Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-939/2020-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Benussi kao predsjednika vijeća, Srđana Kuzmanića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Kate Brajković, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SP (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mark Baničević, odvjetnik u Splitu, Vukovarska 28/I, protiv tuženih 1. HP (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], 2. BP (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], 3. LP (JMBG [jedinstveni matični broj građana]) iz [adresa]/Mostarsko raskrižje 38, Blažuj, Sarajevo, Bosna i Hercegovina, i 4. TP (JMBG [jedinstveni matični broj građana]) iz [adresa], koju zastupa punomoćnica (sestra) tužena ad. 3 LP, a tužene ad. 3 i 4 i Marijana Temali, odvjetnica u Dubrovniku, Vukovarska 30, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženica ad. 3. i ad. 4. izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli poslovni broj P-919/18 od 17. kolovoza 2020., u sjednici vijeća održanoj dana 26. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli poslovni broj P-919/18 od 17. kolovoza 2020.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je doslovno:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj SP pok. S (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], vlasnik dijela nekretnine bilježene kao čest. zem. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (zk tijelo 2) po kulturi kao pašnjak, ukupne površine 622m2, i to upravo onog dijela prikazanog na geodetskoj skici mjerenja lica mjesta sačinjenoj od AP, dipl. ing. geod. od 01. travnja 2019., označenog slovnim oznakama A-B-C-D-E-F-G-H- A u površini od 48m2, a koja skica čini sastavni dio ove presude. Ovlašćuje se tužitelj da temeljem ove presude naznačeni i opisani dio nekretnine, u površini od 48m2, putem Nadležnog ureda za katastar i geodetske poslove izdvoji u zasebnu cjelinu – novoformiranu česticu zemlje i da potom u zemljišnoj knjizi k. o. [katastarska općina] zatraži i postigne upis uknjižbe vlasničkog prava, novoformirane katastarske čestice uz istodobno brisane tog prava s imena tuženika ad. 1 za 1/4 dijela, tuženika ad. 2 za 1/4 dijela. tužene ad. 3 za 1/4 dijela i tužene ad. 4 za 1/4 dijela.

II. Nalaže se tuženima ad. 3 LP i ad. 4 TP da tužitelju naknade parnični trošak u iznosu od 19.325,00 kn, u roku od 15 dana."

2. Tuženice pod 3. LP i pod 4. TP su protiv navedene presude pravodobno podnijele žalbe zbog svih žalbenih razloga predviđenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – u daljnjem tekstu: ZPP) te predlažu preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev, a tužitelju naložiti naknaditi im parnične troškove, a podredno ukinuti pobijanu presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Tužitelj se u odgovoru na žalbu usprotivio svim žalbenim navodima te je predložio odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba je pravovremena i dopuštena.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje prava vlasništva dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to upravo onog dijela prikazanog na geodetskoj skici mjerenja lica mjesta sačinjenoj od AP, dipl. ing. geod. od 1. travnja 2019., označenog slovima A-B-C-D-E-F-G-H-A u površini od 48m2, a koja skica čini sastavni dio ove presude te da se tužitelj ovlasti da temeljem presude naznačeni i opisani dio nekretnine putem Nadležnog ureda za katastar i geodetske poslove izdvoji u zasebnu cjelinu – novoformiranu česticu zemlje i da potom u zemljišnoj knjizi k. o. [katastarska općina] zatraži i postigne upis uknjižbe vlasničkog prava, novoformirane katastarske čestice uz istodobno brisane tog prava s imena tuženika.

7. U tužbi se ističe da nekretnine oznake čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi predstavljaju tužiteljevu obiteljsku kuću s okućnicom, koja je dijelom sagrađena i na prijepornoj čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uz suglasnost vlasnika te čestice te prema Uvjerenju o uvjetima građenja prostora Sekretarijata za upravno pravne i opće poslove u Korčuli, Odjela za zaštitu okoliša, prostorno uređenje i graditeljstvo od 30. studenoga 1995., kako je to prikazano u grafičkom dijelu uvjeta uređenja prostora. Predmetni dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] da tužitelj drži u svom isključivom posjedu, a nitko nikada da nije smetao ni njega niti njegove prednike u posjedu tog dijela nekretnine.

8. Prvostupanjski sud je iz spisu priloženih isprava kao nesporno utvrdio sljedeće činjenično stanje:

- da je tužitelj isključivi vlasnik i posjednik nekretnina koje nose katastarsku oznaku čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi zemljište s izgrađenom stambenom kućom, upisano po kulturi kao zgrada površine 73 m2 i maslinjak 209 m2, koje vlasništvo je stekao temeljem ugovora o kupoprodaji od 7. srpnja 1998. sa sestrom PP rođ. SP kao prodavateljicom, položenom u zbirci isprava prvostupanjskog suda pod Z.299/99, a u članku III/ tog Ugovora je kao predmet kupoprodaje navedeno „izgrađena kuća i garaža s dvorištem“

- da je PP čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stekla temeljem kupoprodajnog ugovora od **.**.1993. sa ZP kao prodavateljicom, koji ugovor je položen u zbirci isprava prvostupanjskog suda pod Z. 754/93, u kojem se kao predmet kupoprodaje navodi "čestica zemlje br. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na kojoj je izgrađena stambena zgrada"

- da je naknadno pak i to prijavnim listom od 12. studenoga 1993. položenim u zbirci isprava prvostupanjskog suda pod Z. 867/93 izmijenjena površina čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 282 m2 na 209 m2, jer je na istoj formirana čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 73 m2

- da je diobenim ugovorom od 4. veljače 1986. položenim u zbirci isprava prvostupanjskog suda pod Z. 751/93 ZP jednu polovinu suvlasničkog dijela tada matične čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], opisane kao kuća u [adresa], stekla temeljem razvrgnuća suvlasništva po prestanku bračne zajednice s bivšim suprugom ŽP, a oboje su ranije sklopili kupoprodajni ugovor od **.**.1979. s UP kao prodavateljem (Z. 905/79) temeljem kojeg su stekli po 1/2 dijela prava vlasništva čitave čest. zem. [katastarska čestica] k.o. [adresa]

- da je kupoprodajnim ugovorom od 21. lipnja 1985. položenim u zbirci isprava prvostupanjskog suda pod Z.468/85 DP (kao nasljednica pok. supruga JP po rješenju o nasljeđivanju O.232/82, provedenom pod Z.232/82) ocu tuženih pod 3. i 4. - danas pok. ĆP prodala 1/2 zapadnog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] po cijeni od 600 dinara za 1 m2, za ukupno 420.000,00 dinara

- da je temeljem isprava pod Z.468/85 u katastaru iste godine izvršena promjena upisa čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tako da je dio te nekretnine brisan iz posjedovnog lista 45 s imena DP ud. JP, nakon čega je dio te nekretnine katastarske kulture voćnjak u površini od 294 m2 i katastarske kulture pašnjak površine 327 m2 upisan u posjedovni list 45 na ime DP ud. JP, a dio iste nekretnine katastarske kulture voćnjak u površini od 295 m2 i katastarske kulture pašnjak površine 328m2 upisan je u posjedovni list br 299 na ime ĆP pok. H

- da je ĆP, otac tuženih pod 3. i 4., potom sklopio darovni ugovor proveden u zemljišnoj knjizi pod Z.844/86 temeljem kojeg je 1/2 od svoje 1/2 dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] darovao svom rođaku RP pok. Đorđa s tim da je u tom ugovoru ĆP naveo da je vlasnik navedene čestice za 1/2 d ijela od ukupne površine 715m2

- da je na temelju prijavnog lista Uprave za katastar i geodetske poslove u Korčuli br.UP/I-104/88 od 4. travnja 1988. provedeno pod Z.613/88 cijepana čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u podčestice 879/1, 897/3 i 879/4

- da je potom uslijedilo sklapanje ugovora o diobi nekretnina od 7. lipnja 1988. provedenog pod Z.720/88 temeljem kojeg su novoformirane čest. zem. [katastarska čestica] pripale u isključivo vlasništvo DP, dok je čest. zem. [katastarska čestica] pripala po 1/2 dijela RP i ĆP, ocu tuženih ad. 3 i 4.

- da su tuženici pod 1. i 2. upis uknjižbe prava vlasništva 1/2 dijela čest. zem. [katastarska čestica], po 1/4 dijela ishodili temeljem kupoprodajnog ugovora položenog u zbirci isprava prvostupanjskog suda pod Z.456/01 uz prethodno brisanje tog prava s imena prodavatelja OP pok. Đorđa

- da su tužene pod 3. i 4. uknjižbu prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], po 1/4 dijela, ishodile temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju O.256/98 od 29. listopada 2002. iza smrti oca pok. ĆP

9. Prvostupanjski sud je uvidom u priloženi izvod iz katastarskog plana i skica, na temelju iskaza saslušanih svjedoka, kao i saslušanja tužitelja i tužene pod 3. utvrdio, što prihvaća i ovaj sud, da je nekretnina tuženih položena sjeverno od nekretnine tužitelja katastarske oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojoj je izgrađena zgrada oznake čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Zapadno od ovih dviju nekretnina da se proteže asfaltirana ulica koja tim predjelom prolazi u smjeru sjever-jug, dok se sa sjeverne strane nekretnine tuženih također proteže javni put u smjeru istok -zapad. Predmet spora je jugozapadni dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na priloženoj skici vještaka mjernika dipl. ing. geodezije EP u površini od 48 m2, koji se horizontalno proteže uz samu sjevernu katastarsku granicu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u tužiteljevom vlasništvu. Nesporno je da je na predmetnoj površini izgrađen objekt – garaža, koja se sa sjeverne strane nadovezuje na tužiteljevu stambenu kuću. Sporni su osnova i način stjecanja prava vlasništva prijepornog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a samim tim i obveza tuženih trpjeti upis prava vlasništva (po izdvajanju navedene površine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u zasebnu cjelinu pred nadležnim Uredom za katastar i geodetske poslove) na tužiteljevo ime uz prethodno brisanje tog prava s imena tuženih.

10. Iz provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je garaža koja zajedno s dijelom okućnice zahvaća prijeporni pojas zemljišta izgrađena svakako prije nego li je tužitelj sklopio kupoprodajni ugovor sa svojom sestrom PP s obzirom da se u tom ugovoru jasno navodi da je predmet istog ne samo stambena zgrada, već i garaža.

11. Prvostupanjski sud je iz suglasnih iskaza svjedoka VP, IP, ŠP, ĐP, ČP i CP zaključio da je predmetnu garažu započela graditi ZP na zemljištu kupljenom od MP i to negdje drugom polovinom osamdesetih godina prošlog stoljeća, nakon što je još 1984. zajedno sa suprugom ŽP podnijela zahtjev za odobrenje gradnje stambene zgrade, a na takav zaključak upućuje i spisu priloženo stanje prikazano na Situaciji terena iz 1989. na kojoj je evidentirano postojanje objekta na spornom dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

12. Uvažavajući i nalaz i mišljenje vještaka mjernika i iskaze saslušanih svjedoka predloženih od strane tužitelja, kao i činjenicu da je predmetna garaža vidljiva na skici premjeravanja Ureda za katastar Korčula od 8. studenog 1993. (skici broj 150), ali i na grafičkom dijelu uvjeta uređenja prostora iz 1993., prvostupanjski sud je utvrdio da je garaža izgrađena najkasnije 1993. Iako je ZP tužiteljevoj sestri PP prodala stambenu zgradu, prvostupanjski sud je zaključio da gradnja stambene zgrade i garaže u trenutku kupoprodaje nije bila u cijelosti završena, jer da jest, PP ne bi bila podnijela zahtjev s molbom da se u izdanom rješenju o odobrenju gradnje od 21. prosinca 1988. umjesto prijašnjih podnositelja supružnika ŽP i NP nju upiše kao investitora, kojem zahtjevu je i udovoljeno rješenjem Županije Dubrovačko-neretvanske, Sekretarijata za upravno pravne i opće poslove u Korčuli, Odjela za zaštitu okoliša, prostorno uređenje i graditeljstvo ur. br. 2138 -03/4-03/2-93- 2 od 11. listopada 1993. Pored toga prvostupanjski sud je zaključio da činjenica što je tužitelj nakon 1993. na postojećoj građevini postavio zid od četiri reda betonskih cigli i izgradio stepenište iznad koje vodi na kat da ne mijenja činjenicu da je objekt garaže izgrađen najkasnije 1993.

13. Prvostupanjski sud je iz provedenog dokaznog postupka nadalje zaključio da je ZP po razvrgnuću suvlasničke zajednice sa suprugom ŽP Ibrićem tužiteljevoj sestri PP prodala i predala u posjed čitavi kompleks zemljišta, dakle, pored katastarske čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i prijeporni dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojem je izgrađena garaža, jer je, kako to proizlazi iz iskaza VP, a što je potkrijepljeno rješenjem Općine Korčula, Sekretarijata za upravno pravne i opće poslove, Službe za graditeljstvo Broj: UP/I-06-707/84 od **.**.1988., ZP prethodno posjedovala veću površinu od one s kojom je tad čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bila evidentirana u katastru. Prvostupanjski sud je također zaključio da u prilog činjenici da je prijeporni dio zemljišta bio predmetom kupoprodaje prvotno između obitelji VP i supružnika ZP, a potom između NP i PP te konačno između PP i tužitelja, govori i činjenica mirnog i savjesnog posjeda prijepornog zemljišta od strane imenovanih osoba koje nitko nikada do podnošenja tužbe ovdje tužene pod 3. u parnici koja se pred prvostupanjskim sudom vodi pod poslovnim brojem P-17/11, nije smetao u posjedu prijepornog dijela nekretnine. Osim toga da pok. ĆP, prednik tuženica pod 3. i 4., do svog stalnog odlaska u Sarajevo početkom Domovinskog rata tužiteljevim pravnim prednicima nije stavljao nikakve zahtjeve ili prigovore pa da su tužiteljevi pravni prednici mirno posjedovali prijeporni pojas zemljišta zajedno s preostalim dijelom nekretnine prema jugu na kojoj je sagrađena stambena kuća.

14. Sva naprijed navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda ovaj sud prihvaća kao pravilna i ona nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima.

15. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga, kao i razloga na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (odredba članka 365. stavka 2. ZPP -a), ovaj sud je utvrdio da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točki 2, 4, 8, 9, 11, 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

16. Nije ostvaren ni žalbeni razlog iz odredbe članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. ZPP-a na kojeg sadržajno ukazuju žaliteljice osporavajući pravilnost izvedenih dokaza.

17. Na temelju provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je zaključio da je tužitelj u smislu odredbe članka 159. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – u daljnjem tekstu: ZV) dosjelošću stekao pravo vlasništva predmetnog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Prvostupanjski sud je tako utvrdio da je tužiteljev posjed savjestan, s obzirom da je opravdano vjerovao da je prijepornu površinu stekao od vlasnika temeljem kupoprodaje (kupoprodajnog ugovora iz 1998. sklopljenog sa sestrom PP predmetom kojeg je ne samo kuća, već i garaža te pripadajuće dvorište), da je njegov posjed istinit jer nije stečen silom ni prijevarom ni zlouporabom povjerenja te je posjed tužitelja bio i zakonit, jer se zasniva na pravovaljanoj pravnoj osnovi - kupoprodajnom ugovoru iz 1998., zbog čega isti ima kvalitetu kvalificiranog posjeda . Prvostupanjski sud je također utvrdio da je takav posjed trajao duže od 10 godina, što je zakonom određeno vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva redovnom dosjelošću, prije nego li se tužena pod 3. usprotivila takvom posjedu 2010. angažiranjem nadležne inspekcije prilikom obavljanja građevinski radova - dogradnje na kući na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (prilog 1N spisa) i prije nego li je ista 2011. u parnici koja se pred prvostupanjskim sudom vodi pod poslovnim brojem P-17/11 zatražila predaju jugozapadnog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u posjed, iako je, kako to proizlazi iz odgovora na tužbu, nakon Domovinskog rata još 1997/1998 počela dolaziti u [adresa].

18. Prvostupanjski sud je također zaključio da kad se ne bi uzela u obzir utvrđena osnova stjecanja prava vlasništva prijepornog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dosjelošću od strane tužitelja, već gradnja garaže od strane njegovih pravnih prednica PP i ZP, da bi u konkretnom slučaju bio u primjeni institut prekoračenja međe građenjem kao poseban slučaj gdje je vlasnik izgradio zgradu većim dijelom na svom zemljištu, a manjim dijelom na tuđem zemljištu. S obzirom da je predmetna garaža izgrađena najkasnije 1993., da je u primjeni Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ", broj 6/80, 36/90, "Narodne novine", broj 53/91 i 91/96 – u daljnjem tekstu: ZOVO). Budući taj zakon nije posebno uredio slučaj prekoračenja međe građenjem, da na odgovarajući način treba primijeniti članke 24. do 26. ZOVO-a u vezi s člankom 4. ZOVO-a (zabrana zlouporabe prava) i člankom

23. stavka 3. ZOVO-a (neznatna vrijednost). Prvostupanjski sud je zaključio da tuženice pod 3. i 4. nisu dokazale da su ZP ili PP bile nepošteni graditelji, a isto tako da su ove tuženice nekih petnaest godina, pa i nakon upisa prava vlasništva i posjeda čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na svoje ime, tolerirale postojanje tuđe zgrade na dijelu svog zemljišta, a uspostavu prijašnjeg stanja su zatražile dvadeset godina nakon njene izgradnje. Radi svega navedenog zaključak prvostupanjskog suda je da je tužitelj dokazao osnovu i način stjecanja prava vlasništva prijepornog zemljišta te da je osnovan i dio tužbenog zahtjeva kojim se traži donošenje presude koja predstavlja osnovu za parcelaciju, tj. formiranje zasebne nekretnine na koju će tužitelj također temeljem presude biti ovlašten ishoditi upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

19. Pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj redovnom dosjelošću stekao pravo vlasništva spornog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], jer njegov posjed tog dijela spornog zemljišta nije zakonit budući ugovor o kupoprodaji od 7. srpnja 1998. sa sestrom PP rođ. B kao prodavateljicom ne predstavlja valjani pravni temelj za stjecanje prava vlasništva tog dijela predmetnog zemljišta.

20. Tužitelj predmetni dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije stekao ni izvanrednom dosjelošću, jer nije protekao 20-godišnji rok iz članka 159. stavka 3. ZV-a od dana sklapanja ugovora o kupoprodaji od 7. srpnja 1998. sa sestrom PP rođ. SP do podnošenja predmetne tužbe 26. listopada 2012. Taj rok nije prošao ni kad bi se u vrijeme poštenog posjedovanja računao i posjed njegove sestre PP, koja je susjednu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stekla temeljem kupoprodajnog ugovora od **.**.1993. sa ZP . Po ocjeni ovog suda ZP nije bila poštena posjednica spornog zemljišta, jer da jest onda ne bi u kupoprodajnom ugovoru kojeg je sklopila s PP ispustila garažu koja je u vrijeme sklapanja tog ugovora već bila djelomično izgrađena, jer je njezin tlocrt vidljiv u spisu priloženoj dokumentaciji (Situaciji terena iz 1989., skici premjeravanja Ureda za katastar Korčula od 8. studenog 1993. i grafičkom dijelu uvjeta uređenja prostora iz 1993.)

21. Po ocjeni ovog suda pravo vlasništva prijepornog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stekla je tužiteljeva pravna prednica PP, koja je to pravo ugovorom o kupoprodaji od 7. srpnja 1998. prenijela na tužitelja. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je Kate Dobbe 1993. dovršila izgradnju garaže položenu i na spornom dijelu ove nekretnine, ali je pogrešno zaključio da se na konkretnu situaciju može primijeniti institut prekoračenja međe građenjem. Naime, iz skice lica mjesta vještaka ing. geodezije AP od 1. travnja 2019. (list spisa 121) proizlazi da je pretežni dio predmetne garaže izgrađen upravo na spornom dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a primjena navedenog pravnog instituta je mogla doći u obzir samo u situaciji da je riječ o neznatnijem prekoračenju međe, a ne o gradnji objekta koji je pretežno građen upravo na spornom dijelu predmetne nekretnine, pa se navedeni pravni institut stoga ne može primijeniti na konkretan slučaj. Čak da je PP bila nesavjestan graditelj, u smislu članka 25. stavaka 1. i 5. ZOVO-a je stekla pravo vlasništva predmeta spora, jer se vlasnici prijepornog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nisu usprotivili gradnji na svom zemljištu gotovo 17 godina od izgradnje predmetne garaže 1993. do 2010., kad je tuženica pod 3. zatražila intervenciju nadležne inspekcije prilikom obavljanja građevinski radova - dogradnje na kući na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (prilog 1N spisa), a nakon proteka trogodišnjeg roka od izgradnje predmetne garaže vlasnicima čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je temeljem članka 25. stavka 5. ZOVO-a pripadalo samo pravo na isplatu prometne cijene spornog dijela tog zemljišta. Kako je tužitelj, dakle, stekao pravo vlasništva spornog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pobijanom presudom je pravilno prihvaćen i dio tužbenog zahtjeva kojim se traži da se tužitelj ovlasti temeljem pobijane presude sporni dio ove nekretnine putem Nadležnog ureda za katastar i geodetske poslove izdvoji ti u novoformiranu katastarsku česticu zemlje i potom u zemljišnoj knjizi zatražiti i postići upis uknjižbe vlasničkog prava te novoformirane katastarske čestice uz istodobno brisane tog prava s imena tuženika.

22. I odluka o parničnim troškovima je u svemu pravilna.

23. Slijedom navedenog valjalo je odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu temeljem članka 368. točke 2. ZPP-a.

Dubrovnik, 26. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

Đorđo Benussi