REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 31

Poslovni broj: Pn-35/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru po sucu pojedincu Mariji Knežević Karamijatović, u građanskopravnoj stvari tužitelja ZD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Borisu Hlatki odvjetniku u Vukovaru protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB:94472454976, zastupano po punomoćniku Miroslavu Vegaru, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić&Partneri iz Zagreba, Pisarnica Osijek, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 29. siječnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, 26. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJU D.D. ZAGREB, Listopadska 2., OIB: 94472454976., da tužiteljici ZD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]., isplati na ime neimovinske štete na ime povrede prava osobnosti isplati ukupan novčani iznos od 3.259,67 eura /24.560,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 01. kolovoza 2016. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotnih poena.

Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJU D.D. ZAGREB, Listopadska 2., OIB: 94472454976., da tužiteljici ZD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]., isplati na ime imovinske štete iznos od 398,17 eura /3.000,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe 14. ožujka 2019. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotnih poena.

Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJU D.D. ZAGREB, Listopadska 2., OIB: 94472454976., da tužiteljici ZD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]., naknadi prouzročeni parnični trošak zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotnih poena."

II. Nalaže se tužiteljici ZD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE D.D. ZAGREB, Listopadska 2., OIB: 94472454976 naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.794,63 eura (slovima: dvijetisućesedamstodevedesetčetirieuraišezdesettricenta) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 26. veljače 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, i to sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu u iznosu od 174,11 eura zahtjev tuženika za naknadu troška postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je protiv tuženika 14. svibnja 2019. podnijela tužbu radi naknade štete navodeći da je 25. prosinca 2015. u Soljaku nastradala u svojstvu suvozača u prometnoj nezgodi koju je prouzročio osiguranik tuženika upravljajući osobnim automobilom marke "Opel" Astra, reg. oznake i broj: [registarska oznaka], da je u toj nezgodi zadobila tjelesne ozljede, da je tuženik u ovoj pravnoj stvari pasivno legitimiran i odgovoran tužiteljici naknaditi neimovinsku štetu i da je tuženik isplatio tužiteljici nesporni iznos od 8.400,00 kuna pa stoga na ime naknade štete potražuje isplatu iznosa od 30.600,00 kuna.

1.2. Tužiteljica je u pismenom podnesku od 9. rujna 2019. ispravila tužbu u pogledu naziva tuženika i visine tužbenog zahtjeva tako da naziv tuženika glasi Adriatic osiguranje d.d. Zagreb te tužbenim zahtjevom traži isplatu iznosa od 39.000,00 kuna uz obrazloženje da su u tužbi pogrešno zbrojeni iznosi naknade specificirani po pojedinim kvalifikatornim kriterijima za naknadu štete.

2. U odgovoru na tužbu zaprimljenom kod ovog suda 24. prosinca 2019. tuženik osporava navode tužbe te ističe prigovor zastare. Navodi da se štetni događaj dogodio 25. prosinca 2015. u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu, da je tužba podnesena 9. rujna 2019., kada je ispravljena, i osporava pravo tužiteljice na naknadu štete jer je nastupila zastara potraživanja, priznaje odgovornost za nastanak štetnog događaja, smatra da postoji doprinos tuženice nastanku štetnog događaja jer nije bila vezana sigurnosnim pojasom, i to u omjeru od najmanje 30% te postavlja pitanje je li nevezivanje tužiteljice sigurnosnim pojasom isključivi razlog nastanka nadalje smatra da postoje razlozi za oslobođenje tuženika od odgovornosti sukladno odredbi čl. 1067. i 1092. Zakona o obveznim odnosima, da je sporna visina štete s osnova pretrpljenih fizičkih bolova i pretrpljenog straha, smanjenja životnih aktivnosti te trajanja tuđe pomoći, osporava da su tužiteljici uništene osobne stvari i garderoba i predlaže odbiti tužiteljicu s tužbenim zahtjevom u cijelosti te ju obvezati da tuženiku nadoknadi parnične troškove.

3. Tužiteljica se u pismenom podnesku od 13. siječnja 2020. očitovala o navodima tuženika iz odgovora na tužbu te se istima protivi u cijelosti i navodi da tražbina nije zastarjela jer se prema čl. 241. Zakona o obveznim odnosima zastara prekida podnošenjem tužbe sudu, da je tužiteljica ranije podnijela tužbu po kojoj je postupak pod poslovnim brojem:Pn-374/2016 trajao sve do presumiranog povlačenja tužbe, da nema osnova za primjenu odredbi čl. 242. i 243. Zakona o obveznim odnosima, da je zastara prekinuta i da vrijeme potrebno za zastaru nije proteklo.

3.1. Prema odredbi čl. 230. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a u svakom slučaju tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala.

3.2. Neimovinsku štetu treba sagledavati kao cjelinu tako da dospijeva u trenutku kada tužiteljica saznaje za ukupnost neimovinske štete što znači za štetu, štetnika i visinu štete koju je moguće saznati u trenutku kada je liječenje završeno s obzirom da se radi o tjelesnim ozljedama.

3.3. Stoga da bi zastara počela teći šteta mora biti dospjela, dakle, tužiteljica mora znati za štetu, štetnika i visinu štete koju je moguće saznati u trenutku kada je liječenje završeno, a medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku Ivanu Lovriću iz Osijeka kojem stranke nisu prigovorile i sud isti u cijelosti prihvaća kao objektivan i stručan, sud je utvrdio da je liječenje tužiteljice završeno u kolovozu 2016. godine nakon provedene stacionarne rehabilitacije. Dakle, od trenutka kada je liječenje završeno u kolovozu 2016. do podnošenja tužbe dana 14. svibnja 2019. nije proteklo vrijeme od tri godine zbog čega je neosnovan prigovor zastare istaknut po tuženiku.

4. Općinski sud u Vukovaru je nakon provedenog dokaznog postupka i zaključenja glavne rasprave donio presudu broj Pn-22/2019-64 od 25. svibnja 2023. kojom je pod točkom I. izreke presude odbio u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je zatražila na ime povrede prava osobnosti isplatu iznosa od 39.100,00 kuna, sa zateznim kamatama od 1. kolovoza 2016. do isplate i na ime imovinske štete iznos od 3.000,00 kuna sa zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe do isplate, dok je pod točkom II. izreke presude naložio tužiteljici da tuženiku nadoknadi parnične troškove odmjerene u iznosu od 1.596,40 eura/12.028,00 kuna, u roku od 15 dana.

5. Povodom žalbe tužiteljice protiv citirane presude Županijski sud u Splitu je rješenjem broj Gž-2504/2023-3 od 8. svibnja 2024. uvažio žalbu i ukinuo presudu Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj: Pn-22/2019-64 od 25. svibnja 2023. te predmet vratio na ponovni postupak.

5.1. U navedenom rješenju drugostupanjski sud je naveo da je u postupku počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, jer postoji proturječnost između činjenica koje je utvrdio sud s jedne strane i dokumentacije u spisu i očitovanja stranaka, te je sud propustio utvrditi sve odlučne činjenice, a za dio utvrđenih činjenica (u vezi s izgubljenom zaradom i uračunavanja isplaćenog nespornog iznosa) postoji proturječnost između činjenica koje proizlaze iz spisa i razloga presude, pa se presuda ne može ispitati. Također, drugostupanjski sud navodi da pravilno tuženik ukazuje da mu nije poslan na očitovanje podnesak tužiteljice kojim je konačno određen tužbeni zahtjev, tako da je počinjena i bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP.

5.2. Iz ukidbene odluke slijedi da se protupravno postupanje tužiteljice, nevezivanjem sigurnosnim pojasom, ne može promatrati odvojeno od eventualno protupravnog postupanja osiguranika tuženika, jer kod odgovornosti za štetu po osnovi krivnje svaki štetnik odgovara za štetu razmjerno svojoj krivnji, pod pretpostavkom postojanja uzročne veze, pa se u takvim okolnostima tuženik ne može osloboditi svoje odgovornosti zbog krivnje same oštećenice (tužiteljice), već svako od njih odgovara za štetu razmjerno stupnju svoje krivnje. U ukidbenoj odluci navodi se da bi se radilo o suodgovornosti tužiteljice i osiguranika tuženika za nastalu štetu, budući da tužiteljica ne bi bila povrijeđena, bez obzira na vezanje sigurnosnim pojasom, da nije bilo upravo početne eventualne protupravne radnje osiguranika tuženika, a što sve osnovano tužiteljica i navodi svojom žalbom. (Takav stav zauzet u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, primjerice, Rev-1237/13 od 1. travnja 2014., Revx-759/11-2 od 30.studenog 2011., Revx-715/09 od 4. listopada 2010., Rev-1031/10 od 20. svibnja 2015, Rev-952/22-2- 5. ožujka 2024.)

5.3. Županijski sud u Splitu u citiranom rješenju navodi da će sud prvog stupnja u nastavku postupka, kako na temelju nespornih, tako i onih činjenica utvrđenih na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP-a), na nedvojben način utvrditi, da li je za utuženu štetu kod tužiteljice odgovoran i osiguranik tuženika svojom početnom eventualno protupravnom radnjom, pa ukoliko utvrdi da jeste, tada će sud prvog stupnja utvrditi i stupanj suodgovornosti osiguranika tuženika i tužiteljice za pretrpljenu štetu kod tužiteljice, nakon čega će, a nakon što utvrdi visinu utužene pretrpljene neimovinske i imovinske štete kod tužiteljice, biti u mogućnosti utvrditi i u kojem je omjeru tuženik odgovoran za nastalu štetu kod tužiteljice.

6. U ponovljenom postupku na glavnoj raspravi održanoj 26. studenoga 2024. tužitelj po punomoćniku izjavio je da ostaje u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva specificiranog podneskom od 3. ožujka 2023. i svih navoda i dokaznih prijedloga. Tuženik po punomoćniku ostao je u cijelosti kod navoda iz odgovora na tužbu te kod svih dosadašnjih navoda i dokaznih prijedloga i prigovora. Još jednom ističe da je tužbeni zahtjev podnesen 14. svibnja 2019. godine a da je štetni događaj nastupio 25. prosinca 2015. s obzirom da je proteklo više od 3 godine od dana određivanja tužbenog zahtjeva odnosno utvrđivanja posljedica štetnog događaja do dana izvršene preinake tužbenog zahtjeva to sukladno zakonskim propisima i sudskoj praksi proizlazi da je nastupila zastara u odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva. Uzevši u obzir stav višeg suda tuženik ističe da vještaci nisu u mogućnosti odrediti visinu doprinosa tužiteljice nastanku štetnog događaja već sud treba primjenom zakona donijeti odluka o visini doprinosa tužiteljica, kako je uobičajeni doprinos kod nevezivanja sigurnosnim pojasom iznosi 20-30% to u ovom slučaju je potrebno primijeniti znatno veći doprinos tužiteljice nastanku i povećanju obima i visine štete jer tužiteljica ne bi uopće zadobila tjelesne ozljede da je bila vezana sigurnosnim pojasom dakle tuženik smatra da se radi o pravnom pitanju.

6.1. Tužitelj po punomoćniku ističe kako u konkretnom slučaju preinačeni tužbeni zahtjev tužiteljice nije u zastari obzirom da je tužiteljica za vrijeme trajanja ovog parničnog postupka a nakon provedenog sudsko medicinskog vještačenja uredila tužbeni zahtjev i to iz razloga što je tek tada mogla saznati za obim štete koju je pretrpjela u štetnom događaju. U pogledu eventualnog doprinosa tužiteljice navedenom štetnom događaju isti se maksimalno može cijeniti na 20% obzirom da bi tužiteljica a imajući u vidu dinamiku nastanka prometne nezgode zadobila tjelesne ozljede i u situaciji da je eventualno bila vezana. Također navodi da u postupku nije utvrđeno da tužiteljica nije bila vezana sigurnosnim pojasom te na tu okolnost predlaže saslušanje ŽD u svojstvu svjedoka, suprug tužiteljice koji je bio neposrednieni očevidac.

7. Sud je na glavnoj raspravi održanoj 26. studenoga 2024. dopustio preinaku tužbenog zahtjeva kako je to tužitelj učinio u podnesku od 3. ožujka 2023.

7.1. Naime, nesporno je da je podneskom od 3. ožujka 2023. tužiteljica navodi da uvažavajući nalaz i mišljenje vještaka prometne struke te činjenicu da je tuženik tužiteljici isplatio nesporan iznos od 8.400,00 kuna, pa uređuje tužbeni zahtjev na način da uračunava svoju suodgovornost za nastanak štetnog događaja od 20% pa na ime neimovinske štete potražuje iznos od 3.259,67 eura a na ime imovinske štete iznos od 398,17 eura, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

7.2. Također je nesporno da je ista preinaka izvršena nakon zaključenja prethodnog postupka i da se tuženik takvoj preinaci protivio.

7.3. Sukladno odredbi čl. 191. st. 1. ZPP, preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. 10.1.

7.4. Odredbom čl. 190. st. 1. ZPP propisano je da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, dok je dosadašnjim st. 2. istog članka (obzirom na odredbu čl. 39. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19 - dalje: ZID ZPP/19) sada st. 3.) propisano da nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbenog zahtjeva potreban je pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

7.5. Odredbom čl. 39. ZID ZPP/19 u čl. 190. iza st. 1. dodan je novi st. 2., koji određuje da iznimno od odredbe st. 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

7.6. U konkretnom slučaju tužiteljica je upravo nakon provedenih vještačenja preinačila svoj tužbeni zahtjev tako da iz potpuno iste činjenične osnove sada zahtijeva drugu novčanu svotu, te se radi o okolnostima koje tužiteljici nisu bile poznate niti u vrijeme podnošenja tužbe niti u periodu do zaključenja prethodnog postupka.

7.7. Odredbom čl. 117. st. 2. ZID ZPP/19 propisana je primjena odredbe čl. 39. tog Zakona na sve postupke u tijeku.

7.8. Prema tome, sukladno citiranim zakonskim odredbama jasno proizlazi da tužitelj može preinačiti i povisiti tužbeni zahtjev nakon što je prethodni postupak zaključen, i to nakon provedenog medicinskog vještačenja, ako su u konkretnom slučaju za to ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 190. st. 2. ZPP, koja se primjenjuje na temelju čl. 117. st. 2. ZID ZPP/19.

7.9. Nadalje, u slučaju zahtjeva za isplatu novčane svote po osnovi naknade štete kada je tužitelj podnio tužbu prije isteka zastarnog roka, ali je tijekom postupka ( nakon provedenog vještačenja i izmjene Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske ) tužitelj preinačio tužbu tako da je povećao tužbeni zahtjev, koji se i dalje temelji na istoj činjeničnoj osnovi, za preinačeni dio tužbenog zahtjeva odnosno povećani dio tužbenog zahtjeva nije nastupila zastara jer za ocjenu zastare i njena prekida u smislu čl. 241. ZOO-a odlučan trenutak podnošenja tužbe, a ne trenutak njene preinake povećanjem tužbenog zahtjeva. Navedeni stav izražen je u shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Građanskog odjela, broj: Su-IV-123/2024., od 27. svibnja 2024. godine.

8. U dokaznom postupku u ponovljenom suđenju sud je izvršio uvid i pročitao zapisnik o očevidu Policijske uprave Osječko - baranjske, Policijske postaje Đakovo od 25. prosinca 2015. (list 4-9 spisa), medicinsku dokumentaciju za tužiteljicu (list 10- 26 spisa), nalaz i mišljenje sudskog vještaka Ivana Lovrića iz Osijeka (list 97-101 spisa), karton pacijenta (list 109-275 spisa), nalaz i mišljenje sudskog vještaka Ante Blažanovića iz Vinkovaca (list 286-287 spisa), nalaz i mišljenje sudskog vještaka Dražena Jeđuda iz Osijeka (list 335-341 spisa), zapisnik o saslušanju tužiteljice ZD od 25. ožujka 2021. (list 82-83 spisa), zapisnik o saslušanju sudskih vještaka Ante Blažanovića i Dražena Jeđuda od 26. travnja 2023. (list 354-356 spisa). Sud je na glavnoj raspravi 26. studenoga 2024. odbio dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem svjedoka ŽD kao nepravovremen, budući da je isti nesporno iznesen tek u ponovljenom postupku, nakon zaključenja prethodnog postupka te tužitelj nije dokazao da navedeni dokaz bez svoje krivnje nije mogao predložiti ranije.

9. Predmet spora je tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti (članak 19. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – dalje: ZOO/05) u iznosu od 39.100,00 kuna i imovinske štete iz osnova tuđe njege i pomoći u iznosu od 3.000,00 kuna (članak 1095. stavak 1. ZOO/05), a koju štetu da je pretrpjela dana 25. prosinca 2015. u Soljaku, kada da je stradala kao suvozačica u vozilu u prometnoj nezgodi, koju da je prouzročio osiguranik tuženika upravljajući osobnim vozilom.

10. Nesporno je između stranaka da se dana 25. prosinca 2015. dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu, te da je u toj prometnoj nesreći tužiteljica sudjelovala kao suvozač u predmetnom vozilu i da je zadobila tjelesne ozljede opisane u liječničkoj dokumentaciji.

11. Sporno je između stranaka je li tužiteljica bila vezana sigurnosnim pojasom, a s obzirom na navode tužitelja iznesene na raspravi 26. studenoga 2024., te je sporno je li uslijed nevezivanja sigurnosnim pojasom za štetu koju je pretrpjela tužiteljica isključivo odgovorna tužiteljica ili postoji suodgovornost osiguranika tuženika i tužiteljice za nastalu štetu.

12. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

13. Iz nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke Ivana Lovrića iz Osijeka, koje je provedeno na okolnosti svih vidova štete koje tužiteljica potražuje, kao i okolnosti utvrđenja vremena završetka liječenja tužiteljice, slijedi da je temeljem medicinske dokumentacije u spisu i pregleda tužiteljice tužiteljica fizičke bolove jakog intenziteta trpjela 7 dana, srednjeg intenziteta 30 dana, lakog intenziteta 60 dana i da će buduće povremene bolove lakog intenziteta imati tijekom života, da su ozljede tužiteljice s obzirom na tip, lokalizaciju, intenzitet kao i konačni ishod cjelokupnog liječenja s nastalim posljedicama uvjetovale smanjenje životne aktivnosti sa 10%, da ozljeda tužiteljice spada u tešku tjelesnu ozljedu, da je ostala smanjena pokretljivost slabinskog dijela kralježnice u lakom do srednjem stupnju, da postoje povećani napori pri radu i tjelesnim aktivnostima, da je primarni strah jakog intenziteta bio kratkotrajan, da je sekundarni strah jakog intenziteta trajao dva dana, srednjeg intenziteta 15 dana te lakog intenziteta 30 dana, da joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega druge osobe po izlasku iz bolnice 30 dana po tri sata dnevno, a potom još 60 dana po jedan sat dnevno u obavljanju svih životnih aktivnosti te da se završetkom liječenja može smatrati kolovoz 2016. nakon provedene stacionarne rehabilitacije.

14. Rješenjem ovog suda poslovni broj:Pn-22/2019-49 od 14. rujna 2022. određeno je izvođenje dokaza kombiniranim prometno-tehničkim i sudsko medicinskim vještačenjem, po vještacima medicinske struke Anti Blažanoviću iz Vinkovaca i prometno-tehničke struke Draženu Jeđudu iz Osijeka na okolnost utvrđenja da li bi tužiteljica zadobila sve tjelesne ozljede da je bila vezana sigurnosnim pojasom ili uopće ne bi zadobila tjelesne ozljede što se naročito odnosi na ozljede u vidu natučenja glave čeono desno i razderotinu glave tjemeno i na sumnju na potres mozga.

15. Iz nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke – sudske medicine Ante Blažanovića od 4. kolovoza 2022. slijedi da se na temelju ozljeda može zaključiti da tužiteljica u trenutku prometne nezgode nije bila vezana sigurnosnim pojasom, da ozljede koje je tužiteljica zadobila ne bi nastale da je tužiteljica bila vezana sigurnosnim pojasom, da je prijelom trupa prvog slabinskog kralješka i nagnječenje slabinsko križne regije posljedica snažne kolizije glutealne regije sa sjedalom, a nakon snažnog pokretanja tijela naprijed te kolizije prsa i glave s nekim od unutarnjih dijelova kabine vozila, kada nastaju navedene ozljede glave, zatim slijedi pomicanje tijela natrag i snažnog sraza navedenih regija sa sjedalom kada nastupa kompresivni prijelom trupa navedenog kralješka s nagnječenjem slabinskokrižne regije. Vještak navodi da utvrđene ozljede ne bi nastale da je tužiteljica bila vezana sigurnosnim pojasom te da nije moguće sa sigurnošću predvidjeti koje ozljede bi nastale da je tužiteljica bila vezana sigurnosnim pojasom.

16. Sudski vještak prometne struke Dražen Jeđud u nalazu i mišljenju od 26. veljače 2023. naveo je da se prometna nezgoda dogodila na način da je prolaskom kroz desni zavoj došlo do destabilizacije i zanošenja osobnog automobila reg. oznake [registarska oznaka] uslijed čega je isti sletio s kolnika u lijevi odvodni kanal, te je prvo udario prednjim dijelom u kosinu kanala, zarotirao se i nakon toga je udario i stražnjim dijelom u kosinu kanala, da se u trenutku prvog udara u kosinu odvodnog kanala osobni automobil reg. oznake [registarska oznaka] kretao brzinom oko 35 km/h, da u trenutku prometne nezgode tužiteljica nije bila vezana sigurnosnim pojasom, a da je u trenutku prometne nezgode tužiteljica bila vezana sigurnosnim pojasom, isti bi fiksirao tijelo uz sjedište i onemogućio kretanje tijela prema naprijed te bi izostao udar tijela u krute dijelove unutrašnjosti vozila i povratni udar tijela u sjedište, kao i da tužiteljica ne bi zadobila ozljede iz prometne nezgode da je u trenutku prometne nezgode bila vezana sigurnosnim pojasom.

17. U podnesku zaprimljenom kod ovog suda 29. rujna 2022. tužiteljica je prigovorila nalazu i mišljenju sudskog vještaka medicinske struke Ante Blažanovića budući da je u suprotnosti s iskazom tužiteljice i sa zapisnikom o očevidu sačinjenom po policijskim službenicima Policijske uprave Osječko - baranjske te navodi da tužiteljica i da nije bila vezana sigurnosnim pojasom u trenutku prometne nezgode ne bi bila isključivo odgovorna za nastanak štete nego bi se mogao cijeniti jedino njezin doprinos nastanku štetnog događaja koji prema sudskoj praksi ne može biti veći od 30%.

18. Iz sadržaja zapisnika o očevidu Policijske uprave Osječko - baranjske, Policijske postaje Đakovo od 25. prosinca 2015. (list 4-9 spisa) sud je utvrdio da je tužiteljica 25. prosinca 2015. u Soljaku nastradala u svojstvu suvozača u prometnoj nezgodi koju je prouzročio osiguranik tuženika upravljajući osobnim automobilom marke "Opel" Astra, reg. oznake i broj: [registarska oznaka].

19. Tužiteljica saslušana u svojstvu parnične stranke je u svome iskazu navela da je kao suvozač nastradala u prometnoj nezgodi 25. prosinca 2015. u Soljaku, da ne zna kako je došlo do prometne nezgode jer je u istoj zadobila tjelesne ozljede zbog kojih je izgubila svijest. Dobila je potres mozga, a prva pomoć odvezla ju je u bolnicu u Vinkovce. U bolnici u Vinkovcima bila je na liječenju narednih osam dana, međutim njezino liječenje traje još i danas. Nakon bolničkog liječenja išla je na fizikalnu terapiju cijelu 2016., 2017., 2018. i 2019. u OŽB Vukovaru a za vrijeme pandemije (u vrijeme davanja iskaza) ne ide na fizikalnu terapiju u bolnicu već sama vježba kod kuće. Tvrdi da je u vrijeme prometne nezgode bila vezana sigurnosnim pojasom. Za svoje povrede saznala je za vrijeme bolničkog liječenja u Vinkovcima. Tada je saznala da joj je uslijed prometne nezgode povrijeđena kralježnica. Bolnički je liječena u Vinkovcima gdje je išla na kontrolne preglede. I danas trpi bolove i nema kvalitetu života kakvu je imala prije prometne nezgode, osjeća strah od automobila. Navela je da joj je kćerka pomagala najmanje mjesec dana jer nije mogla stajati na nogama i obavljati kućanske poslove niti održavati osobnu higijenu bez tuđe pomoći. Kći je bila s njom cijeli dan tako da ne zna koliko joj je vremena trebalo da obavi sve poslove. U kućne posjete dolazila je i patronažna sestra jer joj je previjala ranu na glavi. Patronažna sestra dolazila je kod mene otprilike oko dva mjeseca dok rana nije zacijelila. Što se tiče garderobe koju sam nosila kritičnog dana ista joj je vraćena pri izlasku iz bolnice i nije bila uništena te njezine osobne stvari nisu bile uništene. Ne sjeća se da je bila na bolničkom liječenju u KBC Osijek.

20. Medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku medicinske struke Ivanu Lovriću iz Osijeka kojem parnične stranke nisu prigovorile, a ovaj sud isti prihvaća kao objektivan i stručan, sud je utvrdio da je tužiteljica fizičke bolove jakog intenziteta trpjela 7 dana, srednjeg intenziteta 30 dana, lakog intenziteta 60 dana i da će buduće povremene bolove lakog intenziteta imati tijekom života, da su ozljede tužiteljice s obzirom na tip, lokalizaciju, intenzitet kao i konačni ishod cjelokupnog liječenja s nastalim posljedicama uvjetovale smanjenje životne aktivnosti sa 10%, da ozljeda tužiteljice spada u tešku tjelesnu ozljedu, da je ostala smanjena pokretljivost slabinskog dijela kralježnice u lakom do teškom stupnju, da postoje povećani napori pri radu i tjelesnim aktivnostima, da je primarni strah jakog intenziteta bio kratkotrajan, da je sekundarni strah jakog intenziteta trajao dva dana, srednjeg intenziteta 15 dana te lakog intenziteta 30 dana, da joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega druge osobe po izlasku iz bolnice 30 dana po tri sata dnevno, a potom još 60 dana po jedan sat dnevno u obavljanju svih životnih aktivnosti te da se završetkom liječenja može smatrati kolovoz 2016. nakon provedene stacionarne rehabilitacije.

21.Kombiniranim prometno-tehničkim i sudsko-medicinskim vještačenjem te saslušanjem sudskog vještaka Dražena Jeđuda i sudskog vještaka Ante Blažanovića sud je utvrdio da se prometna nezgoda dogodila na način da je prolaskom kroz desni zavoj došlo do destabilizacije i zanošenja osobnog automobila reg. oznake [registarska oznaka] uslijed čega je isti sletio s kolnika u lijevi odvodni kanal, te je prvo udario prednjim dijelom u kosinu kanala, zarotirao se i nakon toga je udario i stražnjim dijelom u kosinu kanala, da se u trenutku prvog udara u kosinu odvodnog kanala osobni automobil reg. oznake [registarska oznaka] kretao brzinom oko 35 km/h, kao i da u trenutku prometne nezgode tužiteljica nije bila vezana sigurnosnim pojasom. Sud nalaz i mišljenje vještaka smatra uvjerljivim, vjerodostojnim i sačinjenim u skladu s pravilima struke, te nema razloga posumnjati u zaključke imenovanih vještaka. Samim time, sud nije povjerovao tužiteljici kada je navela da je u trenutku prometne nezgode bila vezana sigurnosnim pojasom budući da upravo suprotno proizlazi iz provedenih dokaza u vidu kombiniranog sudsko- medicinskog i prometnog vještačenja, a koji vještaci su kompetentni po ozljedama i dinamici prometne nesreće donijeti zaključak o činjenici korištenja sigurnosnog pojasa.

21.1. Nadalje, iz tog vještačenja, sud je utvrdio da u situaciji da je u trenutku prometne nezgode tužiteljica bila vezana sigurnosnim pojasom, isti bi fiksirao tijelo uz sjedište i onemogućio kretanje tijela prema naprijed te bi izostao udar tijela u krute dijelove unutrašnjosti vozila i povratni udar tijela u sjedište i da je tužiteljica u trenutku prometne nezgode bila vezana sigurnosnim pojasom, ne bi zadobila ozljede iz prometne nezgode, da se na temelju ozljeda može zaključiti da tužiteljica u trenutku prometne nezgode nije bila vezana sigurnosnim pojasom koje ne bi nastale da je tužiteljica bila vezana sigurnosnim pojasom, da je prijelom trupa prvog slabinskog kralješka i nagnječenje slabinsko križne regije posljedica snažne kolizije glutealne regije sa sjedalom, a nakon snažnog pokretanja tijela naprijed te kolizije prsa i glave s nekim od unutarnjih dijelova kabine vozila, kada nastaju navedene ozljede glave, zatim slijedi pomicanje tijela natrag i snažnog sraza navedenih regija sa sjedalom kada nastupa kompresivni prijelom trupa navedenog kralješka s nagnječenjem slabinsko križne regije, da se radi o ozljedama nastalim u vrlo brzom vremenskom slijedu i čine jednu cjelinu koja se skupno kvalificira kao teška tjelesna ozljeda i da su sve ozljede kod tužiteljice proistekle iz predmetnog događaja.

22. Temeljem odredbe čl. 163. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj: 67/08, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15 i 108/17) vozač i putnici tijekom vožnje u motornom vozilu na sjedalu na kojima su ugrađeni sigurnosni pojasevi dužni su koristiti pojas na način koji je odredio proizvođač sigurnosnog pojasa.

22.1. Sukladno citiranoj zakonskoj odredbi tužiteljica je bila dužna tijekom vožnje koristiti sigurnosni pojas, a kombiniranim prometno-tehničkim i sudskomedicinskim vještačenjem koje je sud prihvatio objektivnim i stručnim utvrđeno je da tužiteljica u trenutku prometne nezgode za koju je odgovoran osiguranik tuženika nije bila vezana sigurnosnim pojasom tako da je dio izjave tužiteljice da je bila vezana sigurnosnim pojasom sud ocijenio neuvjerljivim.

23. Dakle, iz rezultata provedenog dokaznog postupka nedvojbeno proizlazi da tužiteljica u trenutku prometne nezgode nije bila vezana sigurnosnim pojasom i da je zadobila ozljede u vidu prijeloma trupa prvog slabinskog kralješka i nagnječenje slabinsko križne regije i ozljede u predjelu glave koje predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu, a koju je s obzirom na dinamiku prometne nesreće zadobila iz razloga što nije bila vezana sigurnosnim pojasom. S obzirom na navedeno tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno da tužiteljica u trenutku prometne nezgode nije bila vezana sigurnosnim pojasom i da je upravo zbog toga zadobila utvrđene ozljede, a zbog čega je za istu nastala šteta na ime koje potražuje naknadu u ovome postupku. Dakle, tužiteljica je zadobila tjelesnu ozljedu i trpjela posljedice zbog iste isključivo zbog svoje radnje odnosno propusta za ispravnim korištenjem sigurnosnog pojasa u toku vožnje. Iz navedenoga sud je zaključio da se sve opisane ozljede mogu pripisati tužiteljici u krivnju i da je na taj način prekinuta uzročno-posljedična veza između protupravne radnje osiguranika tuženika i ozljeda koje je tužiteljica zadobila.

24. Naime, po ocjeni ovoga suda tužiteljica je kao suvozač u predmetnoj prometnoj nezgodi zadobila ozljede koje su posljedica nevezivanja iste sigurnosnim pojasom te ju tužiteljica ne bi zadobila da je bila vezana sigurnosnim pojasom, a kako to nedvojbeno proizlazi iz nalaza i mišljenja kombiniranog sudsko-medicinskog i prometnog vještačenja, kojim je nedvojbeno utvrđena dinamika nastanka prometne nezgode. Dakle, sama tužiteljica je odgovorna za nastale posljedice zbog nevezanja sigurnosnim pojasom. Točno je da je osiguranik tuženika svojim postupanjem izazvao predmetnu prometnu nesreću, no u konkretnom slučaju treba razlikovati kaznenu i prekršajnu odgovornost tuženikovog osiguranika od činjenice da je tužiteljica mogla izbjeći ozljedu koju je zadobila u predmetnoj prometnoj nezgodi da je na ispravan način bila vezana sigurnosnim pojasom te činjenica da je osiguranik tuženika odgovoran za izazivanje predmetne prometne nezgode nikako ne znači da je isti automatski odgovoran za ozljede tužiteljice koje je ona pretrpjela uslijed predmetne prometne nezgode, budući da je tužiteljica zadobila ozljedu koja je isključivo nastala zbog toga što nije bila vezana sigurnosnim pojasom, a što je bila dužna.

25. Stoga, sukladno odredbi članka 1067. Zakona o obveznim odnosima uz primjenu članka 163. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a posebno imajući u vidu rezultate kombiniranog prometnog i sudsko-medicinskog vještačenja u konkretnom slučaju slijedi jasan zaključak da je do ozljeđivanja tužiteljice došlo u prometnoj nezgodi za koju je odgovoran osiguranik tuženika no isključivo zbog toga što tužiteljica nije bila vezana sigurnosnim pojasom pa je po ocjeni ovoga suda dokazano da je tužiteljica isključivo odgovorna za nastalu štetu koju je trpjela zbog zadobivene ozljede.

26. Dakle, tijekom postupka je nedvojbeno utvrđeno da je ozljeda koju je tužiteljica zadobila u predmetnoj prometnoj nesreći nastala iz razloga što tužiteljica nije bila vezana sigurnosnim pojasom, a da je tužiteljica bila vezana sigurnosnim pojasom ne bi zadobila navedenu ozljedu i za istu ne bi nastala šteta pa s obzirom na navedeno tuženi nije dužan naknaditi tužiteljici štetu (neimovinsku i imovinsku) nastalu uslijed zadobivene ozljede. Dodatno, iz nalaza i mišljenja vještaka Ante Blažanovića, jasno slijedi da nije moguće sa sigurnošću utvrditi koje ozljede bi zadobila tužiteljica da je koristila sigurnosni pojas, stoga što bi se dogodilo i bi li i kakve ozljede tužiteljica zadobila da je bila vezana sigurnosnim pojasom, moguće je samo nagađati, a sudska presuda mora biti utemeljena na utvrđenim činjenicama, ne pretpostavkama.

27. Slijedom svega navedenoga, tužbeni zahtjev sud je u cijelosti odbio kao neosnovan i presudio kao u izreci ove presude. Naime, s obzirom na navedeno tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan jer je tužiteljica isključivo odgovorna za nastalu štetu koja je predmet tužbenog zahtjeva, a kako je to naprijed obrazloženo jer je istu u cijelosti mogla izbjeći da je bila pravilno vezana sigurnosnim pojasom pa je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti valjalo odbiti.

28. Ovdje valja naglasiti da je od donošenja drugostupanjske ukidbene odluke Županijskog suda u Splitu (8. svibnja 2024.) do donošenja ove presude, Vrhovni sud Republike Hrvatske donio presudu broj Rev-548/2021-2 od 13. siječnja 2026. u kojoj je odlučivao o reviziji koja je dopuštena zbog pitanja „Smatra li se činjenica da oštećenik nije bio vezan sigurnosnim pojasom, pa makar je tijekom postupka utvrđeno da do ozljeđivanja uopće ne bi došlo da je isti bio vezan sigurnosnim pojasom, samo njegovim doprinosom nastanku štete u određenom omjeru ili isključivom odgovornosti za nastalu štetu?“ U citiranoj presude VSRH od 13. siječnja 2026. sud je dao odgovor da kad je kombiniranim prometno-tehničkim i medicinskim vještačenjem utvrđeno da oštećenik ne bi zadobio utvrđene ozljede da je u trenutku prometne nezgode bio vezan sigurnosnim pojasom, tad se činjenica da oštećenik nije bio vezan sigurnosnim pojasom, ima smatrati isključivom odgovornosti za nastalu štetu.

29. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 2., a u vezi sa čl. 155. st. 1. ZPP koja propisuje da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Imajući u vidu vrijednost predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedine radnje i odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023, 107/2025, dalje u tekstu: OT), kao i to da je tuženik uspio u sporu, tuženiku zastupanom po punomoćniku odvjetniku priznati su kao potrebni i nužni:

- trošak sastava odgovora na tužbu prema Tbr. 7. toč. 1. OT sa 100 bodova,

- trošak sastava obrazloženog podneska od 15. rujna 2022. prema Tbr. 8. toč. 1. OT sa 100 bodova

- trošak sastava žalbe od 24. ožujka 2020. sa 50 bodova,

- trošak zastupanja na ročištima od 26. veljače 2020., 25. ožujka 2021., 17. ožujka 2022., 26. travnja 2023, 26. studenoga 2024. i 29. siječnja 2026. prema Tbr. 9. toč. 1. OT sa 100 bodova za svako ročište, odnosno ukupno 600 bodova, odnosno za sve poduzete radnje u postupku ukupno 850 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 1.700,00 eura što uvećano za PDV od 25% odnosno 425,00 eura sveukupno iznosi 2.125,00 eura.

29.1. Pored ovog iznosa tužitelju je još priznat trošak predujmljenog sudsko- medicinskog vještačenja u iznosu od 228,28 eura, prometnog vještačenja u iznosu od 331,81 eura i sudsko-medicinskog vještačenja u iznosu od 109,54 eura.

29.2. Ukupni troškovi tuženika iznose 2.794,63 eura.

29.3. Sud tuženiku nije priznao zatraženi trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu budući da za tuženika navedeni trošak nije nastao jer sukladno čl. 4. Zakona o sudskim pristojbama obveza plaćanja sudske pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici. Također, sud tuženiku nije priznao zatraženi trošak pristupa ročištu za objavu odluke jer nije pristupio na navedeno ročište.

30. Slijedom svega iznesenoga odlučeno je kao u izreci presude. U [adresa] 26. veljače 2026.

Sudac

Marija Knežević Karamijatović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojemu se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, a presudu će sud istaknuti na internetskoj stranici e-oglasnoj ploči sudova, dok ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. st. 9., 10. i 11. ZPP-a). Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojemu se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (čl. 335. st.11. ZPP-a)

DNA:

1. Tužitelju, putem punomoćnika

2. Tuženiku, putem punomoćnika