Poslovni broj: Kzd-7/2024-81
REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SPLITU
Split, Gundulićeva 29 a
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću za mladež sastavljenom od suca za mladež Magde Davidović Glumac, kao predsjednika vijeća te sudaca porotnika za mladež Matea Mijića i Silvane Maganjić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Elene Jurašin kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv optuženika ŽŠ zbog šest kaznenih djela, i to četiri kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – teškim kaznenim djelom spolnog zlostavljanja i iskorištavanja – djela opisana po čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 158. st. 5. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 dalje u tekstu: KZ/11), a kažnjiva po čl. 166. st. 2. KZ/11 te dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava- djela opisana i kažnjiva po čl. 177. st. 2. KZ/11, sve u svezi čl. 51. KZ/11, na temelju optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Splitu pod poslovnim brojem KOz-DO-5/2024 od 16. srpnja 2024., nakon održane i zaključene rasprave s koje je isključena javnost 23. veljače 2026. u nazočnosti zastupnika optužbe Vesne Beširović, zamjenice županijske državne odvjetnice u Splitu, pun. mldb. oštećenice RŠ, HŠ, odvj. u [adresa], optuženika i njegovih izabranih branitelja Vedrana Kovačevića, odvjetnika u Zagrebu i Maria Poljaka, odvjetnika u Zagrebu te branitelja po službenoj dužnosti postavljenog na temelju čl. 66. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25, 13/26 – u daljnjem tekstu: ZKP/08) Marija Vukovića, odvjetnika u Splitu, na ročištu za objavu presude održanom 26. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
OPTUŽENIK:
ŽŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin FŠ i IŠ, rođene Ž, rođen **.**.1986. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, trgovac, sa završenom srednjom školom, nezaposlen, bez primanja, vlasnik osobnog vozila marke Renault Cangoo iz 2004., srednjeg imovnog stanja, oženjen, otac troje maloljetne djece, neosuđivan, drugi kazneni postupak nije u tijeku, lišen slobode - u istražnom zatvoru koji mu se računa od 11. ožujka 2024. pa
nadalje,
k r i v j e
I. što je neutvrđenih dana unutar vremenskog razdoblja od početka rujna 2021. do kraja siječnja 2024. na otoku Braču, u Postirama, u stanovima na adresama [adresa] i [adresa], za vrijeme dok je živio s izvanbračnom suprugom ŽŠŽ i njezinom kćeri RŠ rođ. **.**.2013., u nakani svog spolnog zadovoljenja, iskoristivši odsustvo djetetove majke kao i odnos povjerenja koje je RŠ imala prema njemu, svjestan njezine kronološke dobi zbog koje nema dostatan stupanj razvoja da bi mogla dati zreli pristanak na spolne aktivnosti, u dva navrata joj zavlačio ruku između nogu, te prstima penetrirao u njezino spolovilo, a u jednom navratu skinuo svoju i njezinu odjeću, tražio od nje da legne na krevet na trbuh i raširi noge, a potom legao na nju i svojim spolovilom penetrirao u njezino, te u jednom navratu dok su stajali na nogama na način da se on nalazio iza RŠ, spustio svoje i njezine hlače i gaćice te, iako je ona pokušavala iste podignuti natrag, onemogućio je u tome i svojim spolovilom penetrirao u djetetov anus, što je sve kod djeteta izazvalo bol,
dakle, u dva navrata sa djetetom mlađim od petnaest godina izvršio sa spolnim odnošajem izjednačenu spolnu radnju, a kazneno djelo je počinjeno zlouporabom odnosa zavisnosti djeteta o njemu, nad posebno ranjivim djetetom te od bliske osobe i osobe s kojom dijete živi u zajedničkom kućanstvu, te u dva navrata izvršio spolni odnošaj s djetetom mlađim od petnaest godina, a kazneno djelo je počinjeno zlouporabom odnosa zavisnosti djeteta o njemu, nad posebno ranjivim djetetom te od bliske osobe i osobe s kojom dijete živi u zajedničkom kućanstvu,
II. što je neutvrđenih dana unutar vremenskog razdoblja od kolovoza 2018. do veljače 2024. na otoku Braču u Postirama, u stanovima na adresama [adresa] i [adresa], za vrijeme dok je živio s izvanbračnom suprugom ŽŠŽ i njezinim kćerima RŠ rođ. **.**.2013. i GŠ rođ. **.**.2014., svjestan da time može ugroziti psihofizički razvoj i pravilan odgoj djece GŠ i RŠ i pristajući na to, u više navrata u njihovoj nazočnosti verbalno i fizički nasrtao na izvanbračnu suprugu na način da joj je prijetio, vrijeđao je riječima „glupačo“ i „kurvo“, udarao je nogama u noge i otvorenim dlanom po ramenima, a jednom po licu, uslijed čega se ona samoozljeđivala tako što bi se noktima grebala po ruci nanoseći sebi ogrebotine, što je sve kod djece RŠ i GŠ izazivalo osjećaj straha i uznemirenosti,
dakle, zlostavio dvoje djece,
III. čime je u stjecaju počinio šest kaznenih djela, i to radnjama opisanim pod točkom I. izreke četiri kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – teškim kaznenim djelom spolnog zlostavljanja i iskorištavanja – djela opisana po čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 158. st. 5. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 dalje u tekstu: KZ/11), a kažnjiva po čl. 166. st. 2. KZ/11 te radnjama opisanim pod točkom II. izreke dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava- djela opisana i kažnjiva po čl. 177. st. 2. KZ/11, sve u svezi čl. 51. KZ/11.
IV. Stoga se optuženiku ŽŠ prethodno utvrđuju pojedinačne kazne zatvora za svako kazneno djelo, i to kako slijedi:
- za svako od četiri kaznena djela teška kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja opisana pod toč. I. izreke, na temelju čl. 166. st. 2. KZ/11, kazna zatvora u trajanju od po 6 (šest) godina,
- za kazneno djelo povrede djetetovih prava opisano pod toč. II. izreke na štetu mldb. žrtve RŠ, na temelju čl. 177. st. 2. KZ/11, kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine,
- za kazneno djelo povrede djetetovih prava opisano pod toč. II. izreke na štetu mldb. žrtve GŠ, na temelju čl. 177. st. 2. KZ/11, kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.
V. Potom se optuženik ŽŠ, na temelju članka 51. st. 1. i 2. KZ/11
o s u đ u j e
na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 17 (sedamnaest) godina.
VI. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku ŽŠ u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunava se vrijeme uhićenja te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 11. ožujka 2024. pa nadalje.
VII. Na temelju članka 148. st. 1. u svezi sa člankom 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 nalaže se optuženiku ŽŠ na ime troškova kaznenog postupka platiti ukupan iznos od 1.871,03 eura, od čega iznos od 1.371,03 eura predstavlja troškove provedenih vještačenja, a iznos od 500,00 (petsto) eura predstavlja paušalnu svotu.
Obrazloženje
1. Županijsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je pred ovim sudom optužnicu pod poslovnim brojem KOz-DO-5/2024 od 16. srpnja 2024. protiv optuženika ŽŠ zbog šest kaznenih djela, i to četiri kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – teškim kaznenim djelom spolnog zlostavljanja i iskorištavanja – djela opisana po čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 158. st. 5. u svezi sa st. 1. KZ/11, a kažnjiva po čl. 166. st. 2. KZ/11 te dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava- djela opisana i kažnjiva po čl. 177. st. 2. KZ/11, sve u svezi čl. 51. KZ/11.
2. U ovom kaznenom postupku sud je, na suglasan prijedlog stranaka, odlučio na temelju čl. 388. st. 2. toč. 4. ZKP/08 isključiti javnost radi zaštite osobnog i obiteljskog života mldb. žrtve RŠ.
3. Pozvan da se u smislu čl. 416. ZKP/08 izjasni o tome kakav stav zauzima prema optužnici, optuženik je na raspravi održanoj 4. srpnja 2025., koja rasprava je na temelju članka 407. st. 1. i 3. ZKP/08 počela iznova, izjavio da se ne smatra krivim za kaznena djela koja mu se optužnicom stavljaju na teret.
4. Sukladno čl. 417. a. st. 5. ZKP/08 optuženik je iznio svoju obranu na kraju dokaznog postupka.
5. S obzirom na optuženikovo negiranje optužbe, u dokaznom postupku pregledani su i pročitani na temelju čl. 329. st. 3. ZKP/08 : potvrda o privremenom oduzimanju predmeta od Policijske uprave splitsko – dalmatinske, Službe kriminalističke policije broj: 000248868 uz zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta od 11. ožujka 2024. (list 20-21), nalaz Opće bolnice šibensko – kninske županije, Odjela ginekologije i opstetricije, Hitne ginekološke ambulante od 5. ožujka 2024. (list 22), specijalistički nalaz i mišljenje Poliklinike za rehabilitaciju osoba sa smetnjama u razvoju od 18. veljače 2024. (list 23), izvješće Osnovne škole RŠŽ o poduzetim radnjama vezano za prijavu o seksualnom zlostavljanju (list 28-30 spisa), socijalna anamneza za obitelj R, Klasa: 552-08/24-02/5 od 27. ožujka 2024. (list 134-136 spisa), izvješće o pretrazi mobilnog uređaja PU SD, Sektora kriminalističke policije, Kriminalističko
– obavještajne službe od 5. travnja 2024. (list 200), zapisnik o pretrazi pokretne stvari i bankovnog sefa PU SD, Sektora kriminalističke policije, Službe općeg kriminaliteta broj: K-67/24 od 15. travnja 2024. (list 201-203), izvješće o pretrazi mobilnog uređaja PU SD, Sektora kriminalističke policije, Kriminalističko – obavještajne službe od 5. travnja 2024. (list 211), zapisnik o pretrazi pokretne stvari i bankovnog sefa PU SD, Sektora kriminalističke policije, Službe općeg kriminaliteta broj: K-65/24 od 15. travnja 2024. uz CD (list 212-214,216 spisa), nalaz Hitne ginekološke ambulante Opće bolnice Šibensko-kninske županije, Odjela ginekologije i opstetricije od 26. travnja 2024. (list 224 spisa), medicinska dokumentacija za mldb. žrtvu SŠ od 18. veljače 2024., 18. lipnja 2024., 9. srpnja 2024., 6. kolovoza 2024., 3. rujna 2024., 26. rujna 2024., 16. listopada 2024., 2. prosinca 2024., 21. veljače 2025., europska iskaznica za osobe s invaliditetom na ime mldb. RŠ, nalaz i mišljenje o težini i vrsti invaliditeta Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 12. prosinca 2024., zaključak Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Brač – Supetar od 9. prosinca 2025.
5.1. Nadalje, na temelju članka 431. stavak 1. točka 8. ZKP/08 u dokaznom postupku su pročitani zapisnici o ispitivanju stalnog sudskog vještaka za psihologiju Danijele Didić te stalnog sudskog vještaka za psihijatriju dr. Željka Ključevića s rasprave održane pred ovim sudom 24. ožujka 2025.
5.2. Ujedno su na raspravi tijekom dokaznog postupka ispitani svjedoci KŠ, BŠ, zakonski zastupnici i roditelji mldb. žrtvi ČŠ i ŽŠŽ, VŠ, CŠ, FŠ, ĆŠ, EŠ, LŠ, HŠŽ i ZŠ kao i ad hoc imenovani sudski vještak za medicinu, grana ginekologije i opstetricije dr. Robert Vulić, čiji je pisani nalaz i mišljenje od 3. lipnja 2024. pročitan u sklopu izvođenja dokaza njegovim usmenim vještačenjem na raspravi.
5.3. Konačno su, na temelju članka 115. stavak 4. Zakona o sudovima za mladež u svezi članka 292. stavak 1. ZKP/08 u dokaznom postupku reproducirane audio-video snimke ispitivanja žrtve – djeteta RŠ te žrtve - djeteta GŠ na dokaznom ročištu pred sucem istrage ovog suda od 22. ožujka 2024. u predmetu ovog suda poslovni broj Kir-d-24/2024.
5.4. Na temelju članka 421. stavak 1. točka 2. i 4. ZKP/08 sud je odbio kao nevažne i odugovlačeće dokazne prijedloge obrane da se u dokaznom postupku ponovno ispita malodobna žrtva RŠ, da se u svojstvu svjedoka ispita liječnik pedijatar malodobne žrtve RŠ dr. NŠ, da se izvrši pretraga mobitela kojeg koristi mldb. žrtva RŠ te njena majka ŽŠŽ te da se izvede dokaz (novim) psihologijsko-psihijatrijskim vještačenjem žrtve mldb. RŠ od strane stručne ustanove (Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež Zagreb odnosno Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba).
5.5. Naime, prema ocjeni ovog suda svi naprijed navedeni dokazni prijedlozi obrane predstavljaju nevažne odnosno odugovlačeće dokazne prijedloge jer činjenice koje bi se izvođenjem predloženih dokaza trebale utvrditi nisu važne za odlučivanje o predmetu optužbe koji je određen činjeničnom supstratom optužnog akta, odnosno njihovo izvođenje bi nepotrebno znatno odugovlačilo ovaj kazneni postupak, zbog čega je takve dokazne prijedloge obrane valjalo odbiti.
5.6. Prvenstveno valja naglasiti da sud nije dužan provesti sve predložene dokaze, već samo one za koje ocijeni da su važni za utvrđivanje pravno odlučnih činjenica, a u konkretnom slučaju sve su pravno odlučne činjenice tijekom dokaznog postupka utvrđene drugim provedenim dokazima, kako materijalnim tako i personalnim.
5.7. Tako u odnosu na prijedlog obrane za ponovnim pozivanjem i ispitivanjem u svojstvu svjedoka malodobne žrtve RŠ valja navesti da bi ponovno svjedočenje žrtve bilo u suprotnosti s odredbom članka 292. stavak 1. ZKP/08 u svezi čl. 115. st. 2. Zakona o sudovima za mladež kojima je propisan poseban način ispitivanja kao svjedoka djece do 14 godina, što je malodobna žrtva, te je propisano da se dijete može samo iznimno ponovno ispitati. S obzirom da je malodobna RŠ u prethodnom postupku ispitana na dokaznom ročištu pred sucem istrage, pri čemu se ispitivanje provodilo uz pomoć sudskog socijalnog pedagoga kao stručne osobe, a kojoj dokaznoj radnji su bile prisutne sve stranke u postupku, pa tako i optuženik i njegov branitelj, koja snimka ispitivanja je reproducirana na raspravi kako to propisuje odredba članka 115. stavak 2. Zakona o sudovima za mladež, bilo bi suvišno i nepotrebno na raspravu ponovno pozivati i ispitivati dijete, koje bi time zasigurno bilo podvrgnuto i dodatnoj sekundarnoj viktimizaciji.
5.8. Također je valjalo odbiti kao nevažan i odugovlačeći dokazni prijedlog obrane za izvođenjem dokaza kombiniranim psihologijsko-psihijatrijskim vještačenjem malodobne žrtve RŠ po odgovarajućoj stručnoj ustanovi. Naime, tijekom dokaznog postupka već je provedeno psihologijsko vještačenje malodobne žrtve RŠ po stalnom sudskom vještaku za psihologiju Danijeli Didić, koja je ujedno, osim što je sačinila pisani nalaz i mišljenje i ispitana na raspravi. To stoga što je navedena vještakinja kako u svom pisanom nalazu i mišljenju tako i prilikom ispitivanja na raspravi odgovorila na sva potrebna pitanja bitna za utvrđivanje odlučnih činjenica, te se po mišljenju vijeća novim psihologijskim vještačenjem ne bi utvrdile nikakve nove činjenice koje već do sada nisu utvrđene, a ujedno bi se izvođenjem ovog dokaza izazvala i nepotrebna sekundarna viktimizacija malodobne žrtve.
5.8.1. Osim toga uopće nisu ispunjene zakonske pretpostavke predviđene člankom 317. i 318. ZKP/08 da bi se prihvatio prijedlog obrane za izvođenjem dokaza novim psihologijskim vještačenjem malodobne žrtve, a nema potrebe da se u konkretnom slučaju, uvažavajući utvrđenja iz kako pisanog tako i usmenog nalaza i mišljenja Danijele Didić, provede dokaz i psihijatrijskim vještačenjem malodobne žrtve, jer da je vještakinja Didić smatrala da je za odgovore na predmet vještačenja koji joj je zadan u ovom postupku nužno angažirati i vještaka psihijatra te provesti kombinirano psihologijsko-psihijatrijsko vještačenje žrtve, onda bi ona to u svom vještačenju ili prilikom ispitivanja na raspravi i navela, a što nije.
5.9. Na koncu valjalo je odbiti kao nevažne dokazne prijedloge obrane da se izvrši pretraga mobitela koje koriste malodobna žrtva RŠ i njena majka ŽŠŽ, jer se navedenim dokazom ne bi utvrdile neke nove pravno- relevantne činjenice koje već nisu utvrđene, a koje bi bile od značaja za predmet optužbe, a isto vrijedi i glede ispitivanja liječnika pedijatra malodobne žrtve dr. NŠ, jer nitko od svjedoka ispitanih u postupku uopće nije spomenuo niti bi to uopće bilo relevantno za odlučivanje o predmetu optužbe da bi se malodobna žrtva RŠ tijekom inkriminiranog razdoblja kod navedene pedijatrice liječila zbog poremećaja u mokrenju.
5.10. Na kraju dokaznog postupka pregledan je izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženika iz kojih proizlazi da se radi o počinitelju koji prethodno nije kazneno i prekršajno osuđivan.
6. Ispitan u prethodnom postupku na temelju čl. 208.a ZKP/08 pred policijskim istražiteljem u prisutnosti branitelja kao i kasnije pred predstavnikom ovlaštenog tužitelja optuženik je iznio obranu negirajući počinjenje predmetnih kaznenih djela. Tako je u bitnom naveo da su dijete-žrtva RŠ i dijete-žrtva GŠ kćerke njegove izvanbračne supruge FŠŽ iz njezinog ranijeg braka s ĐŠ. Djecu svoje izvanbračne supruge da je prihvatio kao vlastitu, hranio ih, kupao i da nikada s njima nije dolazio u sukobe, već naprotiv da im je uvijek znao ugoditi. Nakon što su se preselili iz podstanarskog stana na adresi [adresa] u stan u sklopu obiteljske kuće Ana- Marijinih roditelja na adresi [adresa], sve u mjestu [adresa], RŠ da je vrijeme uglavnom provodila u svojoj sobi ili s djedom, da je promijenila svoje ponašanje, pa čak da je i sebi nožicama rezala jezik i to snimala. Što se tiče kaznenih djela na štetu RŠ, istaknuo je kako ništa od toga što mu se stavlja na teret nije počinio, kao i da on nije prva osoba koju je ona optužila da ju je dirao. U odnosu na događaj u mjesecu veljači 2024. nakon kojeg je priveden naveo je da je te prigode njegova izvanbračna supruga H otišla do mjesta [adresa] koja je udaljena svega dvije minute vožnje od [adresa], a za koje vrijeme da je on pio kavu s njezinom majkom, dok su njihovi zajednički mldb. sinovi BŠ i F sjedili na kauču, dok je RŠ bila u svojoj sobi. Naposljetku je istaknuo kako on nikada nije udario svoju izvanbračnu suprugu, a niti je na bilo koji drugi način prema njoj iskazivao nasilje. Između njih da je ponekad bilo uobičajenih supružničkih svađa i nesuglasica, ali da se to nije događalo u nazočnosti djece.
6.1. Prilikom iznošenja obrane na raspravi optuženik je ustrajao u navodima iz obrane iznijete u prethodnom postupku, koju obranu je nadopunio tvrdeći kako slijedi. 3. veljače 2024. njegova izvanbračna supruga H u popodnevnim je satima otišla po malodobnu GŠ u [adresa], dok je on ostao u stanu s njihovom zajedničkom djecom malodobnim F i BŠ, dok je malodobna RŠ bila u svojoj sobi. Za vrijeme dok je s H razgovarao putem mobitela do stana je iz gornje etaže došla majka H KŠ te su oni popili kavu. Potom se malodobna RŠ spustila iz svoje sobe do njih u dnevni boravak, popila sok i vratila se u svoju sobu. Kada se H vratila kući zatekla je svoju majku, njega te BŠ i I, dok je RŠ i dalje bila u svojoj sobi. Pojasnio je da on nikako nije mogao počiniti kaznena djela na štetu malodobne RŠ budući da je on tijekom ljetnih mjeseci čitavo vrijeme radio na brodu, a zimi je uglavnom radio na građevini, također po cijele dane i rijetko je bio kući. Inače naveo je da su mu H, ĆŠ i BŠ tijekom inkriminiranog razdoblja otuđili 15.000,00 eura te da je ujedno čitava obiteljska kuća Ana-Marijinih roditelja na adresi [adresa] adaptirana upravo njegovim novčanim sredstvima. Inače, da je Ana-Marijin otac uvijek bio protiv njihove veze te da je uvijek govorio da će im putem Centra oduzeti djecu. Potom ga je **.**.2024. H u telefonskom razgovoru zamolila može li doći ranije s posla, ali on to nije mogao, jer je imao obveze na poslu, pa kada se vratio kući taj dan iza 19.00 sati, ona ga nije htjela pustiti u kuću, nego je od njega tražila da joj se ispriča jer kasni, na što joj je on rekao da je umoran od posla i da će ići spavati u poljsku kućicu, na što mu je ona rekla da će u tom slučaju nagovoriti SŠ da njega optuži da ju je dirao. Usprkos tome on je par dana proveo u poljskoj kućici, ali je H na koncu bilo žao te je dolazila zajedno s malodobnim F, BŠ i GŠ kod njega u poljsku kućicu te su svi zajedno tamo spavali. Nakon par dana još mu je rekla da je u Lucinom mobitelu pronašla poruke koje je ona uputila umjetnoj inteligenciji (AI), iz kojih je proizlazilo da se raspituje kako će mama reagirati kad sazna da je ona lagala. Negdje u tom periodu malodobna RŠ je otišla živjeti kod tate, a H je od njega tražila da se svi zajedno nađu na piću, pa su se tako našli on, H, FŠ, malodobni F, BŠ i RŠ, kada je on SŠ, koja je sjela do njega, upitao zbog čega je rekla da ju je on dirao, na što mu je ona odgovorila da joj je tako rekao "nono". Inače da mu je H za vrijeme njihove izvanbračne veze pričala da kada je bila mala da je nju i sestru otac BŠ "dirao". Potom je optuženik naveo da je malodobna RŠ bila vezana uz djeda te dosta vremena provodila s njim, za razliku od malodobne GŠ, te da je RŠ djed kupio knjigu o demonima. Inače da su UŠ, ujak H i KŠ psihički bolesnici, a da je KŠ u više navrata pokušala suicid. Na koncu je naveo da mu je H nakon što je njega RŠ optužila da ju je dirao rekao da RŠ laže i da je ona nevina.
6.2. Odgovarajući na pitanje zastupnika optužbe u kakvim je on bio odnosima s malodobnom RŠ tijekom inkriminiranog razdoblja, a i inače, optuženik je naveo da nije bio ni u kakvim odnosima s istom jer da ju praktično nije ni viđao uslijed činjenice što gotovo nikada nije bio kući, već je uvijek radio, kako je i pojasnio u svojoj obrani.
6.3. Potom mu je sukladno čl. 435. st. 1. ZKP/08 predočeno odstupanje u odnosu na raniji iskaz kada je tvrdio da je djecu izvanbračne supruge prihvatio kako vlastitu, hranio ih i kupao, pojasnio je da je to bilo u rijetkim trenucima, da bi im ponekad znao objašnjavati matematiku, ali da je on bio zadužen za financijsku stranu zajedničkog domaćinstva.
6.4. Odgovarajući na pitanje zastupnika optužbe može li pojasniti odnosno iznijeti svoje mišljenje zbog čega bi ga malodobna RŠ teretila za ovako teška kaznena djela, naveo je da on to ne može objasniti, nikada iz njenog ponašanja nije mogao zaključiti da ga ona ne bi voljela, pa se tako iznenadio kada je čuo da ga je ona nazivala "danger-stranger", on s navedenim djetetom nikada nije dolazio ni u kakav sukob, mora napomenuti samo da bi primijetio da kada bi se RŠ vraćala od djeda da bi se "čudno" ponašala. Njegovo mišljenje i jedino logično objašnjenje je da bi ga RŠ prijavila pod utjecajem majke, oca i djeda, s obzirom da je s djedom bio u lošim odnosima, a majka mu je, kako je uvodno istaknuo u svojoj obrani, otuđila novac.
6.5. Odgovarajući na pitanja punomoćnika mldb. žrtve RŠ optuženik je naveo da mu je poznato da dok su živjeli u podstanarstvu da je mldb. RŠ imala problema vezano uz mjehur ili tako nešto, ne zna točno, samo zna da je on često Lucinu mokraću nosio na analizu te da se ista liječila kod pedijatrice dr. NŠ. Odgovorio je i da je mldb. RŠ bila odličan đak i da nije imala nikakvih problema u školi.
6.6. Odgovarajući na pitanja svojih branitelja može li pojasniti zbog čega bi mldb. RŠ prilikom ispitivanja na dokaznom ročištu rekla da ga mrzi, optuženik je naveo da ona nije imala nikakav razlog tako nešto reći i da je njegovo mišljenje da su na nju utjecali majka, otac i djed. Odgovorio je i da se nikada on i izvanbračna supruga nisu svađali ispred djece iako je priznao da su se znali svađati, da je bilo povišenih tonova s obje strane, razlog je uvijek bio taj što mu je supruga predbacivala da puno radi, ali da se radilo o uobičajenim supružničkim svađama. Odgovorio je i da mu je poznato da je mldb. RŠ par mjeseci prije nego što je njega prijavila, prethodno prijavila ĆŠ da ju je seksualno zlostavljao, zna da je izbio veliki skandal i da je njen djed čak prijetio smrću ĆŠ. Zna da se taj događaj nije prijavio policiji, već je ostao unutar obitelji s tim što zna da je Lucin djed ĆŠ izričito zabranio da viđa SŠ. Naveo je i to da je Lucin pradjed s majčine strane koji je preminuo misli 2018. ili 2019. te koji je živio na adresi [adresa] u obiteljskoj kući obitelji KŠ bio osuđivani pedofil. Nadalje odgovarajući na pitanja branitelja naveo je da je tijekom cijele godine, dakle i ljeti i zimi radio svaki dan, uglavnom bi zimi izlazio oko 7,30 sati, a vraćao se oko 18,00- 19,00 sati, a kada bi dan produljio vraćao bi se s posla i oko 23,00 sata, te da nikada nije ostajao sam u kući s RŠ, zbog čega su i imali pomoćnice koje su im pomagale oko domaćinstva. Na daljnji upit naveo je da dok su živjeli na adresi [adresa], da je stan u kojem su živjeli bio na dvije etaže, u prizemnoj etaži su bili dnevni boravak, bračna spavaća soba i kuhinja te kupatilo, a na drugoj etaži je bila soba gdje su spavale mldb. RŠ i mldb. GŠ. Prva i druga etaža su bile povezane unutarnjim stepenicama, ali do sobe gdje su spavale mldb. RŠ i mldb. GŠ moglo se pristupiti i vanjskim stepenicama, odnosno iz stana gdje su živjeli baka i djed mldb. RŠ, time što je do te sobe gdje su spavale mldb. RŠ i mldb. GŠ bila soba gdje je spavao stric G UŠ.
7. Nazočne stranke nisu imale primjedbi na tijek dokaznog postupka, time što je obrana optuženika, nakon iznošenja optuženikove obrane sukladno čl. 440. st. 1. ZKP/08 predložila dopunu dokaznog postupka na način da se u dopuni dokaznog postupka dopunski u svojstvu svjedoka ispitaju KŠ i ŽŠŽ te da se u svojstvu svjedoka ispita UŠ, dok je podneskom od 11. veljače 2026. ujedno predložila i provođenje medicinskog vještačenja po stalnim sudskim vještacima odgovarajuće struke a koji bi izvršili uvid u medicinsku dokumentaciju malodobne žrtve koja je pregledana u dokaznom postupku, pregledali DVD snimku ispitivanja malodobne žrtve na dokaznom ročištu te izvršili pregled malodobne žrtve RŠ.
8. Na temelju članka 421. stavak 1. točka 2. i 4. ZKP/08 sud je odbio kao nevažne i odugovlačeće dokazne prijedloge obrane postavljene nakon iznošenja obrane optuženika, da se u dopuni dokaznog postupka dopunski u svojstvu svjedoka ispitaju KŠ i ŽŠŽ te da se u svojstvu svjedoka ispita UŠ KŠ kao i dokazni prijedlog obrane iz podneska od 11. veljače 2026. za provođenjem medicinskog vještačenja po stalnim sudskim vještacima odgovarajuće struke a koji bi izvršili uvid u medicinsku dokumentaciju malodobne žrtve, pregledali DVD snimku ispitivanja malodobne žrtve na dokaznom ročištu te izvršili pregled malodobne žrtve RŠ.
8.1. Naime, prema ocjeni ovog suda svi naprijed navedeni dokazni prijedlozi obrane predstavljaju nevažne odnosno odugovlačeće dokazne prijedloge jer činjenice koje bi se izvođenjem predloženih dokaza trebali utvrditi nisu važne za odlučivanje o predmetu optužbe koji je određen činjeničnom supstratom optužnog akta, odnosno njihovo izvođenje bi nepotrebno znatno odugovlačilo ovaj kazneni postupak, zbog čega je takve dokazne prijedloge obrane valjalo odbiti.
8.2. Prvenstveno valja naglasiti da sud nije dužan provesti sve predložene dokaze, već samo one za koje ocijeni da su važni za utvrđivanje pravno odlučnih činjenica, a u konkretnom slučaju sve su pravno odlučne činjenice tijekom dokaznog postupka utvrđene drugim provedenim dokazima, kako materijalnim tako i personalnim.
8.3. Tako u odnosu na prijedlog obrane za ponovnim pozivanjem i dopunskim ispitivanjem u svojstvu svjedoka KŠ i IŠŽ valja navesti da je takav dokazni prijedlog nevažan odnosno odugovlačeći, obrana uopće nije predložila na koje okolnosti bi isti trebali dopunski iskazivati, a prema ocjeni ovog suda isti su u svojim iskazima, kako u prethodnom postupku tako i na raspravi (čemu su bili nazočni optuženik, izabrani branitelji optuženika te optuženikov branitelj po službenoj dužnosti kojima je omogućeno svjedocima postavljati pitanja), svjedočili o svim činjenicama koje su im poznate glede predmeta optužbe, a sud će tijekom sveobuhvatne ocjene dokaza cijeniti vjerodostojnost njihovih iskaza.
8.4. Također nije bilo potrebno u dopuni dokaznog postupka pozivati i ispitivati kao svjedoka PŠ, jer iz iskaza ostalih ispitanih svjedoka tijekom dokaznog postupka uopće ne proizlazi da bi isti imao bilo kakvih relevantnih saznanja vezano uz predmet optužbe, a okolnost koju navodi optuženik u svojoj obrani da bi isti spavao u sobi do sobe u kojoj su spavale mldb. RŠ i GŠ nije od pravnog značaja s obzirom da iz iskaza mldb. RŠ proizlazi da su se sporni inkriminirajući događaji događali u bračnoj sobi koju su koristili optuženik i njegova izvanbračna supruga, a ne u sobi u kojoj su spavali ona i sestra.
8.5. I konačno prijedlog obrane za izvođenjem dokaza medicinskim vještačenjem malodobne žrtve RŠ u smislu pregleda od strane vještaka medicinske dokumentacije za istu koja je pregledana u dokaznom postupku te njenog kliničkog pregleda kao i pregleda od strane vještaka DVD snimke ispitivanja malodobne žrtve u potpunosti je neosnovan i promašen. Naime, naglašava se kako se optuženiku optužnicom uopće ne stavlja na teret da bi kaznenim djelima iz članka 158. stavak 5. u svezi stavka 1. KZ/11 malodobnoj žrtvi RŠ bio narušen tjelesni ili emocionalni razvoj, u kojem slučaju bi navedenu kvalifikatornu okolnost iz članka 166. stavak 2. KZ/11 bića djela valjalo vještačiti od strane sudskih vještaka medicinske struke, pa je u tom smislu dokazni prijedlog obrane neosnovan. Također u ovom kaznenom postupku malodobna žrtva RŠ nije postavila imovinsko-pravni zahtjev radi naknade neimovinske štete uslijed povrede prava osobnosti, zbog čega ni po toj pravnoj osnovi nema potrebe vještačiti od strane pun. mldb. žrtve priloženu medicinsku dokumentaciju za istu.
9. Potom nazočne stranke nisu imale primjedbi na tijek dokaznog postupka niti drugih dokaznih prijedloga.
10. Po provedenom dokaznom postupku sud je, analizirajući svaki dokaz posebno te ga dovodeći u vezu s drugim dokazima, cijeneći dokaze metodom slobodne ocjene dokaza, utvrdio da je optuženik u stjecaju počinio šest kaznenih djela, i to radnjama opisanim pod točkom I. izreke četiri kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – teškim kaznenim djelom spolnog zlostavljanja i iskorištavanja – djela opisana po čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 158. st. 5. u svezi sa st. 1. KZ/11, a kažnjiva po čl. 166. st. 2. KZ/11 te radnjama opisanim pod točkom II. izreke dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava- djela opisana i kažnjiva po čl. 177. st. 2. KZ/11, sve u svezi čl. 51. KZ/11 upravo na način kako je to činjenično i pravno opisano i označeno u izreci ove presude, time što je sud tek djelomično korigirao činjenični opis kaznenih djela povrede djetetovih prava iz točke II. izreke ove presude u odnosu na činjenični opis tih djela iz optužnice, što će se obrazložiti u nastavku, kojom korekcijom nije narušen identitet optužbe i presude niti se istom išlo na štetu, već dapače, in favorem optuženika.
11. U postupku nije bilo sporno da je optuženik tijekom inkriminiranog vremenskog perioda iz toč. I. i II. izreke ove presude bio u tazbinskom srodstvu s malodobnim žrtvama RŠ, rođenoj **.**.2013. te GŠ rođenoj **.**.2014. tako što im je bio očuh (odnosno one su njemu bile pastorke) s obzirom da je optuženik tijekom inkriminiranog vremenskog perioda bio u izvanbračnoj zajednici s njihovom majkom ŽŠŽ. Nastavno, nije bilo sporno niti to da su tijekom inkriminiranog vremenskog perioda iz toč. I. i II. izreke ove presude optuženik i malodobne žrtve kao njegove pastorke živjele u zajedničkom kućanstvu, i to u razdoblju od početka rujna 2021. do 2022. u podstanarskom stanu na adresi [adresa], a od 2022. do kraja siječnja 2024. u stanu u sklopu obiteljske kuće roditelja optuženikove izvanbračne supruge ŽŠŽ na adresi [adresa].
12. S obzirom na optuženikovo negiranje optužbe, u postupku je kao sporno valjalo raspraviti i utvrditi je li optuženik tijekom inkriminiranog vremenskog razdoblja svojim radnjama ostvario obilježja četiri kaznena djela teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavak 2. u svezi članka 158. stavak 5. u svezi stavka 1. KZ/11 na štetu malodobne žrtve RŠ kao i obilježja dva kaznena djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11 na štetu malodobnih žrtava RŠ i GŠ.
13. Naime, optuženik u svojoj obrani izrijekom negira da bi na štetu malodobne žrtve RŠ počinio bilo kakve radnje koje bi se mogle podvesti pod spolno zlostavljanje u bitnom tvrdeći kako dijete laže i kako je očito instruirano lažno ga teretiti na nagovor majke odnosno njegove bivše izvanbračne supruge FŠŽ, koja mu je tijekom inkriminiranog razdoblja otuđila 15.000,00 eura, djeda BŠ, koji ga nikada nije podnosio, kao i bivšeg supruga GŠŽ, odnosno oca malodobnih žrtava ČŠ. Osim toga optuženik u svojoj obrani pojašnjava da on kaznena djela na štetu malodobne žrtve RŠ nije ni mogao počiniti s obzirom da je tijekom inkriminiranog vremenskog razdoblja većinu dana provodio izvan kuće odnosno na poslu te da zapravo nikada i nije ostajao sam s malodobnom RŠ. U odnosu na kazneno djelo povrede djetetovih prava na štetu malodobnih žrtava RŠ i GŠ priznao je da se uistinu tijekom inkriminiranog vremenskog razdoblja ponekad svađao s izvanbračnom suprugom, ali nikad ispred malodobnih žrtava, da je bilo povišenih tonova s obje strane koje je inicirala upravo supruga, ali da se radilo o uobičajenim supružničkim svađama.
14. Međutim, ovakvi navodi optuženikove obrane u potpunosti su oprečni navodima iz iskaza malodobnih žrtava RŠ i GŠ.
14.1. Naime, malodobna žrtva RŠ u svom je iskazu na dokaznom ročištu pred sucem istrage ovog suda od 22. ožujka 2024. u predmetu ovog suda poslovni broj Kir-d-24/2024, vrlo detaljno i iscrpno opisala optuženikovo ponašanje spram nje tijekom inkriminiranog vremenskog perioda od rujna 2021. do kraja siječnja 2024. Tako je dijete iskazalo da je do 2022. zajedno s majkom, optuženikom (očuhom), sestrom GŠ te polubraćom mldb. BŠ i F živjela u podstanarskom stanu, da bi se 2022. preselili u stan u sklopu obiteljske kuće bake i djeda s majčine strane. Upitana zna li zbog čega je optuženik u istražnom zatvoru navela je da je to "zbog nečeg lošeg što joj je napravio" odnosno zbog toga "što ju je dirao na loš način". To da je započelo kada su još živjeli u podstanarskom stanu i kada je ona pohađala prvi razred osnovne škole, a nastavilo se i kada su se preselili u kuću u [adresa], time što se posljednji put dogodilo nekoliko dana prije 1. veljače 2024. Kada bi se to događalo majka nikada ne bi bila u kući, nekada bi bili sami njih dvoje, a nekada bi u kući odnosno u dnevnom boravku bili njena malodobna polubraća F i BŠ, koji bi gledali crtane filmove. To se uvijek događalo u bračnoj spavaćoj sobi na donjoj etaži koju su koristili optuženik i njena majka. Nije se mogla sjetiti koliko točno puta se "to dešavalo", navela je da je to bilo i ljeti i zimi, zimi češće, ljeti da je majka radila, pa bi optuženik bio više kući. Opisala je da ju je optuženik sigurno više od pet puta dirao svojim rukama po spolovilu, pri čemu bi nekada uvlačio više svojih prstiju u njeno spolovilo, a što ju je boljelo, a to da se dogodilo dva puta, jednom 2022. i još jednom kasnije. Uvijek joj je govorio da "nikome ne reče". Ponekad ju je znao dirati po spolovilu sa svojim spolovilom, a ponekad da je uvlačio svoje spolovilo u njezino, a nekada svoje spolovilo u njezinu "guzu", a ponekad oboje, što ju je sve boljelo. I tada bi joj govorio da to "nikome ne reče". Ponekad bi joj prilikom tih radnji govorio da je voli te bi ju poljubio u usta. Jedne prigode kada ju je dirao svojih spolovilom po njezinom spolovilu stajali su na nogama, on je stajao ispred nje, skinuo je svoju i njezinu odjeću te je bio u pokretu sa svojim spolovilom kojeg je dirao. Ponekad bi joj kazao da legne na stomak i raširi noge, a on bi legao na nju i dirao je svojim spolovilom, a nekad bi svoje spolovilo stavio u njezino. Detaljno je opisala posljednji takav događaj s konca siječnja 2024. te je navela da su bili sami u kući, majka da je bila izašla zajedno s malodobnim F i BŠ, dok je GŠ bila u školi, kada su oboje stajali na nogama, ponovno u bračnoj spavaćoj sobi, optuženik je stajao iza nje, spustio svoje i njene hlače i gaćice te svoje spolovilo uvukao u njenu guzu, ona je pokušavala podignuti hlače natrag, ali joj optuženik to nije dozvoljavao. Ponovio je da o tome nikome ništa ne govori. O tome što joj optuženik radi da se povjerila majci, i to najmanje pet puta, ali joj ona nije vjerovala, sve do posljednjeg puta kada joj se o tome povjerila u siječnju 2024., dok joj se prvi put o tome povjerila još u prvom razredu osnovne škole. Prvo se povjerila majci, a potom se oko Božića 2023. povjerila i jednoj prijateljici iz razreda, JŠ, koja joj prvo nije vjerovala, a onda joj je povjerovala, pitala ju zašto joj mama ne vjeruje i savjetovala joj da se povjeri baki ili nekom, na što joj je ona rekla da se boji da joj baka neće vjerovati. Djevojčica je u svom iskazu ispričala da je ponekad kada je bila ljuta znala samu sebe ozljeđivati, primjerice tako što je sebi pokušala iščupati nokat. Na koncu je navela da su se njena majka i optuženik za vrijeme njihovog zajedničkog suživota vrlo često svađali, kada bi majka od nje i sestre tražila da odu u svoju sobu, ali usprkos tome ona bi čula njihove svađe za vrijeme kojih bi oni jedno drugoga vrijeđali, optuženik bi H nazivao pogrdnim imenima "glupačo" i "kurvo", jednom je čula da ju je plesnio, a za vrijeme tih svađa majka da bi se noktima grebala po unutarnjem dijelu nadlaktice.
14.2. Nakon što je malodobna žrtva RŠ ispitana na dokaznom ročištu u svojstvu svjedoka na način kako to regulira odredba članka 292. stavak 1. ZKP/08 u svezi članka 115. stavak 2. Zakona o sudovima za mladež provedena je psihologijska obrada djeteta, u koju svrhu je s djetetom obavljen i forenzični psihologijski intervju od strane stalnog sudskog vještaka psihologa Danijele Didić, a sve kako bi se utvrdilo ima li dijete kognitivnu i moralnu kompetenciju za vjerodostojno svjedočenje te mogu li se utvrditi motivi zbog kojih bi dijete eventualno lažno iskazivalo.
14.3. U svom pisanom nalazu i mišljenju od 30. travnja 2024. kao i prilikom usmenog vještačenja odnosno neposrednog ispitivanja na raspravi održanoj pred ovim sudom 24. ožujka 2025., nakon prethodno izvršene psihologijske obrade te obavljenog forenzičnog intervjua s malodobno RŠ utvrđeno je kako slijedi. Psihologijsko vještačenje djeteta provedeno je u dva navrata, 24. i 27. travnja 2024., time što su tijekom prvog dana uzeti hetero-anamnestički podaci od roditelja, učinjena psiho-dijagnostička obrada djeteta, ispitane djetetove kompetencije za davanje iskaza te proveden klinički intervju, dok je drugog dana proveden forenzički intervju radi ocjene autentičnosti iskaza, uz primjenu shema golog ženskog i muškog tijela, crteža tlocrta prostora i korištenja lutke bez spolnih obilježja. Aktualnim psihologijskim vještačenjem utvrđeno je da je mldb. RŠ djevojčica izraženog neuroticizma i ekstraverzije koja je sklona potiskivanju negativnih osjećaja anksioznosti, depresivnosti i ljutnje. U profilu simptoma traume jasno su uočeni znakovi seksualne viktimizacije. Projektivno se saznaje o uredno socijaliziranoj djevojčici koja je emocionalno usmjerena na majku, sklona povremenim prkosnim ponašanjima te s izraženim emocionalnim i ponašajnim otporima prema optuženiku za kojeg na svim rečenicama koje se odnose na njega odgovara sa zadrškom i očitim emocionalnim otporom. U pripremnom razgovoru utvrđuje se da dijete ima uredno razvijenu sposobnost narativnog iskazivanja kao i sposobnost epizodičnog i shematskog pamćenja iz čega proizlazi da je njena sposobnost pamćenja dostatna u mjeri u kojoj je to potrebno za forenzičke svrhe. U trenucima opisivanja obilježja relevantnih događaja tijekom slobodnog iskaza kod djeteta je uočljiva pojačana napetost i nelagoda, zbog čega uopćeno odgovara i ne iznosi detalje, oklijeva s odgovorom, facijalna ekspresija postaje zabrinuta i snuždena, te tek na dodatan poticaj daje dostatnu količinu forenzički relevantnih detalja koji se mogu uklopiti u kontekst. Potom producira veliki broj detalja prilikom crtanja i opisivanja razmještaja i namjene prostorija kako u novom tako i u prethodnom podstanarskom stanu, spontano se povremeno ispravlja tijekom iskazivanja, što upućuje na pokušaj boljeg dosjećanja nekih detalja, priznaje ukoliko se nečega ne sjeća, te ujedno njen iskaz sadrži senzorne i kontekstualne detalje. S obzirom na opis spornih događaja kojeg iznosi svojim riječima, logičnom strukturom i vremenskim tijekom, uz prisutnost brojnih kontekstualnih i forenzičko relevantnih detalja te adekvatnu emocionalnu pratnju (kongruentnost) koja je sukladna izrečenom vještak zaključuje da je s psihologijskog aspekta djetetov iskaz autentičan tj. da je rezultat stvarno proživljenog iskustva. Naime, kod djeteta je tijekom vještačenja učinjena procjena kompetencija za davanje vjerodostojnog iskaza te je u neformalnom razgovoru utvrđeno da ima očuvanu sposobnost narativnog iskazivanja, obilnu spontanu produkciju kada govori o neutralnim temama, dok je snažno suzdržana dok verbalizira o inkriminiranim događajima i o tome govori dominantno kroz odgovore na usmjerena pitanja, razlikuje istinu od laži i razumije moralne posljedice laganja. Naime, da bi osoba bila ocijenjena kao kompetentna za svjedočenje mora zadovoljiti četiri kriterija: 1. mora raspolagati adekvatnim zamjedbenim sposobnostima u vrijeme ekscesnog događaja u smislu da nije bila ometana u ispravnom zamjećivanju podražaja, 2. mora raspolagati dovoljnim mentalnim kapacitetom kako bi mogla prethodno zamijećene informacije ponovno sakupiti i prisjetiti ih se, 3. potrebno je da osoba razumije prirodu prisege na sudu te u tu svrhu mora razlikovati istinu od laži, mora biti spremna prihvatiti obvezu govoriti istinu kao i razumjeti posljedice neispunjavanja te obveze, 4. mora imati sposobnost komuniciranja na osnovi vlastitih saznanja o činjenicama. Zaključno je od strane vještaka utvrđeno da dijete nije bilo ometano u zamjećivanju podražaja, da razlikuje istinu od laži, moralne posljedice laži, činjenice od fantazija kao i obvezu govorenja istine na sudu. Njena sposobnost komunikacije je očuvana, razumije prostorne i vremenske koncepte, nisu prisutne teškoće u njenom narativnom iskazivanju te je sposobna adekvatno odgovarati na pitanja, slijedom čega proizlazi da ima moralnu i zadovoljavajuću kognitivnu kompetenciju za svjedočenje. Na koncu je utvrđeno da se zbog svog odnosa s optuženikom, njene kronološke dobi uslijed koje nema dostatan stupanj razvoja da bi mogla dati zreli pristanak na spolne aktivnosti dijete nalazi u kategoriji posebno ranjivih osoba, koja ranjivost se dodatno pojačava u situaciji u kojoj se dijete povjerava roditelju (majci) o zlostavljanju, ali joj se ne vjeruje, što sve dodatno može pogoršati njenu traumu i osjećaj nemoći, a što dodatno doprinosi njezinoj ranjivosti.
14.4. Ispitana na raspravi stalna sudska vještakinja Danijela Didić, spec. kliničke psihologije odgovarajući na pitanja branitelja navela je da iako su prije njene psihologijske obrade djeteta od oba roditelja uzeti hetero-anamnestički podaci od istih nije saznala da bi dijete eventualno imalo zdravstvenih problema s mokraćnim mjehurom te da joj niti dijete prilikom vještačenja nije ukazalo na tu činjenicu ukoliko je ista točna. Vještakinja je ujedno bila decidirana u odgovoru da je nakon izvršene psihologijske obrade djeteta na nedvojben način utvrđeno da dijete ima profil koji upućuje na jasne znakove seksualne viktimizacije time što je tijekom vještačenja dijete imalo reakcije na planu emocionalnog doživljavanja i ponašanja a koje reakcije su bile vidljive jedino na pitanjima koja su se odnosila na optuženika.
14.5. U odnosu na dio pisanog nalaza i mišljenja vještakinje Didić u kojem ista kritizira način ispitivanja djeteta od strane defektologa-socijalnog pedagoga prof. SŠŽ, koja je od strane suca istrage ad hoc imenovana kao stručna osoba uz pomoć koje će se izvršiti ispitivanje malodobne RŠ na dokaznom ročištu sukladno članku 292. stavak 1. ZKP/08, te iznosi svoj osobni stav i vrijednosni sud da prof. OŠ dijete nije ispitala lege artis odnosno prema pravilima struke i na odgovarajući način, za navesti je da je taj dio vještačenja vještakinje Didić sud u potpunosti zanemario i apstrahirao kao nebitan, jer je time vještakinja prekoračila svoja ovlaštenja i upustila se u utvrđenja činjenica koje joj nisu bile zadane predmetom vještačenja. Međutim, usprkos njenom stavu da dijete na dokaznom ročištu od strane stručne osobe nije ispitano na odgovarajući način, vještakinja Didić je odgovarajući na pitanja branitelja na raspravi decidirano navela da način ispitivanja mldb. RŠ na dokaznom ročištu nema nikakvog utjecaja na činjenicu je li dijete s psihologijskog aspekta autentično proživjelo nekakvo iskustvo. Vještakinja je ujedno bila decidirana u svom stavu da se unatoč djetetovim zadovoljavajućim kompetencijama za vjerodostojno iskazivanje dodatno ispitivanje istog ne preporuča, a sve iz razloga jer je djetetu aktualno nužno osigurati stručnu pomoć kako bi se nastavilo s procesom integriranja njenih traumatskih iskustava koja je reproducirala na autentičan način. Upravo stoga, sud je i odbio prijedlog obrane za novim ispitivanjem malodobne žrtve RŠ, čije bi novo ispitivanje bilo kontraindicirano ne samo prema zaključku vještakinje Didić, nego bi bilo u suprotnosti s ratiom odredbe članka 292. stavak 1. ZKP/08 i odredbe članka 115. stavak 2. Zakona o sudovima za mladež, koje odredbe predviđaju samo iznimno ponovno ispitivanje djeteta, upravo kako bi se izbjegla dopunska sekundarna viktimizacija žrtve, a naročito kada je žrtva dijete, što je sve i uvodno obrazloženo.
14.6. Zaključno, provedenim psihologijskim vještačenjem utvrđeno je izvan svake sumnje da dijete žrtva RŠ ima kognitivnu i moralnu kompetenciju za vjerodostojno svjedočenje te da je djetetovo iskazivanje tijekom forenzičnog intervjua o doživljenom seksualnom zlostavljanju konzistentno (na isti način u više navrata govori o doživljenom seksualnom zlostavljanju) i kongruentno (emocionalna pratnja je sukladna sadržajima koje iznosi).
14.7. Opisani pisani i usmeni psihologijski nalaz i mišljenje Danijele Didić sud je, osim u dijelu koji se odnosi na njene vrijednosne osobne sudove glede prof. SŠŽ, prihvatio kao jasan i određen, iznesen stručno u skladu s pravilima znanosti i struke, pri čemu posebno valja napomenuti da je vještakinja u potpunosti nezainteresirana za ishod ovog kaznenog postupka.
15. U kontekstu provedenog psihologijskog vještačenja djeteta u sklopu kojeg je vještakinja Didić ocijenila da dijete RŠ ima kognitivnu i moralnu kompetenciju za vjerodostojno svjedočenje, ocjenjujući dokaznu snagu i vjerodostojnost iskaza oštećenog djeteta s dokaznog ročišta sud smatra da mldb. RŠ vrlo uvjerljivo i autentično iskazuje o proživljenom iskustvu s optuženikom, ista je vrlo detaljna u svom iskazivanju te je njen iskaz sud ocijenio istinitim i uvjerljivim. Osim toga kada se iskaz mldb. RŠ dovede u korelaciju s iskazima njenih roditelja, mlađe sestre, bake i djeda te ispitanih djelatnica OŠ koju je ista pohađala tijekom inkriminiranog vremenskog razdoblja, kao i s iskazom liječnice koja je izvršila ginekološki pregled djeteta te s provedenim medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku ginekološke struke, nema nikakve sumnje da svi navedeni dokazi, kao tzv. podupirući dokazi, u bitnom potvrđuju istinitost djetetovog iskaza.
16. Iako nije sporno da samim inkriminiranim događajima osim optuženika i mldb. oštećenice RŠ nije nazočio nitko drugi, pa tako ne postoje svjedoci očevici koji bi mogli potvrditi istinitost njenog kazivanja, jer se po samoj prirodi stvari slučajevi seksualnog nasilja bilo kakve vrste, a naročito kada je žrtva dijete ne događaju u nazočnosti svjedoka, da mldb. oštećenica govori istinu posredno proizlazi iz iskaza naprijed navedenih svjedoka kao podupirućih dokaza.
16.1. Tako majka mldb. oštećenice ŽŠŽ u svom iskazu kako na dokaznom ročištu pred sucem istrage tako i na raspravi, u bitnom navodi da je izvanbračnu zajednicu s optuženikom zasnovala nakon razvoda braka 2018., time što su do 2022. živjeli u podstanarskom stanu, a potom su se preselili u stan unutar obiteljske kuće njenih roditelja. S njima da su živjele malodobna RŠ i GŠ, koje je dobila u braku s GŠ, time što je i s optuženikom tijekom izvanbračne zajednice dobila dvoje djece. Već nakon osam mjeseci izvanbračne zajednice da su počeli prvi problem, sukobi i svađe između njih, ali da te svađe nisu prelazile granice uobičajenih supružničkih svađa. Ponekad da bi došlo do naguravanja i povišenih tonova između njih, kao i međusobnog vrijeđanja, ali da bi ona djecu uvijek poslala u sobu, ali ne zna koliko su toga oni iz sobe mogli čuti. Pojasnila je da optuženik nikada nije fizički nasrnuo na nju niti da ju je hvatao rukama za vrat, stiskao, šamarao, udarao otvorenim i zatvorenim dlanovima i sl. U odnosu na optuženikovo ponašanje spram mldb. RŠ ispričala je da joj se RŠ kada je imala 7 godina požalila da ju je optuženik znao "dirati dolje" odnosno po spolovilu, ali da joj ona tada nije vjerovala. Nakon toga da joj RŠ više ništa nije govorila o "tim stvarima". U tom periodu da je primijetila da se RŠ počela povlačiti u sebe, da je stalno bila na mobitelu ili crtala i više se nije htjela družiti s prijateljicama kao ranije. Međutim ona tada nije primijetila ništa neuobičajeno u odnosu između optuženika i RŠ. Tek u siječnju 2024., dakle tri i pol godine nakon što joj se RŠ bila požalila, da je uočila da je RŠ posebno tužna, a kada ju je pitala zbog čega odgovorila joj je da "neće kazati". Tada je u njezinom mobitelu pronašla snimku na kojoj RŠ nožicama reže jezik, o čemu je istu večer putem mobitela obavijestila njenu učiteljicu ŠŠ te s njom dogovorila sastanak. Kada je tu istu večer upitala SŠ za objašnjenje navedene snimke, ona joj je odgovorila da ima problem i nakon inzistiranja da joj kaže koji je to problem te je li možda ŽŠ problem odgovorila joj je potvrdno. Dalje je pitala "što je to bilo kod ŽŠ", a njen odgovor je bio "znaš". Potom joj je u daljnjem razgovoru kada ju je pitala je li ju dirao RŠ odgovorila da jest, a kada ju je ona upitala kada, odgovorila joj je da je to bilo kada je ona otišla u [adresa] po GŠ i tamo se zadržala cca pola sata. Ispričala joj je da ju je optuženik tada povukao za ruke, odvukao ju u sobu iz dnevnog boravka, posjeo ju na donji dio kreveta, skinuo se, polegao ju na krevet, skinuo joj hlače i dirao je po spolovilu. To je sve što joj je o tome kazala, spustila je glavu i rekla joj "mama, molim te, ne bi više o tome pričala". Sutradan je otišla na razgovor kod Lucine učiteljice, nakon čega je obavila razgovor s defektologicom škole, koja je prethodno obavila razgovor s RŠ, a nakon par dana nazvala ju je ravnateljice te ju obavijestila da sukladno protokolu škola mora podnijeti kaznenu prijavu. Na koncu je svjedokinja pojasnila da je tijekom inkriminiranog vremenskog razdoblja iz točke I. izreke presude ona uglavnom bila na porodiljnom dopustu, time što je na ljeto 2023. bila zaposlena u jednom restoranu u [adresa] svaki dan od 20.00 do 24.00 sata, da je optuženik tijekom inkriminiranog vremenskog perioda od rujna 2021. do kraja siječnja 2024. bio zaposlen, da je uglavnom izlazio iz kuće oko 07.00-08.00 sati, a da se kući vraćao između 18.00 i 20.00 sati.
16.2. U svom iskazu otac malodobnih žrtvi RŠ i GŠ potvrđuje da je njegova bivša supruga od 2018. bila u izvanbračnoj zajednici s optuženikom te da su u zajedničkom domaćinstvu s njima živjele njegove kćerke mldb. RŠ i GŠ, koje su kod njega dolazile vikendima i praznicima. GŠ da mu nikada nije ništa posebno pričala o optuženiku, dok mu je RŠ za njega uvijek govorila "stranger-danger", zbog čega je on zaključio da nešto nije u redu te da ga RŠ ne podnosi. U razgovoru s bivšom suprugom H **.**.2024. da mu je ista rekla da joj je RŠ pričala da je rekla u školi da je imala seksualnu aferu s optuženikom, zbog čega je on predložio da se RŠ preseli kod njega u Brodaricu kraj Šibenika. Dva dana nakon tog razgovora RŠ se zaista preselila kod njega. On je s RŠ više puta pričao o njenom odnosu s optuženikom, nije bilo lako doznati od nje što se sve događalo jer se RŠ često zatvarala u sebe. On bi ju otvoreno pitao je li ju optuženik dirao po intimnim dijelovima tijela i ona mu je to potvrdila. Kazala mu je kako to traje još od prvog razreda osnovne škole, da su se te stvari događale još dok su živjeli u podstanarstvu kod barba S, da su se te stvari češće događale, da se ona o tome povjerila majci, ali da joj majka nije vjerovala. Ispričao je da je on primijetio promjene u Lucinom ponašanju tijekom inkriminiranog perioda, da je bila dosta nemirna i da je često imala ispade. Za vrijeme dok je RŠ živjela kod njega u Brodarici odlazila je kod dječjeg psihologa. Na koncu je naveo da mu je RŠ pričala da između optuženika i njene majke odnosi nisu bili najbolji, da su bile česte svađe i "dernjave" u kući, da bi se H i optuženik potukli, a ona i sestra da su tada bježale u svoju sobu.
16.3. Mldb. GŠ u svom iskazu na dokaznom ročištu pred sucem istrage ovog suda navela je da joj nije poznato je li optuženik na neprimjeren način dirao njezinu sestru SŠ, odnosno da joj ona o tome nikada ništa nije govorila, ali da zna da RŠ njega uopće ne voli, jer da joj je u više navrata ljutito kazala da ga mrzi. Što se tiče odnosa između njezine majke i optuženika ispričala je da je u više navrata vidjela da tuku jedno drugog nogama i rukama, da optuženik udara njezinu majku nogom u nogu, te otvorenim dlanom po ramenima, dok je majka udarala i ŽŠ na način da bi ga nogom gurnula, a rukom udarila. Isto tako da je čula da jedno drugom upućuju ružne riječi, odnosno da je optuženik njezinoj majci govorio da je glupača, a ona njemu da je kreten. Svađe između njih da su počele veoma davno.
16.4. Baka i djed s majčine strane mldb. žrtvi RŠ i GŠ, KŠ i BŠ u svojim iskazima su potvrdili da je njihova kći H bila u izvanbračnoj zajednici s optuženikom u kojoj su rođena dva sina, time što su s njima u zajedničkom domaćinstvu živjela i njena djeca iz prvog braka mldb. RŠ i GŠ. U početku da su živjeli u podstanarskom stanu, da bi se potom preselili u stan u sklopu njihove obiteljske kuće, time što je svjedok BŠ potvrdio da su se iz podstanarstva preselili u stan u sklopu njihove obiteljske kuće 2022., dok je svjedokinja KŠ, pojašnjavajući da slabo pamti datume, navela da je to bilo "prije sedam-osam godina". Isti su, nadalje, u svojim iskazima ispričali da su iz stana u kojem su živjeli poviše njih znali čuti njihove svađe i prepirke, time što je svjedok BŠ detaljnije iskazao da je čuo da se oni tijekom tih svađa međusobno vrijeđaju, pri čemu je optuženik često H nazivao kurvom i prijetio joj da će ju prijaviti socijalnoj službi i oduzeti joj djecu, nekada da su te svađe bile na tjednoj a nekad na mjesečnoj razini te da su nekada tim svađama nazočila djeca mldb. RŠ i GŠ, što bi on osobno vidio da bi prilikom tih svađa djeca izišla ili u dvorište ili pobjegla kod njih na gornji kat. KŠ, nadalje, u svom je iskazu navela da je unazad dva-tri mjeseca od optuženikovog uhićenja (koje je uslijedilo u ožujku 2024.) u dva-tri navrata RŠ dolazila kod njih gore u stan i da bi joj rekla da ne želi biti dolje dok je tamo optuženik, a kada bi ju ona pitala zbog čega, RŠ bi samo slegla ramenima. Dan prije optuženikovog uhićenja da ju je kćerka zvala, ona da je sišla u njihov stan u prizemlju i tada da joj je H rekla da je optuženik dirao SŠ, dijete je bilo uplakano i pripijeno uz majku, a potom su ona i RŠ otišle u gornji stan kada je isto ispričala djedu. Svjedok BŠ u svom je iskazu potvrdio ovakvo kazivanje svoje supruge i još dodatno iskazao kako je u posljednje vrijeme bio primijetio da se RŠ, s kojom je bio jako blizak, zatvara u sebe, da se zatvara u svoju sobu, da je povučena i da ne želi razgovarati. Također da su jedne prigode na ljeto 2024. pričali kada mu je ona "okolo kole" rekla da je "to istina". Inače, da je u jednom periodu H radila kroz popodne pa bi optuženik u tom periodu bio sam kući s djecom.
16.5. Iskazi ovih svjedoka, članova obitelji mldb. RŠ međusobno su podudarni, konzistentni, logični i uvjerljivi i zaista ne postoji niti jedan objektivan razlog zbog kojeg bi isti iskazivali nešto što ne bi odgovaralo istini, a u odnosu na optuženikovu tvrdnu da bi dijete bilo instruirano od majke lažno ga teretiti za navesti je da majka uopće nije podnijela kaznenu prijavu protiv optuženika, baš kao ni drugi članovi obitelji mldb. RŠ, već je to napravila škola koju je dijete pohađalo, a osim toga iz iskaza majke, oca i RŠ proizlazi da majka nije RŠ ni vjerovala kada joj se ova prvi put povjerila da ju očuh "dira", a nije zanemariva niti okolnost da majka svojim iskazom uopće ne tereti optuženika za nasilničko ponašanje spram nje tijekom njihovih međusobnih svađa, već to proizlazi iz iskaza mldb. oštećenica te njihovih bake, djeda i oca, pa utoliko nema logike da bi ista imala bilo kakav motiv lažno ga teretiti u ovom postupku.
16.6. I zaposlenice OŠ "Vladimir Nazor" u [adresa], koju školu je mldb. RŠ pohađala od rujna 2021. do veljače 2024. u bitnom su na posredan način potvrdile istinitost kazivanja mldb. žrtve RŠ.
16.6.1. Tako je ravnateljica navedene škole EŠ u svom iskazu potvrdila navode iz iskaza majke mldb. žrtve navodeći da ju je u siječnju 2024. Lucina učiteljica HŠŽ obavijestila kako ju je kontaktirala Lucina majka ŽŠŽ. Naime, da joj se majka požalila da je RŠ isključena iz WhatsApp grupe koju su formirali učenici iz njezinog razreda te da je ona u razgovoru s učenicima saznala da je razlog zbog kojeg je RŠ izbačena iz grupe taj što je u grupu slala uznemirujuće fotografije i snimke, između ostalog i snimku na kojoj nožicama reže jezik. Učiteljica joj je ispričala da je i naknadno razgovarala s Lucinom majkom te da od nje nije dobila nikakve konkretne informacije o razlozima za takvo Lucino ponašanje. Nakon nekoliko dana da je u razgovoru s učiteljicom saznala kako je ova u razgovoru s majkom jednog učenika saznala da je djevojčica K iz Lucinog razreda tijekom igre "boce istine" s ostalom djecom, upitana da kaže nešto o nekakvoj tajni koju ona ima, kazala: " RŠ je pričala da se očuh prema njoj ponaša kao prema odrasloj ženi i da misli da je trudna". Potom ona da je obavila razgovor s Lucinom majkom, a naknadno i defektologinja škole ZŠ, koja je prethodno obavila razgovor i s RŠ, i ona joj je kazala da joj je RŠ u razgovoru priznala da ju je optuženik dirao. Nakon opisanih saznanja škola je, postupajući po protokolu, o svemu obavijestila policiju i Hrvatski zavod za socijalni rad, dijete se preselilo kod oca u Brodaricu tako da je RŠ iz škole ispisana 23. veljače 2024.
16.6.2. Na sličan način iskazivala je i učiteljica mldb. RŠ u školskoj godini 2023/24. HŠŽ koja je u svom iskazu u bitnom potvrdila navode iz iskaza školske ravnateljice navodeći kako je **.**.2024. ŽŠŽ došla kod nje na informativni razgovor te joj ispričala da je od RŠ saznala da su je djeca izbacila iz razredne WhatsApp grupe te da je pregledom djetetovog mobitela utvrdila da u mobitelu postoje snimke i fotografije iz kojih je razvidno da se RŠ samoozljeđuje na način da sebi škaricama reže jezik. Majka da je bila zabrinuta jer joj RŠ nije htjela reći zbog čega se tako ponaša i to je bio razlog zbog čega je odlučila obratiti se njoj kao učiteljici. Taj isti dan na satu razredne nastave u razgovoru s djecom saznala je da su djeca zaista SŠ isključili iz predmetne WhatsApp grupe upravo jer im je RŠ slala fotografije svog raskrvavljenog jezika te snimku na kojoj škaricama reže jezik. Ona je sukladno školskom protokolu o tome obavijestila ravnateljicu i defektologicu škole. 26. siječnja 2024. ona je SŠ nakon školskog sata upitala muči li ju što, na što je ona samo kimnula glavom i počela plakati, a 29. siječnja 2024. nakon nastave dočekala ju je majka jednog dječaka iz razreda te joj ispričala da je od svog sina u razgovoru saznala kako su on i još dvojica njegovih prijatelja iz razreda između sebe razgovarali kako su desetak dana prije u igri "boca istine" saznali Lucinu tajnu, što im je ispričala druga djevojčica, a ta tajna je bila da RŠ misli da je trudna te da joj očuh radi stvari koje se ne bi trebale raditi djetetu. I o tim saznanjima ona je obavijestila ravnateljicu i defektologicu, nakon čega je školska defektologica preuzela daljnju obradu djece i RŠ.
16.6.3. Ispitana u svojstvu svjedoka školska defektologica ZŠ potvrdila je navode školske ravnateljice EŠ i Lucine učiteljice HŠŽ te u bitnom navela da ju je tijekom siječnja 2024. Lucina učiteljica obavijestila da je u razgovoru s majkom jednog djeteta iz razreda saznala da vezano uz SŠ postoji sumnja na seksualno zlostavljanje od strane optuženika (očuha), jer da su djeca igrajući igru "boca istine" od Lucine prijateljice saznali Lucinu tajnu. Povodom naprijed navedenog ona da je obavila stručne razgovore kako s RŠ tako i sa djecom koja su bila uključena u igru "boca istine" te su joj dječaci prilikom razgovora rekli nešto "da je SŠ prisilio" te su spominjali njenog očuha u tom kontekstu. U razgovoru s majkom djeteta ona da joj je rekla kako joj je RŠ ispričala da je očuh dirao odnosno pipao i da joj je majka ujedno rekla da joj ona u početku nije vjerovala, da joj očuh nikada nije bio drag pa da je ona mislila da ga da se RŠ samo želi riješiti.
16.6.4. I iskazi ovih svjedoka, djelatnika škole koju je pohađala mldb. RŠ međusobno su podudarni, konzistentni, logični i uvjerljivi i zaista ne postoji niti jedan objektivan razlog zbog kojeg bi isti iskazivali nešto što ne bi odgovaralo istini, tim više što isti uopće ne poznaju optuženika i ni na koji način nisu zainteresirani za ishod ovog postupka.
16.7. Svjedok FŠ u svom je iskazu potvrdio da je za vrijeme dok je on bio u radnom odnosu u građevinskoj firmi u vlasništvu optuženika u razdoblju od listopada 2022. do travnja 2023. te od listopada 2023. do travnja 2024. optuženik boravio na poslu od 07.00 do 17.00-19.00 sati, da je za vrijeme radnog vremena nekada znao biti u društvu s optuženikom, pri čemu bi im se nekada pridružili H te mldb. RŠ i GŠ te on nikada ništa neobično u tim njihovim druženjima nije primijetio; štoviše optuženik se prema djeci ponašao kao da im je pravi otac. U odnosu na mldb. SŠ primijetio je da je ista povučena te da ne priča puno.
16.8. Svjedok ĆŠ u svom je iskazu naveo da je u periodu u kojem je optuženik s H i djecom živio u podstanarskom stanu odlazio kod njih u posjete, te da je u zadnje vrijeme također znao često odlaziti kod njih, te da je primijetio da RŠ na neki način izbjegava optuženika, pa primjerice kada je on bio u kući ona ne bi htjela dolaziti na večeru.
16.9. Svjedok LŠ u svom je iskazu navela da je u periodu od 2019. do 2021. povremeno odlazila u podstanarski stan gdje je optuženik živio s H i djecom te je pomagala H oko djece i kućanskih poslova, pri čemu joj se H nikada nije žalila na optuženikovo ponašanje u bilo kojem smislu osim što joj se žalila da isti stalno radi.
16.10. Iskazima naprijed navedenih svjedoka sud također poklanja vjeru jer ničim nije utvrđeno da bi isti imali motiva iskazivati u korist ili na štetu optuženika, time što iskaz svjedokinje LŠ nije od značaja vezano uz kaznena djela iz t. I. izreke ove presude jer ista za vrijeme inkriminiranog razdoblja u odnosu na ta kaznena djela uopće nije odlazila na ispomoć glede kućanskih poslova u domaćinstvo optuženika i njegove izvanbračne supruge, a u odnosu na kaznena djela iz t. II. izreke ove presude nitko ni ne govori da bi se svađe događale u njenoj nazočnosti, a razumljivo je da joj se H nije žalila na optuženikovo nasilničko ponašanje spram nje u nazočnosti djece, jer je u ljudskoj prirodi da se takve obiteljske svađe i razmirice ("prljavi veš") drže u tajnosti i skrivaju od drugih ljudi. Iskaz FŠ značajan je jer i on potvrđuje da je primijetio povučenost i zatvorenost mldb. SŠ, dok je iskaz ĆŠ značajan jer i on potvrđuje nesklonost mldb. RŠ optuženiku i njeno izbjegavanje istog, o čemu su svjedočili i ostali bliži članovi djetetove obitelji.
16.11. Što se tiče iskaza svjedokinje VŠ, nedvojbeno je da ista nema nikakvih niti neposrednih niti posrednih saznanja koja bi se odnosila na sam predmet optužbe te je utoliko njen iskaz bez ikakve dokazne važnosti.
17. Iz nalaza Opće bolnice Šibensko-kninske županije od 5. ožujka 2024. (list 22 spisa) razvidno je kako je mldb. RŠ dovedena u pratnji policijskog službenika zbog sumnje na spolno zlostavljanje te je liječnica ginekolog koja ju je pregledala navedenog nadnevka dr. CŠ utvrdila da je vanjskom inspekcijom spolovilo djeteta primjereno dobi. Ista liječnica obavila je još jedan pregled mldb. RŠ, i to 26. travnja 2024., a kako to proizlazi iz nalaza Opće bolnice Šibensko-kninske županije od 26. travnja 2024. (list 231 spisa), u kojem se navodi da djevojčica dolazi u pratnji oca na drugi pregled radi sumnje na spolno zlostavljanje, time što je pregledom utvrđeno da se himen ne prikazuje jasno, time što postoji više tipova himena koji u potpunosti ne zatvaraju ulaz u rodnicu te da je ulaz u rodnicu prohodan za prst uz blagu bolnost.
18. Ispitana u svojstvu svjedoka liječnica koja je obavila ginekološki pregled mldb. RŠ dr. CŠ u svom je iskazu potvrdila da je, zaposlena kao liječnik ginekolog u Općoj bolnici Šibensko-kninske županije, u dva navrata pregledala malodobnu SŠ, i to prvi put 5. ožujka 2024. kada je dijete dovedeno u pratnji policije na pregled, kojom prigodom je dijete pregledala, time što u nalazu nije napisala što je točno vidjela osim da je vanjskom inspekcijom utvrđeno kako je spolovilo djeteta primjereno njenoj dobi te drugi put 26. travnja 2024., kojom prigodom je utvrđeno da se u konkretnom slučaju himen djeteta ne prikazuje u potpunosti odnosno da ne zatvara ulaz u rodnicu koji je bio prohodan za veličinu jednog prsta.
18.1. Iskaz navedene liječnice sud je cijenio istinitim, logičnim i uvjerljivim te ista, kao osoba koja ne poznaje niti optuženika niti mldb.oštećenicu, koja je potpuno neutralna i nezainteresirana za ishod ovog postupka nema nikakvog objektivnog razloga zbog kojeg bi iskazivala nešto što ne odgovara istini.
19. Provedenim medicinskim vještačenjem po vještaku za medicinu, grana ginekologije i opstetricije, dr. Robertu Vuliću, koji je svoj pisani i usmeni nalaz i mišljenje sačinio na temelju oba nalaza Hitne ginekološke ambulante, Opće bolnice Šibensko-kninske županije od 5. ožujka i 26. travnja 2024. kao i na temelju iskaza liječnice ginekologa koja je obavila pregled mldb. RŠ navedenih nadnevaka, utvrđeno je da je u konkretnom slučaju izvršen ginekološki pregled oštećenog djeteta, ali da tom prigodom nisu pronađeni vidljivi dokazi u smislu razderotine himena ili predvorja, modrice petehije ili abrazije himena odnosno vaginalne ili perijanalne razderotine, time što je pojasnio da je razlog tome što taj pregled nije obavljen unutar 72 sata od eventualne traumatske seksualne aktivnosti, jer se takve vidljive ozljede mogu utvrditi samo ukoliko se ginekološki pregled obavi unutar 72 sata. Nadalje je naveo da himen ima izvanrednu sposobnost zacjeljivanja, pri čemu većina ozljeda himena potpuno zacijeli za nekoliko dana bez ikakvih ožiljaka, osim u slučaju potpunog presjeka. Osim toga, vještak je naveo kako prema medicinskim dokazima ne postoji znanstveno pouzdan način utvrđivanja intaktnosti himena, ali da unatoč znanstvenim dokazima koji pokazuju da himen nije pouzdan pokazatelj prethodne seksualne aktivnosti nije za vjerovati da je nalaz opisan prilikom ginekološkog pregleda djeteta obavljenog 26. travnja 2024. u smislu prohodnosti ulaza u djetetovu rodnicu za veličinu jednog prsta tek fiziološka varijacija, time što penetracija u tom slučaju nije morala biti isključivo s muškim spolovilom.
19.1. Opisani nalaz i mišljenje vještaka za ginekologiju i opstetriciju dr. Roberta Vulića sud je u cijelosti prihvatio kao jasan i određen, iznesen stručno u skladu s pravilima znanosti i struke, na temelju pregleda relevantne medicinske dokumentacije i iskaza liječnika koji je obavio ginekološki pregled djeteta, pri čemu posebno valja napomenuti da je vještak u potpunosti nezainteresiran za ishod ovog kaznenog postupka, a uostalom njegov nalaz i mišljenje niti jednim drugim dokazom nije doveden u sumnju, a ni stranke na isti nisu imale primjedbi.
20. Dakle, analizirajući i dovodeći u međusobnu vezu sve naprijed navedene dokaze, suprotstavljajući ih obrani optuženika, sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazu oštećenog djeteta mldb. RŠ, ocijenivši njen iskaz vjerodostojnim, detaljnim i uvjerljivim te ujedno u bitnom potvrđenim iskazima njenih roditelja, sestre, bake i djeda kao i svih djelatnika škole koju je dijete pohađalo, čijim iskazima je sud kao međusobno podudarnima, logičnima, okolnosnima i uvjerljivima poklonio vjeru, pri čemu je ključno za napomenuti da provedenim psihologijskim vještačenjem djeteta nije utvrđeno da bi dijete imalo motiv lažno teretiti optuženika te je ujedno utvrđeno da dijete ima kognitivnu i moralnu kompetenciju za vjerodostojno svjedočenje, a da dijete istinito iskazuje potvrđuje i provedeno ginekološko vještačenje. Pri tom posebno valja apostrofirati da nije logično ni životno da bi dijete tako niske kronološke dobi moglo na opisani način iskazivati o radnjama seksualne naravi između nje i optuženika da se zaista ne radi o proživljenom iskustvu, a osim toga dijete nije imalo nikakvog razloga lažno teretiti optuženika tim više što i sam optuženik u svojoj obrani navodi da dijete nije imalo nikakvog razloga mrziti ga, da odnosi između njih nisu bili narušeni i da on s djetetom nikada nije ulazio ni u kakve sukobe.
21. Tako je mldb. RŠ detaljno, uvjerljivo, dosljedno, autentično, iskreno i u skladu sa svojom dobi opisala na koji ju je način optuženik višekratno seksualno zlostavljao. Njezin iskaz verificiran je iskazima svjedoka, njenih roditelja, mlađe sestre te djelatnika škole koju je ista pohađala, koji iako nemaju neposrednih saznanja o seksualnom zlostavljanju djeteta, suglasno iskazuju o izrazitoj odbojnosti i neprivrženosti koju je dijete osjećalo prema svom očuhu kao i o negativnim promjenama u njezinom ponašanju u smislu povučenosti, povlačenja u sebe, izoliranosti, samoranjavanju, koje su primijetili i o tome iskazivali svi članovi njene obitelji, pa čak i treće osobe (primjerice FŠ, kao zaposlenik optuženikove firme), a koje negativne promjene su posebno eskalirale u siječnju 2024. kada si je nožicama rezala jezik, to snimala mobitelom i slala u razrednu WhatsApp grupu, kada je ujedno i škola involvirana u čitav slučaj te poduzela potrebne mjere. Osim toga iz iskaza roditelja mldb. RŠ proizlazi da se ista povjerila majci da se optuženik prema njoj ponaša na seksualno neprimjeren način, koje njegovo ponašanje je počelo još kada je imala 7 godina, a kako suglasno iskazuju sama mldb. RŠ te njezini roditelji H i ČŠ, koji je u svom iskazu potvrdio da mu se kćerka kada se nakon što je podnesena prijava protiv optuženika te kada je ista započela živjeti s njim povjerila da je sve započelo dok su još živjeli u podstanarskom stanu odnosno kada je pohađala prvi razred osnovne škole, a što je nedvojbeno rujan 2021. budući da svi svjedoci suglasno iskazuju da su se optuženik i njegova obitelj iz podstanarskog stana 2022. preselili u stan u sklopu obiteljske kuće roditelja FŠŽ. Također iskaz djeteta potvrđen je i provedenim medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku ginekološke struke dr. Robertu Vuliću kao i iskazom ispitane liječnice ginekologa dr. CŠ koja je u dva navrata obavila ginekološki pregled mldb. RŠ kojim pregledom je utvrdila da se djetetov himen ne prikazuje u potpunosti te da ne zatvara ulaz u rodnicu odnosno da je ulaz u rodnicu prohodan za veličinu jednog prsta, time što iz provedenog medicinskog vještačenja proizlazi da nije za vjerovati da je takav opisani ginekološki nalaz kod djeteta tek fiziološka varijacija. I na koncu na vjerodostojnost iskaza mldb. RŠ ukazuje i provedeno psihologijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Danijeli Didić kojim je na nedvojben način utvrđeno da se u profilu simptoma traume kod djeteta jasno uočavaju znakovi seksualne viktimizacije kao i da je s psihologijskog aspekta iskaz djeteta rezultat stvarno proživljenog iskustva. Utoliko sudsko vijeće iskaz optuženika kojim negira počinjenje bilo kakvih radnji seksualnog zlostavljanja spram svoje mldb. pastorke nije prihvatilo, tim više što je njegov iskaz neuvjerljiv i nedosljedan, jer prilikom prvog iskazivanja optuženik navodi da je kako mldb. SŠ tako i mldb. GŠ kao svoje pastorke prihvatio kao svoju vlastitu djecu, da ih je hranio, kupao i nikada s njima nije dolazio u sukobe, da bi na raspravi taj dio svoje obrane promijenio navodeći da s mldb. pastorkama, a naročito s RŠ nije imao "nikakav odnos", jer da ju praktički nije ni viđao uslijed činjenice što je po cijele dane radio i bio izvan kuće. Kada mu je predočeno odstupanje u odnosu na raniji iskaz naveo je da je u rijetkim trenucima bio u kontaktu s pastorkama, da bi im ponekad znao objašnjavati matematiku, ali da je on bio zadužen za financijsku stranu zajedničkog domaćinstva. Zaključno je naveo da on smatra da ga je mldb. RŠ lažno prijavila pod utjecajem majke, oca i djeda, s obzirom da je s djedom bio u lošim odnosima, a Lucina majka mu je za vrijeme njihove izvanbračne zajednice otuđila 15.000,00 eura. Ovakva optuženikova obrana u potpunosti je neprihvatljiva, nelogična, neuvjerljiva i nedosljedna, te suprotna ostalim izvedenim dokazima, a naročito kada se ima u vidu da ŽŠŽ uopće nije podnijela kaznenu prijavu protiv optuženika već je to napravila škola koju je mldb. RŠ pohađala kao i kada se ima u vidu da ŽŠŽ uopće ne tereti optuženika za nasilničko ponašanje spram nje u nazočnosti djece, iz čega proizlazi da mu ista čak na neki način pokušava pomoći te poboljšati njegov status u ovom postupku.
22. Stoga je, po provedenom dokaznom postupku, na nedvojben način utvrđeno da je optuženik na opisani način, time što je u dva navrata mldb. SŠ zavlačio ruku između nogu te prstima penetrirao u njeno spolovilo dvaput poduzeo sa spolnim odnošajem izjednačenu spolnu radnju, a time što je u jednom navratu skinuo svoju i njezinu odjeću, tražio od nje da legne na krevet na trbuh i raširi noge, a potom legao na nju i svojim spolovilom penetrirao u njezino, a u jednom navratu dok su stajali na nogama na način da se on nalazio iza djeteta, spustio svoje i njezine hlače i gaćice te iako je ona pokušavala iste podignuti natrag u tome je onemogućio i svojim spolovilom penetrirao u djetetov anus, u dva navrata izvršio spolni odnošaj s djetetom mlađim od 15 godina. Naime, svaki oblik penetracije u područje spolovila kojim se grubo povređuje spolni integritet žrtve i povređuje njezin osjećaj stida i morala predstavlja sa spolnim odnošajem izjednačenu spolnu radnju, a to je nedvojbeno naprijed opisano od optuženika u dva navrata poduzeto guranje prsta u spolni organ djevojčice. Što se tiče u dva navrata od strane optuženika poduzetog penetriranja, jednom u djetetovo spolovilo, a jednom u djetetov anus radi se o spolnom odnošaju. Optuženik je sve opisane radnje počinio prema djetetu u dobi od 7 do 10 godina, koje je bilo spolno nezrelo, bez razvijenih spolnih obilježja i znanja o spolnosti i bez životnog iskustva, te koje je, s obzirom na tako nisku kronološku dob bilo potpuno fizički i psihički bespomoćno u odnosu na njega te je stoga predstavljalo posebno ranjivu osobu zbog dobi, a ujedno je spram djeteta bio i bliska osoba s obzirom da mu je mldb. RŠ bila pastorka u smislu čl. 87. st. 9. u svezi st. 8. KZ/11 te je s djetetom tijekom inkriminiranog vremenskog razdoblja živio u zajedničkom kućanstvu. U okolnostima kada je opisane radnje optuženik poduzeo spram svoje pastorke budući da je bio u izvanbračnoj zajednici s njenom majkom počevši od 2018. do 2024., a uvažavajući nisku kronološku dob djevojčice koja se višestruko starijem optuženiku kao svom očuhu uslijed dječjeg fizičkog i psihičkog razvoja bez spolnih obilježja i znanja o spolnosti nije moglo oduprijeti, između optuženika i mldb. RŠ ujedno je egzistirao i odnos zavisnosti djeteta o njemu kao očuhu. Utoliko su se u ponašanju optuženika ostvarila sva objektivna obilježja četiri kaznena djela teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 158. st. 5. u svezi st. 1. KZ/11 na štetu mldb. RŠ.
23. Nadalje, u odnosu na kaznena djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11 na štetu mldb. RŠ i GŠ za navesti je kako slijedi.
23.1. Iako optuženik u svojoj obrani te njegova bivša izvanbračna supruga i majka mldb. oštećenica ŽŠŽ suglasno navode kako je za vrijeme trajanja njihove izvanbračne zajednice u razdoblju od 2018. do veljače 2024. između njih dolazilo do svađa i razmirica, ali ne u nazočnosti mldb. oštećenica, oboje tvrde da se radilo o uobičajenim bračnim svađama koje po svom intenzitetu nisu bile takve da bi dovodile do bilo kakvih ekscesa. Tako oboje tvrde da su se znali svađati, da je bilo povišenih tonova i međusobnih vrijeđanja, dok G govori i o međusobnom naguravanju, ali da nije dolazilo do bilo kakvog fizičkog sukoba i prijetnji od strane optuženika spram izvanbračne supruge. Takvi njihovi iskazi u suprotnosti su s iskazima ostalih svjedoka članova obitelji ispitanih tijekom dokaznog postupka, a naročito s iskazima samih mldb. oštećenica, koje nemaju nikakvog objektivnog razloga o tome neistinito iskazivati, za razliku od optuženika i njihove majke, koji logično, da bi sebe zaštitili, iskazuju da su svađe bile uobičajenog karaktera. Tako ispitane mldb. oštećenice suglasno kazuju da je za vrijeme čitavog trajanja izvanbračne zajednice između njihove majke i optuženika između njih dolazilo do svađa, kojima su one nazočile, čule su sve što se između njih događa, pa je tako primjerice mldb. RŠ u svom iskazu izrijekom navela da je čula i vidjela da je optuženik plesnuo njenu majku prilikom jedne svađe, a da ju je tijekom svađa učestalo vrijeđao pogrdnim imenima "glupačo" i "kurvo" , dok je mldb. GŠ u svom iskazu navela kako je ona osobno vidjela da bi optuženik njenu majku prilikom svađa ponekad znao udariti nogom u nogu, otvorenim dlanom po ramenima te da ju je nazivao "glupačo". Otac mldb. oštećenica, MŠ ispitan kao svjedok potvrdio je da su mu se djeca povjeravala i pričala mu kako nazoče čestim svađama i tučama između njihove majke i optuženika, a na sličan način su iskazivali i roditelji FŠŽ, naročito njen otac BŠ, koji je u svom iskazu izrijekom i decidirano naveo da je on puno puta iz stana na gornjem katu gdje je živio čuo kako se na donjem katu optuženik i H svađaju, da se međusobno vrijeđaju, da je optuženik često H nazivao kurvom i prijetio joj da će ju prijaviti socijalnoj službi i oduzeti joj djecu, da su nekada te svađe bile na tjednoj a nekada na mjesečnoj razini, te da su nekada tim svađama nazočila i djeca, a to zna jer bi ih on osobno vidio da bi prilikom tih svađa djeca pobjegla u dvorište ili kod njih na gornji kat. Stoga je sud prvenstveno poklanjajući vjeru iskazima mldb. oštećenica, čiji iskazi su suglasni i potkrijepljeni iskazima njihovih bake i djeda te oca, utvrdio da je optuženik time što je u inkriminiranom razdoblju od 2018. do veljače 2024., svjestan da time može ugroziti psihofizički razvoj i pravilan odgoj svojih pastorki i pristajući na to, u više navrata u njihovoj nazočnosti verbalno i fizički nasrtao na svoju izvanbračnu suprugu tako što joj je prijetio, nazivao je pogrdnim imenima, udarao je nogama u noge i otvorenim dlanom po ramenima, a jednom po licu, time što iz iskaza mldb. RŠ proizlazi da bi se majka tijekom tih svađa samoozlijeđivala tako što bi se noktima grebala po ruci nanoseći sebi ogrebotine. U kontekstu iskaza mldb. oštećenica te iskaza svjedoka njihovog djeda i oca sud je korigirao i specificirao činjenični opis kaznenih djela povrede djetetovih prava iz toč. II. izreke presude tako što je ispustio dio iz optužnice da su verbalni i fizički nasrtaji bili svakodnevni, jer to nije dokazano, već da su ti nasrtaji bili učestali te je ispustio dio da bi optuženik izvanbračnu suprugu svakodnevno udarao rukama po licu, jer je utvrđeno da je to bilo samo jednom. Iz toga proizlazi kako su mldb. oštećenice RŠ i GŠ učestalo svjedočile fizičkim i verbalnim sukobima i svađama između optuženika i njihove majke, a što nesumnjivo predstavlja oblik emocionalnog zlostavljanja djece kojim se negativno utječe njihovo zdravlje, odgoj i pravilan psihofizički razvoj.
24. Što se tiče subjektivnog odnosa optuženika prema počinjenim kaznenim djelima za navesti je da je optuženik glede kaznenih djela iz točke I. izreke ove presude postupao s izravnom namjerom prvog stupnja, odnosno isti je bio u potpunosti svjestan svih obilježja bića kaznenih djela i htio je njihovo ostvarenje. Također optuženik je bio svjestan i protupravnosti svog postupanja i htio je tako postupiti. Naime, optuženik je kao tadašnji izvanbračni partner majke mldb. RŠ, s kojom je bio u izvanbračnoj zajednici od 2018. bio svjestan dobi djeteta te da se radi o maloj spolno nezreloj djevojčici starosti od 7 do 10 godina, dječjeg fizičkog i psihičkog razvoja bez spolnih obilježja i znanja o spolnosti koja mu se uslijed toga ne može oduprijeti te je iskoristivši njezinu ranjivost i odnos zavisnosti nje spram njega kao očuha u dva navrata s istom počinio sa spolnim odnošajem izjednačenu spolnu radnju te u dva navrata spolni odnošaj, uslijed čega je dijete doživjelo veliki stres, uznemirenost i traumu, zbog čega je ujedno i u više navrata zatražilo psihološku podršku, a kako to proizlazi iz medicinske dokumentacije za mldb. SŠ koja je pregledana u dokaznom postupku.
24.1. Dakle, osim objektivnih obilježja djela optuženik je ostvario i subjektivni element svih djela jer je bio svjestan da na opisani način činom guranja svog prsta u spolni organ djevojčice u dva navrata vrši s djetetom mlađim od 15 godina, i to s djetetom čiji je očuh, s kojim živi u zajedničkom domaćinstvu te koje dijete je posebno ranjivo zbog svoje dobi te koje je u odnosu zavisnosti prema njemu sa spolnim odnošajem izjednačenu spolnu radnju te u dva navrata spolni odnošaj, ali je unatoč toj svijesti i znanju isto želio učiniti te je postupao s oblikom krivnje izravne namjere prvog stupnja budući da je bio svjestan svih obilježja bića kaznenih djela i htio je njihovo ostvarenje, sve u cilju da dijete spolno iskoristi odnosno u cilju svog spolnog zadovoljenja.
24.2. Što se tiče subjektivnog odnosa optuženika prema počinjenim kaznenim djelima iz točke II. izreke ove presude optuženik je biće tih kaznenih djela ostvario s neizravnom namjerom budući da je bio svjestan da učestalim fizičkim i verbalnim sukobima između njega i majke mldb. oštećenica odnosno svoje izvanbračne supruge kojim sukobima djeca nazoče može ostvariti obilježja kaznenih djela povrede djetetovih prava odnosno da njegove radnje mogu ozbiljno ugroziti pravilan psihofizički razvoj i odgoj djece te je na to i pristao.
24.3. Što se tiče ubrojivosti optuženika tempore criminis sud je na tu okolnost izveo dokaz psihijatrijskim vještačenjem.
24.4. Iz pisanog i usmenog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka psihijatra dr. Željka Ključevića, a kojem vještvu sud u cijelosti poklanja vjeru kao stručnom, argumentiranom i sačinjenom lege artis, proizlazi da je optuženik u vrijeme počinjenja predmetnih kaznenih djela bio u potpunosti ubrojiv odnosno da isti ne boluje od duševne bolesti i razvojne zaostalosti niti je ovisnik o drogama, lijekovima ili alkoholu. Stoga je isti u potpunosti bio sposoban shvatiti svoje postupanje te vladati svojom voljom. Kod optuženika vještačenjem nije utvrđena bilo kakva seksualna aberacija odnosno uočljive pedofilske sklonosti.
24.5. Osim što je bio u potpunosti ubrojiv, kod optuženika je ujedno postojala i svijest o protupravnosti njegovih radnji odnosno isti je bio svjestan da su njegova djela zabranjena. Sama svijest o protupravnosti svodi se u suštini na zahtjev da počinitelj kaznenog djela mora biti svjestan društveno-opasnog značenja svojih radnji, što je optuženik kao psihički zdrava i poslovno sposobna osoba nesumnjivo bio, tim više, a da je optuženik bio u potpunosti svjestan protupravnosti svojih radnji razvidno je i iz dijela iskaza mldb. RŠ u kojem djevojčica navodi kako joj je optuženik prilikom vršenja radnji seksualnog zlostavljanja uvijek govorio da "to nikome ne govori".
24.6. Na strani optuženika nije utvrđeno da bi isti postupao u zabludi kako o protupravnosti djela, biću djela ili o okolnostima koje isključuju protupravnost, što znači da nije utvrđeno postojanje niti jednog ispričavajućeg razloga.
24.7. Zaključno, optuženik je u odnosu na kaznena djela iz točke I. izreke ove presude postupao s izravnom namjerom prvog stupnja i uz potpuno jasnu svijest o protupravnosti svojih radnji te u potpunosti ubrojiv, što njegovu krivnju kvalificira kao krivnju najvišeg stupnja, dok je u odnosu na kaznena djela iz točke II. izreke ove presude postupao s manjim stupnjem krivlje - neizravnom namjerom.
25. Nakon što je utvrđeno da je optuženik počinio kaznena djela za koja je proglašen krivim, valjalo je odlučiti o primjerenoj vrsti i visini kaznenopravne sankcije, polazeći od stupnja optuženikove krivnje i svrhe kažnjavanja, te izreći upravo onu koja će biti primjerena svim okolnostima počinjenih kaznenih djela, stupnju ugroze zaštićenog društvenog dobra, interesima oštećenika te kojom će se ujedno ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11.
26. Kao jedinu olakotnu okolnost na strani optuženika sud je cijenio njegovu prijašnju neosuđivanost, kako to proizlazi iz pregledanog izvatka iz kaznene i prekršajne evidencije za istog.
27. Što se tiče otegotnih okolnosti na strani optuženika, sud je takvima cijenio u prvom redu to što je kaznena djela iz točke I. izreke ove presude počinio s najvišim stupnjem krivnje – izravnom namjerom prvog stupnja s potpuno očuvanom ubrojivošću, iskazanu znatnu količinu kriminalne aktivnosti te bezobzirnost, upornost i ustrajnost u počinjenju kaznenih djela na štetu mldb. oštećenica koja se manifestira u izuzetno dugom inkriminiranom vremenskom periodu u odnosu na sva kaznena djela za koja je proglašen krivim. Otegotnim je cijenjena i niska kronološka dob mldb. RŠ prilikom poduzimanja radnji seksualnog zlostavljanja spram nje od strane optuženika (od 7 do 10 godine djetetovog života), kao i činjenica što je optuženik kod počinjenja kaznenih djela iz čl. 166. st. 2. u svezi čl. 158. st. 5. u svezi st. 1. KZ/11 u stjecaju ostvario više kvalifikatornih okolnosti (odnos zavisnosti između optuženika i žrtve, posebna ranjivost djeteta žrtve te status optuženika kao bliske osobe i osobe s kojom dijete žrtva živi u zajedničkom kućanstvu). Otegotnim je cijenjena i izuzetna društvena opasnost ovakvih kaznenih djela počinjenih na štetu najranjivije skupine društva koja treba biti posebno zaštićena, a što su djeca, kao i učinci odnosno posljedica kaznenih djela iz točke I. izreke ove presude koje se očituju u traumatiziranosti mldb. RŠ, a kako to proizlazi iz provedenog psihologijskog vještačenja i činjenice što je ista nakon počinjenja kaznenih djela na njenu štetu, odnosno nakon procesuiranja optuženika potražila psihološku pomoć i podršku.
28. Potom je sud optuženiku, polazeći od optuženikovog stupnja krivnje (najviši stupanj krivnje - izravna namjera prvog stupnja te sačuvana ubrojivost glede kaznenih djela iz točke I. izreke ove presude odnosno neizravna namjera glede kaznenih djela iz točke II. izreke ove presude ) i svrhe kažnjavanja u smislu čl. 41. KZ/11, cijeneći pri tom sve naprijed utvrđene olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika, prethodno utvrdio pojedinačne kazne zatvora, i to za svako od četiri kaznena djela teška kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja na štetu mldb. RŠ opisana pod točkom I. izreke, na temelju čl. 166. st. 2. KZ/11 kaznu zatvora u trajanju od po 6 (šest) godina za svako djelo te za kazneno djelo povrede djetetovih prava na štetu mldb. žrtve RŠ kao i za to isto kazneno djelo na štetu mldb. žrtve GŠ, na temelju čl. 177. st. 2. KZ/11 kaznu zatvora u trajanju od po 1 (jedne) godine, ocijenivši da se upravo navedene kazne zatvora ukazuju primjerenima težini počinjenih kaznenih djela i ličnosti optuženika (izostanak bilo kakve kritičnosti od strane optuženika spram vlastitog ponašanja te empatije spram mldb. oštećenica te stavljanja sebe u položaj žrtve i prebacivanja krivnje na sve ostale u svojoj okolini) te su na tragu proklamiranog načela individualizacije u kažnjavanju, nakon čega je optuženika, na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11, ocijenivši pri tom optuženikovu ličnost kako je naprijed navedeno i počinjena kaznena djela u njihovoj ukupnosti, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 17 (sedamnaest) godina.
29. Naime, bitno je naglasiti da se izbor mjere kazne ne svodi na isključivo matematičku valorizaciju izrečenih pojedinačnih i jedinstvene kazne, već predstavlja složeni proces odmjeravanja kazne sa svrhom propisanom zakonom (članak 41. KZ/11). Prema ocjeni ovog suda izricanjem optuženiku jedinstvene kazne zatvora upravo u trajanju od 17 (sedamnaest) godina moći će se ostvariti svrha kažnjavanja određena člankom 41. KZ/11., koja ima svoju retributivnu, specijalno i generalno preventivnu komponentu te resocijalizacijski zahtjev koji omogućava optuženiku da se nakon izdržane kazne ponovno uključi u društvo. Upravo u tom kontekstu (kontekstu svrhe kažnjavanja) odmjeravanje kazne nije prosta matematička operacija, već složena zadaća suda da izabere onu vrstu i mjeru kazne koja će ostvariti uvodno navedenu svrhu kažnjavanja, što je sud i napravio ujedno primijenivši i dodatni zakonski kriterij odmjeravanja kazne za djela počinjena u stjecaju (ocjena počiniteljeve ličnosti i počinjenih kaznenih djela – članak 51. stavak 1. KZ/11).
30. S obzirom da se optuženik nalazi u istražnom zatvoru, to će mu se, na temelju čl. 54. KZ/11 vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 11. ožujka 2024. pa nadalje uračunati u prethodno izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora.
31. Na optuženika je primijenjen materijalni zakon koji je važio tempore criminis tj. u vrijeme počinjenja djela – Kazneni zakon (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21,114/22) budući da kasnije Novele KZ/11 ne bi bile blaže za optuženika.
32. Tijekom ovog postupka nastali su troškovi psihijatrijskog, psihologijskog i medicinsko-ginekološkog vještačenja u ukupnom iznosu od 1.371,03 eura (tisućutristosedamdesetjedaneuritricenta), a koji se naplaćuju sukladno članku 145. st. 2. toč. 1. ZKP/08.
32.1. Prema članku 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 troškovi postupka predstavljaju i paušalnu svotu, a koja se odmjerava zavisno o složenosti i trajanju postupka te osobnim i imovinskim prilikama optuženika. U konkretnom slučaju sud je paušalnu svotu odmjerio u iznosu od 500,00 (petsto) eura. Budući da je optuženik proglašen krivim, to je na temelju članka 148. st. 1. u svezi sa člankom 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 odlučeno da naknadi troškove kaznenog postupka koji ukupno iznose 1.871,03 eura (tisućuosamstosedamdesetjedaneuritricenta).
U Splitu, 26. veljače 2026.
PREDSJEDNIK VIJEĆA ZA MLADEŽ:
Magda Davidović Glumac
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana kada stranke prime pisani otpravak ove presude. Žalba se podnosi u 4 primjerka ovom sudu, a o njoj odlučuje Visoki kazneni sud RH.
DNA:
- optuženiku (putem Uprave Zatvora u Splitu)
- braniteljima optuženika
- ŽDO-u Split
- pun. mldb. oštećenice RŠ, HŠ, odvjetnici u [adresa]
- z.z. mldb. oštećenice GŠ, ŽŠŽ
- sucu izvršenja Županijskog suda u Splitu (po pravomoćnosti)
- u spis
