Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-805/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog HP, zbog prekršaja iz članka 53. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Kutini, Stalne službe u Novskoj od 14. studenoga 2024., broj: Pp-1184/2023-8, u sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba okr. HP kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okr. HP je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu 50,00 EUR (pedeset eura) u roku trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okr. HP proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz čl. 53. st. 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je uz primjenu instituta ublažavanja izrečena novčana kazna u iznosu 1.000,00 eura.

1.1. Okrivljenik je nadalje obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu 30,00 eura.

2. Protiv te prvostupanjske presude okrivljenik je podnio pravodobnu žalbu zbog odluke o kazni i troškovima postupka.

2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Razmatrajući odluku o kazni u pogledu navoda žalbe da je prestroga jer da nisu pravilno cijenjene njegove materijalne prilike ovaj sud smatra da je za počinjeni prekršaj izrečena novčana kazna u zakonom propisanim granicama, i nije prestrogo odmjerena. Suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud je u dovoljnoj mjeri vrednovao sve okolnosti konkretnog slučaja od utjecaja na kaznu, te je upravo imajući na umu priznanje počinjenja djela, pokajničko ponašanje, materijalne i životne prilike okrivljenika, na koje ponovno upire u žalbi, kaznu već izrekao uz primjenu instituta ublažavanja iz čl. 37. Prekršajnog zakona, u velikoj mjeri ispod posebnim zakonom minimalno propisanog iznosa (budući da je za počinjeni prekršaj propisana kazna od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili do 60 dana zatvora), smatrajući da će se odmjerenom kaznom postići svrha kažnjavanja i djelovati na buduće ponašanje počinitelja i ostalih sudionika u prometu da ubuduće ne čine takve prekršaje. Takvu ocjenu prihvaća i ovaj sud, dok žalitelj ne ističe i ne dokumentira nikakve nove naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje već ionako znatno ublažene kazne.

5.1. Neosnovano žalitelj predlaže da se prema njemu primijeni opomena, s obzirom da u konkretnom slučaju nisu ostvareni zakonom propisani uvjeti za primjenu te mjere upozorenja, budući da se može primijeniti samo za djela za koja je kao jedina kazna propisana novčana kazna do 663,61 eura, u smislu čl. 43. Prekršajnog zakona, što u ovom predmetu nije slučaj, kako je to prethodno i rečeno u pogledu propisane kazne.

5.2. Prvostupanjski sud je pravilno upozorio okrivljenika u smislu čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako plati dvije trećine izrečene kazne, u za to određenom roku od tri mjeseca.

6. Ispitujući u pogledu navoda žalbe odluku o troškovima prekršajnog postupka, ovaj sud nalazi da je žalitelj pravilno obvezan na naknadu troškova postupka u smislu čl. 139. st. 3. Prekršajnog zakona, budući da je iste sam skrivio, a odnose se na paušalni iznos koji je razmjeran poduzetim radnjama, trajanju i složenosti prekršajnog postupka i određen unutar raspona propisanog Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13), u minimalnije propisanom iznosu. Iz stanja prvostupanjskog predmeta ne proizlazi, niti je žalitelj uz žalbu doprinio dokumentaciju da bi plaćanjem troškova bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje njega ili osoba koje je dužan uzdržavati, u smislu čl. 139. st. 6. Prekršajnog zakona, pa nema osnova za oslobođenje od plaćanja troškova kako to sugerira žalitelj.

7. Troškovi žalbenog postupka temelje se na čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim prethodno citiranim Rješenjem, s obzirom na složenost i trajanje drugostupanjskog postupka.

8. Zbog navedenih razloga, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 26. veljače 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Kutini u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.