REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Kzz-49/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Žarka Dundovića, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Ratka Ščekića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice–specijalistice Martine Slunjski, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ZD zbog kaznenog djela iz čl. 179.a Kaznenog zakona (''Narodne novine'' broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21, i 114/22. - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 22. prosinca 2025. broj KZZ-DO- 37/2025-4 za zaštitu zakonitosti podnesenom protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 19. prosinca 2024. broj Kž-114/2024-4, u sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e:
Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je pravomoćnom presudom Županijskog suda u Bjelovaru od 19. prosinca 2024. broj Kž-114/2024-4 povrijeđen zakon u odredbi čl. 469. toč. 4. ZKP u vezi čl. 51. KZ/11 u korist okrivljenika ZD.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zadru broj K-584/2023 od 25. siječnja 2024. osuđen je ZD zbog tri kaznena djela i to dva kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11 za koja su mu utvrđene kazne zatvora od po šest mjeseci te jednog kaznenog djela nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11 za koje mu je utvrđena kazna zatvora od 10 mjeseci pa je, primjenom odredaba o stjecaju, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od jedne godine i šest mjeseci te mu je prim ijenjena djelomična uvjetna osuda tako da se dio kazne zatvora od šest mjeseci ima izvršiti, dok se preostali dio kazne od jedne godine zatvora neće izvršiti ako on u vremenu provjeravanja od četiri godine ne počini novo kazneno djelo.
2. Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Bjelovaru od 19. prosinca 2024. broj Kž-114/2024-4 djelomično su prihvaćene žalbe optuženika i državnog odvjetnika te je prvostupanjska presuda preinačena u pravnoj oznaci djela na način da je okrivljenik počinio samo kazneno djelo nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11 za koje je osuđen na kaznu zatvora od jedne godine, uz uračunavanje vremena provedenog u istražnom zatvoru.
3. Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: državni odvjetnik), podnosi zahtjev za zaštiti zakonitosti protiv presude suda drugog stupnja s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske utvrdi povredu zakona iz čl. 469. toč. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24. i 72/25. - dalje: ZKP-25) u vezi čl. 51. KZ/11 učinjenu u korist okrivljenika.
3.1. Uredno pozvani državni odvjetnik u smislu čl. 510. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24.,72/25. i 13/26 - dalje: ZKP-26), nije pristupio na sjednicu vijeća.
4. Zahtjev je osnovan.
5. U pravu je državni odvjetnik da je osudom okrivljenika za jedno kazneno djelo nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11 povrijeđen zakon u njegovu korist.
6. Naime, suprotno pravnoj ocjeni suda prvog stupnja, žalbeni sud smatra da dva kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11 počinjena na štetu supruge okrivljenika stoje u odnosu prividnog stjecaja s kaznenim djelom nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11 jer su izrečene prijetnje usmjerene na izvršenje tog kaznenog djela pa se, uslijed konsumpcije zbog eksluziviteta jednog kaznenog djela i inkluzije pratećeg djela, radi samo o kaznenom djelu nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11.
7. Nasuprot tome, državni odvjetnik smatra da se radi o realnom stjecaju tri kaznena djela jer se kaznenim djelom prijetnje zaštićuje drugi zaštitni objekt i u bitnom se to djelo izdvaja iz uobičajenog djela nasilja u obitelji te tvori vlastito nepravo. Citira se odredba čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ br. 70/17., 126/19., 84/21., 114/22 i 36/24. - u daljnjem tekstu: ZZNO) i zaključuje da prijeteće riječi nisu sastavni dio odnosno obilježje nasilja u obitelji pa ne postoji odnos konsumpcije niti konkretne ozbiljne prijetnje upućene žrtvi predstavljaju neznatnu kriminalnu količinu kod koje izostaje potreba za kažnjavanjem.
8. Državni odvjetnik je u pravu iz slijedećih razloga:
8.1. Uvodno treba reći da konsumpcija, kao jedan od oblika prividnog stjecaja, nije zakonska, već pravno-teoretska kategorija koja ''postoji kad na osnovi vrijednosne osnove jedno zakonsko biće djela, u svom konkretnom ostvarenju, uključuje drugo biće u čitavom njegovom deliktnom sadržaju pa osuda za jedno djelo obuhvaća k riminalni sadržaj čitave situacije'' (dr. Franjo Bačić: ''Krivično pravo''- Informator).
8.2. S obzirom da se, dakle, radi o vrijednosnoj ocjeni okolnosti vezanih za konkretan slučaj, ne može se dati univerzalan odgovor na pitanje radi li se između kaznenih djela iz čl. 179.a KZ/11 i čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11 o realnom ili prividnom stjecaju.
8.3. Dalje, treba reći da je kazneno djelo nasilja u obitelji, već po slovu zakona, supsidijarne prirode jer se ostvaruje samo onda kad radnjama tog djela nije ostvareno teže kazneno djelo. Dakle, upravo bi to kazneno djelo moglo biti konzumirano težim, a ne obratno.
8.4. U konkretnom slučaju, okrivljenik je činio kazneno djelo nasilja u obitelji na štetu svoje supruge u periodu od 30. svibnja 2015. do 19. svibnja 2023 . time da joj je, između ostalih radnji, neutvrđenog dana početkom svibnja 2023., a zatim i 19. svibnja 2023. ozbiljno prijetio da će ju ubiti. Dakle, prema činjeničnom opisu kaznenih djela iz pravomoćne presude ovdje se radi o dva zasebno opisana događaja koji kao takvi sadrže sve elemente bića kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11, neovisno o tome što su počinjena za vrijeme trajanja kaznenog djela nasilja u obitelji.
8.5. U situaciji kada se, kao ovdje, počinjene kriminalne radnje vremenski preklapaju na štetu iste žrtve, treba poći od zakonskih obilježja tih kaznenih djela. Kazneno djelo nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11 blanketne je prirode s obzirom da ga čini onaj tko teško krši propise o zaštiti od nasilja u obitelji. Radnjama izvršenja tog kaznenog djela smatraju se one nabrojane u čl. 10. ZZNO i to: primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda; tjelesno kažnjavanje ili drugi načini ponižavajućeg postupanja prema djeci; psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost; ekonomsko nasilje kao zabrana ili onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovine, raspolaganje osobnim prihodima ili imovine stečene radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i za skrb o djeci te zanemarivanje potreba osobe s invaliditetom ili osobe starije životne dobi koje dovodi do njezine uznemirenosti ili vrijeđa njezino dostojanstvo i time joj nanosi tjelesne ili duševne patnje.
8.6. Prema navedenim radnjama jasno slijedi da se ozbiljne prijetnje, u prekršajnom smislu, mogu smatrati psihičkim nasiljem koje kod žrtve izaziva stanje uznemirenosti. Ako se time ili drugim radnjama teško krše propisi o zaštiti od nasilja u obitelji, raditi će se o kaznenom djelu iz čl. 179.a KZ/11.
8.7. Kada se navedeno usporedi sa zakonskim opisom kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11 koje se ostvaruje ozbiljnom prijetnjom smrću s ciljem da se žrtva ustraši ili uznemiri, vidljivo je da je opseg radnji izvršenja kaznenog djela nasilja u obitelji znatno širi i raznovrsniji te da za ostvarenje tog kaznenog djela nije bilo nužno da okrivljenik svojoj supruzi još i prijeti smrću.
8.8. S tim u vezi, očito je da je okrivljenik ozbiljnom prijetnjom prema svojoj supruzi znatno proširuje štetne posljedice jer osim uznemirenosti, kod nje želi izazvati i osjećaj ustrašenosti za vlastiti život, te time čini novo, zasebno nepravo koje nije nužno da bi se ostvarila obilježja kaznenog djela nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11.
8.9. Osim toga, ali ne manje važno, treba reći da kod konsumpcije pratećeg u glavnom kaznenom djelu, uključeno djelo je, u pravilu, manjeg značenja i kao takvo s aspekta kažnjavanja ne zaslužuje samostalnu kaznu. Međutim, ovdje se radi o tome da je za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11 zapriječena stroža kazna zatvora (od 6 mjeseci do 5 godina) nego li za kazneno djelo nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11 (do 3 godine) pa, iako to ne mora biti odlučujući razlog, dodatno govori u prilog zaključku da predmetno kazneno djelo prijetnje nije neznatno u mjeri da bi se izricanjem kazne samo za kazneno djelo nasilja u obitelji iscrpila potreba za kažnjavanjem ukupnog neprava.
9. Zaključno, dakle, kada se cijeni smisao instituta prividnog stjecaja s aspekta kriminalno političkih zahtjeva kažnjavanja počinitelja, a u kontekstu konkretnih, zasebno opisanih događaja gdje kazneno djelo prijetnje nije nužno bilo u funkciji izvršenja kaznenog djela nasilja u obitelji, već se tim kaznenim djelom znatno proširuje ukupna šteta koju žrtva trpi, tada se, neovisno o vremenskom preklapanju događaja i identitetu žrtve, ne može raditi o prividnom stjecaju tih kaznenih djela po načelu konsumpcije, već o njihovom realnom, ovdje heterogenom stjecaju.
10. Iz navedenih razloga pogrešno je pravno zaključivanje drugostupanjskog suda u ovom konkretnom slučaju, kako pravilno smatra državni odvjetnik.
11. Međutim, budući da je u zahtjevu istaknuta povreda kaznenog zakona učinjena u korist okrivljenika trebalo je to utvrditi ne dirajući u pravomoćnu presudu, a s ciljem budućeg pravilnog postupanja sudova.
12. Slijedom toga je, sukladno čl. 513. st. 2. ZKP-26, odlučeno kao u izreci ove presude.
Zagreb, 26. veljače 2026.
Predsjednik vijeća
Žarko Dundović
