Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Pn-11/2025-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Mariji Grgešić kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja BEN MOLJK vl. ZEA MERX POSREDNIŠTVO IN STORITIVE, Mizni dol 54, 1360 Vrhnika, Slovenija, OIB: 25150852143, oboje zastupani po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Hećimović i partneri iz Slavonskog Broda, pisarnica u Požegi, Cehovska 8/1, protiv tuženika ŽE, vl. OGP Kolenko Marijan, Matije Gupca 43, Koprivnički Bregi, Koprivnica, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po punomoćniku odvjetniku Darku Raniloviću iz Koprivnice, radi naknade štete, nakon provedene glavne i javne rasprave u prisutnosti pun. tužitelja i tužitelja osobno, te pun. tuženika, temeljem odredbi čl. 335. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 146/25 – dalje u tekstu ZPP) 26. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku ŽE, vl. OGP Kolenko Marijan, Matije Gupca 43, Koprivnički Bregi, Koprivnica, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju ZEA MERX POSREDNIŠTVO IN STORITIVE, Mizni dol 54, 1360 Vrhnika, Slovenija, OIB: 25150852143, ukupni iznos od 4.222,48 EUR-a, odnosno na ime izgubljene dobiti iznos od 3.950,24 EUR-a, sa zakonskim zateznim kamatama od dana presuđenja do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, na ime troška prijevoza iznos od 196,90 EUR-a, sa zakonskim zateznim kamatama od dana presuđenja do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana“.

II. Nalaže se tužitelju ZEA MERX POSREDNIŠTVO IN STORITIVE, Mizni dol 54, 1360 Vrhnika, Slovenija, OIB: 25150852143, da tuženiku ŽE, vl. OGP Kolenko Marijan, Matije Gupca 43, Koprivnički Bregi, Koprivnica, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi parnični trošak u iznosu od 1.625,00 EUR-a u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj je po punomoćniku ovome sudu podnio sudu tužbu protiv tuženika u kojoj navodi da je tuženik na Burzi oglasa objavio oglas dana 23.7.2024.g., u kojem prodaje merkantilni kukuruz, te da ga je kontaktirao povodom gore navedenog oglasa, da je telefonskim putem dogovoreno da će tuženiku poslati pisanu ponudu za kupnju navedenog merkantilnog kukuruza, a da je tuženik dana 29.7.2024.g. i 14.8.2024.g. i učinio.

1.1.Tužitelj navodi da je u oglasu na burzi i u ponudi tuženika od 29.7.2024.g. i 14.8.2024.g., u opisu robe naveden kukuruz i merkantilni, te tužitelj navodi kako nije navedeno da kukuruz ima određene nedostatke, odnosno da je isti defektnog zrna. Tužitelj dalje ističe da je navedenu ponudu prihvatio i da je dana 30.8.2024.g., izvršio uplatu po navedenim ponudama.

1.2. Tužitelj dalje ističe da je putem prijevoznika preuzeo navedeni kukuruz s namjerom da isti proda svojim poslovnim partnerima u Sloveniji i to KZ Dolomiti, Dobrova, i KZ Dreta, te OPG Mrzlikar i OPG Rade po cijeni od 228,00 EUR-a po toni, a u Italiji da je kupac robe bila tvrtka Ceferta, s kojom je imao sklopljen ugovor o otkupu 100 tona kukuruza po cijeni od 262,00 EUR-a po toni.

Navodi da je imao dogovor s kupcem u koju svrhu je robu trebao proslijediti u Italiju, kao mjesto dogovorene isporuke robe, radi čega je angažirao prijevoznika kako bi navedeni kukuruz prevezao u Italiju.

Nakon što je prjevoznik prevezao robu na odredište u Italiju, pregledom robe utvrđeno je da navedeni kukuruz ne odgovara specifikacijama, da je po sebi imao razvijene gljivice plijesni i da je daljnjim pregledom utvrđena prisutnost zaraze na tom kukuruzu.

1.3. Tužitelj navodi da je postojala opasnost da se navedena zaraza kukuruza i plijesan u skladištu proširi i na ostalu robu, te da roba nije odgovarala specifikacijama, da su je kupci odbili primiti, radi čega je tužitelj morao pronaći nove kupce koji bi pristali otkupiti takav kukuruz po znatno nižoj cijeni od dogovorene. Tužitelj ističe kako je sa tvrtkom iz Italije dogovorena cijena od 262,00 EUR-.a po toni dok je kukuruza na kraju otkupila Udruga KZ Dolomiti Dobrova, po cijeni od 200,00 EUR-a po toni KZ Dreta i OPG Mrzlikar i OPG Rade, također po cijeni od 200,00 EUR-a po toni, te tužitelj ističe kako je pretrpio značajni poslovni gubitak.

1.4. Tužitelj ističe da se je mailom obratio tuženiku i upozorio ga na defektnost kukuruza, no da se tuženik oglušio na njegove upite i pozive. Ističe kako je on kao tužitelj odbio preuzeti ostatak kukuruza kojeg još nije preuzeo od tuženika i to još 44,46 tona, a tuženik da mu je dana 30.8.2024.g. vratio uplaćeni iznos od 8.669,07 EUR-a. Tužitelj ističe da je navedeni kukuruz odnio na “uzorovanje“, te da je utvrđeno da je isti pozitivan na toksine i plijesan i da je neugodnog mirisa. Tužitelj tvrdi da je pretrpio štetu radi čega specificira svoj tužbeni zahtjev na ime naknade imovinske štete koju potražuje i to:

- izgubljena dobit 3.950,24 EUR-a,

- trošak prijevoza (179 km x 1,10 EUR-a) 196,90 EUR-a

- trošak analiza 75,34 EUR-a, odnosno ukupno novčani iznos od 4.222,48 EUR-a, te predlaže da sud nakon provedenog postupka usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te da mu tuženik naknadi i prouzročeni parnični trošak.

2. Sud je ovosudnim rješenjem br. Pn-11/2025-3 od 1. travnja 2025.g, pozvao tuženika da može u roku od 30 dana podnijeti pisani odgovor na tužbu koji mu je dostavio u privitku, te ga upozorio i na odredbu čl. 331 B ZPP-a, čl. 284. st. 3. i čl. 285 st. 1. ZPP-a, ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 146/25 – dalje u tekstu ZPP).

3. Tuženik je po punomoćniku dana 14.5.2025.g. dostavio pisani odgovor na tužbu u kojem navodi da je točno kako je u oglasu na burzi kao i u ponudi tuženika od 29.7.2024.g. i 14.8.2024.g., u opisu robe naveden kukuruz, odnosno merkantilni kukuruz, i da je točno kako nije navedeno da bi kukuruz ima određene nedostatke, da bi bio defektnog zrna i to sve radi toga što kukuruz kojeg je oglasio na burzi nije imao nedostataka.

3.1. Tuženik dalje navodi da je tužitelj prihvatio ponudu tuženika, no da nije točno da je dana 30.8.2024.g., izvršio uplatu po navedenim ponudama, već je točno da je 30.8.2024.g., tuženik tužitelju izvršio povrat novčanog iznosa od 8.669,70 EUR-a, koji iznos se odnosio na 44,46 tona još nepreuzetog, a plaćenog kukuruza od strane tužitelja. Tuženik navodi kako je točno da je tužitelj putem prijevoznika preuzeo od tuženika u 4 navrata ukupno 105,54 tone kukuruza po cijeni od 195,00 EUR-a po toni.

3.2. Tuženik ističe da mu nije poznato koja je bila namjera tužitelja s kupljenim i preuzetim kukuruzom, isto tako da mu nije poznato po kojoj otkupnoj cijeni je tužitelj trebao kupljeni kukuruz od tuženika dalje preprodati svojim poslovnim partnerima u Sloveniji i Italiji, te ističe da mu nije poznato kakove je dogovore tužitelj imao sa svojim kupcima glede otkupne cijene i kvalitete kukuruza.

Tuženik upućuje na okolnost da tužitelj svoje tvrdnje u odnosu na ugovorenu otkupnu cijenu od strane njegovih kupaca ne potkrepljuje bilo kakovim materijalnim dokazima.

3.3. Tuženik dalje navodi da je tužitelj preuzeo kupljeni kukuruz putem prijevoznika u 4 navrata, te da niti u jednom navratu kod preuzimanja kukuruza nije imao prigovore na kvalitetu preuzetog kukuruza. Tuženik ističe da je s tužiteljem imao dogovoreni otkup ukupno 150 tona kukuruza po cijeni od 195,00 EUR-a po toni.

Isto tako tuženik navodi kako je točno da je tužitelj izvršio uplatu dana 25.7.2024.g., novčanog iznosa od 19.500,00 EUR-a za 100 tona kukuruza, a dana 16.8.2024.g., uplatu 9.750,00 EUR-a, za 50 tona kukuruza.

Tuženik ne osporava da je 30.8.2024.g., izvršio tužitelju povrat iznosa od 8.669,70 EUR-a, za još nepreuzeti kukuruz koji mu je tužitelj platio za količinu od 44,46 tona.

3.4. Tuženik ističe da mu nije poznato koji je kukuruz tužitelj odnio na analizu odnosno uzorkovanje, za koji kukuruz je utvrđeno da je isti pozitivan na toksine i plijesan, te da je neugodnog mirisa, te tuženik tvrdi kako je tužitelju isporučio ispravan kukuruz u količini od 105,54 tone i to u 4 navrata. Tuženik ponavlja kako tužitelj prilikom preuzimanja kukuruza nije imao prigovora na kvalitetu preuzetog kukuruza, radi čega tuženik prigovara rezultatima provedene analize, odnosno tuženik prigovara da bi se analiza odnosila na kukuruz preuzet od njega, dakle tuženika.

3.5. Tuženik upućuje na dopis tužitelja od 5.9.2024.g., koji je prilog tužbi uz točku Ad.

9. tužbe, a u kojem između ostalog stoji: „u oba slučaja obavljeno je uzorkovanje i analiza kukuruza na toksine u labaratoriju ERCP u Ljubljani. Prema rezultatima toksini nisu prisutni ….“

S tim u vezi tuženik upućuje na kontradiktorne tvrdnje tužitelja koji je u tužbi naveo da je analizom utvrđena prisutnost toksina, tj. iz sadržaja dopisa od 5.9.2024.g., jasno proizlazi da toksini nisu prisutni u uzorkovanom kukuruz dok prema sadržaju analiza u podnesenom uzorku su prisutna pljesniva zrna, odnosno prisutan je veći komad pljesnivog kukuruza.

Tuženik navodi kako je upitno kakovu je uopće štetu tužitelj pretrpio s osnova izgubljene dobiti a za koju traži novčani iznos od 3.950,24 EUR-a, štetu u vidu troškova prijevoza u iznosu od 196,90 EUR-a i troška analize u iznosu od 75,34 EUR-a, radi čega tuženik predlaže da sud nakon provedenog postupka odbije tužitelja s tužbom i postavljenim tužbenim zahtjevom uz naknadu prouzročenog mu parničnog troška.

4. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je pročitao tužbu (list 1 do 4), vrši uvid iz poslovnog registra Slovenije, (list 6 i 7), u račun od 21.8.2024.g. (list 8), u izvješće o ispitivanju od 21.8.2024.g. (list 10 i 11), dopis list 12, do 19, potvrda od 23.8.2024..g (list 20) izvješće o ispitivanju list 22, telofonska korespodencija (list 24 do 28) dokumentacija (list 29 do 39), dopis (list 39 do 47), izvješće sa fotodokumentacijom (list 48 do 54), račun (list 55), izvješće (list 57-63), dokumentacija (list 64 do 67), odgovor na tužbu tuženika (list 72 do 74), podnesak tužitelja od 12.6.2025.g., (list 77 i 78), podnesak tuženika (list 80 i 81), iskaz tužitelja (list 84 – 87), tuženika (list 87 i 88), iskaz svjedoka NE (list 91 od 93), te iskaz svjedokinje AE (list 97).

5. Na temelju kritičke analize svih provedenih dokaza u smislu odredbi čl. 8. ZPP-a presuđeno je kao u izreci.

6. Sud je u ovom postupku utvrđivao činjenice koje su stranke iznijele do zaključenja prethodnog postupka i izvodio dokaze koje su stranke predložile, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 7. i čl. 219., te čl. 299. ZPP-a.

7. Između stranaka nije sporno da je dana 23.7.2024.g., tuženik na Burzi oglasa objavi oglas u kojem prodaje merkantilni kukuruz, da je tužitelj telefonom kontaktirao tuženika povodom tog oglasa, te da je dogovoreno kako će tuženik tužitelju poslati pisanu ponudu za kupnju merkantilnog kukuruza i da je tuženik to učinio dana 29.7.2024.g., i 14.8.2024.g., nadalje nije sporno da je tužitelj prihvatio ponude tuženika i da je tužitelj putem prijevoznika u 4 navrata preuzeo od tuženika ukupno 105,54 tone kukuruza po cijeni od 195,00 EUR-a po toni, te nije sporno da je tužitelj s tuženikom imao dogovoreno otkup ukupno 150 tona kukuruza po cijeni od 195,00 EUR-a po toni.

Također je nesporno da je tužitelj tuženiku izvršio uplatu dana 25.7.2024.g. novčanog iznosa od 19.500 EUR-a, za 100 tona kukuruza, a dana 16.8.2024.g., da je tužitelj tuženiku platio još 9.750,00 EUR-a, za 50 tona kukuruza. Nadalje nesporno je da je tužitelj odbio preuzeti ostatak uplaćenog kukuruza u količini od 44,46 tona, te da je tuženik tužitelju izvršio povrat novčanog iznosa od 8.690,70 EUR-a, za još nepreuzeti kukuruz.

Isto tako je nesporno da je tužitelj imao prigovor na kvalitetu kukuruza kojeg je kupio od tuženika, i da je to bio razlog zašto je tuženik tužitelju vratio ostatak cijene za plaćenih 50 tona, jer nije želio imati daljnje neugodnosti vezano za poslovanje s tužiteljem. Nesporno da je tuženik pitao tuženika da li je kukuruz ispravan, suh i bez toksina, te da mu je tuženik potvrdio da prodaje upravo takav kukuruz.

8. Sud je na temelju kritičke analize svih provedenih dokaza utvrdio da su stranke sklopile kupoprodajni ugovor u smislu čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO), kojim se je tuženik kao prodavatelj obvezao predati tužitelju kao kupcu merkantilni kukuruz, kao to proizlazi iz iskaza tuženika potvrđenog sadržajem objavljenog oglasa na Burzi oglasa na „Agro-Informeru“ od 23.7.2024.g., (str. 65 spisa), a tužitelj se je obvezao platiti tuženiku ugovorenu cijenu. Nesporno je utvrđeno da je tužitelj isplatio tuženiku ugovorenu cijenu od 195,00 EUR-a, po toni, te da je za prvotno ugovorenih 100 tona merkantilnog kukuruza platio tuženiku po ponudi novčani iznos od 19.500,00 EUR-a, a koju količinu je putem prijevoznika preuzeo i prevezao od tuženika. Navedeno proizlazi iz ponude E1 od 29.7.2024.g. (str. 36 spisa).

Nesporno je da je tužitelj tuženiku za dodatno ugovorenih 50 tona merkantilnog kukuruza dan 16.8.2024.g., uplatio novčani iznos od 9.750,00 EUR-a, međutim koju količinu merkantilnog kukuruza tužitelj nije preuzeo od tuženika, a tuženik mu je, kako to tvrdi u svom stranačkom iskazu i kako to proizlazi iz ispisa prometa po računu tužitelja izvršio dana 30.8.2024.g., povrat novčanog iznosa od 8.669,70 EUR-a, (str. 46 spisa).

8.1. Prema ocjeni suda, tužitelj, na kojem je u tom dijelu teret dokaza u postupku u smislu odredbe čl. 219. ZPP-a, tijekom postupka nije dokazao da je kukuruz koji je isporučio tuženik imao materijalne nedostatke za koje odgovara tuženik kao prodavatelj.

Nadalje uvidom u preslik ponude objavljene na burzi oglasa „Agro-Informeru“ od 23.7.2024.g., stoji da tuženik OPG Marijan Kolenko nudi prodaju kukuruza UMJ. suh, rinfuza, po cijeni od 195,00 EUR-a po toni + PDV i da nudi prodaju 100 tona (str. 65 spisa).

Nadalje iz uvjerljivog iskaza tuženika kao stranke, sud je utvrdio kako je točno da ga je tužitelj pitao da li je kukuruz ispravan, suh i bez toksina, te da mu je tuženik odgovorio da prodaje upravo takav kukuruz, radi čega je u prvom navratu dogovorena prodaja 100 tona merkantilnog kukuruza, od strane tužitelja i to po cijeni od 195 EUR-a po jednoj toni, radi čega mu je tužitelj po ponudi platio novčani iznos od 19.500,00 EUR-a.

Tuženik dalje ističe da je naknadno dogovorio s tužiteljem prodaju još 50 tona merkantilnog kukuruza po istoj cijeni, radi čega mu je tužitelj uplatio još dodatni iznos od 9.750,00 EUR-a tuženiku temeljem ponude br. E2, dana 14.8.2024.g., (str. 33 spisa), a na osnovu istog dokaza, kao i iskaza samog tužitelja sud je utvrdio kako je tužitelj u 4 navrata odvezao prvotno naručenu količinu kukuruza od 100 tona, s tim da dopuštaju da se moglo raditi i o količini od 104 tone, no da tužitelj nije odvezao dodatno plaćenu količinu od 50 tona, s obzirom da je imao prigovora na kvalitetu prethodno isporučenog kukuruza, te kako je u tom periodu kad tužitelj nije odvezao cjelokupnu količinu kukuruza kojeg je platio tj. 150 tona da mu je tuženik vratio novac za uplaćenih a neisporučenih 50 tona, a dopuštaju da je moglo biti od 44,46 tona, s obzirom da mu je tužitelj za tu dodatnu količinu platio 9.750,00 EUR-a, no kako je cijena kukuruza počela padati, a tužitelj je i dalje imao prigovor na kvalitetu ranije kupljenog merkantilnog kukuruza, i da sa tužiteljem nije želio imati daljnje neugodnosti, tuženik je tužitelju vratio ostatak cijene imajući u vidu i pad cijena kukuruza, te mu izvršio povrat novčanog iznosa od 8.669,70 EUR-a, za još nepreuzeti kukuruz.

8.2. Na osnovu iskaza tuženika kao stranke, nadalje uvida u burzu oglasa, sud je utvrdio da je predmet kupoprodaje bio merkantilni kukuruz, umjereno suh u rinfuzi, te nije u oglasu navedeno da bi kukuruz imao nedostatke, da bi bio defektnog zrna. Tuženik je naveo kako je tužitelju koji mu se je javio nakon objave oglasa na burzi da prodaje merkantilni kukuruz ispravan, suh i bez toksina (str. 87 spisa).

8.3. Iz iskaza tužitelja kao stranke proizlazi da nakon što je kupio i prevezao prvotno ugovorenu količinu merkantilnog kukuruza u količini od 100 tona od tuženika, dalje vršio preprodaju tog kukuruza svojim kupcima u Sloveniji i Italiji, koji su mu prigovorili na kvalitetu kukuruza kojeg im je tužitelj isporučio. Tužitelj navodi sa su kupci prigovarali da je kukuruz lošeg mirisa, odnosno da smrdi, da su se u kukuruzu nalazile grudice plijesni, da su zrna bila nagorena i neugodnog mirisa, radi čega je odmah kontaktirao tuženika navodeći da mu je prodao kukuruz loše kvalitete te da ne želi preuzeti ostatak kukuruza koji je platio a radilo se o količini od nekih 50 tona, a možda i nešto manje, te je tražio od tuženika povrat novaca, te da mu je tuženik, uzimajući u obzir nižu cijenu koja je u tom trenutku bila na tržištu, vratio novac. Tuženik tvrdi da je tužitelju vratio novčani iznos od 8.669,70 EUR-a, dana 30.8.2024.g.

8.4. Nesporno je da je tužitelj nakon prigovora svojih kupaca na kvalitetu isporučenog merkantilnog kukuruza odnio uzorke kukuruza na analizu ovlaštenom labaratoriju, međutim tužitelj u tužbi tvrdi da se radio upravo o kukuruzu kojeg je kupio od tuženika i koji je bio pozitivan na toksine, da ima prisutnost pljesni i da je neugodnog mirisa, da je defektnog zrna, međutim tužitelj tijekom postupka nije dokazao da bi u bilo kojem navratu kod preuzimanja kukuruza od tuženika imao prigovore na kvalitetu preuzetog kukuruza, te po mišljenju ovog suda, tužitelj nije dokazao da je odnio na analizu upravo kukuruz kupljen i preuzet od tuženika, s obzirom da tuženik tvrdi kako je tužitelju isporučio ispravan kukuruz u količini od 105,54 tone, u četiri navrata, te osporava da bi se analiza kukuruza odnosila na kukuruz preuzet od njega, dakle tuženika.

8.5. Isto tako tužitelj zapada u proturječje vezano za svoje navode u tužbi i svom stranačkom iskazu u odnosu na sadržaj dopisa, odnosno analize po ovlaštenom labaratoriju da toksini nisu prisutni u analiziranom kukuruzu, već se u analiziranom kukuruzu pronalaze pljesniva zrna, odnosno da je prisutan veći komad pljesnivog kukuruza. Na temelju kritičke analize svih provedenih dokaza sud je utvrdio da tužitelj na kojem je u tom dijelu teret dokaza u smislu odredbe čl. 219. ZPP-a, nije dokazao da bi mu tuženik svojim postupanjem prouzročio štetu, odnosno da bi mu tuženik isporučio i prodao merkantilni kukuruz loše kvalitete, pljesniv, lošeg mirisa sa toksinom, jer po mišljenju ovog suda tužitelj je mogao na uzorkovanje odnosno analizu ovlaštenom labaratoriju u Ljubljani odnijeti bilo koji drugi uzorak kukuruza koji su mu eventualno dali njegovi kupci u Sloveniji i Italiji, odnosno nije dokazao da bi dao na analizu upravo kukuruz kojeg je kupio od tuženika.

8.6. Između stranaka je sporna ugovorena kvaliteta kukuruza koja je predmet kupoprodaje. Tuženik u svom iskazu tvrdi da je oglasio i ponudio na prodaju kukuruz Umj. suh, rinfuza, po cijeni od 195,00 EUR-a po toni + PDV plaćanje avansno, a u svom iskazu kao stranka tvrdi da je kukuruz bio dobre kvalitete, da je tužitelj preuzeo kupljeni kukuruz od tuženika putem prijevoznika u 4 navrata, te da ni u jednom od tih navrata kod preuzimanja kukuruza nije imao prigovore na kvalitetu preuzetog kukuruza. Nadalje iz iskaza tuženika proizlazi da on na svom OPG-u ima silos od 800 tona u kojem pohranjuje kukuruz, a da je tako bilo i kritične zgode, tj. da je tužitelju isporučio kukuruz iz istog silosa, a kukuruz iz tog silosa prodavao je i drugim kupcima koji na kvalitetu nisu imali prigovor. Isto tako tuženik je istaknuo da posjeduje račune od svog knjigovođe iz kojih je vidljivo kojim je još kupcima tuženik prodao kukuruz upravo iz tog silosa, a budući je čekao preuzimanje kukuruza od tužitelja cijena kukuruza je pala, pa je i tuženik izgubio.

U odnosu na analizu kukuruza čiju analizu je tužitelj dostavio uz tužbu, tuženik navodi kako ne zna da li se radi o analizi kukuruza kojeg je tužitelj kupio od njega, a to iz razloga što je tužitelj kukuruz odvezao, te kada je kukuruz u tuženikovom dvorištu tada, tvrdi tuženik može biti siguran da je to njegov kukuruz. Istaknuo je da je nakon kritičnog događaja prodao još oko 16 kamiona kukuruza. Naveo je da je silos metalni, a da je tužitelj stavio prigovor da kukuruz ima miris po metalu. Tuženik je nadalje naveo da tužitelj nije prigovarao kvaliteti kukuruza kada je tovario, već je prigovarao kvaliteti kada je kukuruz odvezao. Tuženik je nadalje opisao i drugu situaciju kada je u svibnju 2024.g. oglasio putem Agro-Informera defektan kukuruz druge klase, a vezano za što se vodi drugi sudski postupak, no da je tada s obzirom na defektnost zrna i drugu klasu ponudio i manju cijenu. Tuženik je nadalje opisao situaciju da mu je u veljači 2024.g. gorjela sušara za kukuruz, no da ta okolnost nema veze s kukuruzom kojeg je prodao tužitelju, jer je tužitelju prodao kukuruz koji je bio u silosu, a jednom drugom kupcu je prodao kukuruz koji je bio u usipnom košu, defektnog zrna, po cijeni od 140,00 EUR-a po toni i taj kupac je to znao (str. 88 spisa).

9. Na osnovu iskaza svjedoka NE, (list 91 do 93 spisa, sud je utvrdio da poznaje tuženika da žive u istom mjestu i oboje se bave poljoprivredom. Naveo je da ima saznanja da je tuženik oglasio preko burze prodaju svog kukuruza u srpnju 2024.g. da mu je poznato da je tužitelj stupio u kontakt s tuženikom i da je od tuženika kupio 100 tona merkantilnog kukruza, ne zna po kojoj cijeni. Naveo je da se i sam bavi proizvodnjom veće količine kukuruza koje je u svibnju 2024.g. prodavao po cijeni od 208,00 EUR-a po toni. Naveo je kako zna da tuženik ima silos zapremnine 800 tona u koji skladišti kako svoj kukuruz tako i kukuruz od drugih vlasnika OPG-ova. Svjedok je naveo da mu je poznato kako je u kolovozu 2024.g., cijena kukuruza po toni pala na nekih 170 do 180,00 EUR-a po toni, da zna da je tužitelj kupio još dodatnih 50 tona kukuruza od tuženika, ne zna po kojoj cijeni, no da zna kako je došlo do određenih komplikacija da 4 prijevozom i da je tužitelj odustao od kupnje, a tuženik je tužitelju vratio novac za tih 50 tona kukuruza. Svjedok je objasnio da je u rujnu 2024.g. iz silosa tuženika u kojem je skladištio svoj kukuruz uzeo za potrebe uzgoja svinja 10 tona merkantilnog kukuruza koji je bio normalne boje zrna, sušen te kojim je hranio svinje i kokoši, a da zna kako su i sumještani SE iz KOP. Bregi izeo iz silosa 12 tona merkantilnog kukuruza jer se bavi uzgojem krava za mlijeko jer je i on skladištio svoj kukuruz u silosu tuženika. Isto tako svjedok je naveo da poznaje osobu po prezimenu Ž iz [adresa] koja se bavi uzgojem bikova, te koji je kupovao kukuruz od tuženika tijekom srpnja, kolovoza i rujna 2024.g., na tjednoj bazi te da je kupio 23 ili 24 tone merkantilnog kukuruza.

Svjedok je naveo kako je i osobno bio prisutan kada je tužitelj u 3 navrata iz silosa tuženika tovario cisternu, koju je angažirao tužitelj kao kupac, da je, budući je bio prisutan primio konkretni kukuruz u ruku, da je zrno bilo normalno, obično prašnjavo jer je bilo sušeno, te je svjedok naveo kako u tom kukuruz nije bilo moljca niti da je osjetio neugodan miris, da kukuruz nije bio vlažan niti je u njemu bilo grudica. Objasnio je da tuženika poznaje dugi niz godina i da se tuženik od svoje 13 godine bavi poljoprivredom, da dugi niz godina s njim surađuje, da je tuženik skladištio velike količine kukuruza u silosu i da nikada nije bilo prigovora na kvalitetu uskladištenog kukuruza od kupaca, a s obzirom da tuženik 10 godina ima sušaru i veliki silos za skladištenje kukuruza. Isto kao i tuženik svjedok je objasnio situaciju prodaje kukuruza kupcu ŠE no koji nije predmet ovog parničnog postupka, navodeći da mu je ta ta okolnost poznata no da je u toj situaciji tuženik oglasio prodaju kukuruza defektnog zrna druge klase pa mu je i cijena bila manja i objasnio je situaciju da se kukuruz prije skladištenja suši, te se onda takav kukuruz koristi za ishranu stoke za proizvodnju kukuruznog brašna i sl. Na OPG-u tuženika svjedok je naveo da su silos i sušara na odvojenim mjestima u blizini i povezani sa elevatorima i reglerima. U veljači 2024.g. svjedok je naveo da zna da se je sušara tuženika zapalila, a kako tuženik posjeduje i tkzv. toster američke proizvodnje koji je stroj za sušenje soje, kukuruza i ostalih žitarica da je tuženik 2024.g. 15 tona kukuruza sušio preko tog tostera, te je kukuruz bio bolje kvalitete nego da je sušen u sušari jer na zrnu nije bilo prašine.

Sud vjeruje iskazu predmetnog svjedoka s obzirom da je isti potvrdio navode tuženika te je objasnio princip i načine sušenja i skladištenja kukuruza na OPG-u tuženika čije usluge je i sam koristio.

10. Iz iskaza svjedokinje HE sud je utvrdio da ista radi kao direktorica Udruge Dolomiti iz mjesta Dobrava u R Sloveniji, da tužitelja poznaje 4 godine, te da je Udruga u kolovozu 2024.g. kupila od tužitelja 26 tona kukuruza koji je dovezen s cisternom te je istovar bio u silosu Udruge i da je kukuruz kupljen u zrnu po cijeni od 228,00 EUR-a po toni. Navela je da se udruga bavi maloprodajom kukuruza, te da je došao klijent poljoprivrednik koji je želio kupiti vreću od 600 do 1000 kg kukuruza, no kada se počeo kukuruz tovariti da je bio jakog mirisa, zapaljen i u njemu da su bile grude plijesni, te je kupac odustao od kupnje. Navela je da su uzorak dali na analizu ovlaštenom labaratoriju koji je utvrdo u kukuruzu plijesan o čemu je obavijestila tužitelja, te su jednu količinu preprodali od tog kukuruza, a ostatak je preuzeo tužitelj. Navela je da je kupljeni kukuruz mirisao na kiselo, da Udruga nije ništa financijski izgubila već samo tužitelj jer im je tužitelj dovezao drugu cisternu kukuruza dobre kvalitete, a nakon tog događaja koji je bio u kolovozu 2024.g. da više nisu poslovali da tužiteljem (list 95 i 96 spisa).

11. Iz iskaza tužitelja proizlazi kako je na burzi oglasa pročitao 23.7.2024.g. oglas tuženika gdje on prodaje kukuruz, te kako se bavi prodajom kukuruza na veliko, da je sa tuženikom stupio u kontakt i dogovorio kupnju u prvom navratu 100 tona merkantilnog kukuruza po cijeni od 195,00 EUR-a po toni i da mu je platio 19.500 EUR-a, da je osobni pitao tuženika da li je ispravan kukuruz kojeg je oglasio, i da je tuženik potvrdio da je kukuruz ispravan. Tužitelj je naveo kako je u drugom navratu naručio i platio još dodatnih 50 tona merkantilnog kukuruza po istoj cijeni. Tužitelj je naveo kako je dio kukuruza kojeg je kupio od tuženika preprodao kupcu Udruzi u Sloveniji koji su mu prigovorili na kvalitetu kukuruza, a kako je kukuruz kojeg je kupio od tuženika preprodao i talijanskom kupcu da je imao isti prigovor na kvalitetu kupljenog kukuruza. Naveo je kako je s talijanskim kupcem dogovoreno da dalje distribuira taj kukuruz po nižoj cijeni, a s obzirom na lošu kvalitetu kukuruza koji se prevozio cisternama, da je uspio dogovoriti da se proda u Bio plinari, a to je učinio kupac iz Italije.

Tužitelj ostaje kod tvrdnji da je kukuruz kojeg je kupio od tuženika lošeg mirisa, da smrdi da se u njemu nalaze grudice plijesni da su zrna nagorena i neugodnog mirisa i da je takove prigovore imao od svojih kupaca.

S tim u vezi tužitelj je naveo da je odustao od preuzimanja 50 tona kukuruza kojeg je platio tuženiku tražeći da mu vrati novac, da je tuženik to ipak učinio i vratio mu novac, a tuženik je naveo da je u vrijeme vraćanja novca cijena kukuruza pala. Tužitelj je naveo kako se bavi veleprodajom žitarica koje prodaje različitim kupcima u R Sloveniji i Italiji, te kako je od njegovih kupaca bilo prigovora na kvalitetu kukuruza kojeg je i on prodao, da su dali na analizu upravo kukuruz koji je kupljen od tuženika i tužitelj tvrdi da je kukuruz tuženika bio taj koji je bio predmetom analize. Međutim imajući u vidu iskaz tuženika kao stranke te iskaz svjedoka NE, sud smatra kako tužitelj tijekom ovog postupka nije dokazao sa sigurnošću i izvjesnošću da je kukuruz koji je bio predmet analize ovlaštenog labaratorija u R Sloveniji upravo kukuruz kojeg je kupio od tuženika, s obzirom da tužitelj nije imao prigovora na kvalitetu preuzetog kukuruza prilikom višekratnih isporuka i prijevoza tog kukuruza, te je nesporno da je kukuruz koji je bio podvrgnut analizi od strane labaratorija u Ljubljani bio loše kvalitete, pronađena je plijesan, nisu nađeni toksini, no ne može se prihvatiti tvrdnja tužitelja da je to upravo kukuruz koji je kupio od tuženika, jer je tužitelj mogao na analizu dati bilo koji kukuruz koji je kupio i od drugih prodavatelja, budući da se bavi veleprodajom žitarica. Iz tog razloga sud nije prihvatio njegove tvrdnje da je kukuruz koji je kupio od tuženika imao razvijene gljivice plijesni, da je taj kukuruz prodao svojim daljnjim kupcima ali po nižoj cijeni od dogovorene, te da je pretrpio imovinsku štetu u kom smislu je i specificirao svoj tužbeni zahtjev, a u kojem s osnova izgubljene dobiti potražuje iznos od 3.950,24 EUR-a, s osnova troška prijevoza 196,90 EUR-a, troška analize u iznosu od 75,34 EUR-a, odnosno ukupno potražuje imovinsku štetu od tuženika u iznosu od 4.222,48 EUR-a, sa sporednim potraživanjima.

12. Na temelju kritičke analize svih provedenih dokaza sud je utvrdio da tužitelj, na kojem je u tom dijelu teret dokaza, u smislu odredbe čl. 219. ZPP-a, nije dokazao da bi mu tuženik svojim postupanjem prouzročio štetu, odnosno nije dokazao da bi mu tuženik prodao kukuruz loše kvalitete u kojem je pronađena plijesan i kojeg je dalje preprodao po nižoj cijeni i na taj način da bi pretrpio imovinsku štetu, a sve to iz razloga što je nesporno da je kukuruz koji je bio predmet analize bio loše kvalitete, ali tužitelj nije dokazao da je to upravo kukuruz kojeg je kritične zgode kupio i prevezao od tuženika.

13. Odredbom čl. 9. ZOO-a propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, a odredbom čl. 10. st. 1. ZOO-a propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan u ispunjavanju svoje obveze postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtijeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa (pažnja dobrog gospodarstvenika, odnosno pažnja dobrog domaćina). Prema ocjeni suda, tuženik je u konkretnom slučaju postupio u skladu s citiranim zakonskim odredbama.

14. Prema utvrđenju suda, tužitelj nije dokazao da je u konkretnom slučaju tuženikovom radnjom odnosno isporukom kukuruza s nedostacima pretrpio štetu u vidu izmakle dobiti (koristi) u smislu odredbe čl. 1046. ZOO-a. Kako je to naprijed obrazloženo, kritički analizirajući sve provedene dokaze i činjenice koje su stranke iznosile tijekom postupka, sud nije prihvatio neuvjerljive tvrdnje tužitelja da mu tuženik nije isporučio kukuruz ugovorene kvalitete i da mu je time uzrokovao štetu, jer suprotno proizlazi iz iskaza tuženika i svjedoka NE.

15. Budući da je sud na temelju kritičke analize svih provedenih dokaza utvrdio da tužitelj nije dokazao da bi mu tuženik prouzročio štetu u vidu izgubljene dobiti (niti bilo kakvu drugu štetu), tužbeni zahtjev je odbijen u cijelosti i presuđeno je kao u točki I. izreke presude.

16. Obje stranke zatražile su naknadu parničnih troškova.

17. Parnični troškovi tuženika utvrđeni su u iznosu od 1.625,00 EUR-a, prema priloženom troškovniku (str. 98 spisa), i primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23), a obuhvaćaju nagradu punomoćniku odvjetniku tuženika za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR-a (Tbr. 8. točka 1.), za sastav podneska od 23.6.2025.g. kojim se očituje na podnesak tužitelja od 12.6.2025.g., novčani iznos od 200,00 EUR-a, za zastupanje na ročištu od 16.6.2025.g., u iznosu od 100,00 EUR-a, za zastupanje na ročištu od 3.9.2025.g., u iznosu od 100,00 EUR-a, za zastupanje na raspravi od 28.10.2025.g., 25.11.2025.g., 27. siječnja 2026.g. u iznosu od 200,00 EUR-a za svako ročište Tbr. 9 točka 1, za pristup ročištu radi objave i uručenja presude u iznosu od 100,00 EUR-a, temeljem Tbr. 9 točka 3., PDV-a od 25 %, u iznosu od 325,00 EUR-a, odnosno ukupni parnični trošak od 1.625,00 EUR-a, koji trošak je tužitelj dužan platiti tuženiku.

18. Sud je o troškovima postupka odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, te je naložio tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u cijelosti.

19. Radi gore izloženog presuđeno je kao u točki II. izreke ove presude.

Koprivnica, 26. veljače 2026.

Sutkinja

Marija Grgešić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba županijskom sudu u roku od 15 dana, od dana dostave presude ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude, a podnosi se putem ovog suda u tri istovjetna primjerka.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Dostaviti:

1. Od N i partneri iz Slavonskog Broda, pisarnica u Požegi, Cehovska 8/1.

2. Odvj. Darko Ranilović, Koprivnica.