Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

Poslovni broj: Us I-2775/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Jakši Marušiću i zapisničarki Katiji Stermšek, u upravnom sporu tužitelja HK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv tuženika Ministarstva financija, Drugostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave, OIB: 18683136487, Zagreb, A. Humboldta 4a, zbog povrede službene dužnosti, 26. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija, Drugostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave, klasa: UP/II-114-02/25- 01/13, ur.broj: 513-02-8988-25-4 od 1. rujna 2025.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za nadoknadu troškova ovog spora.

III. Odbija se tužiteljev prijedlog da tužba u ovom upravnom sporu ima odgodni učinak.

Obrazloženje

1. Osporavanim drugostupanjskim rješenjem tuženika, klasa: UP/II-114-02/25-01/13, ur.broj: 513-02-8988-25-4 od 1. rujna 2025. odbijena je tužiteljeva žalba izjavljena protiv rješenja Prvostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave, klasa: UP/I-114-02/23- 01/13, ur.broj: 513-02-8989-25-35 od 23. svibnja 2025, kojim je tužitelju, kao ovlaštenom carinskom službeniku, izrečena novčana kazna zbog teške povrede službene dužnosti.

2. Pobijajući zakonitost osporavanog rješenja tuženika, tužitelj je u tužbi naveo da je u cijelosti postupao profesionalno, upozorivši kolegicu policijsku službenicu OK da mu ustupi dokumentaciju kako bi mogao obavljati službenu carinsku dužnost po pravilima struke. Odbijanje ustupanje dokumentacije od strane OK proturječno je pravilima Carinske uprave, edukacijskim smjernicama CELEBET-a i ugovornim obvezama međuinstitucionalne suradnje. Dakle, tužitelj nije postupao nekolegijalno, nego u skladu sa službenom dužnošću i pravilima profesionalnog postupanja. Tužitelj smatra da tuženik nije pravilno utvrdio činjenično stanje niti je pravilno ocijenio sve navode tužitelja te nije proveo sve predložene dokaze. U ponovljenom postupku nije na nedvojben način utvrđeno tko je bio nazočan spornom događaju, odnosno tko ima neposredna saznanja o istom. Nadalje, pisana izjava svjedokinje TK od 26. listopada 2023., policijske službenice na spornom graničnoj kontroli na GP Gornji Brgat, na čijoj izjavi se temelji pokretanje predmetnog disciplinskog postupka, odstupa u cijelosti od njezinog usmenog iskaza sačinjenog na zapisnik o usmenoj raspravi 29. travnja 2025. Isto tako, da pisana izjava svjedokinje BK od 26. listopada 2023., policijske službenice na spornoj graničnoj kontroli na GP Gornji Brgat, koja ima samo posredna saznanja o spornom događaju, također u cijelosti odstupa od njezinog usmenog iskaza sačinjenog na zapisnik o usmenoj raspravi sastavljen 29. travnja 2025. Dakle, u ponovljenom upravnom postupku, nije na nedvojben način utvrđena odlučna činjenica, a ta je da je tužitelj zaista počinio tešku povredu službene dužnosti zbog nekolegijalnog i nedoličnog ponašanja kao carinskog službenika prema kolegici na graničnom prijelazu kao policijskoj službenici TK. Dapače, prema usmenom iskazu policijske službenice TK od 29. travnja 2025. sasvim je razvidno da je spornog događaja ista bila sama u policijskoj kućici, da se nije na bilo koji način osjećala ugrožena za svoj život, da nije bilo nikakve netrpeljivosti između nje i tužitelja (policijskog službenika i carinskog službenika) i da su uvijek imali korektan odnos. Pregledom cjelovitog carinskog postupanja prilikom donošenja osporavanih rješenja, razvidno je da je spornog dana i to baš u podne vrućeg ljetnog dana, kad je bila neuobičajeno ogromna gužva u prometu vozila i putnika na državnom graničnom prijelazu, došlo do kratkoročnog kolegijalnog nesuglasja između carinskog i policijskog službenika vezano za kontrolu (ne)zakonitog graničnog prelaska Međutim, upravna su tijela odlučivala isključivo da je samo tužitelj počinio povredu službene dužnosti, propuštajući vrednovati i cijeniti činjenicu da je tužitelj postupao savjesno i zakonito kako bi sankcionirao pretpostavljene kršitelje carinskih propisa prilikom prelaska državne granice.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu pobija sve navode koje je tužitelj iznio u tužbi te ostaje kod obrazloženja osporavanog rješenja. Predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije.

4. Na temelju članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24. - dalje: ZUS), Sud je prije donošenja presude strankama u sporu dao mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. U sporu je održana rasprava 19. veljače 2026. uz nazočnost tužitelja i službene osobe tuženika ČK.

6. Sud je izveo dokaze uvidom u drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, žalbu, u cjelokupni sadržaj dostavljenog spisa predmeta i u sve isprave priložene spisu.

7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je protiv tužitelja proveden postupak zbog teške povrede službene dužnosti u kojem je utvrđeno da se tužitelj 3. srpnja 2022. između 11:20 i 12:30, na radnom mjestu carinika III. vrste na GCU Karasovići, KM Gornji Brgat, prilikom obavljanja poslova radnog mjesta carinika III. vrste, na ulazu u Republiku Hrvatsku, prema kolegici policijskoj službenici OK nekolegijalno i nedolično ponašao, na način da je ušao u policijsku kučicu u kojoj je ista uredovala te joj je uzeo dokumentaciju koja se odnosila na stranke, uz obrazloženje kako je on kontaktirao sebi nadređenu službenicu te da će strankama pisati prekršajni nalog. Potom je zaključao za sobom vrata policijske kučice, na što mu je policijska Službenica OK odgovorila kako on samo u prostorijama svoje carinske kućice može postupati u okviru svojih carinskih ovlasti, na što je on vidno uzrujan otključao vrata policijske kučice te se policijskoj službenici OK obratio riječima „ti i ja smo završili, ići ćeš na disciplinski zbog ovoga“. Zbog navedenog je utvrđeno da je tužitelj počinio tešku povredu službene dužnosti iz članka 102. stavka 1. točke 7. Zakona o carinskoj službi (Narodne novine, broj 68/13., 30/14., 115/16., 39/19., 98/19., 155/23., 36/24.), opisanu kao nepoštivanje, odnosno kršenje pravila o unutarnjem redu carinske službe ili Kodeksa profesionalne etike službenika Ministarstva financija, Carinske uprave i točke 11. opisanu kao nedolično ponašanje u službi ili van službe, a što ima za posljedicu nanošenje štete ugledu službe te mu je izrečena novčana kazna u visini 10% plaće isplaćene u mjesecu u kojem je kazna izrečena na vrijem od dva mjeseca, što je u skladu s člankom 110. stavkom 2. Zakona o državnim službenicima (Narodne novine, broj 92/05., 140/05., 142/06., 77/07., 107/07., 27/08., 34/11., 49/11., 150/11., 34/12., 49/12. - službeni pročišćeni tekst, 38/13., 37/13., 1/15., 138/15., 102/15., 61/17., 70/19., 98/19., 141/22.).

9. Sud smatra da su u postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja sve činjenice važne za donošenje odluke pravilno utvrđene te je u obrazloženju rješenja pravilno odgovoreno na sve prigovore koje je tužitelj tijekom postupka iznosio. Suprotno navodima u tužbi, tuženik je pravilno utvrdio da je tužitelj nekolegijalnim i nedoličnim ponašanjem prema policijskoj službenici počinio tešku povredu službene dužnosti te je svoju ocjenu o tome utemeljio na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju.

10. Naime, iz sadržaja zapisnika o usmenoj raspravi od 29. travnja 2025. vidi se kako su na raspravi, koja je održana uz nazočnost tužitelja, u dokaznom postupku ispitane svjedokinje, policijske službenice TK, rođ. OK, i BK.

11. Svjedokinja TK u svom je iskazu navela da je tog dana radila kao policijska službenika na KM Gornji Brgat te se nalazila na ulaznoj traci graničnog prijelaza kada je vozilo drugi put došlo. Policijska služba nije imala nikakvih posebnih postupanja prema putnicima koji su se nalazili u kombiju, provjerili su putne isprave i identitet putnika, odnosno utvrdili da isti udovoljavaju uvjetima za ulazak preko granice. U trenutku kada je htjela vratiti putne isprave putnicima, u policijsku kućicu u kojoj se nalazila ušao je carinski službenik HK te joj je iz ruke uzeo putne isprave. Isti je iznutra zaključao policijsku kučicu na graničnom prijelazu u kojoj su se nalazili u tom trenutku te joj je rekao da se on čuo s H, za koju svjedokinja smatra da je njihova šefica ili voditeljica, i da će pisati prekršaj. Na to mu je svjedokinja odgovorila kako je to policijska kućica te da moli da napusti istu i ode u svoju carinsku kućicu u kojoj može provoditi poslove carinskog nadzora. Na to joj je carinski službenik HK vratio dokumente, otključao policijsku kućicu te joj je rekao „ti i ja još nismo završili ići ćeš na disciplinski postupak“. Nakon toga HK izašao je iz policijske kućice.

12. Na pitanje tužitelja, svjedokinja je navela da je u kućici do tog trenutka bila sama. Inače, između nje i tužitelja nije bilo netrpeljivosti i uvijek su imali korektan odnos te se tom prilikom nije osjećala ugroženo.

13. Svjedokinja BK u svom je iskazu navela da je spornog dana radila na GP Gornji Brgat kao voditeljica policijske smjene. Tog dana su na navedenom graničnom prijelazu radila još četiri policijska službenika, dva na ulazu, dva na izlazu. Na ulazu su radili policijski službenici TK i DK. Svjedokinju je telefonski zvao šef smjene ĆK jer su zvali iz Norveške ambasade da su državljani EU vraćeni sa graničnog prijelaza, odnosno da im je zapriječen ulaz. Nakon toga išla je provjeriti kod kolegice TK tada OK, a sada TK, što se dogodilo. Ona joj je rekla da ona nije nikoga vratila te da vidi s carinom. Otišla je nakon toga do kolege HK koji je bio jako uzrujan te joj je rekao da ih je vratio iz razloga što nemaju MPC obrazac. U tom trenutku putnici se nisu nalazili na graničnom prijelazu s obzirom na to da ih je carinski službenik HK tada već bio vratio. Šef smjene joj je rekao telefonski da će putnici ponovno doći na granični prijelaz, da se nalaze na izlazu te da im se ne smije zapriječiti ulazak s obzirom na to da su isti državljani EU. Nakon toga putnici su ponovno došli na ulaz, te ih je kolegica TK ponovno pustila. Na ulazu u RH prvo se nalazi policijska kućica, a nakon toga carinska kućica. Taj dan carinski službenik HK je bio vidno uzrujan. Ono što je svjedokinja vidjela je da je zaključao vrata od kućice, dezinficirao je kvake na graničnom prijelazu i čistio rampe. Sa carinskim službenikom HK se taj dan nije moglo komunicirati.

14. Na posebne upite, svjedokinja je navela kako inače nema problema s kolegama iz carine. Nadalje, navela je da je HK zaključao vrata od policijske kućice, a u kučici se nalazila policijska službenika OK. Svjedokinja se pritom nije mogla sjetiti je li se kolega HK nalazio ispred kućice ili u policijskoj kućici.

15. Sud smatra da su pribavljeni iskazi svjedokinja, koje su u konkretnom slučaju neposredno svjedočile ponašanju tužitelja, dovoljno detaljni i suglasni te ne sadrže nelogičnosti koje bi dovele u sumnju da se predmetni događaj doista i dogodio onako kako su svjedokinje iskazivale. Pritom su iskazi pribavljeni uz sva propisana upozorenja te se u bitnim detaljima podudaraju. Iako je svjedokinja BK navela kako se ne može sjetiti je li se tužitelj u trenutku zaključavanja policijske kućice nalazio unutar kućice ili ispred nje, svjedokinja je nedvosmisleno iskazala kako je upravo tužitelj zaključao vrata od policijske kućice dok se u kućici nalazila policijska službenica OK, a upravo tako i spomenuta policijska službenica tvrdi u svom iskazu.

16. Prema navedenom, Sud smatra da su disciplinski sudovi na temelju izvedenih dokaza osnovano zaključili kako je ponašanje tužitelja u konkretnom slučaju prema policijskoj službenici bilo nekolegijalno i nedolično te je tužitelj time, povrijedivši pravila unutarnjeg reda carinske službe, naštetio ugledu službe.

17. Prema navedenom, a kako tužitelj navodima koje iznosi u tužbi nije doveo u sumnju odlučne činjenice utvrđene u provedenom postupku, Sud nalazi da osporavanim rješenjem u konkretnom slučaju nije povrijeđen zakon na njegovu štetu, dok prigovori iznijeti u tužbi nisu osnovani i nisu od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovom upravnom sporu. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u I. točki izreke.

18. Budući da tuženik nije izgubio spor, odnosno tužitelj nije niti djelomično uspio u ovom sporu, nisu ispunjeni uvjeti u smislu odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a da se tuženika obveže na to da tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora. Stoga je riješeno kao u II. točki izreke.

19. Člankom 42. stavkom 1. ZUS-a propisano je da tužba nema odgodni učinak, osim kada je to zakonom propisano. Stavkom 2. propisano je da Sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.

20. Tužitelj je u tužbi predložio Sudu da odluči da tužba u ovom upravnom sporu ima odgodni učinak. Međutim, tužitelj niti jednom tvrdnjom nije ukazao na to da su u njegovu slučaju ostvarene propisane pretpostavke niti je u tom pogledu predložio izvođenje bilo kakvog dokaza. Stoga je Sud ocijenio da nisu ispunjeni uvjeti za donošenje odluke o odgodnom učinku tužbe u ovom upravnom sporu. Trebalo je stoga, na temelju odredbi članka 42. stavaka 2. i 4. ZUS-a, riješiti kao u III. točki izreke

U Splitu 26. veljače 2026.

Sudac

Jakša Marušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude u I. točki izreke, kao i protiv rješenja u II. i III. točki izreke, dopuštena je žalba koja se podnosi ovom Sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude, a po žalbi odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA: - tužitelju

- tuženiku

- u spis.