ako djelatnik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom duljim od 90 minuta 10% i za rad u turnusu 5%. Dodaci se međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni.

15. Kasnije je donijeta Odluka o izmjeni Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" broj 118/012.), koja se primjenjuje od 1. 11. 2012. U konkretnom predmetu valja spomenuti i Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće, i to Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj 50/08.), koji se primjenjuje od 1. 5. 2008., Pravilnik o izmjenama i dopuna Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj 142/08.), koji se primjenjuje od 10. 12. 2008., Pravilnik o izmjenama i dopuna Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj 118/09.), koji se primjenjuje od 1. 10. 2009. te Pravilnik o izmjenama i dopuna Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj 99/12.), koji se primjenjuje od 1. 9. 2012. Člankom 136. novog Zakon o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 73/13., 75/15. i 50/16.) koji j stupio na snagu 26. 6. 2013., je propisano da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću. Člankom 155. navedenog Zakona je propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću u skladu s člankom 139. ovoga Zakona odnosno Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“ broj 33/14., 41/14., 53/14., 114/14. i 72/15.). U Narodnim novinama broj 66/14. objavljena je Odluka o rasporedu radnog vremena neophodna za stupanje na snagu novog Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba iz 2014. – Narodne novine broj 33/14. od 14. 3. 2014.Ovom se Odlukom propisuje raspored radnog vremena djelatnih vojnih osoba, oblici organiziranja rada i način evidentiranja radnog vremena. Odredbe ove Odluke na odgovarajući način primjenjuju se i na radno vrijeme državnih službenika i namještenika u Oružanim snagama Republike Hrvatske. Redovno radno vrijeme, koje se u smislu ove Odluke smatra punim radnim vremenom, utvrđuje se u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno na pet dana, u pravilu od ponedjeljka do petka. Redovno radno vrijeme u pravilu traje od 8.00 do 16.00 sati. Iznimno zapovjednik samostalne bojne odnosno zapovjednik ili čelnik jednake ili više razine, uz odobrenje nadređenoga i ako to ne uzrokuje dodatne troškove, može zbog potreba službe odrediti drugačiji početak i završetak redovnoga radnog vremena. Prema točci IV. Odluke o rasporedu radnog vremena iz 2014. djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba, odnosno dodatke propisane spomenutim Pravilnikom iz 2014. koji se primjenjuju kao lex specialis. Točka XIII. Odluke sadrži odredbe o radnom vremenu prema posebnom rasporedu: radno vrijeme prema posebnom rasporedu obuhvaća rad u vrijeme vojnih vježbi, uvježbavanja i ostalih oblika obuke u vojnim lokacijama i građevinama, dežurstava, stražarske službe, unutarnje službe, sudjelovanja u operacijama potpore miru, operacijama odgovora na krize, humanitarnim operacijama i drugim aktivnostima u inozemstvu, rada na terenu, na taborovanju i obveznog smještaja u vojnim lokacijama i građevinama ili na drugom mjestu rada odnosno obavljanja zadaća zbog potreba službe; radnim vremenom prema posebnom rasporedu podrazumijeva se i radno vrijeme za vrijeme pohađanja funkcionalnih tečajeva, školovanja i izobrazbe; radno vrijeme prema posebnom rasporedu obuhvaća i rad prigodom pružanja pomoći institucijama civilne vlasti, organizacijama i službama namijenjenima zaštiti i spašavanju te stanovništvu u slučaju katastrofa, velikih nesreća i nesreća, traganja i spašavanja, prijevoza unesrećenih ili oboljelih, kao i odavanja vojnih počasti ili provedbe protokolarnih zadaća izvan redovnoga radnog vremena; pod obveznim smještajem iz stavka 1. ove točke ne smatra se smještaj u vojnim lokacijama i građevinama radi stambenog zbrinjavanja djelatnih vojnih osoba; rad iz stavka 1. ove točke uključuje rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću, u smjenama i turnusima. Točkom XIV. Odluke je propisano: za vrijeme rada prema posebnom rasporedu iz točke XIII. ove Odluke, osim za vrijeme sudjelovanja u operacijama potpore miru, operacijama odgovora na krize, humanitarnim operacijama i drugim aktivnostima u inozemstvu, vojnih vježbi i za vrijeme pohađanja funkcionalnih tečajeva, školovanja i izobrazbe, djelatna vojna osoba može raditi najviše 12 sati dnevno, a preostalih 12 sati je u stanju aktivne pripravnosti za rad; pod stanjem aktivne pripravnosti za rad iz stavka 1. ove točke smatra se razdoblje u kojem osoba ne može bez dopuštenja nadređenoga napustiti mjesto rada ili drugo mjesto koje je nadređeni odredio; iznimno od stavka 1. ove točke, djelatna vojna osoba može raditi i dulje od 12 sati u slučaju nastanka izvanrednog događaja ili ako je to potrebno za dovršenje započete zadaće koja ne trpi odgodu; za vrijeme rada iz stavka 1. ove točke, odnosno za vrijeme aktivne pripravnosti iz stavka 2. ove točke, djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće, nego za to ostvaruju pravo na dodatak za vojnu službu u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba. Odluka i Pravilnik stupili na snagu 1. 6. 2014. Slijedom citiranih propisa tužitelj ima pravo na razliku plaće s osnove prekovremenog rada na terenu, rada noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i u smjenama zaključno do 31. 5. 2014.

16. Sudski vještak D&S d.o.o u osnovnom nalazu i mišljenju od 1. 3. 2017.. sačinio je izračun temeljem dokumentacije spisa u dvije varijante, a) u varijanti 1 (u kojoj se prekovremeni rad ne umanjuje za sate rada po slobodnim danima):

- tužitelj je za prekovremeni rad te rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom u razdoblju od 7. kolovoza 2011. do 1. lipnja 2014. godine ostvario dodatke na plaću u visini od 79.325,97 kn.

b) u varijanti 2 (u kojoj se prekovremeni rad umanjuje za sate rada po slobodnim danima):

- tužitelj je za prekovremeni rad te rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom u razdoblju od 7. kolovoza 2011. do 1. lipnja 2014. godine ostvario dodatke na plaću u visini od 0,00 kn.

17. Podneskom od 23 .3. 2017. tužitelj je u cijelosti osporio nalaz i mišljenje u pogledu obračuna stvarnog radnog angažmana tužitelja, dok je tuženica podneskom od 29. 3. 2017. prigovorila varijanti 1 nalaza i mišljenja u kojoj prekovremeni rad nije umanjen za iskorištene slobodne dane, te je prihvatila varijantu 2 iz koje je razvidno da je iskorištenim slobodnim danima u cijelosti pokriven rad tužitelja na terenu. U odnosu na prigovore tuženice vještak je dostavio pisano očitovanje od 5. 4. 2017. te je naveo da u utuženom razdoblju tužitelj nije radio na straži ili dežurstvu, da u dostavljenoj dokumentaciji nije precizno označeno koji je od slobodnih dana tužitelj ostvario s osnove prekovremenog rada, odnosno prekovremenog rada na terenu tako da vještak ove slobodne dane nije mogao povezivati s utvrđenim prekovremenim satima rada, no odbio ih je u drugoj varijanti nalaza, Ukoliko se niti jedan od tih slobodnih dana ne odnosi na rad na terenu odnosno ukoliko ti dani ne supstituiraju tužiteljev prekovremeni rad na terenu te sate (sadržane u slobodnim danima) ne bi trebalo oduzimati od utvrđenog prekovremenog rada i valjalo bi prihvatiti prvu varijantu nalaza. Odluku o odabiru varijante donijet će sud. Stranke nisu tražile da vještak usmeno iznese nalaz i mišljenje.

18. Sukladno nalogu Suda, po prijedlogu tužitelja, vještak je izradio dopunu nalaza i mišljenja 11. 12. 2020., na način da je na temelju evidencija o radnom angažmanu tužitelja utvrdio sve dane provedene na terenu i da je prekovremeni rad, kao i ostale dodatke na plaću, utvrdio i obračunao za rad:

- radnim danom od 8 do 19 sati, odnosno do naznačenog početka/završetka radnog vremena prema evidenciji tuženika (ukoliko se radilo prije 8 sati i nakon 19 sati),

- subotom od 8 do 16 sati, odnosno do naznačenog početka/završetka radnog vremena prema evidenciji tuženika (ukoliko se radilo prije 8 sati i nakon 16 sati),

- nedjeljom od 8 do 13 sati, odnosno do naznačenog početka/završetka radnog vremena prema evidenciji tuženika (ukoliko se radilo prije 8 sati i nakon 13 sati).

19. Kako tuženica na spis predmeta za utuženo razdoblje nije dostavila dokumentaciju iz koje bi se bez zadrške i bilo kakve dvojbe moglo utvrditi kada su, u kojem trajanju i za koji prekovremeni rad odobravani pojedini slobodni dani za prekovremeni rad (naloge o korištenju slobodnih dana), vještak nije u mogućnosti od izračuna prekovremenih sati od ostvarenog prekovremenog rada točno odbiti ono što se odnosi na slobodne dane ostvarene baš za prekovremeni rad. Stoga je u drugoj varijanti u kojoj od ostvarenog prekovremenog rada oduzima slobodne dane (koji po evidencijama definitivno postoje) oduzeo sve slobodne dane koje je tužitelj ostvario. Nije moguće odreći da bi se neki od tih dana odnosili i na razdoblje koje prethodi utuženom, iako se prema evidenciji nazočnost na poslu može vidjeti da tužitelju nisu odobravani slobodni dani prije nego je isti ostvario pravo na dodatak za prekovremeni rad. Tužitelj u utuženom razdoblju nije bio na dežurstvu niti na stražarskom osiguranju, stoga niti ne ostvaruje pravo na slobodne dane po ovim vidovima rada.

20. Vještak dopunski obračun neplaćenih sati rada daje u dvije varijante:

- u prvoj varijanti u kojoj se prekovremeni rad ne umanjuje za korištene slobodne dane,

- u drugoj varijanti u kojoj se prekovremeni rad umanjuje za korištene slobodne dane.

21. Na osnovu opisanog nalaza, a u okviru provedenog dopunskog vještačenja vještak je utvrdio da bi:

a) u varijanti 1 (u kojoj se prekovremeni rad ne umanjuje za sate rada po slobodnim danima):

- tužitelj KR za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom u razdoblju: - od 07. kolovoza 2011. do 25. lipnja 2013. godine ostvario dodatke na plaću u visini 129.365,72 kn, a

- sveukupno, u razdoblju od 07. kolovoza 2011. do 01. lipnja 2014. godine, u visini od 172.767,44 kn.

b) u varijanti 2 (u kojoj se prekovremeni rad umanjuje za sate rada po slobodnim danima):

- tužitelj KR za prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom i blagdanom u razdoblju: - od 07. kolovoza 2011. do 25. lipnja 2013. godine ostvario dodatke na plaću u visini 74.810,19 kn, a

- sveukupno, u razdoblju od 07. kolovoza 2011. do 01. lipnja 2014. godine, u visini od 93.544,85 kn.

Mjesečni iznosi razlike bruto plaće specificirani su u tablicama na stranicama 5 i 6 dopune nalaza.

22. Tuženica nije prigovorila matematičkom izračunu dopunskog vještačenja međutim, smatra da je dopuna pravno neutemeljena, prije svega zbog toga što je provedena na temelju iskaza samog tužitelja, te u varijanti u kojoj nisu oduzeti slobodni dani za prekovremeni rad na terenu i zbog toga što je obračun izvršen na način da su radni sati nakon efektivnog rada svakog dana rada na terenu, odnosno vrijeme obvezatne prisutnosti tj. raspoloživosti na radnom mjestu obračunati kao sati aktivnog dežurstva. Posebno se ističe da rad na dežurstvu nije predmet tužbenog zahtjeva, a i vještak je u očitovanju od 5. travnja 2017. naveo da tužitelj nije radio na straži i dežurstvu. Stoga prihvaća drugu varijantu osnovnog nalaza i mišljenja prema kojoj tužitelj tijekom utuženog razdoblja nije ostvario razliku plaće za prekovremeni rad na terenu budući su oni preraspodijeljeni slobodnim danima. Prigovori su pravne prirode stoga na ročište ne treba pozivati vještaka. Dakle, vještak je postupio po nalogu suda, detaljno je obrazložio nalaz i mišljenje te njegovu dopunu, stoga je sud nalaz i mišljenje prihvatio u cijelosti.

23. U odnosu na iznesene prigovore tuženice, osnovano tužitelj ističe da je tužbeni zahtjev specificiran prema dopunskoj varijanti nalaza i mišljenja u kojoj su u obračun uvršteni iskorišteni slobodni dani. Nadalje, ne opstoji tvrdnja tuženice da bi dopuna nalaza i mišljenja bila sačinjena samo temeljem iskaza tužitelja, obzirom su u navedenom postupku provedeni personalni dokazi i saslušanjem svjedoka, a koji u svojoj ukupnosti predstavljaju korektiv stvarne radne angažiranosti tužitelja obzirom tuženica unatoč svojoj zakonskoj obvezi nije vodila stvarne evidencije rada svojih djelatnika, pa tako i tužitelja, a niti je dostavila ukupnu evidenciju radne angažiranosti u spis predmeta koja se evidencija smatra zajedničkom za obje stane u postupku, a vodi je, odnosno trebala ju je voditi tuženica kao poslodavac tužitelja. Stoga, vještak u inicijalnom nalazu i mišljenju temeljem nepotpunih i netočnih evidencija tuženice o radnom angažmanu tužitelja nužno nije mogao niti sačiniti točan izračun razlike plaće.

24. Naime, iz iskaza svjedoka ĆR i AR te tužitelja nesporno proizlazi da je tužitelj radom na terenu kao električar obavljao poslove provođenja struje u objektima, radio uzemljenje i gromobrane, pri čemu je bio jedini električar, bilo ujutro, danju, ali i u noćnim uvjetima kad god je to posao zahtijevao, kako u redovnim tako i izvanrednim situacijama, u vremenskim nepogodama kad rad nije trpio odgodu, tako npr. u Kninu kad je zapao snijeg i kad je bura digla krovove s objekata, u kojima je bilo streljivo, a curilo je u objekte, ostvario i prekovremene sate. Tužitelj je u utuženom razdoblju obavljao rad na terenu na Udbini, u Kninu, Daruvaru, Drnišu, Vukovaru, Slavonskom Brodu, Varaždin bregu. Razvidno je da tuženica nije vodila precizne evidencije o ostvarenim prekovremenim satima radom tužitelja na terenu. Iz njihovih neposrednih i sukladnih iskaza, radi čega im je sud poklonio vjeru, nesporno proizlazi da je tužitelj na terenu u utuženom razdoblju radnim danom radio u prosjeku od 8:00 do 19:00 sati, subotom od 08:00 do 16:00 sati te nedjeljom od 08:00 do 13:00 sati.

25. Dakle, ukoliko poslodavac ne dostavi sudu evidencije radnog vremena odnosno ukoliko postoji sumnja u vjerodostojnost tih evidencija, dozvoljeno je i na drugi način dokazivati radno vrijeme, ukoliko utvrđenja suda o obavljenom prekovremenom radu kao i o visini dodatka za obavljeni rad imaju uporište u sadržaju dokaza provedenih u postupku (VS RH Revr-1124/16 od 17. siječnja 2017. i Revr- 1696/16 od 1. ožujka 2017.). Osim toga, teret dokaza o radnom vremenu kojeg je tužitelj proveo na radu kod tuženice, uključujući i onaj prekovremeni je na tuženici sukladno odredbi članka 131. stavka 4. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09., 61/11., 82/12. i 73/13., u daljnjem tekstu: ZR), a kako je to navedeno u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-3773/2018-2 od 8. siječnja 2019. Naime, prema odredbi članka 4. stavka 1. i 2. ZR-a dužnost je poslodavca voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, a koja evidencija mora sadržavati podatke o radnicima i radnom vremenu. Nadalje, prema odredbi članka 131. stavak 4. ZR-a u slučaju spora u vezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju o radnom vremenu na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena leži na poslodavcu. Evidencija radnog vremena podrazumijeva uz ostalo i evidenciju o prekovremenom radu radnika, a čiju pravilnost u konkretnom slučaju je tužitelj s uspjehom osporio, a saslušani svjedok potvrdio da ista nije vođena prema stvarno odrađenim prekovremenim sati rada tužitelja. Ovaj stav izražen je i u istovrsnom predmetu u presudi Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-358/2020-2 od 16. 9. 2020. i presudi Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-18/2021-2 od 19. 1. 2021.

26. Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj: Revd 2954/2020 -2 od 28. listopada 2020. izričito navodi: "Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja nisu važna pitanja u smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP. To zbog toga jer odgovor na prvo pitanje u dijelu: "na kome je teret dokazivanja u slučaju spora u svezi s radnim vremenom ..." proizlazi iz odredbe čl. 135. st. 4. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17 i 98/19) koja je jasna i nije ju potrebno posebno tumačiti, dok se drugi dio prvog pitanja odnosi na konkretan slučaj."

27. U pogledu točnosti i potpunosti evidencija radne angažiranosti tužitelja kod tuženika tužitelj je prigovarao tijekom čitavog postupka te predložio provođenje personalnih dokaza. Osnovano tužitelj ukazuje kako su provedeni personalni dokazi važni kao kontrolni dokazi istinitosti i potpunosti evidencija radne angažiranosti djelatnika tuženika, a koje dokaze tužitelj ima na raspolaganju, sve obzirom tužena u više istovjetnih predmeta koji se vode pred naslovnim sudom ne dostavlja točne podatke o radu na terenu djelatnika MORH-a. Iskazi tužitelja i svjedoka dani su detaljno, jasno i konkretno obzirom na narav rada i angažiranost djelatnika tuženika, pa tako i ovdje tužitelja, na terenu. Naime, tužitelj je tijekom čitavog postupka prigovarao potpunosti i točnosti evidencija radne angažiranosti tužitelja koje je tužena priložila u spis predmeta pri čemu se posebice ukazuje na podnesak tužitelja od 13. prosinca 2016. godine u kojem je ukazano na nelogičnost i nepotpunost dokumentacije tuženika glede rada na terenu:

u mjesecu svibnju 2014. godine netočno je evidentiran rad na terenu u razdoblju od 12.-16.05. obzirom tužena u evidencijama naznačuje oznaku TR za rad na terenu za navedene dane u navodnom trajanju od svega 8 sati dnevno,

u mjesecu travnju 2014. godine netočno je evidentiran rad na terenu u razdoblju od 13.04. obzirom tužena

naznačuje oznaku TR za rad na terenu za navedene dane bez trajanja radnog vremena,

za nadnevak 16.04. tužena u evidencijama naznačuje oznaku TR za rad na terenu za navedene dane u navodnom trajanju od svega 8 sati dnevno,

u mjesecu ožujku 2014. godine netočno je evidentiran rad na terenu u razdoblju od 02.03. obzirom tužena naznačuje oznaku TR za rad na terenu za navedene dane bez trajanja radnog vremena,

za nadnevak 07.03. tužena u evidencijama naznačuje oznaku TR za rad na terenu za navedene dane u navodnom trajanju od svega 8 sati dnevno,

u mjesecu prosincu 2013. godine netočno je evidentiran rad na terenu u razdoblju za 16.12. i 20.12. obzirom u evidencijama naznačuje oznaku TR za rad na terenu za navedene dane u navodnom trajanju od svega 8 sati dnevno,

u mjesecu studenom 2013. godine netočno je evidentiran rad na terenu u razdoblju za 05.11. i 15.11. obzirom u evidencijama naznačuje oznaku TR za rad na terenu za navedene dane u navodnom trajanju od svega 8 sati dnevno,

u mjesecu rujnu 2013. godine netočno je evidentiran rad na terenu u razdoblju od 29.09. obzirom tužena naznačuje oznaku TR za rad na terenu za navedene dane bez trajanja radnog vremena,

za nadnevak 13.09. tužena u evidencijama naznačuje oznaku TR za rad na terenu za navedene dane u navodnom trajanju od svega 8 sati dnevno, etc.,

a na jednak način u preostalim mjesecima utuženog razdoblja tužena dokida tužitelja za stvarno odrađene sate rada na način ili da prikazuje umanjenu satnicu rada ili da uopće ne naznačuje sate rada za dane kada upravo sama tužena konstatira radni angažman tužitelja.

28. Nadalje, isto tako tužitelj ukazuje i na najnovije sudske odluke u kojima je u istovjetnim predmetima, kao što je i predmet spora ovoga postupka (isplata plaće za ostvarene sate rada na terenu djelatnika MORH-a) usvojen tužbeni zahtjev tužitelja u varijanti u kojoj su zbog nepotpune dokumentacije tuženika prilikom izračuna razlike plaće vrednovani provedeni personalni dokazi u postupku.

DOKAZ : - presuda Županijskog suda u Osijeku, Posl.br.: GžR-50/23 od 26. rujna 2024. godine

- presuda Županijskog suda u Zagrebu, Posl.br.: GžR-1777/22 od 10. rujna 2024. godine

- presuda Županijskog suda u Varaždinu, Posl.br.: GžR-248/23 od 11. siječnja 2024. godine

- presuda Županijskog suda u Zadru, Posl.br.: GžR-79/22 od 28. lipnja 2023. godine

- presuda Županijskog suda u Osijeku, Posl.br.: GžR-796/21 od 15. rujna 2022. godine

- presuda Županijskog suda u Zagrebu, Posl.br.: GžR-1068/21 od 26. travnja 2022. godine

- presuda Županijskog suda u Zagrebu, Posl.br.: GžR-593/20 od 25. travnja 2022. godine

- presuda Županijskog suda u Splitu, Posl.br.: GžR-561/21 od 17. kolovoza 2021. godine

29. U dopunskom nalazu i mišljenju vještaka od 11. prosinca 2020. godine, stranica 2-4 i 5-6, stalni sudski vještak decidirano navodi kako je navedena druga Varijanta nalaza i mišljenja (po kojoj je preciziran tužbeni zahtjev koji je u cijelosti inicijalno usvojen) sačinjena uz umanjivanje sati prekovremenog rada za slobodne dane. Isto tako osnovano tužitelj ukazuje kako u djelomično dostavljenoj dokumentaciji tuženika priloženoj u spis predmeta proizlazi kako tužitelj nije iskoristio sve slobodne dane temeljem ostvarenih prekovremenih sati rada na terenu u utuženom razdoblju (tužena tijekom postupka uopće nije niti dostavila naloge za korištenje slobodnih dana za utuženo razdoblje - koji konkretno prekovremeni sati se odnose na koje konkretne slobodne dane; dostavljeni su podaci o slobodnim danima s različitih osnova kao i slobodni dani stečeni u vremenskom periodu koje je prethodilo utuženom razdoblju u ovome predmetu), a dio ostvarenih prekovremenih sati rada preračunat je u slobodne dane u netočnom paritetu 1:1 pa je temeljem odredbe toč. XII Odluke (NN 118/09) vještak pravilno izvršio obračun prekovremenih sati i slobodnih dana.

30. Nadalje, pod pojmom radnog vremena sukladno odredbi čl. 42. st. 1. Zakona o radu (NN 149/09) podrazumijeva vremensko razdoblje u kojem je radnik obvezan obavljati poslove, odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac, dakle radno vrijeme obuhvaća efektivni rad i vrijeme obvezne prisutnosti na radu. Radnim vremenom ne smatra se vrijeme u kojem je radnik pripravan odazvati se pozivu poslodavca za obavljanje poslova, ako se ukaže takva potreba, pri čemu se radnik ne nalazi na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju niti na drugom mjestu koje je odredio poslodavac. Navedeno normativno uređenje podudarno je s uređenjem pojma radnog vremena Direktive 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenoga 2003. o određenim aspektima organizacije radnog vremena (SL, L 299, 18. 11. 2003.) prema kojem je radno vrijeme vremensko razdoblje u kojem radnik radi, stoji na raspolaganju poslodavcu i obavlja svoje poslove i zadatke.

Dakle, prema odredbama Zakona o radu kao i odredbama Direktive, radno vrijeme je i ono vrijeme kada radnik stoji na raspolaganju poslodavcu.

31. Valja ukazati i na praksu Europskog suda za ljudska prava u predmetu K (2003) C-151/02 u kojoj presudi sud je utvrdio kako se pojmovi „radno vrijeme“ i „vrijeme odmora“ iz Direktive ne smiju tumačiti sukladno definicijama u zakonodavstvima svake pojedine države članice te da države članice ne smiju jednostrano određivati doseg tih pojmova već sud smatra da su navedeni pojmovi dio prava Europske unije pa se kao takvi moraju definirati sukladno ciljevima i sadržaju Direktive. Obzirom na navedeno, poslodavci su dužni pridržavati presuda Suda EU i prije nego što je nacionalno zakonodavstvo normativno usklađeno sa sadržajem određene presude Suda. Prema tumačenjima presuda Suda EU da bi se određeno razdoblje smatralo radnim vremenom moraju biti ispunjena barem dva od tri postojeća konstitutivna elementa i to: 1) radnik se mora nalaziti na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju, 2) radnik mora biti obvezan u tom razdoblju obavljati poslove i 3) radnik mora biti spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, dakle mora biti na raspolaganju poslodavcu u slučaju da se ukaže potreba za obavljanjem određenog posla (predmet Simap C-303/98).

32. U konkretnoj situaciji, a što proizlazi iz provedenih dokaza u postupku, tužitelj je obavljajući rad na terenu ostvario sate prekovremenog rada, sate rada subotama, nedjeljama, noću, blagdanom i u smjenama koji sati rada su (djelomično) evidentirani u službenim evidencijama tuženika kao efektivan rad, ali isto tako po obavljanju svojih zadaća na terenu tužitelju nije bilo dozvoljeno napustiti mjesto gdje se rad na terenu obavljao već je čitavo vrijeme, kroz sva 24 sata dnevno, bio na raspolaganju tuženiku što je nesporno. Niti jednim aktom nije propisano kako je tužitelj u obvezi nakon odrađenog efektivnog rada na terenu u obvezi besplatno biti raspoloživ na radnom mjestu u okviru svog radnog vremena. Iznos za takav rad, dakle vrijeme koje je tužitelj nakon odrađenog efektivnog rada bio na raspolaganju tuženiku kao poslodavcu, treba utvrditi usporedbom s iznosom naknade na vrijeme obvezne prisutnosti na radnom mjestu koja je u tom razdoblju plaćana od strane tuženika drugim djelatnim vojnim osobama odgovarajućeg zanimanja odnosno stručne spreme. Radi se o obvezi koja je odrediva, a koja se takvom usporedbom može i u cijelosti odrediti sukladno čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08). Povrh navedenog, tužitelj ukazuje i na odredbu čl. 82. st. 3. i 4. Zakona o radu (NN 149/09) kojom je propisano kako u slučaju da ugovor o radu ne sadrži dovoljno podataka na temelju kojih bi se plaća mogla odrediti, poslodavac je dužan isplatiti radniku primjerenu plaću dok se pod primjerenom plaćom smatra plaća koja se redovito isplaćuje za jednaki rad, a ako takvu plaću nije moguće utvrditi, onda plaća koju odredi sud prema okolnostima slučaja.

33. Pitanje rada na terenu nije određeno Pravilnikom o dodacima na plaću i načinu isplate plaće (NN 50/08, 142/08, 118/09, 99/12, dalje Pravilnik) kojim su pravilnikom regulirani dodaci na plaću – letački dodatak, mornarički dodatak, roniteljski dodatak, padobranski dodatak, pirotehnički dodatak, dodatak za pripadnike specijalnih i zaštitnih postrojbi, vojnopolicijski dodatak, dodatak za otežane uvjete posla i štetnost po zdravlje, dodatak za zdravstvenu službu, nastavnički/instruktorski dodatak, dodatak za deficitarne struke i specijalnosti, a od 01. listopada 2009. godine uvedeni novi dodaci - dodatak za dežurstvo i dodatak za obavljanje stražarske službe. Odlukom o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (NN 118/09, dalje Odluka) u toč. XIII. utvrđuju se prava na isplatu dodataka na plaću iz osnova prekovremenog i noćnog rada, rada subotama i nedjeljama te blagdanom kao i dodatak za smjenski način rada, koja odluka nalazi primjenu (umjesto ranije podredne primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, sadržaj kojih propisa po pitanju dodataka na plaću je identičan) kod obračuna efektivnih sati prekovremenog rada i rada po drugim osnovama ostvarenih, između ostalog i, na terenu. Međutim, kako je ranije već navedeno, radno vrijeme tužitelja na terenu sastojalo se od efektivnog rada i vremena obvezatne prisutnosti / raspoloživosti na radu čitava 24 sata svakog dana rad na terenu. Obzirom na ranije ukazane odredbe čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima kao i odredbe o čl. 82. st. 3. i 4. Zakona o radu, tužitelju se razlika plaće za rad na terenu ima obračunati i za sate obvezatne prisutnosti na radu i to da se ti sati obračunaju na jednak način kao što se djelatnim vojnim osobama priznaje naknada za sate ostvarenog aktivnog dežurstva sukladno toč. VI. Odluke u vezi s čl. 17.b. Pravilnika, tj. da se preostali radni sati nakon efektivnog rada, dakle vrijeme obvezatne prisutnosti / raspoloživosti na radnom mjestu koji također spadaju u radno vrijeme tužitelja, obračunaju kao sati aktivnog dežurstva. Tako i tužitelj prilikom obavljanja rada na terenu kao što i djelatne vojne osobe koje obavljaju aktivno dežurstvo tijekom obaveznog 24-satne ili višednevne angažiranosti na radnom mjestu zbog potreba službe, nakon efektivnog rada u obvezi su biti raspoložive poslodavcu bez mogućnosti napuštanja mjesta službe, samo što se potonjima preostalo radno vrijeme nakon obavljenog efektivnog rada (dakle, do ukupnih 24 sata rada dnevno) računa kao aktivno dežurstvo pa je stoga u potpunosti zakonita drugostupanjska odluka kojom je tužitelju priznato i vrijeme obvezatne prisutnosti na radu koje je obračunato po ekvivalentu satnice aktivnog dežurstva.

34. Dakle, tužitelj naknadu za vrijeme obvezatne prisutnosti na radnom mjestu nakon efektivnog radnog vremena potražuje u vrijednosti sata rada ekvivalentnom cijeni sata rada aktivnog dežurstva. Taj iznos daleko je manji od iznosa koji cijene sata prekovremenog rada, odnosno u iznosu koji je manji i od cijene sata redovnog rada. Da tužitelju osnovano pripada naknada za vrijeme obvezatne prisutnosti na radnom mjestu, i to u visini naknade koja je manja za naknadu za sate efektivnog radnog vremena, tužitelj ukazuje i na odluku Suda EU u predmetu B.K. protiv Republike Slovenije C-742/19 od 15. srpnja 2021. godine u kojoj je zauzet stav da članak 2.Direktive 2003/88 treba tumačiti na način da mu se ne protivi to da se razdoblje straže tijekom kojeg je vojnik dužan boraviti u krugu vojarne u koju je raspoređen, ali ondje ne obavlja stvarni posao, plati različito od razdoblja straže tijekom kojeg on stvarno ispunjava radne obveze. U navedenoj odluci sud naglašava kako pojam „radno vrijeme” u smislu Direktive 2003/88 obuhvaća cijelo vrijeme dežurstava tijekom kojeg su ograničenja nametnuta radniku takve prirode da objektivno i u velikoj mjeri utječu na mogućnost da radnik tijekom tih razdoblja slobodno upravlja vremenom tijekom kojeg njegove profesionalne usluge nisu tražene i da posveti to vrijeme svojim vlastitim interesima.

35. Kada je riječ o dežurstvima koja se obavljaju na mjestu rada koje se ne podudara s radnikovim prebivalištem, Sud je presudio da je odlučujući čimbenik kako bi se smatralo da su prisutne značajke pojma „radno vrijeme” u smislu Direktive 2003/88 činjenica da je radnik obvezan biti fizički prisutan na mjestu koje je odredio poslodavac i da mu ondje bude na raspolaganju kako bi u slučaju potrebe mogao odmah pružiti svoje usluge, pri čemu se pojam mjesto rada mora shvatiti kao svako mjesto u kojem radnik po nalogu svojeg poslodavca mora obavljati posao, uključujući kada to mjesto nije ono na kojem uobičajeno obavlja svoju profesionalnu aktivnost. S obzirom na to da radnik tijekom takvog razdoblja dežurstva mora ostati udaljen od svojeg društvenog i obiteljskog okruženja te ima ograničenu slobodu upravljanja svojim vremenom tijekom kojeg nisu tražene njegove profesionalne usluge, to se cijelo dežurstvo mora kvalificirati kao „radno vrijeme” u smislu Direktive 2003/88, neovisno o poslu koji je radnik doista obavio tijekom navedenog dežurstva.

36. Slijedom prednjeg, pored ostvarenih sati prekovremenog rada, rada subotama, nedjeljama, noću, blagdanom i u smjenama, koji su samo djelomično evidentirani u službenoj evidenciji tuženice kao efektivan rad, te vodeći računa o tome da je tužitelj nakon efektivnog rada morao i nadalje boraviti na terenu bez mogućnosti odlaska s radnog mjesta te da je takav oblik rada tužitelja aktivno dežurstvo iz toč. VI. Odluke/09 u svezi s čl. 17.b Pravilnika/09, odnosno da se preostali radni sati nakon efektivnog rada tj. vrijeme obvezatne prisutnosti na radnom mjestu također imaju smatrati radnim vremenom tužitelja koje se obračunava kao aktivno dežurstvo i za koje tužitelju osnovano pripada iznos razlike plaće. Najzad, tužitelj osnovano ukazuje i na najnovije sudske odluke u kojima je u istovjetnim predmetima, kao što je i predmet spora ovoga postupka (isplata plaće za ostvarene sate rada na terenu djelatnika MORH-a) usvojen tužbeni zahtjev tužitelja u varijanti u kojoj su sati obvezatne prisutnosti i dostupnosti na radnom mjestu obračunati kao sati s ekvivalentom vrijednosti cijene sata rada aktivnog dežurstva.

37. Dakle, sud je prihvatio izračun vještaka u varijanti temeljem podataka o trajanju prekovremenog rada djelomično prema iskazu svjedoka i tužitelja, djelomično prema dokumentaciji spisa ako je rad trajao dulje. Sud je prihvatio izračun dopune nalaza i mišljenja u 2 varijanti u kojoj se prekovremeni rad umanjuje za slobodne dane, a prema kojoj varijanti je i specificiran tužbeni zahtjev. U pogledu navoda tuženice, glede obračuna razlike plaće za vrijeme obvezatne prisutnosti na radu, osnovano tužitelj ukazuje na argumentaciju iz podneska tužitelja od 18. 4. 2019. pri čemu se posebice ističe način na koji je uređena kategorija "radnog vremena", temeljem ZOR-u, odnosno temeljem direktive 2003/88 /EZ, slijedom čega i za taj dio radne angažiranosti proizlazi razlika plaće kako je utvrdio vještak. Stoga je za rad na terenu sud uzeo u obzir sate obvezne prisutnosti na radu kad tužitelj nije smio napuštati kompleks gdje se rad obavljao, koji se obračunava sukladno toč. VI. Odluke u vezi s čl. 17.b Pravilnika, tj. preostali radni sati nakon efektivnog rada svakog dana rada na terenu obračunavaju se kao sati aktivnog dežurstva. Dakle, slijedom citiranih propisa i to primjenom odredbe čl. 10. st. 3. Zakona o obrani ("Narodne novine" br. 33/02., 58/02. i 76/07.), čl. 96. st. 1. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07. i 88/09) i Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" br. 118/09.) kojima je bio propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama Republike Hrvatske te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, rad u smjenama i turnusima i na drugi odgovarajući način, te prekovremeni rad osnovan je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće s osnove prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom, u ukupnom iznosu od 12.415,54 eura.

38. Zatezna kamata je dosuđena od dospjelosti svakog mjesečnog iznosa razlike plaće do isplate, po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 140/15. i 60/16. – dalje: ZOO), izuzev kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće. To zato jer se bruto plaća sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno odredbi članka 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14. i 143/14.) i članka 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 70/13., 160/1. i 157/14), zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju, slijedom čega proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela pa porez na dohodak i prirez poreza na dohodak dospijevaju na naplatu isplatom plaće. Stoga je u tom dijelu zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata neosnovan.

39. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 5. i članka 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP), naime, tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom djelu svog zahtjeva koji se odnosi na zateznu kamatu, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

40. Trošak tužitelja za zastupanje po punomoćniku odvjetniku je odmjeren temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., u daljnjem tekstu: Tarifa) u visini od 100 bodova kako slijedi: za sastavljanje prijedloga za mirno rješenje spora iznos od 200,00 eura (Tbr.28.), sastavljanje tužbe iznos od 200,00 eura (Tbr.7.st.1.), sastavljanje podneska od 5. 10. 2016. – očitovanje na odgovor na tužbu, iznos od 200,00 eura (Tbr.8.t.1.), sastavljanje podneska od 13. 12. 2016. – očitovanje na podnesak tuženice od 7. 12. 2016. i dostavljenu dokumentaciju, iznos od 100,00 eura (Tbr.8.t.3.), sastavljanje podneska od 23. 3. 2017. – očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka, iznos od 200,00 eura (Tbr.8.t.1.), sastavljanje podneska od 7. 4. 2017. – očitovanje na podnesak tuženice od 29. 3. 2017., iznos od 100,00 eura (Tbr.8.t.3.), sastavljanje podneska od 18. 1. 2021. – očitovanje na dopunu nalaza i mišljenja vještaka i specifikacija tužbenog zahtjeva, iznos od 200,00 eura (Tbr.8.t.1.), sastavljanje odgovora na žalbu iznos od 200,00 eura (Tbr.10.t.6.), sastavljanje podneska od 4. 11. 2025. iznos od 100,00 eura (Tbr.8.t.3.), sastavljanje podneska od 14. 11. 2025. iznos od 200,00 eura (Tbr.8.t.1.), zastupanje na ročištu 20. 10. 2016. iznos od 200,00 eura (Tbr.9.t.1.), zastupanje na ročištu 2. 3. 2017. iznos od 200,00 eura (Tbr.9.t.1.), zastupanje na ročištu 2. 5. 2017. iznos od 100,00 eura (Tbr.9.t.2.), zastupanje na ročištu 11. 7. 2017. iznos od 50,00 eura(Tbr.9.t.5.), zastupanje na ročištu 30. 8. 2017. iznos od 100,00 eura (Tbr.9.t.2.), zastupanje na ročištu 10. 10. 2017. iznos od 50,00 eura (Tbr.9.t.5.), zastupanje na ročištu 16. 11. 2017. iznos od 200,00 eura (Tbr.9.t.1.), zastupanje na ročištu 8. 2. 2021. iznos od 200,00 eura (Tbr.9.t.1.), pristup na ročište za objavu 21. 4. 2021. iznos od 100,00 eura (Tbr.9.t.3.), zastupanje na ročištu 25. 11. 2025. iznos od 200,00 eura (Tbr.9.t.1.), zastupanje na ročištu 23. 12. 2025. iznos od 200,00 eura (Tbr.9.t.1.), pristup na ročište za objavu 26. 2. 2026. iznos od 100,00 eura (Tbr.9.t.3.), što zbrojeno i uvećano za PDV od 25% iznosi 4.125,00 eura. Tom iznosu treba dodati trošak vještačenja od 597,25 eura i trošak svjedoka AR za pristup na ročište 16. 11. 2017. od 13,27 eura, stoga ukupni trošak tužitelja iznosi 4.735,52 eura. Tužitelju nije dosuđen trošak za sastavljanje podneska od 20. 4. 2017. kojim se očituje na pisano očitovanje vještaka od 4. 4. 2017. jer se očitovanje odnosi na prigovore tuženice, a ne i tužitelja, stoga trošak sastavljanja navedenog podneska nije bio potreban za vođenje postupka. Tužitelju nije dosuđen trošak za sastavljanje podneska od 16. 12. 2016. – obavijest o uplati predujma za vještačenje i podneska od 29. 7. 2019. – obavijest o uplati predujma za dopunsko vještačenje, je su ti podaci vidljivi u e -Spisu. Na parnični trošak dosuđena je zatezna kamata od dana donošenja ove presude do isplate temeljem odredbe članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17., u daljnjem tekstu: OZ) po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a.

U Karlovcu 26. veljače 2026.

Sutkinja Sylviane Kraljević

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se predaje pismeno u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda, a podnosi se Županijskom sudu.

Dostavljeno:

1.Predrag Kralik, Bjelovar

2.ODO u Karlovcu, Građansko – upravni odjel