Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

Poslovni broj: Us I-1770/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Jakši Marušiću i zapisničarki Katiji Stermšek, u upravnom sporu tužitelja LĐ, [adresa], kojeg zastupaju opunomoćenici Loren Korlaet, odvjetnik u Zagrebu, i Ivan Čizmić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje granične policije Vrgorac, OIB: 36162371878, Vrgorac, Hercegovačka 5, radi protjerivanja zbog opasnosti za javni poredak, 26. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje granične policije Vrgorac, klasa: UP/I-216-02/25-19/251, ur.broj: 511-12-35-25-1 od 29. lipnja 2025.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za nadoknadu troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, klasa: UP/I-216-02/25-19/251, ur.broj: 511-12- 35-25-1 od 29. lipnja 2025. riješeno je, u 1. točki izreke, da je IĐ, sin L, rođen **.**.1981. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], ovdje tužitelj, dužan napustiti Republiku Hrvatsku. Sukladno 2. točki izreke, tužitelju se zabranjuje ulazak i boravak u Republici Hrvatskoj u trajanju od pet godina, računajući od prisilnog udaljenja. Točkom 3. izreke riješeno je da će se prisilno udaljiti u Češku, a ako to nije moguće u Pakistan, čiji je državljanin.

2. Pobijajući zakonitost osporavanog rješenja, tužitelj u tužbi navodi da se rješenje temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, pogrešnoj primjeni materijalnog prava te je doneseno uz bitne povrede odredbi o upravnom postupku. Tužitelj osporava da je nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku jer ima odobren privremeni boravak u Češkoj. Stoga, budući da je ušao zakonito i nalazi se na kratkotrajnom boravku, ne nalazi se nezakonito u Republici Hrvatskoj. Osim toga, dosad nije bio kažnjavan zbog nezakonitog prelaska i nezakonitog boravka pa u rješenju nedostaje obrazloženje za najstrožu mjeru zabrane ulaska od pet godina. Činjenično je stanje pogrešno utvrđeno i u dijelu u kojem se utvrđuje da bi pružio pomoć u nezakonitom ulasku i boravku stranih državljana na području Republike Hrvatske. Tužitelj je primio autostopera u automobil i svega par minuta nakon toga ih je zaustavila policija. Tužitelj nije znao da se radi o osobi koja je tu ilegalno niti mu je to bilo komunicirano. Nije životno da bi u te dvije minute tužitelj mogao saznati da je osoba ilegalno u Republici Hrvatskoj. U obrazloženju se spominje prekršajni postupak u kojem je tužitelj osuđen za pomaganje u nezakonitom boravku, pri čemu nije naveden nikakav podatak o tom prekršajnom postupku niti se na taj postupak poziva u izreci rješenja pa je kao takav irelevantan, već se rješenje temelji na tome da je tužitelj nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku. Tužitelj navodi i da mu u prekršajnom postupku nije omogućen prevoditelj za materinji jezik, već za engleski jezik kojeg slabo razumije i koji prevoditelj mu je samo govorio da je sve u redu, da treba potpisati papire, platiti nekakvu kaznu i da će moći nastaviti putovanje. Osim toga, nije mu komunicirano da se odriče prava na žalbu pa da će odluka postati pravomoćna. Tužitelj stoga predlaže da Sud poništi osporavano rješenje i obveže tuženika na nadoknadu troškova spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je tužitelj pravomoćno osuđen zbog prekršaja iz članka 53. stavka 1. Zakona o strancima, kažnjivog po članku 249. stavka 8. istog Zakona jer je u svojstvu supočinitelja pomogao u tranzitu preko državnog teritorija Republike Hrvatske državljaninu Afganistana, na način da je zajedno s drugim počiniteljem vozilom čeških registracijskih oznaka, a nakon nezakonitog prelaska državne granice, na državnoj cesti D62 ukrcao u vozilo te krenuo u pravcu prema Metkoviću, nakon čega su se vozilom na nenaseljenom djelu okrenuli i vratili u pravcu Vrgorca, gdje su ih u mjestu Veliki Prolog zaustavili policijski službenici PGP Vrgorac. Tužitelj je poučen na pravo da se služi svojim jezikom te je izričito izjavio da govori i razumije engleski jezik te da će prevođenje tijeka postupka vršiti tumač za engleski jezik, što je uredno konstatirano na zapisnik koji je potpisao bez primjedbi. Iz navedenog proizlazi kako je u postupku koji je prethodio osporavanom rješenju činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno te su pravilno primijenjene odredbe materijalnog prava, zbog čega tuženik predlaže da Sud tužbeni zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan.

4. Na temelju članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24. - dalje: ZUS), Sud je prije donošenja presude strankama u sporu dao mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. U sporu je održana rasprava 17. veljače 2026. uz nazočnost zamjenika opunomoćenika tužitelja, Feđe Bone, odvjetnika u Splitu.

6. Rasprava je, sukladno članku 91. stavku 3. ZUS-a, održana bez nazočnosti tuženika, koji, iako uredno pozvan, raspravi nije pristupio.

7. Sud je izveo dokaze uvidom u osporavano rješenje te u cjelokupni sadržaj dostavljenog spisa javnopravnog tijela i u sve isprave priložene spisu.

8. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Sukladno članku 189. stavku 1. podstavku 1. Zakona o strancima (Narodne novine, broj: 133/20., 114/22.,151/22., 40/25.) državljanina treće zemlje može se protjerati zbog opasnosti za javni poredak ili javno zdravlje ako pomaže u nezakonitom ulasku, tranzitu ili boravku.

10. Člankom 191. stavkom 1. Zakona o strancima propisano je da će se prilikom donošenja rješenja o protjerivanju, osim okolnosti iz članka 182. tog Zakona, uzeti u obzir duljina boravka, starosna dob, zdravstveno stanje, obiteljske i gospodarske prilike, socijalna i kulturalna integracija u Republici Hrvatskoj i veze državljanina treće zemlje s državom podrijetla.

11. Sukladno članku 192. stavku 5. Zakona o strancima, zabrana ulaska i boravka izrečena rješenjem o protjerivanju u slučaju iz članka 189. tog Zakona ne može biti kraća od tri mjeseca niti duža od 20 godina.

12. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj, kao državljanin treće zemlje, pravomoćno osuđen, presudom Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj Pp-731/2025 od 29. lipnja 2025., za prekršaj iz članka 249. stavka 8. u vezi s člankom 53. stavkom 1. Zakona o strancima jer je pomogao u nezakonitom tranzitu državljaninu Afganistana koji je prethodno nezakonito ušao u područje Republike Hrvatske.

13. S obzirom na navedeno, ne može se ocijeniti nezakonitim osporavano rješenje tuženika kojim je o protjerivanju u konkretnom slučaju odlučeno u skladu s odredbom članka 189. stavka 1. podstavka 1. Zakona o strancima zbog opasnosti tužitelja za javni poredak. Zabrana ulaska i boravka pravilno je određena unutar raspona od tri mjeseca i 20 godina, kako je propisano člankom 192. stavkom 5. Zakona o strancima, te je tuženik obrazložio da je zabrana izrečena u trajanju od pet godina budući da tužitelj dosad nije bio kažnjavan zbog nezakonitog prelaska državne granice i nezakonitog boravka. Tužitelj ničim ne dokazuje da bi okolnosti, koje se sukladno članku 191. stavku 1. Zakona o strancima uzimaju u obzir, u njegovu slučaju trebale dovesti do drukčije odluke. Nadalje, tužitelju je, suprotno navodima u tužbi, u tijeku postupka omogućeno izjašnjavanje na jeziku koji razumije sukladno članku 196. stavku 1. Zakona o strancima. Iako se u obrazloženju osporavanog rješenja pogrešno navode zakonske odredbe koje se odnose na protjerivanje stranca zbog nezakonitog boravka, Sud smatra da se ne radi o takvom nedostatku zbog kojeg bi rješenje tuženika trebalo poništavati, a s obzirom na to da je rješenje utemeljeno na gore navedenim mjerodavnim odredbama Zakona o strancima.

14. Prema navedenom, Sud je ocijenio da osporavanim rješenjem u konkretnom slučaju nije povrijeđen zakon tužitelju na štetu, dok prigovori iznijeti u tužbi nisu osnovani i nisu od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovom upravnom sporu. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 116. stavka 2. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u I. točki izreke.

15. S obzirom na to da tuženik nije izgubio spor, odnosno tužitelj nije niti djelomično uspio u ovom sporu, nisu ispunjeni uvjeti u smislu odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a da se tuženika obveže na to da tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora. Stoga je riješeno kao u II. točki izreke.

U Splitu 26. veljače 2026.

Sudac

Jakša Marušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude u I. točki izreke i odluke o troškovima u II. točki izreke dopuštena je žalba koja se podnosi ovom Sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ove odluke, a po žalbi odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA: - tužitelju, po opunomoćeniku

- tuženiku

- u spis.