Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj:Ppž-8447/2023
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene ZE, zbog prekršaja iz čanka 53. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) rješavajući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave osječko-baranjske, Policijske postaje Đakovo, protiv presude Općinskog suda u Đakovu broj: 11 Pp-787/2023 od 12. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I Djelomično se prihvaća žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave osječko-baranjske, Policijske postaje Đakovo kao osnovana i preinačuje pobijana prvostupanjska presuda u odluci o zaštitnoj mjeri, tako da se okr. ZE na temelju članka 58. stavka 1. Prekršajnog zakona izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 (jednog) mjeseca, koja počinje teći od izvršnosti presude.
II U ostalom dijelu, odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se, u pobijanom a nepreinačenom dijelu, prvostupanjska presuda potvrđuje.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okr. ZE proglašena je krivom da je, na način činjenično opisan u izreci počinila prekršaj iz čl. 53. st. 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te joj je na temelju citiranog propisa i uz primjenu instituta ublažavanja izrečena novčana kazna u iznosu 650,00 eura.
1.1. Istom presudom okrivljenica je obvezana na plaćanje troškova tužitelja u iznosu 66,36 eura, a oslobođena je plaćanja troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu.
2. Protiv te presude pravodobnu žalbu podnio je ovlašteni tužitelj zbog odluke o kazni i zaštitnoj mjeri.
2.1. Žalitelj predlaže da se prihvaćanjem žalbe, pobijana presuda preinači.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Neosnovano tužitelj upire na preblagu kaznu, budući da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne cijenio sve okolnosti odlučne za mjeru kazne u odnosu na djelo i osobu počinitelja, pa je imajući na umu ukupnost olakotnih okolnosti na strani okrivljenice, raniju neosuđivanosti zbog prometnih prekršaja, priznanja prekršaja čime je doprinijelo bržem i efikasnijem rješavanju predmeta, primjerenog ponašanja nakon počinjenja djela u vidu iskazanog žaljenja te očito cijeneći manja mjesečna primanja i uvjete života, stekao dojam da će se ublaženom kaznom postići svrha kažnjavanja. Takvu odluku prihvaća i ovaj sud, smatrajući izrečenu novčanu kaznu primjerenom i opravdanom, individualiziranom osobi počiniteljice, dok žalbeni navodi tužitelja ne upiru na postojanje konkretnih okolnosti i razloga u odnosu na počiniteljicu koji bi doveli u sumnju pravilnost takve odluke.
6. U pravu je žalitelj da prvostupanjski prilikom odluke o zaštitnoj mjeri nije pravilno vrednovao težinu i značaj protupravnog postupanja s obzirom na konkretne okolnosti inkriminirane prilike u kojima je opravdano za očekivati veći broj sudionika u prometu, kao i procjenu opasnosti od ponavljanja prekršaja i ugrožavanja sigurnosti prometa, s obzirom na očito nedovoljnu svijest o pogibeljnosti takvog postupanja. Stoga je ovaj sud prihvatio žalbu tužitelja i na temelju članka 58. stavka 1. Prekršajnog zakona okrivljenici izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, međutim u minimalno propisanom trajanju, smatrajući da je u predmetnom slučaju primjerena i dostatna za postizanje svrhe zaštitne mjere, imajući na umu prethodno primjereno ponašanje u prometu. Naime, i ovaj sud je mišljena da je potrebno otkloniti uvjete koji omogućavaju ponovno činjenje takvih prekršaja te da je izrečena mjera razmjerna naravi potrebe za ograničenjem prava u predmetnom slučaju, u smislu čl. 51.a Prekršajnog zakona.
7. Zbog navedenih razloga, na temelju čl. 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 26. veljače 2026.
ZAPISNIČARKA
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Nada Horvatović, v. r.
Renata Popović, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Đakovu u 4 otpravka: za spis, okrivljenicu i tužitelja.