Republika Hrvatska
Općinski sud u Gospiću
Trg Alojzija Stepinca br. 3
53000 Gospić
Poslovni broj: 190/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Gospiću, po sutkinji Dubravki Rukavina, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Marije Potnar, u kaznenom predmetu protiv 1.optuženice IO i 2.optuženice TO, zbog kaznenog djela iz članka 229. stavak 1. točka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21-dalje KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Gospiću broj K-DO-266/2018 od 28. studenoga 2018., nakon glavne rasprave održane u nazočnosti državnoodvjetničke savjetnice Općinskog državnog odvjetništva u Gospiću, 1.optužene, 2.optužene, braniteljice 1.optužene i branitelja 2.optužene 26. veljače 2026. istog dana i objavljene
p r e s u d i o j e
I. Na temelju članka 453. ZKP/08,
1.optuženica IO, kćer ŽO i ČO rođene IO, rođene **.**.1975. u [adresa] s prebivalištem [adresa], državljanke Republike Hrvatske, OIB: [osobni identifikacijski broj], bez zanimanja, pismene, razvedene, majke dvanaesetero djece od čega četvereo maloljetne, lošeg imovnog stanja, do sada osuđivane presudom Općinskog kaznenog suda u Zagreb broj K-807/15 zbog kaznenog djela iz članka 271. stav 1. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od 7 mjeseci, uvjetno na 2 godine, presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1419/15 zbog kaznenog djela iz članka 228. stav 1. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od 5 mjeseci, uvjetno na 1 godinu, presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-789/16 zbog kaznenog djela iz članka 271. stav 1. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci, zamijenjena radnom za opće dobro na slobodi na način da se jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada, presudom suda u Mađarskoj broj 27.BF.13043/2016/20 zbog kaznenog djela krađe na kaznu zatvora u trajanju od 5 mjeseci, nalazi se na slobodi,
i
2.optuženica SO, kćer JO i UO, rođene **.**.1975. u [adresa], s prebivalištem [adresa], bez državljanstva, bez zanimanja, OIB: [osobni identifikacijski broj], pismene, sa završenim jednim razredom osnovne škole, udane, majke osmero djece, lošeg imovnoga stanja, do sada neosuđivane, nalazi se na slobodi,
OSLOBAĐAJU SE OPTUŽBE
da bi,
1. dana 08. srpnja 2018.g u vremenu od 12:00 do 13:50 sati na području Nacionalnog parka "Plitvička Jezera", općina Plitvička Jezera, zajedno i po prethodnom dogovoru, u cilju da dođu do novca i drugih vrijednih predmeta, iskoristivši gužvu i veliki broj posjetitelja u nacionalnom parku iz torbi i ruksaka stranih turista u više navrata neopaženo uzimale novčanike s novcem i osobnim dokumentima, te mobilne telefone, pa su tako:
-iz unutrašnjosti ruksaka državljanina Japana ĐO izvukle novčanik u kojem se nalazilo 800 eura i 132,73 eura u različitim apoenima te kreditna kartica,
-iz unutrašnjosti ruksaka državljanke Japana ZO uzele mobilni uređaj Apple Yphone 6, sive boje, u vrijednosti 531,00 eura,
-iz unutrašnjosti torbe državljanina Izraela IOP uzele novčanik u kojem se nalazilo 364,00 eura u različitim apoenima i osobni dokumenti,
-iz unutrašnjosti ruksaka ĆO uzele novčanik vlasništvo državljanina Tajvana HO u kojem se nalazilo 900 eura, 200 američkih dolara, 6 000 RMB i 5 000 TWD, čime su pribavile imovinsku koristi u iznos od 3.427,73 eura,
dakle, na osobito drzak način tuđe pokretne stvari oduzele drugome s ciljem da ih protupravno prisvoje,
2. dana 20. srpnja 2018.g. na istom mjestu kao pod točkom 1. u blizini ulaza 1 Nacionalnog parka "Plitvička Jezera" neopaženo prišle do državljanke Hong Konga CO, te su iskoristivši veliki broj turista u parku iz ruksaka kojeg je nosila na leđima izvukle manju torbu s osobnim dokumentima i novcem i to 1 500 eura, 500 američkih dolara, 2 000 Hong Kong dolara, 200 kanadskih dolara, te 398,19 eura, čime su pribavile koristi u iznosu od 2.663,45 eura,
dakle, na osobito drzak način tuđe pokretne stvari oduzele drugome s ciljem da ih protupravno prisvoje,
3. dana 01. kolovoza 2018.g. na mjestu kao pod točkom 1. u blizini ulaza broj 2 Nacionalnog parka "Plitvička Jezera" prema Kozjačkoj Dragi, neopaženo prišle državljanki Kine TOP iz ruksaka kojeg je nosila na leđima izvukle novčanik s novcem u iznosu od 600 eura, 19 konvertibilnih marka, te 1 000 Hong Kong dolara, čime su okoristile za iznos od 705,22 eura,
dakle, na osobito drzak način tuđe pokretne stvari oduzele drugome s ciljem da ih protupravno prisvoje,
4. dana 25. kolovoza 2018.g. na mjestu kao pod točkom 1. neopaženo iz ruksaka državljana Turske ŽOP kojeg je nosio na leđima izvukle novčanik u kojem se nalazilo ukupno 1 400 eura čime su se okoristile za iznos 1.375,09 eura,
dakle, na osobito drzak način tuđe pokretne stvari oduzele drugome s ciljem da ih protupravno prisvoje
pa da bi time pod točkom 1. počinile produljeno kazneno djelo protiv imovine – teškom krađom, opisano u članku 229. stavku 1. točki 2. u vezi članka 228. stavak 1., a kažnjivo po članku 229. stavku 1. uz primjenu članka 52. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17), a djelima pod točkama 2., 3., i 4. u stjecaju tri kaznena djela protiv imovine – teške krađe, opisano u članku 229. stavku 1. točki 2. u vezi članka 228. stavka 1., kažnjivo po članku 229. stav 1., sve uz primjenu članka 51. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 126/19 – dalje KZ/11).
III. Temeljem članka 158. stavak 3. ZKP/08, oštećenik ĐO, ZO, IOP, ĆO, CO, TOP i ŽOP, sa imovinskopravnim zahtjevom upućuje se u parnicu
IV. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 1. i 2. točke 1. i 7. ZKP/08, te nužni izdaci optuženica i nužni izdaci i nagrada branitelja optuženica padaju na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Gospiću podnijelo je optužnicu broj K-DO- 266/2018 od 28. studenoga 2018., protiv 1.optuženice IO i 2.optuženice TO, koja optužnica je izmijenjena optužnicom broj KO-DO-49/2021 od 16. ožujka 2021., zbog produljenog kaznenog djela protiv imovine – teškom krađom, opisano u članku 229. stavku 1. točki 2. u vezi članka 228. stavak 1., a kažnjivo po članku 229. stavku 1. uz primjenu članka 52. KZ/11, a djelima pod točkama 2., 3., i 4. u stjecaju tri kaznena djela protiv imovine – teške krađe, opisano u članku 229. stavku 1. točki 2. u vezi članka 228. stavka 1., kažnjivo po članku 229. stav 1., sve uz primjenu članka 51. KZ/11, a koja optužnica je potvrđena rješenjem optužnog vijeća ovog suda posl. broja Kov-180/2018-36 od 21. svibnja 2021. izmijenjene u činjeničnom opisu na raspravi dana 26. veljače 2026.
2. Presudu Općinskog suda u Gospiću poslovni broj K-164/2021-12 od 7. veljače 2024. ukinuo je rješenjem drugostupanjski sud Županijski sud u Slavonskom Brodu poslovni broj KŽ-78/2024-5 od 2. srpnja 2025 na ponovno suđenje i odluku.
3. Žrtve ovog kaznenog postupka kod podnošenja kaznene prijave naveli su imovinskopravne zahtjeve i to oštećenik ĐO u iznosu od cca 7.000,00 kn (list 13 spisa), oštećenik OO u iznosu od cca 4.000,00kn (list 19 spisa), oštećenik ČOP u iznosu od cca 20.000,00 kn (list 35 spisa), oštećenik HO u iznosu od 15.000,00kn (list 27 spisa), oštećenik SOP u iznosu od cca 6.000,00 kn (list 43 spisa) i oštećenik JOP u iznosu od 10.000,00 kn (list 51 spisa), a ovlašteni tužitelj u optužnici je predložio oduzimanje imovinske koristi počinjenje kaznenim djelom od 1. i 2. optužene.
4. Pozvane da se očituje o optužbi na raspravi dana 26. veljače 2026., 1.optuženica VO i 2.optuženica SO su iskazale da se ne smatraju krivima za kazneno djelo stavljeno im na teret.
5. Sud je proveo dokazni postupak, i uz suglasnost stranaka pročitao zapisnike o zaprimanju kaznene prijave, postavljene imovinsko-pravne zahtjeve, zapisnik o prvom ispitivanju 1.osumnjičenice sa snimkom koja se reproducirala, zapisnik o prvom ispitivanju 1.okrivljenice sa snimkom koja se reproducirala, zapisnik o prvom ispitivanju 2.osumnjičenice sa snimkom koja se reproducirala, zapisnik o prvom ispitivanju 2.okrivljenice sa snimkom koja se reproducirala, te na kraju dokaznog postupka izvršio uvid u izvadak iz kaznene evidencije za optuženice i potvrde iz prekršajne evidencije za optuženice.
6. Tijekom postupka nije bilo sporno da su dana 08. srpnja 2018.g u vremenu od 12:00 do 13:50 sati, dana 20. srpnja 2018., dana 01. kolovoza 2018. i dana 25. kolovoza 2018., oštećenici ovog kaznenog postupka oštećeni, i to oštećenik ĐO za iznos od 800 eura i 132,73 eura, oštećenik OO za iznosu od 531,00 euro, oštećenik ČOP za iznos od 2.663,45 eura, oštećenik HO za iznos od 3.427,73 eura, oštećenik SOP za iznos od 705,00 eura i oštećenik JOP za iznos od 1.375,09 eura, no ostaje sporno i tijekom postupka je trebalo utvrditi da li su 1.optuženica IO i 2.optuženica SO zajedno i po prethodnom dogovoru počinile kaznena djela stavljena im na teret, odnosno trebalo je utvrditi da li su 1.optuženica IO i 2.optuženica SO počinile kaznene djela iz članka 229.stavak 1. točka 2. u vezi članka 228. stavak 1. KZ/11, a sve na štetu oštećenika ovog kaznenog postupka.
6.1. Naime temeljem članka 421. stavak 1. točka 3 i 4. ZKP -a/08 sutkinja je odbila dokazne prijedloge pozivanja i ispitivanja oštećenika ovog postupka, prvenstveno iz razloga što je iz stanja spisa utvrđeno da isti ne znaju tko im je otuđio novac, da se radi o dokazima kojima se ne bi mogle utvrditi važne činjenice u ovom predmetu, a svakako se radi o državljanima Japana, Vijetnama, Hong Konga, [adresa], I koje pozivanje i dolazak istih je skopčan s izrazitim poteškoćama, a znatno bi se odugovlačio kazneni postupak, te svakako bi dovelo do povrede načelo ekonomičnosti postupka.
7. Iz zapisnika o zaprimanju kaznenih prijava (list 9-11, 16-17 spisa) utvrđeno je da su iste podnesene PU ličko-senjskoj, PP Korenica dana 08.srpnja 2018. u 15:00 sati, a koje prijave su podnijeli ĐO i OO.
7.1. Iz zapisnika o zaprimanju kaznene prijave (list 24 spisa) utvrđeno je da ista podnijeta kod PU zagrebačke, VI.PP dana 08.srpnja 2018. u 22,10 sati, i da je istu prijavio podnio UOP.
7.2. Iz zapisnika o zaprimanju kaznene prijave (list 26 spisa) utvrđeno je da ista podnijeta kod PU zadarske, PP Zadar dana 08.srpnja 2018. u 21,30 sati, i da je istu prijavio podnio HO.
7.3. Iz zapisnika o zaprimanju kaznene prijave (list 31-33 spisa) utvrđeno je da je ista podnijeta PU ličko-senjskoj, PP Korenica dana 20.srpnja 2018. u 17:30 sati, a koju prijavu je podnio ČOP.
7.4. Iz zapisnika o zaprimanju kaznene prijave (list 40-42 spisa) utvrđeno je da je ista podnijeta PU ličko-senjskoj, PP Korenica dana 02.kolovoza 2018. u 11:00 sati, a koju prijavu je podnio SOP.
7.5. Iz zapisnika o zaprimanju kaznene prijave (list 49-50 spisa) utvrđeno je da je ista podnijeta PU ličko-senjskoj, PP Korenica dana 25. kolovoza 2018. u 18:10 sati, a koju prijavu je podnio JOP.
8. Na kraju dokaznog postupka 1.optuženica IO i 2.optuženica SO iznijele su svoju obranu (list spisa 194-195 i 231-232) gdje iskazuju kako se ne smatraju krivima za kazneno djelo stavljeno im na teret, te da ne žele odgovarati na postavljena pitanja.
8.1. Reproduciranjem snimki ispitivanja 1.optuženice IO (list 62-66, 76, i list 144-148 spisa) utvrđeno je da ista iznosila svoju obranu i odgovarala na postavljena pitanja.
8.2. Reproduciranjem snimki ispitivanja 2.optuženice TO (list 69-73, 77, 138-142 spisa) utvrđeno je da ista iznosila svoju obranu i odgovarala na postavljena pitanja.
9. Iz kaznene evidencije za 1.optuženicu IO (list 182-183 spisa) utvrđeno je da ista kazneno osuđivana osoba, dok je uvidom u prekršajnu evidenciju (list 177-179 spisa) utvrđeno da ista ima evidentirane i prekršajne postupke.
10. Iz kaznene evidencije za 2.optuženicu BO (list 182 -183 spisa) za 1.optuženicu IO utvrđeno je da ista kazneno osuđivana osoba, dok je uvidom u prekršajnu evidenciju (list 180 spisa) utvrđeno da je ista nema evidentirane prekršajne postupke.
11. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i svaki dokaz pojedinačno utvrđuje se da nije dokazano da bi 1.optuženica IO i 2.optuženica SO počinile kaznena djela koja im se stavljaju na teret.
12. Naime, u ovom postupku nije obavljena niti jedna dokazna radnja niti pribavljen dokaz koji bi se proveo na raspravi, osim zapisnika o zaprimanju kaznenih prijava oštećenika u ovom kaznenom postupku, te zapisnika o ispitivanju 1. i 2. osumnjičene, gdje su iste priznale počinjenje kaznenog djela, a ispitivane su na okolnosti počinjenja kaznenih djela krađe u Nacionalnom parku Krka, te na okolnosti kaznenih djela krađe u Nacionalnom parku Plitvička jezera. No međutim, naknadno ispitane nakon što je optužnica vraćena na ispravak odnosno na doradu se ne smatraju krivima, tako i na raspravi pred ovim sudom optužene IO i SO iskazuju da se ne smatraju krivima, a samo priznanje koje su dale pred policijom sud ne može smatrati takvim dokazom na temelju kojeg iste mogu biti osuđene. Naime, obranu optuženika u kaznenom postupku pa i kad priznaje kazneno djelo potrebno je provjeriti drugim dokazima koje ovlašteni tužitelj predložio na raspravi a kojih dokaza u ovom postupku osim zaprimanja kaznenih prijava od strane oštećenika sud nema. Dakle, nisu pronađeni otuđeni novci od oštećenika kao niti stvari, nisu obavljene pretrage ni vozila odnosno vozila koje su koristile optuženice, nema zapisnika o provedenom očevidu, niti su prikupljeni dokazi da su optužene boravile na području Plitvičkih jezera, iako su u svojoj obrani na prvom ispitivanju kao osumnjičenice iskazale da su bile na Plitvičkim jezerima, stoga se optužnica ovlaštenog tužitelja temeljila na priznanju optuženica koje su iste u međuvremenu povukle i gdje su se branile šutnjom i nisu željele odgovarati na eventualno postavljenje pitanja, a sud nije imao niti jedan drugi dokaz temeljem kojih bi mogao donijeti osuđujuću presudu, a zapisnici o zaprimanju kaznene prijave ukazuju samo na to da je oštećenima ukraden novčanik, mobitel i drugo, a ne i da su vidjeli ili eventualno prepoznali nekoga tko im je to i otuđio. Nisu provedena niti dokazna ročišta na kojima bi bili ispitani oštećenici kao svjedoci, a što danas predstavlja opterećenje, odnosno gotovo nemoguće je na raspravu kao svjedoke dovesti oštećenike iz Japana, Tajvana, Hong Konga, Izraela, Turske i Kine, a sama činjenica koju ovlašteni tužitelj ističe u optužnici da je 1.optužena IO već osuđena za takva kaznene djela i to joj stavlja kao otegotno, a ne dokazujući ničim u ovom kaznenom postupku da je to ista doista i počinila.
12.1. Uvidom u predmet vidljivo da je već u fazi optužnog vijeća (list 108 -110 spisa) utvrđeno da je optužnica vraćena na doradu, jer 1. i 2. osumnjičenoj nije bila dana valjana pouka o pravima pa nisu bile upoznate da im se na teret stavlja i kazneno djelo teške krađe na štetu državljana Japana, niti su na te okolnosti ispitane, pa je nakon ponovljenog ispitivanja dostavljena nova optužnica gdje su se 1. i 2. okrivljena branile šutnjom. Za zaključiti je nakon provedenog postupka pred sudom, da je ovlašteni tužitelj propustio u prethodnoj fazi pribaviti dokaze koji su mu bili na raspolaganju, a koja je svakako dužan pribaviti da bi razjasnio svaku nedoumici ili nejasnoću, odnosno provjerio i priznanje osumnjičenih vezano za počinjenje kaznenog djela, te pozivajući samo na prvotno priznanje osumnjičenica sa poukom o pravu koja nije bila valjana podigao ovu optužnicu pred sudom.
13. Temeljem članka 3. stavak 2. ZKP/08, sud je dužan ukoliko ima dvojbu svakako odlučiti u korist okrivljenika odnosno presudom na način koji je povoljniji za okrivljenika, što u ovom konkretnom slučaju sud smatra da ovlašteni tužitelj nije prikupio dovoljno dokaza, odnosno teret dokaza je na tužitelju, a okrivljenik, optuženik se cijeni nedužnim sve dok mu se u postupku ne dokaže drugačije. Da bi se osudilo optuženice, sud treba provesti dokaze na način da se dokažu odlučne činjenice koje idu na teret optuženika bez ikakve sumnje, a u ovom konkretnom predmetu nema niti jednog dokaza koje bi sud proveo, a da krivnja optuženica bude utvrđena bez ikakve razumne sumnje. Naime, za pokretanje kaznenog postupka dovoljna je osnovana sumnja da je osoba počinila kazneno djelo, ali da bi ista osoba , ovdje 1. i 2. optuženice, bile proglašene krivima sve odlučne činjenice moraju biti utvrđene izvjesno, njihovo postojanje mora biti izvan svake sumnje, što predstavlja dokazni standard i donošenje odluke kontra ovog pravila bila bi povreda načela "in dubio pro reo", (Odluka VSRH, Kž-1014/02).
13.1. Za kraj je potrebno istaknuti da se na nekonfrontiranom iskazu optuženika ne može isključivo ili u odlučujućoj mjeri temeljiti osuđujuća presuda kada takvi optuženici koji nisu ispitani u prisutnosti drugih optuženika, odnosno u prisutnosti njihovih branitelja, suštinski predstavljaju jedine dokaze u postupku. Prema čl. 6. t. 1. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“, broj 18/97 – u nastavku: Konvencija), optuženiku se mora osigurati pravično suđenje što, između ostalog, podrazumijeva njegovo pravo da ispituje svjedoke na čijem iskazu se temelji optužba. Naime, sukladno čl. 6. st. 3. t. d Konvencije ''svatko optužen za kazneno djelo ima pravo: da ispituje ili dade ispitati svjedoke optužbe i da zahtijeva da se osigura prisustvo i ispitivanje svjedoka obrane pod istim uvjetima kao i svjedoka optužbe''. Prema praksi Europskog suda za ljudska prava (presuda T protiv Republike Hrvatske od 12. srpnja 2008., zahtjev broj 503/05 i druge), načelo pravičnog postupka treba tretirati kao nadzakonsko načelo koje se ne može derogirati niti onda kada su u pitanju inače legitimni ciljevi zaštićeni drugim odredbama te Konvencije. S tim u vezi, načelo poštenog suđenja nalaže da se optuženiku na primjeren i pravilan način pruži mogućnost da ospori vjerodostojnost i ispituje svjedoke koji svjedoče protiv njega. Ovo stajalište zauzeo je i Vrhovni sud RH u rješenju broj: KŽ-US 43/2013 od 5. lipnja 2014. Naime, pravo na ispitivanje svjedoka optužbe jedno je od minimalnih prava obrane kojima se jamči pravičan postupak iz čl. 6. Konvencije. Sud je povredu prava na pravičan postupak zbog uskrate prava optuženiku da ispituje svjedoke optužbe vezao za još jedan element, a to je važnost iskaza tog svjedoka za donošenje osuđujuće presude. Standard važnosti dokaza razvijan je kroz niz presuda, a njegov konačni oblik glasi: “Prava obrane ograničena su u mjeri koja je inkompatibilna s jamstvima iz čl. 6. ako se osuda temelji jedino ili u odlučujućoj mjeri na izjavi svjedoka kojeg optuženik nije imao prilike ispitati ili dati ispitati, bilo tijekom istrage ili na raspravi” (presude ESLJP, AM v. Italija iz 1999, § 25-26; Ž i drugi v. Turska iz 2003, § 66; Č v. [adresa] iz 2001, § 58. i dr.). Pojmovi koji se koriste u Konvenciji imaju, kako to Europski sud za ljudska prava ističe, autonomno značenje koje se stvara i razvija interpretacijama konvencijskih tijela. Tako je Sud u predmetu Isgro v. Italija iz 1991. rekao da pojam “svjedok” ima autonomno tumačenje te da se suokrivljenikov iskaz koji je čitan na raspravi, bez obzira na to što on nije osobno iskazivao ni u prvom stupnju ni u žalbenom postupku, treba smatrati svjedočkim. Time je Sud procesna prava okrivljenika u odnosu na iskaz svjedoka izjednačio s njegovim procesnim pravima u odnosu prema suokrivljeniku. Naime, iskaz suokrivljenika može imati u postupku “svjedočku“ funkciju u odnosu prema drugom suokrivljeniku, što zahtijeva postojanje određenih procesnih prava suokrivljenika prema drugom suokrivljeniku . Zato je iskaz suokrivljenika dokazno sredstvo sui generis, odnosno posebna dokazna kategorija. S pravom se tvrdi da je suokrivljenik najbliži “svjedok” počinjenju djela, ali je istovremeno najgori mogući svjedok jer nije riječ o promatraču, već o sudioniku, koji u pravilu ima vlastiti interes o tijeku kaznenog postupka. U slučaju kada optuženik iskazuje na raspravi, sukladno čl. 437. st. 1. ZKP/08, taj će se dokaz izvesti usmeno, neposredno, kontradiktorno te uz poštovanje prava obrane suoptuženika da postavljaju pitanja optuženiku koji ih tereti. Čitanje zapisnika o prijašnjem ispitivanju služi samo kao kontrolno sredstvo putem kojeg će sud utvrditi vjerodostojnost optuženikova iskaza na raspravi. Iskaz optuženika tada je izveden sukladno čl. 6. st. 1. i 3. Konvencije i na njemu se može temeljiti presuda. Međutim, ako se suoptuženici na raspravi brane šutnjom ili iz nekog razloga nisu prisutni pa se sukladno čl. 435. st. 2. ili 431. st. 1. ZKP/08 pročita njegov prijašnji iskaz dan tijekom dokazne radnje koju je proveo državni odvjetnik ili istražitelj, tada se na tom iskazu ne može temeljiti presuda. Nadalje, ako optuženik u svom iskazu tereti drugog suoptuženika i njegov se iskaz čita na raspravi, prema praksi Europskog suda za ljudska prava riječ je o svjedoku optužbe. U tom slučaju obrana ima pravo ispitati „svjedoka optužbe“, što neće biti u mogućnosti ako se on na raspravi brani šutnjom ili odbija odgovoriti na pitanja suoptuženika i njegova branitelja ili ga nema. Presuda za drugog suoptuženika ne smije se temeljiti na iskazu suoptuženika kojeg on ili njegov branitelj ni u jednom stadiju postupka nije mogao ispitati (odluka ESLJP, S i J v. [adresa] iz 2007.). Zapisnik o takvom iskazu neće se izdvojiti iz spisa predmeta jer je riječ o dokazu o kaznenom djelu suoptuženika koji se brani šutnjom, ali se jedino na njemu u odlučujućoj mjeri ne smije temeljiti presuda. Smisao konfrontacijskog prava prvenstveno je u tome da okrivljenik svjedoku optužbe može postavljati pitanja kojima će moći provjeriti ili staviti na kušnju pouzdanost i istinitost njegova iskaza i kao takvo ono čini srž načela kontradiktornosti. Riječ je ujedno o smislu načela neposrednosti čija je svrha da sud pouzdanije utvrdi činjenice u kaznenom postupku. Dakle, pravo okrivljenika na ispitivanje svjedoka optužbe prirodno je povezano s primjenom načela neposrednosti i usmenosti u izvođenju dokaza na javnoj raspravi. Stoga u konkretnom predmetu, nije bilo moguće ispitati 1. i 2. optuženicu, obzirom se brane šutnjom, nije bilo moguće konfrontirati iskaze obrane, postavljati pitanja, a donošenje osuđujuće presude samo na temelju priznanja na prvom ispitivanju, ma bez ikakavih dokaza kojima se priznanje može provjeriti bila bi teška povreda prava obrane u kaznenom postupku.
13.1. Predmetna optužna tvrdnja ostaje samo tvrdnja, ali ne i činjenica. To ukazuje na ozbiljnu kvalitativnu insuficijentnost inkriminirajućeg činjeničnog supstrata. U ovom je predmetu riječ o tome da su dokazane određene činjenice koje imaju samo indicijalni karakter. U pravnom kontekstu indicij je pojam koji ima jasno, nedvosmisleno značenje. To je činjenica na temelju koje se izvodi logički zaključak o postojanju druge činjenice koja je pravno relevantna. Indicij je posredno dokazno sredstvo, što znači da nikada nije dostatan da bi se njime utvrdila neka pravno relevantna činjenica. No, samo niz indicija (tzv. zatvoreni krug indicija), i to takav niz koji potpuno isključuje mogućnost da bi neka druga tvrdnja mogla biti istinita, predstavlja valjan činjenični supstrat na temelju kojeg je moguće zaključivati o postojanju neke pravnorelevantne činjenice. Dokazane činjenice same za sebe, a ni u korelaciji s ostalim utvrđenim činjenicama ne daju dovoljnu osnovu za kategorički zaključak o tome da su imenovani optuženice počinile predmetna kaznena djela. Upravo iz navedenih razloga je potrebno u prethodnom postupku pribavljati dokaze kojim bi ovlašteni tužitelj imao osnovanu sumnju koja je provjerljiva kroz postupak, u kojem slučaju povlačenja priznanja optuženika i branjenja šutnjom i ne odgovaranja na postavljena pitanja, sud imao dovoljno, ako ne dokaza, barem indicija kako vi zatvorio krug i mogao utvrditi krivnju. U konkretnom slučaju obrana je navela zašto su povučena priznanja, koja su naime obje optuženice dale na ispitivanju, kako bi ih što prije pustili na slobodu, bojeći se određivanja istražnog zatvora, na što u konačnici optuženice imaju pravo, a ovlašteni tužitelj mora dokazati krivnju u daljnjem tijeku postupka.
14. Uslijed ovako utvrđenih činjenica u postupku ne može se smatrati nesporno dokazanim, niti prethodni dogovor niti zajedničko postupanje 1.optužene PO i 2.optužene TO, za terećena kaznena djela od točke I. do IV. optužnice, te se temeljem članka 453. točka 3. ZKP/08 oslobađaju od optužbe u ovom kaznenom postupku.
15. Uslijed oslobađajuće odluke sud nije odlučivao o prijedlogu ovlaštenog tužitelja za oduzimanje imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom, već je temeljem članka 158. stavak 3. ZKP/08, oštećenike ĐO, ZO, IOP, ĆO, CO, TOP i ŽOP, sa imovinskopravnim zahtjevom uputio u parnicu.
16. Obzirom da je donijeta oslobađajuća presuda, temeljem članka 149. stavak 1. u svezi s člankom 145. stavak 1. i 2. od točka 1. do 7. ZKP-a/08, 1.optuženica IO i 2.optuženica SO se oslobađaju plaćanja troškova kaznenog postupka, te nužni izdaci optuženica i nužni izdaci i nagrada branitelja optuženica padaju na teret proračunskih sredstava.
17. Slijedom izloženog, odlučeno je kao u izreci presude.
U Gospiću, 26. veljače 2026.
Sutkinja :
Dubravka Rukavina
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba koja se može podnijeti u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pisana u dovoljno broju primjeraka za sud i suprotnu stranku putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.
DNA:
1. ODO u Karlovcu, na broj: KO-DO-49/2021
2. 1. opt. IO, [adresa]
3. Braniteljica 1. opt., odvj. Suzana Mandić, Šibenik, Trg kralja Držislava 1
4. 2. opt. SO, [adresa]
5. Branitelj 2. opt. KO, [adresa]