Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Trg slobode 9, Varaždin

Poslovni broj: Pr-97/2023-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Jadranki Orlović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja/protutuženika ŠA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Goranu Gložiniću odvjetniku u Ludbregu, protiv tuženika/protutužiteljaGrafičar d.d., OIB: 78723936298, Frankopanska 89, Ludbreg, zastupanog po punomoćnici Martini Kraš Cesarec, odvjetnici u Varaždinu, radi utvrđenja otkaza ugovora o radu nedopuštenim, sudskog raskida ugovora o radu i naknade štete, nakon provedene glavne javne rasprave zaključene 22. siječnja 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 26. veljače 2026. kao dana donošenja i objave presude,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja/protutuženika ŠA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je nedopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 11.09.2023. koju je tuženik GRAFIČAR d.d., OIB: 78723936298, Frankopanska 89, 42230 Ludbreg dao tužitelju OA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], te se utvrđuje da radni odnos nije prestao.

II. Sudski se raskida Ugovor o radu između tužitelja OA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tuženika GRAFIČAR d.d., OIB: 78723936298, Frankopanska 89, 42230 Ludbreg te se utvrđuje da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika na neodređeno vrijeme do dana 15.10.2023., kao dana sudskog raskida ugovora.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade štete po čl. 125. Zakona o radu isplati iznos od 8.101,69 EUR što predstavlja iznos od 4 ugovorenih mjesečnih plaća tužitelja, sa pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, koja teče od presuđenja pa do isplate, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

IV. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka sa pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, koja teče od presuđenja pa do isplate, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju-protutuženiku ŠA, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tuženiku-protutužitelju Grafičar d.d. Frankopanska 89, Ludbreg, OIB 78723936298 na ime naknade štete isplati iznos od 468,00 eura (četiristo šezdeset osam eura) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a koja teče od dana 9.9.2023. pa do isplate, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se ŠA, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tuženiku-protutužitelju Grafičar d.d. Frankopanska 89, Ludbreg, OIB 78723936298 nadoknadi prouzročeni mu parnični trošak u iznosu od 2.054,04 EUR (dvije tisuće pedeset četiri eura i četiri centa) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena koja teče od dana donošenja presude, 26. veljače 2026. pa do isplate, sve u roku 15 dana, dok se preostali dio zahtjeva tuženika/protutužitelja za naknadu parničnog troška od 127,50 eura odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja odluke o otkazu ugovora o radu nedopuštenom, sudskog raskida ugovora o radu i naknade štete. U tužbi navodi da je bio u radnom odnosu kod tuženika na radnom mjestu radnik na telefonskoj centrali, temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 20.12.2021., a temeljem Aneksa ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 7.6.2023. tužitelj je obavljao poslove turističkog radnika u objektima poslodavca, tuženika, apartmanima Š i O, [adresa] na [adresa] od 12.6.2023. do 30.9.2023. Dana 11.9.2023. tužitelj je zaprimio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 11.9.2023. Obzirom je tužitelj s datumom 11.9.2023. saznao za povredu svojih prava, isti je u zakonskom roku, 18.9.2023. podnio zahtjev za ostvarenje svojih prava sukladno čl. 133. st. 1. Zakona o radu Obzirom je tuženik zahtjev za zaštitu prava uredno zaprimio dana 21.9.2023., a na isti nije odgovorio u daljnjem roku od 15 dana, tužitelj ovim putem u zakonskom roku zahtijeva zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom, a sve sukladno čl. 133. st. 2. ZR-a. Tuženik u svojoj odluci o izvanrednom otkazu navodi kako je tužitelju 11.9.2023. uručen izvanredni otkaz ugovora o radu zbog osobito teške povrede iz radnog odnosa uslijed koje nastavak radnog odnosa nije moguć. U bitnome tuženik u obrazloženju svoje odluke navodi da M nije izvršio prijavu 4 gostiju, da je isti propustio voditi brigu o kućnom redu te da je dozvolio neprimjereno ponašanje spomenutih gostiju ometajući tako druge goste u apartmanima poslodavca i susjednim apartmanima, da se neprimjereno odnosio prema drugim radnicima u objektu, da otkazao rezervaciju drugim gostima za dan 5.9.2023. i da je na radno mjesto donio veću količinu alkoholnih pića koje je nudio neprijavljenim gostima. Prema navodima poslodavca radnik je takvim ponašanjem uzrokovao štetu i to u vidu gubitka ugleda poslodavca u turističkom smislu, a ujedno i štetu u vidu narušavanja međuljudskih odnosa u radnom kolektivu. Sukladno čl. 116. ZR-a poslodavac ima opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme, bez poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć, s time da se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji prema čl. 116. st. 2. ZR-a. Kao prvo, tuženik nije poštivao strogu zakonsku proceduru prije otkazivanja ugovora o radu iz čl. 119. st. 2. ZR, odnosno prije izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika kao poslodavac bio je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, a što nije učinio. Naime, u konkretnom slučaju nisu postojale opravdane okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Već samo zbog navedene činjenice odluka o izvanrednom otkazu je nezakonita i nedopuštena. Nadalje, potpuno je pogrešna i netočna konstatacija poslodavca da bi radnik iznevjerio povjerenje i odgovornost poslodavca. Sve povrede, pobrojane u odluci o izvanrednom otkazu, su netočne i neistinite, što dodatno proizlazi iz činjenice da je poslodavac radniku prvotno nudio sporazumi otkaz ugovora o radu, a nakon što radnik na isto nije pristao, uručen mu je izvanredni otkaz. Nadalje, način rada i dotadašnja praksa je bila takva da se prijava gostiju nije radila odmah već tijekom boravka gostiju. Za grupu gostiju, na koju se poslodavac poziva, poslodavac je znao jer su bili najavljeni te jer su i prije boravili u objektima poslodavca i to unatrag 3 godine zaredom. Dakle, ne radi se o nikakvim prijateljima tužitelja, već o gostima iz udruge Lumen iz [adresa] koji su čekali potvrdu rezervacije za smještaj još 17 osoba, što iz njihove udruge, što iz jedne grčke udruge. Unatrag 3 godine smještaj je plaćala udruga Lumen, a ove godine je smještaj trebala platiti grčka udruga. Međutim, tuženik je ponudu pogrešno naslovio na udrugu Lumen, pa se čekala izmjena ponude od tuženika i zato se nije odmah izvršila prijava gostiju jer se još nije znao točan broj dolazaka. Na kraju je tuženik, a ne tužitelj, otkazao smještaj navedenim udrugama te su isti bili prisiljeni naći smještaj u okolici, točnije Okrugu Gronjem, a što je vidljivo iz stranice Booking-a koju tužitelj prilaže uz tužbu. Dakle, nije točno da tužitelj nije imao namjeru prijaviti goste, jer u svojih 6 godina rada na radnom mjestu turističkog djelatnika, isti nikada nije propustio prijaviti gosta turističkoj zajednici. Netočna je i tvrdnja da bi tužitelj propustio voditi brigu o kućnom redu te da je dozvolio neprimjereno ponašanje spomenutih gostiju ometajući tako druge goste u apartmanima poslodavca i susjednim apartmanima. Kao prvo, jedna od radnica došla je u sukob sa gošćom na koju se tuženik poziva, a drugo, u vrijeme boravka to 4 gostiju, u apartmanima uopće nije bilo drugih gostiju, što tužitelj dokazuje svojom internom evidencijom koju je bio dužan voditi u exel tablici. Dakle, ne samo da tužitelj i gosti nisu ometali druge goste, već nisu imali ometati koga u to vrijeme. Isto tako, netočno je da bi tužitelj i gosti ometali susjede, a što će potvrditi svjedok K koji ima apartman do apartmana tuženika. Isto tako, netočna je konstatacija da bi tuženik na radno mjesto donio veću količinu alkoholnih pića koje je nudio neprijavljenim gostima. Navedena alkoholna pića većinom su donijeta od strane samog tuženika i bila su već od prije u hladnjaku te su se gosti mogli i smjeli sami poslužiti. Obzirom na sve navedeno, jasno je kako tužitelj nije počinio niti jednu povredu iz radnog odnosa koja mu se stavlja na teret, slijedom čega je odluka o izvanrednom otkazu nezakonita i nedopuštena u cijelosti. Tužitelj u svojih 6 godina provedenih na radu kod tuženika nema niti jednu mrlju, niti jednu opomenu ili prigovor na obavljanje radnih zadataka, slijedom čega je isti izuzetno povrijeđen navodima poslodavca iz odluke o izvanrednom otkazu. Na kraju tužitelj navodi kako nikakva šteta nije postojala niti je učinjena tuženiku. Obzirom tužitelju nije više prihvatljivo nastaviti radni odnos kod tuženika, isti traži sudski raskid ugovora o radu s danom 15.10.2023. (obzirom se je isti s danom 16.10.2023. ponovo zaposlio), te naknadu štete u visini 4 prosječnih ugovorenih mjesečnih bruto plaća u razdoblju tri mjeseca prije prestanka radnog odnosa, s time da se visina plaće dokazuje uvidom u platnu listu za lipanj, srpanj i kolovoz 2023. (1.732,27 EUR+2.136,00 EUR+2.208,00 EUR / 3= 2.025,42 * 4 = 8.101,69 EUR). Tužitelj smatra da je navedena naknada primjerena obzirom na duljinu radnog staža kod tuženika i načina na koji je istom otkazan ugovor o radu.

2. U svom odgovoru na tužbu, koji sadrži i mprotutužbu, tuženik je osporio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te je podnio i protutužbu kojom potražuje naknadu štete. Navodi da je poštivao zakonske procedure prije otkazivanja ugovora o radu. Tuženik je 11. rujna 2023. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu kojom se otkazuje ugovor o radu na neodređeno vrijeme tužitelju zbog počinjenih teških povreda radnog odnosa zbog kojih nastavak radnog odnosa nije bio moguć. Tuženik je navedenu Odluku donio zbog počinjenja povreda radne obveze koje su teške iz zbog kojih radni odnos nije bilo više moguće nastaviti obzirom da je tužitelj svojim postupanjem ne samo propustio izvršiti obveze iz radnog odnosa već je tuženiku kao poslodavcu počinio i štetu kako u vidu neprijavljivanja gostiju u apartmanima tako u vidu povrede ugleda, a zbog čega je tuženik opravdano i sasvim razumljivo izgubio svako povjerenje u tuženika kao radnika. Iako se u konkretnom slučaju radilo o okolnostima zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da zatraži od radnika iznošenje obrane, tuženik kao poslodavac je to ipak učinio. Tuženik je omogućio radniku da se izjasni o nastalim okolnostima i da iznese svoju obranu na način da je bio pozvan u prostorije tuženika kojom prilikom tužitelj nije želio ništa iznositi kao niti razgovarati s nadređenima. Naime, tužitelju je 11.9.2023. prilikom dolaska kod poslodavca od strane nadređene MA rečeno da je direktor trenutno izašao i da ga pričeka radi razgovora na što je tužitelj izjavio da „se on nema što razgovarati s direktorom i da ga ne misli čekati. Obzirom na to, MA je potom u prisutnosti radnice KA zaposlene na općim i kadrovskim poslovima tužitelju predočila sve činjenice do kojih je poslodavac došao te mu je rečeno da se radi o teškim povredama i da je takvim postupanjem ustvari prevario poslodavca i u potpunosti izgubio njegovo povjerenje. Tužitelju kao radniku je tada omogućeno da se izjasni o svemu što se dogodilo kako bi iznio svoju obranu međutim tužitelj ni tada nije želio iznositi obranu niti je uopće želio razgovarati o tome što se dogodilo prethodnih dana već je želio napustiti prostorije poslodavca. Obzirom na navedeno, kao i činjenicu da su se ispunile sve zakonom propisane pretpostavke za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, tužitelju je tada uručena Odluka o otkazu od strane poslodavca koju on prvotno nije želio ni primiti na što mu je pojašnjeno da će u slučaju da odbije primitak, svjedoci potvrditi da nije želio primiti nit i potvrditi primitak Odluke te je tada tužitelj ipak primio i potvrdio primitak Odluke o otkazu. Dakle, donijeta Odluka o izvanrednom otkazu u cijelosti je u skladu s čl. 116. Zakona o radu te sama procedura donošenja i uručenja iste nije ni na koji način prekršena. Odluka o otkazu ugovora o radu donesena je prvenstveno, a kako je i u samoj Odluci obrazloženo, zbog činjenice da je tužitelj koji je uživao veliko povjerenje poslodavca trebao primati goste odnosno turiste u objekte u vlasništvu poslodavca na [adresa] prema danim rezervacijama te goste uredno i redovno u roku prijavljivati u sustav e-Visitor oformljen od strane turističke zajednice u tu svrhu i to odmah po dolasku gostiju u objekt, a ne o vlastitoj organizaciji bez obavještavanja poslodavca i bez prijave gostiju iste smještati u apartmane. Tužitelj je dakle, u objekt tuženika kao poslodavca primio nekoliko gostiju bez rezervacije gostiju za taj period, bez znanja poslodavca da ih je primio i bez prijave gostiju turističkoj zajednici. Time je tužitelj financijski oštetio poslodavca, a ujedno ga je doveo u rizik odgovornosti zbog neprijavljivanja u sustav čime je poslodavac u cijelosti izgubilo povjerenje koje je tužitelju kao radniku bilo dano. Radilo se naime o gostima koje tužitelj osobno poznaje preko sudjelovanja u istoj udruzi, Udruga Lumen iz [adresa], a koji su i prethodnih godina boravili u objektima tuženika. Tužitelj je osobno dogovarao boravak navedenih gostiju u objektima tuženika, a početkom sezone u lipnju 2023. tužitelj je obavijestio ŠAČ, zaposlenu kod tuženika na poslovima financija da članovi Udruge Lumen i ove godine žele boraviti u objektima tuženika, na što mu je bilo rečeno da je u tom slučaju potrebno od strane Udruge Lumen poslati pismeni upit za rezervacijom. Dana **.**.2023. LA kao predstavnik Udruge Lumen poslao je e-mailom upit za ponudu za 14 osoba za period od 11.9.-15.9.2023. Na navedeni upit, ŠAČ poslala je ponudu 28.8.2023. prema traženim kriterijima odnosno za period od 11.9. -15.9.2023. godine. Nitko ni u kom trenutku, niti tužitelj niti LA nisu najavili dolazak 6. rujna 2023. niti je tužitelj obavijestio bilo koga kod poslodavca da će određeni gosti doći ranije. Dapače, tužitelj o tome nije obavijestio tuženika niti po dolasku trojice gostiju u objekt tuženika, a niti dan kasnije kad je pristigao četvrti gost, a nije ni izvršio prijavio u sustav e-Visitor. Dakle, radilo se o tri gosta koji su dana 6.9.2023. došli u objekt tuženika naziva Maja, a 7.9. 2023. im se pridružila još jedna osoba. Navedeni neprijavljeni gosti su boravili od dana 6.9.2023. (srijeda) do dana 8.9.2023. (petak) kada su napustili objekt bez da su podmirili trošak smještaja, a tužitelj im je to omogućio. Tuženik je o navedenom boravku 3 odnosno 4 neprijavljena gosta saznao dana 7.9.2023. od svoje radnice, HA, također zaposlene u istim objektima poslodavca na [adresa]. Naime, HA je toga dana nazvala nadređenu radnicu MA i pitala je da li pristigli gosti imaju rezervaciju obzirom da joj je cijelo vrijeme od strane tužitelja bilo najavljivano da ti gosti dolaze tek u ponedjeljak **.**.2023. godine MA joj je odgovorila da to treba provjeriti s ŠAČ koja zna o tome više. HA je nazvala ŠAČ na što joj je rečeno da ti gosti imaju rezervirano od dana 11.9.2023. (ponedjeljak) te da ona nema nikakve informacije da su gosti došli ranije. Dakle, iz navedenog slijedi kako je tužitelj mimo tuženika kao poslodavca ugostio u objektu u vlasništvu poslodavca neprijavljene goste, a što iz same tužbe nije niti sporno. Tužitelj u tužbi ne spori da su gosti iz Udruge Lumen boravili u objektu tuženika od 6.9.2023., a tuženik i nitko kod tuženika o tome nije imao nikakvu informaciju. Samim time je počinjena osobito teška povreda obveze iz radnog odnosa obzirom da je tužitelj takvim postupanje svjesno svom poslodavcu odnosno tuženiku počinio štetu, a ujedno ga je izložio i odgovornosti za neprijavljivanje turista u objektu. Nadalje, a kako je u Odluci navedeno, tužitelj je imao veću količinu piva u prostorijama poslodavca, kao i opremu za točenje i posluživanje pića. Nakon što je tužitelju prestao radni odnos kod tuženika, zatražio je pisanim putem da mu se vrate njegove stvari koje je ostavio u apartmanima na [adresa] kada je odlazio s radnog mjesta. Tužitelj dakle sam navodi o kojim se stvarima radilo pa tako između ostalo navodi i: pribor za točenje bezalkoholnih i alkoholnih pića, točionik 1 kom, boca tehn. plina CO2 4 kg 1 kom, keg-bačvica 18L 4 kom, keg bačvica 9L 1 kom; pivo iz kućne radinosti (nije za prodaju) 40 boca (+34), Star-San sredstvo za sanitaciju posuda i cijevi točionika, boca 0,25L ambalaža za pivo, 4 sanduka Iz navedenog popisa sastavljenog od tužitelja vidljivo je da se radi o opremi za točenje piva iz čega je jasno da se ne radi o opremi za njegove osobne potrebe, tim više što su radnice HA i IA izjavile kako su vidjele da je kod recepcije na kojoj je radio tužitelj povremeno stajao natpis PIVA 1 €. Ujedno su navele kako su vidjele da je tijekom sezone u dnevnom boravku objekta bio i točionik piva i da su si gosti sami točili pivo, a da su povremeno vidjele novac koji su gosti ostavljali ispod praznih čaša. Dakle, tužitelj je i u tom pogledu izložio svog poslodavca odgovornosti obzirom da tuženik nije subjekt koji se bavi usluživanjem pića. Nadalje, što se tiče kršenja kućnog reda od strane neprijavljenih gostiju, netočno je da je radnica, za koju tužitelj u tužbi ni ne navodi ime, došla u sukob s gošćom, upravo suprotno, obje zaposlene radnice, HA i IA su zajedno došle u noći zamoliti goste za koje se utvrdilo da su neprijavljeni da se stišaju na što su ih pojedini gosti izvrijeđali i bili iznimno neugodni. Drugi dan ujutro, radnica HA se požalila na pretrpljeno prethodne noći MA. Što se tiče dokaza koje tužitelj dostavlja uz tužbu, za napomenuti je kako iz istih nije vidljiva niti jedna činjenica koju tužitelj želi dokazati. Pa tako primjerice, iz potvrde s portala booking.com proizlazi da je EA za kojeg nije poznato o kome se radi, izvršio rezervaciju 2 apartmana u objektu Bella Beach House u Trogiru, a nije poznato niti od kakvog je to utjecaja na predmet ovog postupka. Također, iz dvije tablice koje tužitelj dostavlja uz tužbu nije jasno što njima tužitelj želi prikazati osim da se radi o dva dokumenta koji su izrađeni od strane tužitelja očito za potrebe ovog postupka. Što se tiče naknade štete koju tužitelj traži na ime eventualnog sudskog raskida ugovora o radu, traženi iznos je neosnovan kako u njegovoj osnovi tako i u visini budući da je nejasno temeljem čega tužitelj potražuje iznos u visini četiri plaće. Ujedno, izračun četiri plaće izvršen je temeljem posljednje tri isplaćene plaće što zakon ne propisuje, a za spomenuti je da je plaća tužitelja samo u razdoblju trajanja aneksa odnosno u periodu od lipnja do rujna za vrijeme kada je obavljao poslove turističkog radnika bila uvećana, a da je njegova ugovorena plaća prije stupanja na snagu aneksa kao i po njegovom proteku bila ugovorena i isplaćivana u značajno manjem iznosu. Osim toga, tužitelj u potpunosti neosnovano traži isplatu ugovorenih mjesečnih bruto plaća. Naime, tužitelj bi eventualno imao pravo na naknadu štete obračunatu temeljem isplaćenih neto plaća, a ni u kojem slučaju bruto plaća iz čega proizlazi da bi tužitelj za slučaj sudskog raskida i dosude naknade štete u iznosu 4 ugovorene plaće imao pravo samo na iznos od 5.505,20 eura, a ne 8.101,69 eura koliko traži tužbom. Naime, bruto plaća ne može se smatrati isplaćenom plaćom, sve imajući u vidu da se u konkretnom slučaju ne radi se o naknadi plaće, već o naknadi štete, tako da se od tužbom zatraženog iznosa ne odbijaju doprinosi i porezi koji se obavezno izdvajaju iz plaće i čine bruto plaću s onim što se radniku isplaćuje kao neto plaća (Županijski sud u Varaždinu Gž- 1426/13-2, a tako i VSRH br. Revr-37/08 od 13. kolovoza 2008. i Revr-545/08 od 11. veljače 2009.). Nastavno na prethodne navode tuženika, kako je tuženiku nastala šteta uslijed neprijavljenog boravka gostiju u njegovim objektima, a za što je odgovoran tužitelj, ovime tuženik potražuje od tužitelja naknadu štete u protuvrijednosti troškova boravka neprijavljenih gostiju u objektu. U tu svrhu tuženik dostavlja cjenik za sezonu 2023. u kojem su iskazane cijene za boravak u objektu Maja u kojem su neprijavljeni gosti boravili. Iz navedenog cjenika vidljive su cijene za cijelu sezonu pa tako i cijene za period nakon 21.8.2023. godine. Obzirom da su neprijavljeni gosti boravili u objektu Maja u apartmanima Ciklama, Maslina i L, a u kojima boravak na bazi smještaja za 1 noć u tom periodu iznosi 78,00 eura, a da su neprijavljeni gosti boravili dvije noći, proizlazi da je trošak takvog boravka sveukupno 468,00 eura. Stoga tuženik potražuje od tužitelja navedeni iznos uvećan za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu od dana nastanka takve štete za tuženika kao poslodavca. Člankom 107. Zakona o radu, propisano je da radnik koji na radu ili u vezi s radom namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje štetu poslodavcu, dužan je takvu štetu naknaditi. Dakle, u ovom slučaju je tužitelj u namjeri da određeni broj dana gosti borave u objektu poslodavca besplatno, dogovorio dolazak gostiju ranije nego što je bilo rezervirano čime je tuženiku uzrokovao štetu najmanje u iznosu troška neprijavljenih noćenja u apartmanima. Slijedom svega navedenog, predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz nadoknadu parničnog troška te da usvoji protutužbu tuženika-protutužitelja kojom od tužitelja/protutuženika potražuje naknadu štete u iznosu od 468,00 eura.

3. Tužitelj/protutuženik u podnesku od 9. veljače 2024. daje odgovor na tužbu. Navodi da se protivi protutužbi i protutužbenom zahtjevu u cijelosti kako po osnovi tako i po visini. Smatra kako nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 107. Zakona o radu koji propisuje odgovornost radnika za štetu uzrokovanu poslodavcu. Da bi radnik bio odgovor za štetu poslodavcu, isti štetu mora uzrokovati namjerno ili zbog krajnje nepažnje, a što nikako nije slučaj u ovom predmetu. Radnik apsolutno ničim nije uzrokovao štetu poslodavcu, a kamoli namjerno ili zbog krajnje nepažnje. U tom podnesku se i očituje o navodima iz odgovora na njegovu tužbu. Tvrdi da nije točno da je poslodavac omogućio radniku da se izjasni o nastalim okolnostima niti da iznese svoju obranu, već su dokumenti bili unaprijed pripremljeni, a isti je bio doveden pred gotov čin. U prostorijama Grafičara d.d. radniku je prvo bio uručen na potpis sporazumni otkaz ugovora o radu te je obavješten je od strane MA da ne postoje uvjeti da se radni odnos nastavi. Pravnica koja je sastavila dokument o sporazumnom otkazu ugovora o radu predložila je tužitelju da isti dokument na licu mjesta pročita i potpiše i da je to najbolje rješenje, jer u protivnom slijedi malo "bolnija" verzija, a što je tužitelj odbio jer se želio prvo konzultirati sa odvjetnikom te mu je odmah uručen izvanredni otkaz ugovora o radu. Sa direktorom taj dan tužitelj nije kontaktirao, niti dogovarao susret. Direktor ZA nije bio prisutan. Također nije ni točna tvrdnja tuženika da je tužitelj izjavio da nema šta razgovarati s direktorom i da ga ne misli čekati. Tužitelj je bio pozvan u prostorije Grafičar d.d. u točno vrijeme, ujutro oko 10.00 sati dana 11.9.2024. i u to vrijeme se isti i odazvao na sastanak. Kada je tužitelj sa [adresa] mobitelom razgovarao sa direktorom ZA i pokušao objasniti situaciju, ista ga nije želio saslušati i kazao je : "Ne želim čuti niti riječ, svi da su se pokupili doma, a i ti se možeš početi pakirati". Taj poziv je bio ujutro. Nakon toga telefonski su razgovarali i navečer, ali direktora nije interesiralo što se dogodilo, nego je rekao tužitelju da sjedne na prvi autobus i da se vrati u [adresa] slijedeći dan. Isto tako, nije točno da Odluku o otkazu tužitelj nije želio primiti, dokument je primljen i potpisan je primitak. Tvrdnja tuženika da je tužitelju tada bilo omogućeno da se izjasni o svemu što se dogodilo kako bi iznio svoju obranu, i da nije želio razgovarati o tome što se dogodilo prethodnih dana također je neistinita, jer je odluka o izvanrednom otkazu već bila pripremljena unaprijed. Tijekom proteklih 6 godina nije se dogodilo da neki gost ne bi bio prijavljen Turističkoj zajednici, tako niti ovaj put se ne bi to dogodilo da vlasnik objekta nije izričito naredio da gosti napuste objekt u najkraćem roku. Također nije točno da gost mora biti prijavljen Turističkoj zajednici odmah po dolasku u smještajni objekt. Prijava mora biti unutar 24 sata od dolaska, a usklađivanje naplate turističke pristojbe pružatelj turističkih usluga dužan je prema Turističkoj zajednici izvršiti 2 puta mjesečno, na početku mjeseca i na kraju mjeseca, sukladno Zakonu o turističkoj pristojbi. Kašnjenje sa prijavom od nekoliko sati tužitelj može pravdati time što su pristigli gosti, članovi udruge Lumen, dogovarali dolazak ostalih sudionika Erasmus+ projekta sa grčkom udrugom koja je bila nositelj projekta, s jedne strane, a ujedno i sa računovodstvom Grafičar d.d., odnosno ŠAČ oko ponude za smještaj u Apartmanima Maja. Netočno je da se poslodavac morao obavijestiti o dolasku pojedinih gostiju. Niti je to bila praksa tijekom proteklih godina, niti je to poslodavac izričito tražio u ovom slučaju. Netočna je i tvrdnja da je tužitelj osobno dogovarao boravak članova udruge Lumen i ostalih sudionika Erasmus+ projekta, već je to vodila voditeljica računovodstva ŠAČ i o tome je obavještavala MA. Ponekad je tužitelj bio posrednik između dvije pravne osobe i radio na način da obje strane sklope zajednički dogovor i posao, nikad na način da bi bilo koju stranu oštetio. Udruga Lumen je pravna osoba. ŠAČ je ponudu slala na e-mail LA, predsjedniku udruge, a on bi prema ponudi platio smještaj. Tako je bilo 2021. i 2022. godine. Koliko je tužitelju poznato, nije bilo nepodmirenih računa niti dugovanja. Naprotiv, proteklih godina Grafičar d.d. je bio vrlo zainteresiran za pružanje smještaja sudionicima Erasmus+ projekata, jer su se oni odvijali sredinom rujna, kada je većina smještajnih jedinica prazna. Sve što je tužitelj radio, bilo je u interesu poslodavca i u skladu sa njegovim poslovnim obavezama. Gosti koji su došli u objekt Apartmani Maja su članovi ludbreške udruge LUMEN, sa akreditacijom Erasmus + izdane od strane Agencije za mobilnost i programe Evropske unije (AMPEU), što dovoljno govori o kvaliteti njihovih aktivnosti, koji su i protekle dvije godine boravili u Apartmanima Maja i Pava. Dogovori oko smještaja, naplate boravka sudionika Erasmus+ vodili su se između Grafičar d.d. i udruge Lumen. U tijeku su bile pripreme i dogovor za dolazak još desetak gostiju, ali to je bilo grubo prekinuto od strane vlasnika objekta. Tužitelj odbacuje bilo kakvu odgovornost za financijsku štetu na račun vlasnika objekta, jer je Grafičar d.d. na grubi način odbio suradnju sa udrugom Lumen, nisu im pružili uslugu smještaja niti su izdali fakturu za 2 noćenja, a za što sada terete tužitelja. Rizik odgovornosti od neprijavljivanja 2 noćenja za 4 osobe nastao je jer je vlasnik objekta grubo prekinuo boravak organizatora EU Projekata Erasmus+, na način da je naredio istima da napuste objekt. Isto tako, nije bila praksa da se vlasnika objekta obavještava o dolasku pojedinih gostiju, osim ako on to isključivo zatraži, što nije bio slučaj. Članovi udruge Lumen koji su u objekt došli ranije nego je bilo planirano, planirali su i dogovarali dolazak i boravak veće grupe gostiju iz Grčke. Komunikacija i dogovor oko smještaja veće grupe bio je u tijeku. Ponudu je trebalo izmijeniti na ime grčke udruge, međutim, vlasnik je naredio članovima udruge Lumen da napuste objekt i optužio tužitelja da je odgovoran za nastalu situaciju i da je grubo prekršio ugovor o radu i ukazano povjerenje. Nadalje, točionik za točenje bezalkoholnih i alkoholnih pića koji se spominje je privatno vlasništvo člana udruge Lumen koji je on ustupio udruzi na korištenje. Tužitelj je u tu svrhu i u dogovoru sa članovima udruge isti stavio u objekt Maja na [adresa]. Pivo koje se spominje je napitak nastao iz kućnog hobija, a napici su bili namijenjeni za dobrodošlicu gostiju - sudionika Erasmus+. Direktor ZA i MA znali su da se tužitelj bavi tim hobijem. Nikad mu nisu prigovarali ili ukazivali da je to nedopušteno. Naprotiv, od MA tužitelj je dobio pohvale i čestitke za osvojenu zlatnu medalju na natjecanju kućnih pivara, a i p rijatelji direktora su ga probali i pohvalili. Alkoholna pića se nikad nisu konzumirala za vrijeme obavljanja radnih obaveza odnosno tijekom radnog dana. Razni napici koji su bili u frižideru u društvenom prostoru se nikad nisu prodavali, pa tako niti pivo. Ponekad su se gosti za dobrodošlicu ponudili vlastitim pićima iz frižidera. Neki gosti su željeli probati pivo koje je tužitelj kod kuće izradio iz hobija, ali niti su ostavljali novce niti se radilo o bilo kakvoj prodaji, već je to bilo iz poštovanja prema gostima. Kutija koja se spominje kao dokaz da se radilo o prodaji napitaka nastala je na jednom od ranijih Erasmus+ projekata, kad je neko od sudionika iz šale gore napisao "pivo 1 euro". Ta kutija se nije nikad koristila, niti je bila izložena, već je bila bačena u kut spremišta sa sredstvima za čišćenje. Netočno je da je tužitelj poslodavca izložio odgovornosti vezano uz usluživanje pića zbog toga jer su neki od gostiju (njih vrlo mali broj 3 - 4, između nekoliko stotina) isprobali kako radi točionik i kakvog okusa i arome je pivo iz kućnog hobija. Tužitelj je bio susretljiv prema gostima, jer su oni pokazali velik interes i želju da sami probaju. Nije bilo kršenja kućnog reda od strane gostiju, jer su gosti bili na terasi oko 22.00 sati, što je sasvim uobičajeno za turističku sezonu. Netočno je da je bilo tko došao upozoravati goste na prekomjernu galamu ili buku. ČA i IA nisu dolazile na terasu gdje su se nalazili gosti, niti su tužitelja obavijestile o neprimjerenom ponašanju bilo koga od prisutnih. Gošća iz Erasmus+ grupe kasnije je rekla tužitelju da joj je ČA nešto dobacila kad je prolazila pored zgrade, dok je gošća bila na balkonu. Netočno je da je bilo tko vrijeđao ČA i IA niti da je bilo tko od gostiju bio neugodan. Iz ispisa s portala Booking.com vidljivo je da grupa gostiju kojoj je na grub način uskraćen smještaj u Apartmanima Maja osigurala i platila smještaj u obližnjem mjestu [adresa]. Tužitelj navodi kako se vodila i ineterna Excell tablica radi praćenja rezervacija i popunjenosti apartmana, jer se radi se o 21 smještajnoj jedinici. Tablica je zapravo bila prijepis rezervacija sa Booking.com portala. Tablicu se svakodnevno koristila jer je sadržavala kalendar sa rezervacijama za čitavu sezonu. Na tablici je vidljivo da u to vrijeme u apartmanima nije bilo drugih gostiju koji su se navodno žalili na buku i da je ta tvrdnja također neistinita. Potraživanje štete radi neplaćanja usluge smještaja prema cjeniku nema osnove jer usluga nije nikad nikome bila fakturirana, a mogla je biti (kao što je bila ranijih godina), a gostima iz udruge Lumen koji su bili u objektu i onima koji su još trebali stići bila je uskraćena na način bez presedana. U odnosu na navod tuženika da bi tužitelj eventualno imao pravo na naknadu štete navodi da se u slučaju sudskog raskida ugovora naknada štete dosuđuje u bruto iznosu, što je u konačnici sukladno i odredbi čl. 433.a st. 1. ZPP, budući da je također riječ o tražbini po osnovi radnog odnosa, a to je i sukladno stalnoj i ustaljenoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske (tako u Revr-1497/13 od 24. rujna 2014. i Revr 1979/2009-2 od 22. travnja 2010., itd.) u kojima je zauzeto pravno shvaćanje da naknadu štete u slučaju sudskog raskida ugovora o radu treba dosuditi u visini bruto plaće, rukovodeći se pritom kriterijima za utvrđivanje visine te štete, kao i odredbom čl. 84. st. 4. ZR, prema kojem je plaća u smislu tog zakona plaća u bruto iznosu.

4. Tuženik u podnesku od 28. veljače 2024. navodi da u cijelosti osporava sve navode tužitelja iz podneska od 9. veljače 2024. budući da isti nemaju temelja i u suprotnosti su s predloženim dokazima u ovom postupku, a ujedno navodi tužitelja iz podneska nisu od značaja za sam predmet ovog spora. Prije svega, za naglasiti je kako je predmet ovog postupka pokrenutog od strane tužitelja utvrđenje nedopuštenosti Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Sukladno članku 116. Zakona o radu, poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka, izvanredni otkaz, ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Kako je tužitelj podnio tužbu radi utvrđenja nedopuštenosti Odluke o otkazu, a imajući u vidu citiranu zakonsku odredbu predmet takvog postupka je utvrđivanje i dokazivanje postojanja okolnosti i činjenica koje su neposredno prethodile donošenju pobijane Odluke, a koje su bile razlog donošenja iste. Okolnosti zbog kojih je tuženik kao poslodavac donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, a koje su i pojašnjene u obrazloženju Odluke koje će tuženik dokazati u ovom postupku su povrede radnih obveza i to: tužitelj je kao radnik tuženika zaposlen na radnom mjestu turistički radnik u objektu tuženika, apartmani na otoku [adresa], primio nekoliko gostiju bez rezervacije gostiju za taj period i bez znanja i obavijesti poslodavcu da je goste smjestio u apartmane odnosno da ih je primio u apartmane prije njihovog najavljenog dolaska, kao radnik tuženika zaposlen na radnom mjestu turistički radnik propustio je goste prijaviti turističkoj zajednici u propisanom roku, a što je bilo o opisu njegovog radnog mjesta čime je između ostalog poslodavca doveo u rizik odgovornosti zbog neprijavljivanja u sustav e-visitor oformljen u tu svrhu od strane turističke zajednice , mimo znanja i suglasnosti poslodavca, a i bez posjedovanja ikakvih dozvola nudio i točio gostima apartmana pića uz naknadu čime je također svog poslodavca doveo u rizik odgovornosti obzirom da tuženik nije subjekt koji se bavi usluživanjem pića, neprijavljene goste koje je smjestio u objekt tuženika sam tužitelj nije ni na koji način spriječio da remete kućni red već su isti na primjedbe drugih radnica postali neugodni. Iz samih pobrojanih povreda jasno je da se radi o teškim povredama obveza iz radnog odnosa za koje nije opravdano očekivati od poslodavca da zatraži od radnika iznošenje obrane, međutim tuženik je to ipak učinio, a koje pravo tužitelj nije želio iskoristiti odnosno nije želio iznositi svoju obranu, a kako je već pojašnjeno u odgovoru na tužbu. Dakle, upravo je postojanje navedenih okolnosti i činjenica predmet dokazivanja u ovom postupku, a ne činjenica koje se navode u podnesku tužitelja koje imaju za cilj skretanje pozornosti s onog što je u ovom postupku bitno, a to je da su teške povrede radne obveze počinjene od strane tužitelja, a da pritom tuženik nije želio iznositi svoju obranu što je s obzirom na okolnosti i bilo razumljivo jer je takve povrede vrlo teško odnosno nemoguće za obraniti te da je uslijed toga Odluka o otkazu ugovora o radu dopuštena i zakonita. Dodatno, da je tuženiku bilo omogućeno iznošenje obrane od strane tužitelja upravo proizlazi iz činjenice, a koju potvrđuje i sam tužitelj u podnesku, da je tužitelj bio pozvan u poslovne prostorije tuženika radi sastanka jer radi čega bi inače bio pozvan ako ne radi iznošenja činjenica i svoje obrane. Naime, ako je isključiva namjera tuženika već unaprijed bila uručenje otkaza, kako pogrešno navodi tužitelj, tada ne bi ni bilo potrebe za osobnim dolaskom tužitelja u prostorije tuženika već je tada tuženik mogao poštom poslati otkaz tužitelju, a što nije učinio već je bio pozvao tužitelja u određeno vrijeme radi održavanja sastanka na kojem je trebao iznijeti svoju obranu. Tužitelj je bio taj koji nije želio razgovarati odnosno nije želio pričekati direktora radi razgovora s njime, a nije niti želio iznositi bilo što pred nadređenom MA i radnicom KA, a to sve budući da očigledno ni sam nije imao nikakva opravdanja niti činjenice kojima bi mogao braniti svoje postupke i način izvršavanja obveza iz radnog odnosa. Obzirom da tužitelj spori da je naveo da nema što razgovarati s direktorom i da ga ne misli čekati, dodatno se predlaže i saslušanje svjedoka ĆA, zaposlenog kod tuženika na radnom mjestu radnika na telefonskoj centrali. Što se tiče navoda tužitelja iz podneska vezanih uz obvezni rok prijave od 24 sata turističkoj zajednici, za istaknuti je kako se nije radilo o kašnjenju prijave od nekoliko sati, kako to navodi tužitelj u podnesku već je radi o tome da je tužitelj uopće propustio prijaviti goste unutar propisanog roka od 24 sata. Naime, kao što je već navedeno, trojica gostiju došla su u apartmane 6.9.2023. što znači da su najkasnije dana 7.9.2023. trebali biti prijavljeni u sustav e -visitor, a nisu bili. Dana 7.9.2023. im se pridružila još jedna osoba odnosno četvrti neprijavljeni gost, da bi svi zajedno dana 8.9.2023. napustili objekt bez da su ikad bili prijavljeni u sustav e-visitor sukladno propisu. Iz navedenog je jasno da je tužitelj počinio ovu povredu te činjenice koje navodi tuženik, da se dogovarao dolazak ostalih sudionika ne mogu biti opravdanje za neprijavljivanje gostiju, niti bi taj razlog bio dostatan kao opravdanje za slučaj nadzora od strane nadležnih tijela. Tužitelj je pristigle goste trebao odmah, a najkasnije u roku od 24 sata od kada su stigli prijaviti u sustav e-visitor, a kada bi stigli i drugi gosti tada bi prijavio i te druge goste po istom principu. Dakle, činjenica da se eventualno dogovarao dolazak drugih gostiju nije od nikakvog značaja za prijavu odnosno ne prijavu već pristiglih gostiju te ne može stoga niti takvo postupanje odnosno nepostupanje tužitelja biti radi toga opravdano. Nadalje, točno je da su se dogovori oko smještaja i naplate boravka sudionika Erasmus+ vodili između Grafičar d.d. i udruge Lumen, što nije sporno, pa je tako u tu svrhu napravljena i ponuda za smještaj sudionika za period od 11.9. -15.9.2023. dostavljena uz odgovor na tužbu, međutim gosti za koje je napravljena ponuda za konkretni period od 11.9. -15.9.2023. pojavili su se ranije, 6.9.2023., a tužitelj o tome nije obavijestio nikog kod poslodavca niti ih je prijavio u propisanom roku u sustav turističke zajednice iz čega je jasno da je za taj period od 6.9.-8.9.2023. tužitelj ugostio goste o vlastitom aranžmanu za vlastitu korist, a na štetu svog poslodavca zbog čega je tuženiku nastala šteta namjerom tužitelja te su stoga ispunjene pretpostavke za tužiteljevu odgovornost za štetu temeljem kojih je tuženik i postavio protutužbeni zahtjev u ovom postupku. Tužitelj je uživao veliko povjerenje poslodavca koje je takvim postupanjem grubo iznevjerio zbog čega nastavak radnog odnosa nije više bio moguć. Dakle, posljedica pobrojanih teških povreda obveza iz radnog odnosa je gubitak povjerenja poslodavca, a opravdano je da poslodavac, u takvom slučaju kad je ispunjen i drugi kumulativni uvjet odnosno kada zbog okolnosti slučaja nastavak radnog odnosa više nije moguć ne želi odnosno ne mora u radnom odnosu imati radnika u kojeg je izgubio povjerenje zbog njegovih postupaka ili ponašanja. Tužitelj u podnesku navodi kako je bio u tijeku dogovor oko dolaska još desetka gostiju ali da je to bilo grubo prekinuto od strane vlasnika objekta, referira se na tuženika. Ovdje se mora postaviti pitanje koji bi uopće mogao biti motiv tuženiku da prekine dogovore oko dolaska gostiju ukoliko se radi o gostima koji uredno plaćaju račune i nemaju dugovanja iz prethodnih godina, a što navodi sam tužitelj. Tužitelj dakle sam dolazi u kontradiktornost kada u jednom dijelu podneska navodi da je proteklih godina Grafičar d.d. bio vrlo zainteresiran za pružanje smještaja sudionicima Erasmus+ projekta, jer su se oni odvijali sredinom rujna, kada je većina smještajnih jedinica prazna a zatim navodi da su dogovori oko dolaska još desetak gostiju bili grubo prekinuti od strane vlasnika objekta. Navedeno nema nikakve uvjerljivosti i životne logike, a niti tužitelj na bilo koji način obrazlaže navedenu kontradiktornost i nelogičnost. Interes svakog poduzetnika je stjecanje prihoda, što u ovom slučaju znači pružanje turističkog smještaja gostiju, pa stoga nije nikako realno i logično da bi tuženik koji je poduzetnik bez ikakvog razloga grubo prekinuo dolazak gostiju“ koji za to plaćaju dogovorenu cijenu. Nadalje, tužitelj u podnesku također navodi nelogičnosti i nedosljednosti vezano uz točenje alkoholnih pića. Naime, tužitelj prvo navodi da je točionik bio privatno vlasništvo člana udruge Lumen koji je on ustupio udruzi na korištenje, a zatim navodi da je proizvodnja pića njegov osobni kućni hobi. Pritom, tužitelj u e-mailu upućenom poslodavcu dana 14.9.2023., dostavljeno uz odgovor na tužbu navodi točionik i pribor za točenje bezalkoholnih i alkoholnih pića kao svoje osobne stvari, a sada u podnesku navodi drugačije. No, neovisno o tome da li je točionik osobno vlasništvo tužitelja ili nekog od članova udruge koje je tužitelj ugostio, navedeno ne mijenja činjenicu da je tužitelj svoj hobi – proizvodnju pića iz kućne radinosti koristio da bi stekao materijalnu korist mimo znanja i suglasnosti tuženika i to tokom cijele sezone u objektu tuženika za vrijeme radnog vremena bez ikakve dozvole ili odobrenja.

5. U dokaznom postupku pročitane su isprave u spisu predmeta: aneks ugovora o radu od 7. lipnja 2023. (na stranici 6 spisa), tablica (na stranicama 7-8 spisa), obračun plaće tužitelja (na stranici 9 spisa), potvrda rezervacije (na stranicama 10-11 spisa), obračuni plaće tužitelja (na stranicama 12-13 spisa), odluka o otkazu ugovora o radu od 11. rujna 2023. (na stranicama 14-15 spisa), ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 20. prosinca 2021. (na stranicama 16-18 spisa), tablica (na stranicama 20- 21 spisa), zahtjev za zaštitu prava (na stranici 22 spisa), e-mail poruke (na stranicama 36-37 spisa), ponuda broj 072-43-4448 (na stranici 18 spisa), e-mail poruka (na stranici 39 spisa), popis osobnih stvari (na stranicama 40-41 spisa), cijene za sezonu 2023. Š (na stranicama 42-43 spisa), dokumentacija uz podnesak tužitelja od 9. veljače 2024., sudska praksa (na stranicama 53-57 spisa), saslušani su svjedoci SA, LA, ĆA, KA, MA, ČA, IA, ŠAČ te je saslušan i tužitelj/protutuženik kao stranka u svrhu dokazivanja. Nije proveden dokaz financijsko-knjigovodstvenog vještačenja za koji je tuženik predložio da se po potrebi provede, budući da je visina štete koju isti potražuje protutužbom utvrđena na osnovu dostavljene dokumentacije. Napominje se da je tuženik/protutužitelj tijekom postupka odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem zakonskog zastupnika tuženika/protutužitelja.

6. Predmet ovog spora je utvrđenje nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu i naknada štete koja se potražuje tužbom o protutužbom.

7. Među strankama nije sporno :

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na neodređeno vrijeme od 20.12.2021. te da je temeljem Aneksa ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 7.6.2023. obavljao poslove turističkog radnika u objektima poslodavca (tuženika), apartmanima Š i O, [adresa] na [adresa] u vremenu od 12.6.2023. do 30.9.2023.,

- da je tužitelju 11.09.20232. otkazan ugovor o radu odlukom tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu,

- da je tužitelj protiv te odluke podnio zahtjev za zaštitu prava kojem tuženik nije udovoljio,

8. Sporno je da li je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu dopuštena te da li je osnovan tuženikov zahtjev za naknadu štete koju potražuje protutužbom.

9. Cijeneći rezultate provedenog postupka, kako cjelokupnog, tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025, dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da su tužbeni zahtjevi tužitelja/protutuženika neosnovani te da je protutužbeni zahtjev tuženika/protutužitelja osnovan.

10. Sud je prvo odlučivao o tome da li postoje procesno-pravne pretpostavke za vođenje ovog spora. Prema čl. 133. st. 1. i 2. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023) radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava. Ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom. Iz stanja spisa je razvidno da je tužitelj/protutužnik tuženikovu odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu primio 11. rujna 2023, da je protiv te odluke 18. rujna 2023. podnio zahtjev za zaštitu prava koji je tuženik/protutužitelj primio 21. rujna 2023., a kako je tužba u ovom predmetu podnesena 20. listopada 2023., tužitelj je sukladno čl. 133. st. 2. Zakona o radu pravodobno podnio tužbu kojom traži da se odluka o izvanrednom otkazu utvrdi nedopuštenom.

11. Za donošenje odluke u ovom sporu treba primijeniti mjerodavne odredbe Zakona o radu. Prema čl. 116. st.1. Zakona o radu poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Prema st. 2. tog članka Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Prema čl. 119. st. 2. tog zakona prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Prema čl. 107. Zakona o radu radnik koji na radu ili u vezi s radom namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje štetu poslodavcu, dužan je takvu štetu naknaditi.

12. Na temelju dokumentacije u spisu predmeta sud je utvrdio:

- čitanjem dokumentacije priložene uz tužbu da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na neodređeno vrijeme od 20.12.2021., da je temeljem Aneksa ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 7.6.2023. obavljao poslove turističkog radnika u objektima poslodavca (tuženika) – apartmanima Š i O, [adresa] na [adresa] u vremenu od 12.6.2023. do 30.9.2023., da je tužitelju 11.09.20232. otkazan ugovor o radu odlukom tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu, da je tužitelj protiv te odluke podnio zahtjev za zaštitu prava kojem tuženik nije udovoljio, koliko j je tužitelju isplaćeno na ime plaće za mjesece lipanj, srpanj i kolovoz 2023. te da je EA izvršio rezervaciju 2 apartmana u objektu Bella Beach House u Trogiru .

- čitanjem dokumentacije priložene uz odgovor na tužbu da u lipnju 2023. da je tužitelj obavijestio ŠAČ, zaposlenu kod tuženika na poslovima financija da članovi Udruge Lumen i ove godine žele boraviti u objektima tuženika, da je **.**.2023. LA kao predstavnik Udruge Lumen poslao e- mailom upit za ponudu za 14 osoba za period od 11.9. -15.9.2023., da je na taj upit ŠAČ poslala ponudu 28.8.2023. prema traženim za period od 11.9. do 15.9.2023., da je tužitelj 14. rujna 2023. poslao tuženiku e-mail poruku da mu se vrate njegove stvari koje je ostavio u apartmanima na [adresa] kada je odlazio s radnog mjesta s popisom stvari kao prilogom poruke u kojem se navode: pribor za točenje bezalkoholnih i alkoholnih pića, točionik 1 kom, boca tehn. plina CO2 4 kg 1 kom, keg- bačvica 18L 4 kom, keg bačvica 9L 1 kom, pivo iz kućne radinosti (nije za prodaju) 40 boca (+34), Star-San sredstvo za sanitaciju posuda i cijevi točionika, boca 0,25L, ambalaža za pivo, 4 sanduka te koliko su iznosile cijene usluga smještaja u apartmanima tuženika u vremenu od 15. lipnja 2023. do 30. rujna 2023.

13. Odlučne činjenice sud je utvrdio i na temelju iskaza svjedoka i tužitelja/protutuženika.

- svjedok LA, predsjednik udruge Lumen u svom iskazu navodi da je uspostavljena suradnja te udruge s tuženikom radi određenih projekata za što su se koristile usluge smještaja u apartmanu tuženika, pa ja tako 2023. dogovoren i sastanak u vezi s aktualnim projektom, da su dva dana prije u apartman tuženika došli SA, VA i on, a trebali su im se pridružiti i ostali sudionici projekta, ali nisu jer im je bilo rečeno moraju otići, pa su otišli iz apartmana i našli smještaj u drugom apartmanu, da u apartmanima nije bilo drugih gostiju kad su oni došli, da od strane tužitelja i sudionika projekta koji su došli nije bilo narušavanja javnog niti kućnog reda, da su popili svaki po čašu vina, da su sa sobom donijeli samo flašu vina, da su osim njih i tužitelja u apartmanima bile samo 2 čistačice sa kojima nisu komunicirali i koje im nisu ništa prigovarale, da je i ranije bila praksa da iz udruge nekoliko sudionika dolazi prije kako bi pripremili prostor za radionicu i raspremili opremu što bi im se posebno zaračunalo, da nikad nije imao primjedbi na rad tužitelja koji je bio voditelj apartmana, upisivao je i dočekivao goste, da je rezervaciju smještaja dogovarao direktno s Grafičarom, s ŠAČ, da im tužitelj nikada za vrijeme njihovog boravka u apartmanima nije prodavao alkoholna pića, da se poslovna suradnja sa Grafičarom u 2023. godini sastojala u tome da je tiskana knjiga za potrebe projekta koju je tiskao Grafičar, u knjizi je bila reklama za apartmane Grafičara, a za tiskanje knjige su dobili od Grafičara popust od 40 %., da su 2023. godine sa Grafičarem, vezano na sastanak koji je naveo u svom iskazu dogovorili samo i isključivo noćenje u apartmanima te u tom slučaju nije bilo poslovne suradnje, već je samo naručeno noćenje u apartmanima, da je trebalo biti realizirano 5 noćenja za ukupno 13 osoba, a realizirano je samo 1 noćenje za njega te kolege SA i NA, jer im je rečeno da moraju otići, a to je bilo u mjesecu rujnu 2023, 8. ili 9. rujna, da su sa ŠAČ u vezi smještaja su komunicirali putem e-maila. U ovom slučaju su tražili smještaj od 8. -15. 9.2023, a nakon što mu je predočena e-mail korespodencija između njega i ŠAČ izjavio je da su smještaja dogovoreni od 11. do 15.9.2023. te da su od Grafičara dobili ponudu za 11. do 15.9.2023. kao što je navedeno u e-mail korespodenciji koja mu je predočena, da su VA, SA i on došli ranije, 8. rujna 2023. da su taj raniji dolazak su dogovorili s tužiteljem, ali misli da je to bilo javljeno Grafičaru, da za te dane tijekom kojih su koristili smještaj prilikom ranijeg dolaska nisu ništa platil i niti im je ispostavljen račun, ranije su došli 2 dana, misli da je bilo samo 1 noćenje, ali nije u to posve siguran, da zna da se tužitelj bavi kućnom proizvodnjom piva, ali nisu konzumirali njegovo pivo tijekom boravka, konzumirali su samo vino, da tuži telja poznaje već duže od 20 godina, bio je volonter udruge Lumen te može reći da mu je tužitelj prijatelj.

- svjedok ĆA u svom iskazu navodi da radi u Grafičaru na telefonskoj centrali te između ostalog najavljuje dolazak osoba, da je u mjesecu kolovozi ili rujnu 2023. došao tužitelj da razgovara sa direktorom pa je nazvao njegovu suprugu gđu. MA koja radi u Grafičaru i rekao joj da je došao tužitelj, na što mu je ona rekla da je direktor odsutan i da tužitelju prenese da ga pričeka 10 minuta, ali tužitelj nije htio čekati, rekao je da ga pozovu kada budu spremni za razgovor i otišao, da je nazvao tužitelja kad je direktor došao i rekao mu da može doći i razgovarati sa direktorom, da je tužitelj za kraće vrijeme došao k direktoru gdje se zadržao malo više od pola sata , a ne zna da li je tužitelj kad je prvi puta došao bio pozvan na razgovor ili je došao samoinicijativno.

- svjedokinja KA u svom iskazu navodi da je zaposlena kod tuženika kao referent kadrovskih poslova, da su te godine kad je tužitelj dobio otkaz, u mjesecu rujnu kružile priče da se tužitelj vratio s mora gdje je radio u apartmanima i da nešto nije bilo u redu, da su bili prijavljeni gosti i da je bio narušen kućni red, da ju je jednog dana u rujnu ujutro nazvala MA koja je bila šefica tužitelju za vrijeme dok je radio u apartmanima i rekla mu da će tužitelj doći u firmu, jer ga je pozvala da ispriča što je bilo i da se u miru dogovore što i kako dalje, da je kad je tužitelj došao MA u prisustvu odvjetnice Martine Kraš Cesarec rekla: " ti znaš da smo mi izgubili povjerenje u tebe, da si počinio teže povrede radnih obveza i ispričaj što je bilo", na što je tužitelj odgovorio da ne želi ništa reći prije nego se čuje s svojim odvjetnikom, da su potom otišli iz prostorije kako bi mogao nazvati odvjetnika, a vratili su se kad ih je tužitelj pozvao, a onda je rekao da ne želi ništa potpisivati niti reći, da mu je MA predložila da potpiše sporazumni raskid radnog odnosa što tužitelj nije htio potpisati, pa mu je tada rekla da će dobiti otkaz i onda mu je uručila odluku o otkazu, čiji primitak je on potpisao i nakon toga otišao, da je tužitelj nakon nekoliko dana nazvao MA i zatražio da mu se vrate neke stvari koje su mu nakon toga bile vraćene, da je zaprimila e-mail tužitelja koji se odnosi na povrat njegovih osobnih stvari i proslijedila ga MA i odvjetnici Martini Kraš Cesarec, da radi kod tuženika već 40 godina i da nikad do ovog slučaja nije bilo izvanrednih otkaza, da je od MA čula da je tužitelj počinio povrede radnih obveza dok je radio u apartmanima, a nakon toga se to pročulo u cijeloj firmi, da je tužitelj je počeo raditi kod tuženika 2018. na radnom mjestu telefoniste na telefonskoj centrali, ali je svake godine dobio novi ugovor kad je počela sezona na temelju kojeg je obavljao poslove turističkog radnika u apartmanima tuženika, da do 2023. nije bilo primjedbi na rad tužitelja, da je čula za udrugu Lumen iz [adresa], ali ne zna da li su članovi udruge ostvarivali kakva noćenja u apartmanima tuženika, da je glavni direktor tuženika ZA koji nije bio prisutan kad se razgovaralo s tužiteljem u vezi otkaza, da su stvari za koje je tužitelj tražio da mu se vrate bile u apartmanima na [adresa], da tužitelj nije rekao zbog čega ne želi potpisati sporazumni raskid ugovora o radu, te da su kad je tužitelj pozvan na razgovor u vezi otkaza već bile pripremljene dvije odluke o otkazu, sporazumni raskid ugovora o radu i izvanredni otkaz.

- svjedokinja MA u svom iskazu navodi da je u Grafičaru d.d. zaposlena kao direktorica nabave, ali je sa svojim suprugom i suvlasnica te firme pa obavlja i druge poslove kad je to potrebno, pa tako i poslove zapošljavanja radnika, da u sklopu Grafičara posluju i apartmani na otoku [adresa] u kojima radi troje radnika, a jedan od njih je do otkaza bio i tužitelj koji je obavljao turističkog radnika, da su ju jednom prilikom u rujnu 2023. nazvale dvije radnice koje su s tužiteljem radile u tim apartmanima, IA i H i rekle joj da su u apartmanima neki neprijavljeni ljudi koje je doveo tužitelj koji se nedolično ponašaju i konzumiraju alkohol i u to u privatnim prostorijama namijenjenima za zaposlenike, da su došle tri osobe koje nisu prijavljene i da stvaraju probleme, pa je zbog toga nazvala tužitelja, a on joj je rekao da je sve u redu i da probleme stvaraju te dvije radnice i da bi one trebale napustiti objekt, da je tužitelju rekla da u apartmanima ne smiju biti neprijavljeni gosti, da bi zbog toga mogli imati velikih problema s inspekcijom, a on joj je uporno ponavljao da je sve u redu i protivio se da ti gosti i on odu iz apartmana, da je bio najavljen dolazak grupe ljudi, ali ne od srijede kad su ta trojica došli već kasnije od ponedjeljka 11. rujna 2023., da je u subotu rekla tužitelju da se spakira s tim neprijavljenim osobama, a on je i dalje tvrdio da je sve u redu i da će one dvije zaposlenice koje su ga prijavile otići i odbijao je s tim ljudima napustiti objekt, na što mu je rekla da ode zajedno s njima iz apartmana i dođe k njoj u ponedjeljak, jer je to htjela što prije riješiti u strahu od inspekcije, da su nakon toga tužitelj i ta trojica, a i još dvoje ljudi koji su u međuvremenu došli i neprijavljeno boravili u apartmanima napustili apartmane, da je tužitelj je došao na portu u poslovnim prostorijama firme u [adresa] u ponedjeljak i zatražio razgovor s direktorom, a kad mu je portir rekao da ga trenutno nema nije htio čekati iako mu je bilo rečeno da će direktor doći za deset minuta da bi se vratio nakon nekog vremena i tada mu je rekla da je svojim postupcima počinio povrede radnih obveza i narušio ugled firme te da zbog toga više ne može raditi u Grafičaru, a predložene su mu dvije vrste prestanka radnog odnosa, sporazumni raskid ili izvanredni otkaz no nije htio prihvatiti ni jedno ni drugo, rekao je da se mora savjetovati s odvjetnikom i na kraju je samo potpisao primitak odluke o izvanrednom otkazu, da je u ponedjeljak kad je tužitelju uručen otkaz od tužitelja zatražila pojašnjenje za to što su u apartmanima boravili neprijavljeni gosti, ali je on uporno tvrdio da je sve u redu, da se to tako uobičajeno čini i da to nije nikakav problem, da ljudi dolaze prije rezervacije u apartmane pogledati kakvi su, da ga je opomenula i zbog toga što su ti neprijavljeni ljudi ulazili i u privatne prostorije namijenjene za zaposlenike, da je kao tužitelju nadređena izgubila povjerenje u njega i više nije bilo nikakvih mogućnosti da on ostane raditi kod tuženika , da su imali razumijevanja za tužitelja koji je više puta bio odsutan s posla zbog bolesnog oca i to su mu tolerirali, pa su mu čak dali i službeni auto da iz [adresa] dođe k ocu, da je tužitelj u ponedjeljak kad je došao rekao je da su na [adresa] ostale njegove osobne stvari na što mu je rekla da napravi spisak tih stvari što je i učinio i poslao joj taj spisak putem e-maila, a u tom popisu stvari su bili i točionik piva i bačve piva za koje je tražio da mu se vrate, da su joj zaposlenice IA i H rekle da je tužitelj u privatne prostorije firme na lokaciji gdje se nalaze i apartmani dovozio pivo koje je sam proizvodio i nudio ga gostima, a bila je istaknuta i neka cijena za to pivo na nekom papiru, da nije znala tko su ti ljudi koji su boravili u apartmanima, a saznala je kasnije kad je tužitelj u ovom postupku predložio za svjedoke, da je rezervaciju za kasniji datum 11. rujna 2023. otkazana osobama koje su taj dan trebale doći jer nije bila niti potvrđena, a prije spomenute zaposlenice su joj rekle da je tužitelj otkazao rezervaciju nekoj drugoj grupi zbog dolaska grupe ljudi 11. rujna 2023., članova udruge Lumen, da Grafičar nije naplatio noćenje neprijavljenim osobama, jer se naplaćuju boravci samo preko Bookinga, da je osim tužitelja šifru za prijavljivanje gostiju u e-visitor šifru imala i zaposlenica u knjigovodstvu koja se zove ŠAČ za koju ne zna da li može prijaviti goste u apartmanima kad to ne učini tužitelj, ali ona nije niti znala za boravak neprijavljenih gostiju, da je tužitelj obavljao poslove turističkog radnika kod tuženika oko tri godine, a tijekom tog vremena nije bilo primjedbi na njegov rad, da kad je tužitelj došao na razgovor tom razgovoru nije prisustvovao direktor grafičara ZA, da su se gosti u susjednim apartmanima žalili zbog buke i nedoličnog ponašanja neprijavljenih osoba, ali ne zna njihova imena i prezimena.

- svjedokinja ČA u svom iskazu navodi da u sklopu apartmana tvrtke Grafičar d.d. posluju apartmani na otoku [adresa] Š i O, a ona tijekom sezone radi u tim apartmanima na poslovima prijavljivanja gostiju, čišćenja apartmana i primanja gostiju, da su u rujnu 2023. u apartmanu Maja boravili gosti koje tužitelj nije prijavio, došli su u srijedu, a trebali su doći u ponedjeljak sljedeći tjedan, jer je tako bilo najavljeno s njihove strane, a i od tužitelja, u srijedu je došlo troje gostiju koji su neprijavljeno boravili, a u četvrtak još dvojica, jedan muškarac i jedna žena , da joj tužitelj nije odgovorio na pitanje da li su ti gosti prijavljeni, a neprijavljeni su boravili do petka, da je u srijedu kad su ti gosti došli upozorila tužitelja da se trebaju pristojno ponašati, da ne stvaraju buku, ne puštaju glasnu muziku nakon 23:00 sata jer su bili gosti u susjednim apartmanima kojima to smeta budući da su bili na balkonima susjednih apartmana, da se u četvrtak stanje nije popravilo i gosti su se i dalje neprimjereno ponašali najviše u večernjim satima, pa su čak uzurpirali i privatne prostorije namijenjene za boravak zaposlenika tako što su stavljali svoje stvari u frižidere iako su imali pripremljene svoje apartmane s frižiderima, štednjakom i svom drugom opremom potrebnom za boravak u apartmanima , da je ženska osoba koja je u četvrtak došla rekla da je već tu bila, da ona sve zna gdje što stoji i slobodno se kretala u njihovim privatnim prostorijama, i ostali neprijavljeni gosti su se kretali po privatnim prostorijama zajedno s njima, a njih dvije su navečer išle spavati u apartman O gdje im je bio osiguran smještaj, ali nisu mogle spavati, jer ih je probudila glasna i neprimjerena muzika pa su se probudile i došle gore te tim gostima koji su stvarali buku pristojno rekle: "Dragi gosti, utišajte se", ali to nisu odmah učinili, jer su bili vidno alkoholizirani, stolovi su bili prepuni čaša s alkoholom, a jedan gost koji je bio jako alkoholiziran se osobito neprimjereno ponašao, nasrnuo je na njezinu kolegicu i dirao ju na što ga je ona primila s obje ruke i posjela na oleander , da su nakon nekog vremena utišali muziku, a neprijavljena ženska osoba koja je bila na balkonu im se nepristojno obratila rekavši nam: "Što vi hoćete, marš kući" na što su joj rekle da će se vidjeti tko će ići kući jer će sljedeći dan nazvati gazde i obavijestiti ih o tome što se događa, nakon čega su se vratile u Pavu gdje su imale smještaj, da su zbog svega toga bile jako uznemirene te su sljedećeg dana o tim događajima obavijestile MA i rekle joj da se pakiraju doma, ali nisu otišle jer im je ona rekla da će nazvati tužitelja i s njim riješiti problem, a da one ostanu u apartmanima, da je tužitelj otkazao nekim gostima za apartman White početkom mjeseca rujna uz obrazloženje da dolazi grupa gostiju koja je bučna, da su neprijavljeni gosti koristili tri apartmana što zna jer je obavljala poslove čišćenja istih, zna i to da je tužitelj u privatnim prostorijama apartmana držao točionik s pivom koje je on proizveo te ga je točio gostima koji su mu za to plaćali tako što su mu ostavljali novac ispod čaša i pepeljara, da su se na buku koju su stvarali neprijavljeni gosti žalili i gosti u susjednim apartmanima koji nisu u vlasništvu Grafičara, da je tužitelj bio isključivo zadužen za prijavu gostiju i kontakte s gostima i u vezi s tim za kontakte sa sjedištem tvrtke u [adresa], da se tužitelj nakon što je zbog navedenih problema otišao iz apartmana na [adresa] vratio u iste po svoje osobne stvari, ali mu ih nisu dale jer su imale nalog od poslodavca da mora prije toga dostaviti popis svih svojih privatnih stvari koje su ostale u apartmanima, a predale su ih tužitelju nakon što je isti poslodavcu dostavio popis svojih stvari, a on je potpisom potvrdio primitak istih, da su na tom popisu bili i točionik piva, bačvice, sanduci s praznim i punim bocama piva i boca tehničkog plina, da je od tužitelja čula da su neprijavljeni gosti nekakva grupa iz [adresa] za koju je rekao da su to njegovi prijatelji, a ta grupa je prema njezinim saznanjima trebala doći u ponedjeljak, a ne u srijedu s tim da je u ponedjeljak trebala doći grupa od oko 17 ljudi, ne zna točan broj , da je nakon što joj tužitelj nije odgovorio na pitanje da li su gosti koji su došli u srijedu i četvrtak prijavljeni zaključila da nisu i o tome je obavijestila firmu, da je ona mogla prijavljivati goste samo kad bi tužitelj bio odsutan , pa joj je tužitelj jednom prilikom pokazao kako se to radi te je uz njegovu prisutnost jednom prilikom napravila prijavu gostiju, a kad njega ne bi bilo samo bi poslikala osobne iskaznice gostiju, a on bi napravio prijavu nakon što se vratio na posao, da je dok joj je pokazivao kako se gosti prijavljuju koristila njegovu šifru e-visitora, a svoju šifru nije imala, da im je tužitelj rekao da pripreme tri apartmana za te goste koji su boravili neprijavljeno, a to im je rekao nekoliko dana prije i nisu znali točno kad će doći, da u apartmanima O i Š u to vrijeme nije bilo drugih gostiju, a ta dva apartmana su jedan do drugoga, dijeli ih samo plato od oko 50 metara, da su tužitelja i neprijavljene goste upozorile zbog buke i neprimjerenog ponašanja gostiju u četvrtak u 12:30 sati, da se tužitelj s kojim su radile tijekom sezone nije neprimjereno ponašao prema njoj i drugoj zaposlenici, da ne zna imena i prezimena ljudi iz susjednih apartmana koji su se žalili na buku, ali nitko nije zvao policiju radi narušavanja javnog reda i mira, da je tužitelj tijekom ta tri dana dok su u apartmanima boravili neprijavljeni gosti bio neugodan prema njoj i drugim zaposlenicima, govorio joj je da je ona kriva da je oštetila Grafičar za 30.000,00 EUR, a njoj nije bilo jasno o čemu govori, da nije ulazila u poslove tužitelja niti imala uvid u Booking pa kad im je rekao da pripreme tri apartmana tada još nije niti znala da će u njima boraviti neprijavljeni gosti.

- svjedokinja IA u svom iskazu navodi da je u mirovini, a tijekom sezone na temelju ugovora o radu za tuženika obavlja poslove čistačice u apartmanima na otoku [adresa], radno vrijeme joj je četiri sata dnevno, da je u rujnu 2023. tužitelj njoj i drugoj zaposlenici u utorak rekao da će u srijedu doći njegovi prijatelji i da pripreme tri apartmana za njih, a prethodno je otkazao boravak gostima koji su imali rezervaciju za 10. rujna 2023. uz obrazloženje da će u apartmanima biti velika buka što tim gostima iz Njemačke nije odgovaralo, jer je bilo lijepo vrijeme i htjeli su biti na moru, da su u srijedu došla tri gosta za koja im je tužitelj rekao da su njegovi prijatelji, a jednog koji se zove ŽA poznaje, da su u četvrtak došla još dva gosta, jedan muškarac i jedna žena, također prijatelji tuženika, a ti gosti su trebali doći tek u ponedjeljak, ali su došli ranije i nisu bili prijavljeni, da su se ti gosti nepristojno ponašali i stvarali buku, a u četvrtak oko 00:30 sati je nju i kolegicu koje su već spavale probudila strašna buka, priopćavala se glazba preko zvučnika pa su se digle iz kreveta i došle tim gostima koji su stvarali buku, a to su bili gosti koje je tužitelj doveo i neprijavljeno su boravili te su im prigovorili zbog buke, više zbog drugih ljudi koji su bili u okolnim apartmanima nego zbog njih, ti neprijavljeni gosti su bili u alkoholiziranom stanju, bilo je puno boca i čaša s alkoholom pod stolovima, a jedan gost koji je rekao da je I se posebno nepristojno ponašao, govorio je "Sorry, sorry" te ju primio za grudi i počeo ju grliti, pa ga je primila i posjela na oleander, da je dok se to događalo ženska osoba koja je s njima došla, a u tom času je bila na balkonu na katu vikala na nju i kolegicu, govorila im je: "Marš kući" na što su joj rekle da su zaposlenice, da je njezin posao u tim apartmanima bilo čišćenje i pranje rublja , da su za neprijavljene goste bila pripremljena tri apartmana, da je tužitelj bio zadužen za organizaciju boravka i prijavu gostiju, da su neprijavljeni gosti koristili prostorije za osoblje u kojima je ženska osoba kuhala, u njih su stavili svoj aparat za kavu i koristili ga, da je tužitelj u prostorijama za osoblje držao točionik za pivo u kojem je držao pivo koje je sam proizveo i posluživao ga neprijavljenim gostima na terasi, a to pivo je nudio i drugim gostima, a i naišle su na jednu kutijicu u kojoj je pisalo jedno pivo- 1 EUR, a primijetila je i da gosti tužitelju za to njegovo pivo ostavljaju novac ispod pepeljare, da su se gosti iz susjednih apartmana žalili na buku koju su stvarali neprijavljeni gosti koji su i prije dolazili i uvijek su bili bučni, da je zaključila da su gosti o kojima je govorila u svom iskazu kao neprijavljenim gostima bili neprijavljeni na osnovu toga što im je tužitelj rekao da je najavljen njihov dolazak za ponedjeljak, a došli su u srijedu, a dvoje u četvrtak, ali nije vršila uvid u sustav da bi to utvrdi la, da su ti tužiteljevi prijatelji koji su došli ranije u srijedu i četvrtak bili dio grupe najavljene za ponedjeljak, da u apartmanima Š i O nije bilo drugih gostiju u vrijeme o kojem je govorila u svom iskazu, da se tužitelj prema njoj nije neprimjereno ponašao, a s njim je radila oko dva i pol mjeseca i nije imala sukoba s njim, da ne zna da li je I koji se nepristojno ponašao prema njoj bio dio grupe neprijavljenih gostiju koji su došli u apartman Š , da dok su se ti gosti neprimjereno ponašali tužitelja nije bilo među njima , da je spomenuti I boravio s tom grupom neprijavljenih gostiju na terasi, da ne za tko je bio zadužen za održavanje kućnog reda u apartmanima, a za organizaciju rada u apartmanima je bio zadužen tužitelj.

- svjedokinja ŠAČ u svom iskazu navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu voditelja financija, a u sklopu tog posla i za rezervacije i fakturiranje, da je tužitelj bio zadužen za održavanje apartmana na otoku [adresa] i za kontakte s gostima koji su u te apartmane dolazili, da su u te apartmane unazad dvije godine dolazili i članovi udruge Lumen, a prethodno bi rezervirala smještaj za njih, da je bilo najavljeno da će doći i u rujnu 2023. pa je nazvala gospodina LA, predsjednika te udruge i pitala ga da li će doći članovi njegove udruge i ove godine na što joj je rekao da će doći i boraviti u apartmanu u vremenu od 11. do 15. rujna , pa je zatražila i dobila potvrdu dolaska, ali nije došla i uplata za 14 gostiju prema ponudi koju je poslala krajem kolovoza, smatrala da to nije problem jer su imali povjerenja i očekivali su da će uplata doći, da po pričanju gospođe HA zna da su članovi udruge Lumen došli prije određenog termina, da su došli 6. ili 7. rujna 2023., a bilo ih je troje ili četvero, a nije uobičajeno da gosti u apartmane dolaze prije datuma koji su rezervirali, niti je prilikom kontaktiranja s udrugom Lumen nije bilo spomenuto da bi gosti došli ranije od dogovorenog i rezerviranog termina, da joj je tužitelj trebao javiti da su gosti došli ranije, a nije joj javio, a trebao je to upisati i u sustav Booking i e- visitor, što nije učinio, HA joj je javila da su gosti došli ranije dan ili dva nakon njihovog dolaska kad su se pojavili neki problemi s njima, da je praksa da gosti sami rezerviraju apartmane putem Booking-a, a u ovom slučaju je ona rezervaciju dogovorila s ŽA, s time da je njihov dolazak najavio tužitelj u mjesecu lipnju 2023., da je prijave gostiju u e-visitor vršio tužitelj, da je ranijih godina, ali rijetko, jednom ili dva puta ona vršila takve prijave, a to samo zbog toga da isproba sustav i provjeri da li pravilno funkcionira, da je tužitelj bio dužan upisivati goste u sustav e- visitor, jer je bio u apartmanima, radio u njima i bio u kontaktu s gostima, da se gosti moraju u taj sustav prijaviti u roku od 24 sata od dolaska, da su gosti dolazili i nenajavljeno bez prethodne prijave i boravili u apartmanima ako je bilo mjesta, ali je takve goste tužitelj bio dužan prijaviti u sustav e-visitor, a u sustavu Booking upisati da apartman nije slobodan kako bi se znalo da taj smještaj u kojem su bili ti nenajavljeni gosti treba fakturirati, da nije mogla prijaviti goste koji su došli ranije, jer je preko HA znala sam to koliko je tih gostiju došlo, a nije imala druge podatke za te goste, pa ih zbog toga nije mogla prijaviti u sustav e-visitor, što je trebao učiniti tužitelj, ali to niti nije njezin posao već ih je u e-visitor trebao prijaviti tužitelj, da bi mogla izvršiti valjanu prijavu u e-visitor mora imati podatke o imenu i prezimenu, datum rođenja, nacionalnost, a ne zna da li su potrebni još neki podaci, kao što je već rekla ona je te prijave radila jednom ili dva puta i samo radi isprobavanja funkcionalnosti sustava, da za navedene goste koji su ranije došli ranije imala podatke koje joj je mogao dati jedino tužitelj kao osoba zadužena za to te koji se nalazio u apartmanima i kontaktirao s gostima, da u ovom slučaju nije bilo nikakve druge rezervacije za članove udruge Lumen preko nekih sustava ili na druge načine osim one koju je osobno dogovorila s ŽA, predsjednikom udruge, da gostima koji su došli ranije, prije rezervacije dogovorene s ŽA nisu ispostavili račun za taj raniji dolazak i boravak u apartmanima te da je propisima određeno da gosti moraju biti prijavljeni i da su propisane kazne ako se prijave ne izvrše.

- tužitelj u svom iskazu navodi da je bio zaposlen kod tuženika 6 godina, od 2018. do 2023., a preko ljeta je u apartmanima na [adresa] obavljao poslove turističkog radnika i to u pravilu od 6. do 9. mjeseca, a u početku i do 10. mjeseca , da su njegovi radni zadaci bili čišćenje apartmana, komunikacija s gostima preko portala Booking.com, održavanje i popravci, nabava materijala za tekuće poslovanje, naplata, komunikacija s knjigovodstvom, održavanje okoliša oko apartmana, da je od 2018. do 2019. u apartmanima, a ima ih 22 radila samo jedna osoba, a nakon toga ih je bilo troje, on je radio stalno, a ostali su se mijenjali, da je tjedan dana prije događaja zbog kojeg je dobio otkaz obavijestio odgovorne da više neće raditi na [adresa] iduće godine na što mi je gospođa MA rekla da si traži drugi posao, a nakon toga su uslijedile radnje da dobije otkaz, da je bila praksa da gosti dolaze nenajavljeno i bez rezervacija i to se dogovaralo s knjigovodstvom, da je komunikacija s udrugom Lumen bila jako dobra sve do ovog događaja i odgovorne osobe tuženika su bile zainteresirane za suradnju s tom udrugom, da smatra kako nemili događaji koji su se dogodili početkom rujna 2023. zbog kojih je dobio otkaz ne mogu biti razlog za otkaz, da priznaje da je kasnio s prijavom gostiju, članova udruge Lumen koji su došli prije rezerviranog termina, a to je bilo jer je još trajala komunikacija između gospođe ŠAČ, udruge Lumen i udruge iz Grčke koja je trebala platiti smještaj za sve članove udruge Lumen, pa i one koji su došli ranije što bi i učinila da gosti nisu bili potjerani od strane tuženika, bez ikakve komunikacije s udrugom Lumen, da je gostima koji su došli kao njihovi članovi jbilo rečeno da moraju otići, da je točionik koji je bio u apartmanima vlasništvo članova udruge i koristio se za doček gostiju, da je donosio u apartmane pivo iz svoje kućne proizvodnje i davao ga gostima u apartmanima koji su to tražili, ali bez naplate i na to nikad prije nije bilo prigovora, da su buka i neprimjereno ponašanje po njegovim saznanjima bili u susjednom apartmanu u Vili Novak gdje se priopćavala glazba i konzumirao se alkohol, a jedan od gostiju u tom apartmanu za kojeg su svjedokinje rekle da je I se pridružio gostima na terasi apartmana tuženika koji su se tamo družili, da se na terasi konzumirao alkohol i svirala se glazba preko nekog zvučnika koji je donio taj I, a kad im je rekao da se stišaju, otišli su, nakon čega je otišao spavati, da E i H koje su tada radile nisu došle k njemu i žalile se na ponašanje gostiju u apartmanima niti tražile da nešto poduzme u vezi s tim, nisu se žalile na buku i nered, a na to se nisu žalile niti idućeg dana , da je na terasu na kojoj su se družili gosti iz apartmana tuženika na koji je došao i gost s balkona susjedne vile [adresa],došao samo nakratko, da ih upozori da se stišaju i smire, da ne budu preglasni, a zadržao se manje od minute, da gosti iz udruge Lumen koji su imali rezervaciju u apartmanima tuženika od 15. rujna nisu došli u apartmane Š već su smještaj imali u drugim apartmanima, 4 kilometra dalje, da ga je 8. rujna ujutro nazvala gospođa MA, dala telefon gospodinu MA koji mu je rekao da gosti koji su došli ranije moraju napustiti objekt, a rekao je i: "I ti se možeš početi pakirati", nije mu rekao zbog čega gosti moraju napustiti apartmane, da nije bilo pritužbi poslodavca na njegov rad u proteklih šest godina, a niti od gostiju, ako je opseg posla bio velik sve je uvijek odradio uredno i na vrijeme, ali uz pojačane napore, a radilo se i prekovremeno , da se nikad nije neprimjereno ponašao prema gostima i drugim zaposlenicima koji su radili s njim, da su kad se vratio u [adresa] na razgovor na koji je pozvan bili prisutni uz njega gospođa MA, odvjetnica Martina Kraš Cesarec i KA, a tom razgovoru niti u jednom trenutku nije prisustvovao gospodin MA, da ga na tom sastanku gospođa MA nije pitala što se dogodilo na [adresa] već mu je samo rekla da je izgubio njihovo povjerenje i da zbog toga više ne može dalje raditi kod tuženika , a misli da je na to rekao samo "u redu.", da su gosti članovi udruge Lumen koji su došli ranije stigli 6. rujna 2023., prvo ih je došlo troje, a nakon njih još jedna osoba, namjeravao ih je prijaviti, ali je kasnio s prijavom, a htio ih je prijaviti 8. rujna 2023. kad je od poslodavca obaviješten da ti gosti moraju otići, a što je kod njega izazvalo veliki stres, pa ih zbog toga nije prijavio niti toga dana, da je netko od tuženika tražio da ih prijavi i da mu nije bilo rečeno da moraju otići, prijavio bi ih kao što je to činio uvijek do tada , da ih nije prijavio u roku od 24 sata od časa njihovog dolaska , jer je još uvijek trajala komunikacija između udruge Lumen, grčke udruge i Grafičara o rezervacijama, broju ljudi i plaćanju, da je o toj komunikaciji obaviješten preko LA, predsjednika udruge, da od gostiju koji su došli ranije 6. rujna 2023. nije prikupio njihove podatke radi prijave u e-visitor, ali ih je poznavao, jer su dolazili i prije i njihovi podaci su bili već upisivani ranije u sustav e-visitor, a nije to učinio niti naknadno jer su 8. rujna 2023. bili potjerani, da nije obavijestio gospođu MA niti ŠAČ da su gosti došli ranije, jer nije bila takva praksa niti je bilo tko tražio da se šalju obavijesti o tome, da je goste inače redovito prijavljivao u sustav e-visitor, u propisanom roku od 24 sata, a rijetko kad, kad bi došao velik broj gostiju kao što je to bilo u jednom slučaju kad ih je došlo više od 50, kasnio s prijavom jer je tehnički moguće prijaviti troje ili četvero gostiju u roku od 24 sata od njihova dolaska, da nije član udruge Lumen, ali je surađivao s njima, radio za njih neke projekte, a i kao volonter na nekim projektima, da zna imena troje gostiju koji su došli ranije, to su bili LA, SA i VA, a ime četvrtog stranog državljanina ne zna, da od nikog od njih nije prikupio podatke radi prijave u e-visitor pa niti za stranog državljanina kojeg nije poznavao, da je pivo iz kućne radinosti proizvodio on osobno, a nakon što je dobio otkaz poslao je poslodavcu popis stvari koje mu se trebaju vratiti, jer su bile protuzakonito zadržane, da gosti iz udruge Lumen nisu boravili u privatnim prostorijama namijenjenima za zaposlenike, ali su mogli doći u njih i zatražiti da im se da nešto što im treba, da nije vidio gosta Z kako se s balkona susjedne vile spušta na terasu, ali ga je ranije vidio da se nalazi na balkonu vile, da su osim njega prijavu gostiju u e-visitor mogla izvršiti ŠAČ i HA, da su mogle izvršiti prijavu iako nisu imale podatke o gostima koji su prije došli, jer su ih mogle zatražiti od samih gostiju, da je goste u sustav e-visitor u pravilu obavljao on, a HA i ŠAČ su to mogle činiti kad bi on bio odsutan, a tijekom ta tri dana kad su boravili neprijavljeni gosti koji su ranije došli, nije bio odsutan. Nakon što mu je predočen popis dostavljen u spis predmeta te ga se pitalo zašto je u tom popisu kao svoje vlasništvo naveo i točionik za kojeg je danas u svom iskazu rekao da je vlasništvo člana udruge Lumen, odgovario je da je bio odgovoran za sve te stvari, a u popisu je naveo i točionik iako nije njegovo vlasništvo već je vlasništvo člana udruge jer ga je on donio u objekt, da su mu sve stvari s popisa vraćene, ali mu nisu vraćene neke druge njegove stvari koje omaškom nije stavio na popis.

14. Nakon pomne analize iskaza svjedoka sud je iskaze svjedoka ŠAČ, MA, ĆA, KA , HA i FA prihvatio kao vjerodostojne u cijelosti. Ti svjedoci, od kojih svjedokinje H i FA imaju neposredna saznanja o događajima koji su se odvijali u apartmanima tuženika na otoku [adresa], dok svjedoci ŠAČ, MA, ĆA i KA o tome imaju posredna saznanja, ali imaju neposredna saznanja o komunikaciji u vezi s otkazom tužiteljevog ugovora o radu, su o premetu spora iskazivali suglasno, uvjerljivo i sigurno, detaljno opisavši sve detalje događaja, pa je sud zaključio da njihov opis događaja odgovara stvarnom činjeničnom stanju. Svjedoci SA kao i ostali svjedoci u svojim iskazima navode da su došli ranije 8, rujna 2023., došli ranije, 8. rujna 2023., 2 dana prije nego je za njih bilo rezervirano, da su taj raniji dolazak dogovorili s tužiteljem, da za te dane tijekom kojih su koristili smještaj prilikom ranijeg dolaska nisu ništa platili niti im je ispostavljen račun, ali su neki dijelovi njihovih iskaza, njihovi navodi da u vrijeme kad su kao neprijavljeni gosti boravili u apartmanima tuženika nisu konzumirali tužiteljevo pivo, već svoje vino te da nije bilo buke i narušavanja javnog reda i mira u proturječju s iskazima svjedoka PA i FA. S obzirom na to da su iskazi tih svjedoka u tom dijelu u proturječju sa iskazima navedenih svjedokinja koji su prihvaćeni kao vjerodostojni te je očito da su ti svjedoci koji su kao prijatelji tužitelja/protutuženika neprijavljenim boravkom u apartmanu tuženika ostvarili korist na štetu tuženika/protutužitelja svjedočili pristrano u korist tužitelja/protutuženika koji im je to omogućio, dijelovi njihovih iskaza koji su u proturječju sa iskazima svjedokinja PA i FA nisu prihvaćeni kao vjerodostojni.

15. Što se tiče iskaza tužitelja/protutuženika, sud je prihvatio kao vjerodostojan samo onaj dio iskaza tužitelja koji nije u proturječju s iskazima svjedoka ŠAČ, MA, ĆA, KA, HA i FA. Iskazi svjedoka koje je sud prihvatio kao vjerodostojne pobijaju tvrdnje tužitelja , a i svjedoka SA i LA da su odgovorne osobe imale saznanja i prešutno odobrile boravak gostiju, troje članova udruge Lumen koji su došli ranije 6. rujna 2023., iako su imali rezervaciju za 11. rujna 2023., da je bila uobičajena praksa da gosti dolaze nenajavljeno i bez rezervacija i da se to dogovaralo s knjigovodstvom, pa su u skladu s tim i u ovom slučaju neki članovi udruge u takvim došli ranije, a trebali su biti prijavljeni naknadno kad se dovrši komunikacija o rezervacijama, broju ljudi i plaćanju, da su te goste u sustav e-visitor mogle prijaviti druge dvije radnice, HA i FA, budući da iz njihovih iskaza, a i iskaza ostal ih svjedoka, pa i samog tužitelja proizlazi da su to mogle učiniti samo kad bi tužitelj bio odsutan, a u ovom slučaju nije, s tim da je zapreka da to učine u ovom slučaju bila i to što tužitelj za goste koji su ranije došli nije prikupio njihove osobne podatke, da neprijavljeni gosti koji su došli ranije bez rezervacije nisu pili pivo koje je proizveo tužitelj kao što navode svjedoci SA i LA te navode tuženika da su pili njegovo pivo, ali ga nisu plaćali te da tužitelju prije otkazivanja ugovor o radu nije bilo omogućeno da iznese svoju obranu.

16. Iz rezultata provedenog dokaza, dokumentaciju dostavljene u spis predmeta te iskaza svjedoka koje je sud prihvatio kao vjerodostojne proizlazi da je tužitelj/protutuženik tijekom mjeseca rujna 2023, obavljao poslove turističkog radnika za tuženika, da je to poslove tijekom ljeta, pa i u mjesecu rujnu 2023. obavljao u apartmanima tuženika na otoku [adresa], da je između ostalog bio zadužen za prijavu gostiju u sustav e-visitor, organizaciju rada, kontakte s gostima, čišćenje apartmana, komunikaciju s gostima preko portala Booking.com, održavanje i popravke, nabavu materijala za tekuće poslovanje, naplatu, komunikacija s knjigovodstvom i održavanje okoliša oko apartmana, da je obavljajući te poslove dopustio da u apartmanu od 6. do 8. rujna 2023. neprijavljeno i bez znanja nadređeni borave troje gostiju koje nije prijavio u sustav e-visitor u propisanom roku od 24 sata od dolaska, pa niti nakon toga, da je tim gostima prodavao pivo iz vlastite proizvodnje uz naplatu i to iz točionika za koji je nakon otkaza zatražio povrat, da su se neprijavljeni gosti koji su došli ranije 6. rujna 2023. neprimjereno ponašali i stvarali buku, čime su uznemiravali goste u drugim apartmanima, u čemu ih tužitelj nije spriječio, već su to učinile druge dvije radnice, HA i FA, da je tim svojim postupcima onemogućio svom poslodavcu da tim neprijavljenim gostima ispostave račun za uslugu smještaja budući da korištenje te usluge za navedeno vrijeme nisu naručili službeno od tuženikovog poslodavca, već im je korištenje iste bez saznanja nadređenih omogućio tužitelj. Opisanim postupcima tužitelj je nedvojbeno počinio više osobito teških povreda radnih obveza koje su kao takve i navedene u odluci o izvanrednom otkazu te mu prouzročio štetu koju tuženik/protutužitelj od njega potražuje protutužbom. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka dakle proizlazi da je tužitelj/protutuženik počinio sve radnje i propuste opisane u Odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu, zbog kojih je ta odluka i donesena. Tužitelj/protutuženik je obavljajući poslove turističkog radnika grubo zanemario svoje obveze i zloupotrijebio povjerenje poslodavca kako bi ostvario korist za sebe i svoje poznanike zbog čega je tuženiku/protutužitelju nastala šteta, a bio je izložen i mogućnosti da prekršajno odgovara radi neprijavljenih gostiju. Sve te radnje po ocjeni suda predstavljaju osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa zbog kojih nastavak radnog odnosa nije moguć. Radni odnos prema Zakonu o radu nije statusni već građanskopravni odnos. Prema čl. 7. st. 1. Zakona o radu temeljna obveza radnika je obavljati preuzeti posao prema uputama poslodavca danim u skladu s naravi i vrstom rada. Nadalje, prema čl. 8. st. 1. Zakona o radu radnik se u radnom odnosu dužan pridržavati odredbi Zakona o radu i drugih Zakona odnosno propisa. Kad radnik ne postupka na navedeni način odnosno ponaša se suprotno zakonu poslodavac s pravom ističe da je zbog toga izgubio povjerenje u njega. Ni jedan poslodavac nije dužan trpjeti u radnom procesu radnika u kojeg opravdano nema povjerenja i koji bi mu svojim postupcima bez obzira na njihove uzroke mogao nanijeti štetu, odnosno koji bi i ubuduće mogao jednako tako postupati i kršiti svoje obveze iz ugovora o radu, a s obzirom na to da iz provedenih dokaza proizlazi da je tužitelj/protutuženik unutar kraćeg vremena počinio više težih radnih obveza, bio je uporan u izvršenju istih i nije izrazio žaljenje zbog toga, već neuvjerljivo opravdava svoje postupke, osnovano je zaključeno da se njegovo ponašanje neće popraviti te da nastavak radnog odnosa nakon toga više nije moguć. Stoga sud smatra da je tuženik/protutužitelj zakonito otkazao tužitelju/protutuženiku ugovor o radu izvanrednim otkazom. Kod donošenja odluke o izvanrednom otkazu ne vodi se računa o trajanju radnog odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika već se te okolnosti uzimaju u obzir samo kod donošenja redovitog otkaza ugovora o radu.

17. U odnosu na prigovor tužitelja/protutuženika da odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu ima formalne nedostatke i zbog toga što tužitelju/protutuženiku prije donošenja iste nije bilo omogućeno davanje obrane treba reći da je taj prigovor neosnovan. Prema čl. 119. st. 2. Zakona o radu poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Na temelju provedenih dokaza, iskaza svjedoka ŠAČ, MA, ĆA i KA sud je utvrdio da je tužitelj prije otkaza imao mogućnost dati svoju obranu, da je bio pozvan da se očituje o tome što mu se tom odlukom stavlja na teret ali je to odbio učiniti. Iako po stavu suda nije nužno da tom razgovoru prisustvuje i direktor tuženika/protutužitelja, već to u njegovo ime mogu obaviti i druge odgovorne osobe koje isti za to zaduži, tužitelj/protutuženik je imao mogućnost o tome razgovarati i s direktorom kao što proizlazi iz iskaza svjedoka ĆA, ali nije htio čekati njegov dolazak. Dakle tužitelju/protutuženiku je bilo omogućeno davanje obrane prije otkazivanja ugovor o radu, ali on to nije iskoristio. Okonost da su kad je bio pozvan radi davanja obrane već bile pripremljene dvije odluke o otkazu, sporazumni raskid ugovora o radu i izvanredni otkaz ne dokazuje činjenicu Da mu nije omogućeno davanje obrane kao što to tvrdi tužitelj/protutuženik, budući da je tuženik/protutužitelj iako su odluke već bile pripremljene mogao odustati od otkaza ako bi prihvatio tuženikovu obranu da ju je isti dao, a nije iako mu je to bilo omogućeno. Kad i ne bi bilo tako, da tužitelju/protutuženiku zaista nije bilo omogućeno davanje obrane, s obzirom na to da je tužitelju/protutuženiku ugovor o radu otkazan izvanrednim otkazom zbog više osobito teških povreda radnih obveza, a između ostalog i zbog povrede zakonske obveze prijave gostiju putem sustava e-visitor zbog čega je tužitelj/protutuženik bio izložen i prekršajnoj odgovornosti te nanošenja štete, na osnovu takvog njegovog postupanja tuženik/protutužitelj kao njegov poslodavac je osnovano mogao zaključiti da su nastupile takve okolnosti zbog kojih nije dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu. Dakle u takvim okolnostima kao u ovom slučaju kad zbog opisanih osobito teških povreda radnih obveza poslodavac izgubi povjerenje u radnika kao što je ovdje slučaj, nije opravdano očekivati od poslodavca da tom radniku, omogući da iznese svoju obranu, a tuženik/protutužitelj je tužitelju/protutuženiku ipak to omogućio.

18. S obzirom na to da je ugovor o radu u ovom slučaju prestao otkazom koji nije nedopušten, tužitelju/protutuženikiu ne pripadaju prava koja bi imao zbog nezakonitog otkaza, povratak na posao i naknade neisplaćenih plaća za razdoblje od otkaza pa do njegovog povratka na posao. Stoga je tužbeni zahtjev tužitelja/protutužitelja u tom dijelu odbijen u cijelosti.

19. Tuženik/protutužitelj protutužbom potražuje od tužitelja/protutuženika po osnovu naknade štete. Tvrdi da mu je isti prouzročio štetu time što su u njegovim apartmanima na otoku [adresa] neprijavljeno boravili gost, i to troje gostiju od 6. do 8. rujna 2023., kojima za usluge smještaja nije mogao ispostaviti račune, jer usluga za navedebno razdoblje nisu naručili službenim putem od tuženika/protutužitelja, već im je uslugu smještaja bez znanja odgovornih omogućio tužitelj/protutuženik kojih ih nije prijavio putem sustava e-visitor, što je također bila zapreka za ispostavu računa. Tijekom postupka je tuženik/protutužitelj dokazao da je bilo tako, slijedom čega osnovano potražuje od tužitelja/protutuženika da mu nadoknadi štetu koja mu je zbog toga nastala u skladu s odredbom čl.107. Zakona o radu, propisano je da radnik koji na radu ili u vezi s radom namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje štetu poslodavcu, dužan je takvu štetu naknaditi. Nedvojbeno je da je šteta koja je nastala zbog toga što je tužitelj trojici neprijavljenih gostiju omogućio korištenje usluga smještaja u apartmanima tuženika/protutužitelja ovom slučaju počinjena namjerno. Napominje se da nije bilo potrebe provoditi financijsko knjigovodstveno vještačenje na okolnost visine nastale štete, budući da je ista utvrđena na temelju dokumentacije dostavljene po tuženiku/protutužitelju koju tužitelj/protutuženik nije osporio. U tu svrhu tuženik je dostavio cjenik za sezonu 2023. u kojem su iskazane cijene za boravak u objektu Maja u kojem su neprijavljeni gosti boravili. Iz navedenog cjenika vidljive su cijene za cijelu sezonu pa tako i cijene za period nakon 21.8.2023. godine. S obzirom na to da su neprijavljeni gosti boravili u objektu Maja u apartmanima Ciklama, Maslina i L, a u kojima boravak na bazi smještaja za 1 noć u tom periodu iznosi 78,00 eura, a boravili su dvije noći, proizlazi da je trošak takvog boravka sveukupno 468,00 eura. Stoga je tuženiku/protutužitelju dosuđen navedeni iznos uvećan za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu od dana nastanka takve štete za tuženika/protutužitelja kao poslodavca.

20. Odluka o naknadi parničnog troška temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 Zakona o parničnom postupku prema kojem je stranka koja izgubi parnicu u cijelosti dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Kako je parnicu izgubio tužitelj/protutuženik, obvezan je nadoknaditi tuženiku/protutužitelju nastale mu troškove postupka. Troškovi postupka su obračunati prema zbroju VPS-a tužbenog i protutužbenog zahtjeva koji iznosi 8.569,69 eura. Sud je tuženiku/protutužitelju u skladu s čl. 155. Zakona o parničnom postupku dosudio samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje ove parnice. S obzirom na to da je predmet ovog postupka procjenjiv spor iz radnih odnosa, tuženiku su priznati i dosuđeni troškovi za radnje poduzete u ovom postupku na temelju Tbr. 8/1 i Tbr 9/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23, u daljnjem tekstu Tarifa). Tuženiku/protutužitelju je priznat trošak sastava odgovora na tužbu od 200,00 eura na temelju Tbr 8/1 Tarife, trošak sastava obrazloženog podneska od 27. veljače 2024. od 200,00 eura koji sadrži i protutužbu na temelju Tbr. 8/1 Tarife u vezi s Tbr. 7/1 Tarife, trošak zastupanja na ročištima održanima 13. ožujka 2024., 9. travnja 2024. 28. svibnja 2024., 12. veljače 2025., 9. rujna 2018., 19. studenoga 2019., 17. srpnja 2020., 26. siječnja 2021.,1. ožujka 2022., travnja 2025., 17. lipnja 2025. i 21. siječnja 2026., za svako ročište po 200,00 eura, na temelju Tbr 9/1 Tarife, Tarife, trošak pristupna na ročište za objavu presude od 100,00 eura, na temelju Tbr 9/3 Tarife, trošak sudske pristojbe za protutužbu od 26,54 eura, trošak sudske pristojbe za presudu od 127,50 eura što sve daje ukupno dosuđeni trošak od 2.054,04 eura. Tuženiku/protutužitelju nije priznat sudske pristojbe na odgovor na tužbu koju nije niti platio, a koja se prema čl. 4. st.2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/2018, 51/2023) plaća po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici. Slijedom navedenog obveza plaćanja te pristojbe će nastati tek po pravomoćnom okončanju ovog postupka i to za onu stranku koja je parnicu izgubila ili za obje stranke razmjerno uspjehu u sporu u smislu, pa je zahtjev tuženika/protutužitelja da mu se iznos sudske pristojbe za odgovor na tužbu prizna kao trošak postupka za sada neosnovan. Na sve dosuđene troškove je sud dosudio i zakonsku zateznu kamatu također prema stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a tekućom od dana donošenja ove odluke, a to u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku prema kojoj parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, o čemu sud odlučuje na zahtjev stranke, koji je u ovom slučaju podnesen.

U Varaždinu 26. veljače 2026.

Sutkinja

Jadranka Orlović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Rokovi za žalbu iz stavka 1. ovoga članka ne teku od 1. do 15. kolovoza (Čl. 348.st.4. ZPP-a).

Dostaviti:

1/ tužitelju/protutuženiku po punomoćniku Goranu Gložiniću, odvjetniku u Ludbregu,

2/ tuženiku/protutužitelju po punomoćnici Martini Kraš Cesarec, odvjetnici u Varaždinu,