REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI
STALNA SLUŽBA U IVANIĆ-GRADU
10310 Ivanić-Grad, Športska 2
Poslovni broj Pn-60/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Velikoj Gorici, OIB: 32284739479, Stalna služba u Ivanić-Gradu, po sucu toga suda Jasni Grgurić kao sucu pojedincu, u parničnom postupku tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po zastupniku po zakonu Općinskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici, protiv tuženika KP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Hrvoju Zdilaru, odvj. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon zaključene glavne javne rasprave 28. siječnja 2026. u prisustvu MP – zakonskog zastupnika ODO Velika Gorica te tuženika KP osobno uz pun. Hrvoja Zdilara, odvj. u Zagrebu, objavljene 26. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587 od 29. kolovoza 2024. koji glasi:
''Nalaže se tuženiku KP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] tužiteljici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 isplatiti iznos od 183.854,01 eura zajedno s zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 149.116,12 eura po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke od 24. travnja 2024. pa do isplate, a na iznos od 34.737,89 eura po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke od 26. travnja 2024. pa do isplate; u roku od 15 dana.''
II. Nalaže se tužiteljici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 tuženiku KP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] platiti trošak parničnog postupka u iznosu od 13.830,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke tekućom od dana donošenja presude pa do isplate tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana.
III. Odbija se tužiteljica Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 sa svojim zahtjevom za plaćanjem troškova ovog parničnog postupka u iznosu od 11.064,00 EUR; kao neosnovanim.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je protiv tuženika podnijela tužbu 29. kolovoza 2024., a u kojoj navodi da je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, posl. broj: Pn-45/2020-9 od dana 24. svibnja 2021. godine, koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku, posl. broj: Gž - 1902/2021-2 od dana 08. veljače 2024. godine, naloženo tuženici (ovdje tužiteljici) Republici Hrvatskoj isplatiti tužitelju ŠP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 88.572,27 eura / 667.347,79 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na ime naknade štete po osnovi izmakle koristi zbog neispunjenja ugovorne obveze – predaje u posjed poljoprivrednog zemljišta iz ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske od dana 05. studenog 2012. godine, u roku od 15 dana. Točkom II. izreke presude naloženo je tuženici (ovdje tužiteljici) isplatiti tužitelju ŠP trošak parničnog postupka u iznosu od 28.228,48 eura / 212.687,50 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 08. studenog 2019. godine pa do isplate, u roku od 15 dana. Temeljem pravomoćne i ovršne presude koja je naznačena u točki I. tužbe tužiteljica je dana 23. travnja 2024. godine isplatila ŠP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 18.064,03 eura na ime glavnice i zakonske zatezne kamate, a dana 25. travnja 2024. godine iznos od 34.737,89 eura na ime naknade troškova parničnog postupka dok je iznos od 131.052,09 eura na ime glavnice i zakonske zatezne kamate kompenziran s potraživanjem Republike Hrvatske prema ŠP, a sve sukladno nagodbi Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici, posl. broj: P-DO-49/2020 od dana 08. travnja 2024. godine. Dana 05. studenog 2012. godine zaključen je ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države između Republike Hrvatske, zastupane po Općinskoj načelnici [adresa], KPC, prof, kao zakupodavca i ŠP iz [adresa], kao zakupnika, kojim ugovorom su nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske i to čk. br. 1790 Oranica sa 222224 m2 i čk. br. 1793 oranica sa 221018 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] dane u zakup ŠP na vrijeme od 20 godina. Točkom II. predmetnog ugovora je određeno da zakupnika uvodi u posjed Povjerenstvo za uvođenje u posjed državnog poljoprivrednog zemljišta Općine Križ u roku od 30 dana od dana sklapanja ugovora te o istom sastavlja zapisnik. Prilikom uvođenja ŠP, kao zakupnika, u posjed nekretnina i to čk. br. 1790 Oranica sa 222224 m2 i čk. br. 1793 oranica sa 221018 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] temeljem gore navedenog ugovora o zakupu, Povjerenstvo za uvođenje u posjed državnog poljoprivrednog zemljišta Općine Križ je dana 30. studenog 2012. godine utvrdilo da istog nije moguće uvesti u posjed nekretnina budući da su iste nekretnine zatečene u obrađenom stanju iz čega je očigledno da su u posjedu druge osobe. Budući da je u inspekcijskom nadzoru koji je obavljen od strane Ministarstva poljoprivrede, Uprave poljoprivrede i prehrambene industrije, Sektora inspekcija u poljoprivredi, Službe inspekcija u područnim jedinicama, Odjel – područna jedinica Zagreb, Ispostava Ivanić-Grad utvrđeno da predmetne nekretnine neovlašteno posjeduje i obrađuje ovdje tuženik KP, državno odvjetništvo je dana 07. siječnja 2013. godine istom podnijelo zahtjev za mirno rješenje spora radi predaje u posjed spornih nekretnina te radi isplate na ime stjecanja bez osnove. Nakon što tuženik nije prihvatio navedeni zahtjev za mirno rješenje spora te je nastavio s korištenjem i obrađivanjem spornih nekretnina protiv istog je podnesena tužba kod Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu te je u navedenom parničnom predmetu donesena pravomoćna presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, posl. broj: P-193/15-9 od dana 07. ožujka 2016. godine, kojom je naloženo tuženiku KP iz [adresa], da tužiteljici Republici Hrvatskoj preda u posjed nekretnine koje u naravi čine poljoprivredno zemljište upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] to čk. br. 1790 Oranica sa 222224 m2 i čk. br. 1793 Oranica sa 221018 m2 te da isplati tužiteljici Republici Hrvatskoj iznos od 169.087,92 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na ime stjecanja bez osnove zbog neovlaštenog korištenja predmetnog poljoprivrednog zemljišta. Temeljem navedene pravomoćne presude, tuženik je predao u posjed Republici Hrvatskoj nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] to čk. br. 1790 Oranica sa 222224 m2 i čk. br. 1793 Oranica sa 221018 m2. Slijedom navedenog, tužiteljica, kao zakupodavatelj, nije mogla ispuniti svo ju obvezu iz ugovora o zakupu odnosno predati u posjed sporne nekretnine ŠP, kao zakupcu, budući da se tuženik nalazio u neovlaštenom posjedu predmetnih nekretnina što je utvrđeno i pravomoćnom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, posl. broj: P-193/15-9 od dana 07. ožujka 2016. godine. Budući da šteta odnosno izmakla korist koju bi imao zakupnik NP da je mogao koristiti sporne nekretnine temeljem ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske nije nastala krivnjom tužiteljice Republike Hrvatske, već radnjom tuženika i to neovlaštenim posjedovanjem gore navedenih nekretnina, to je tuženik obvezan, sukladno odredbama članka 1045., 1049. i 1085. Zakona o obveznim odnosima, nadoknaditi štetu tužiteljici u iznosu od 183.854,01 eura na ime isplate glavnice, zakonske zatezne kamate i troškova parničnog postupka zakupniku ŠP temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalnoj službi u Ivanić-Gradu, posl. broj: Pn- 45/2020-9 od dana 24. svibnja 2021. godine. Također, tužiteljica je, sukladno odredbi članka 186.a stavak 8. Zakona o parničnom postupku, podnijela zahtjev za mirno rješenje spora tuženiku, ali se isti nije očitovao na zahtjev u zakonskom roku od tri mjeseca. Budući da je tužiteljica oštećeniku ŠP iz [adresa] popravila štetu u ukupnom iznosu od 183.854,01 eura , podnijela je ovu tužbu.
2. Iz odgovora na tužbu tuženik u odnosu na Ad. 1. tužbe – priznaje, time da napominje da je u sudskom postupku koji je rezultirao donošenjem presude Pn - 45/2020 od 24. svibnja 2021. godine sudjelovao kao umješač na strani tuženika, ovdje tužitelja. Ad. 2. tužbe – poriče se u cijelosti. Nakon pravomoćnosti uvodno navedene presude tuženik nije znao niti morao znati da je tužitelj s ŠP zaključio nagodbu time što se u nagodbi navodi ukupno potraživanje ŠP prema tužitelju (glavnica parnični trošak, kamata), kao i potraživanje tužitelja prema ŠP, premda nagodbi ne prileži nikakav dokaz iz kojeg bi bilo razvidan dužničko-vjerovnički odnos tužitelja prema ŠP kao i što ne prileži obračun kamata po uvodno navedenoj presudi te se u nagodbi navode određene kompenzacije koje tužitelj u ovom predmetu ne dokazuje. U odnosu na Ad 3. tužbe – poriče u cijelosti. Navodi kako je netočno i neistinito da je tuženik nekretnine opisane u tužbi neovlašteno i bez ikakve osnove koristio od 2012. godine. Tuženik je u jesen 2012. godine na nekretninama koje je ranije koristio i za koje je uredno plaćao naknadu zasijao ozimu pšenicu koju je požeo u ljeto 2013. godine. Sjetvu ujesen tuženik je obavio kao i svih prijašnjih godina (od 2005. godine tuženik je nesmetano i uz potvrdu Općine Križ plaćao zakupninu i koristio sporno zemljište) odnosno temeljem suglasnosti Općine i tadašnje načelnice KPC. Prilikom sjetve u jesen 2012. godine tuženik nije niti znao da je Općina Križ zaključila ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države sa ŠP a sjetva je obavljena prije zaključenja navedenog ugovora. Tuženik navodi i da je, kao i prijašnjih godina, platio Općini Križ naknadu od 18.025,29 Kn na ime zakupnine čestica 1793 i 1790 KO [katastarska općina], a koje čestice je i koristio. Dakle, tuženik je čestice ovlašteno koristio i za to platio naknadu. Tuženik dostavlja i rješenje Općine Križ od 27. prosinca 2012. godine i rješenje o obvezi plaćanja naknade za korištenje državnog poljoprivrednog zemljišta kojim se tuženiku za 2012. godinu utvrđuje obveza plaćanja naknade za korištenje spornih čestica 1793 i 1790 KO [katastarska općina]. Istovjetno rješenje tuženik dostavlja i za 2011. godinu. Tuženik dostavlja i dokaze da je cijelo vrijeme upravo on pošteni korisnik i posjednik spornog zemljšta. Tuženik ističe da je u ovosudnom predmetu koji se između istih stranaka vodi pod poslovnim brojem P-101/24 (Republika Hrvatska c/a KP), sud pribavio spis predmeta Županijskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici, poslovni broj M-DO- 112/12 na okolnost utvrđenja činjenice da ŠP ni je mogao biti proglašen najpovoljnijim ponuđačem jer u vrijeme objavljivanja natječaja za zakup predmetnih zemljišta nije bio dotadašnji posjednik istih, što je prešutio kako tijekom trajanja natječaja tako i tijekom uvodno navedenog parničnog postupka, time da se upravo u navedenom spisu Županijskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici navode sve okolnosti radi kojih tužitelj nije niti imao pravo biti imenovan najpovoljnijim ponuđačem, a slijedom toga nije niti mogao izgubiti dobit koja mu je u ovom predmetu presuđena. Konkretno, iz spisa predmeta razvidno je: da nakon izdavanja pozitivnog mišljenja na nacrt ugovora o zakupu između tužitelja ŠP i [adresa] isti nije mogao ostvariti pravo prvenstva zakupa čestica koje su predmetom postupka jer u vrijeme podnošenja ponude za zakup nije imao status „dosadašnjeg posjednika“ (dopis ŽDO VG od 11. ožujka 2013. godine), da je za česticu KČ [katastarska čestica] KO [katastarska općina], u popisu ponuditelja, netočno navedeno da je ŠP dosadašnji posjednik, da je dana 21. veljače 2013. godine glede neuvođenja u posjed na česticama koje su predmetom spora održan sastanak u Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na kojem je utvrđeno da se od Agencije za poljoprivredno zemljište zatraži poništenje suglasnosti na odluku o izboru najpovoljnije ponude (ponuda tužitelja) te da se o tome obavijesti Općina Križ, kao i da se od Općine Križ zatraži da se ŠP ne uvodi u posjed predmetnih čestica (KČ [katastarska čestica] KO [katastarska općina]). U navedenom predmetu P-101/24, po prijedlogu tamo umješača a ovdje tuženika, zatraženi su i dostavljeni podaci Financijske agencije iz kojih proizlazi da je ŠP i prije i nakon utuženog perioda u ovom postupku bio u permanentnoj financijskoj blokadi (4994 dana, na dan izdavanja potvrde), dakle, potpuno je razvidno da isti nije niti mogao raspolagati financijskim sredstvima za pretpostavljenu realizaciju sjetve, za koju je u uvodno navedenom sudskom postupku tužbom tvrdio da je bio onemogućen u sjetvi te da je stoga imao izgubljenu dobit. Osim da se ŠP ne uvodi u posjed nekretnina, iz dokumentacije Županijskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici razvidna je i činjenica da je to državno odvjetništvo izvijestilo Općinu Križ (dopis od 11. ožujka 2013. godine) da ukoliko s ŠP ne dođe do raskida ugovora u mirnom postupku „…ugovor će raskidati Općinsko državno odvjetništvu u Ivanić-Gradu u parničnom postupku pred sudom.“. Nadalje navodi da u situaciji kada je tužitelj, manirom dobrog gospodara, znao ili morao znati da je treća osoba u posjedu nekretnina koje su predmetom postupka (ovdje tuženik), kada je tužitelj znao da ta osoba plaća naknadu za korištenje tog zemljišta, kada je tužitelj znao da ŠP nije ispunjavao uvjete za izbor najpovoljnijeg ponuđača za zakup poljoprivrednog zemljišta jer u vrijeme natječaja nije bio dotadašnji posjednik a ujedno je bio u permanentnoj financijskoj blokadi, kao što je to i danas, tada je u cijelosti neosnovano potraživanje tužitelja spram tuženiku po osnovi isplate koju je tužitelj izvršio ŠP temeljem uvodno navedene presude Općinskog suda u Velikoj Gorici – Stalne službe u Ivanić-Gradu, poslovni broj Pn-45/2020 od 24. svibnja 2021. godine. Ovo i time što je radi navedenih okolnosti tužitelj bio u kontaktu, putem Županijskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici, s Općinom Križ koja je u isto vrijeme davala na raspolaganje predmetno zemljište tuženiku koji je za njegovo korištenje plaćao naknadu a kasnije, kada je došlo do problema s natječajem i saznanja tužitelja da se ŠP, radi neispunjavanja natječajnih uvjeta, ne uvodi u posjed, nije napravio ništa da raskine predmetni ugovor. Zaključno navodi, koliko je ŠP svojim potraživanjem doveo i samog tužitelja u zabludu, razvidno je i iz kaznenog postupka koji se protiv imenovanog vodi pri Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu, pod poslovnim brojem K-425/21 u kojem kaznenom postupku je ŠP optužen radi kaznenog djela subvencijske prijevare na štetu Agenc ije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, na način da je za predmetne parcele za koju je u uvodno navedenom ovosudnom postupku tražio naknadu štete radi navodne nemogućnosti njihovog korištenja, istovremeno od Agencije zatražio i dobio financijsku potporu u ukupnom iznosu od 297.139,17 Kn (danas 39.437,14 €). Dakle, za parcele koje nikada nije koristio. Kako je vidljivo iz prve rečenice obrazloženja optužnice, kazneni postupak pokrenut je upravo temeljem kaznene prijave podnesene od strane tuženika. Neovisno o tome što je navedeni kazneni postupak i dalje u tijeku, tuženik ima neposrednih saznanja da je ŠP, kako bi si olakšao procesni položaj u navedenom kaznenom postupku, i prije njegovog okončanja vratio Agenciji navedena financijska sredstva. Radi svega navedenog, netočan je i neistinit navod tužitelja da „…šteta odnosno izmakla korist koju bi imao zakupnik ŠP da je mogao koristiti sporne nekretnine temeljem ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrva tske nije nastala krivnjom tužiteljice Republike Hrvatske već radnjom tuženika i to neovlaštenim posjedovanjem gore navedenih nekretnina“, jer pored navedenog (da ŠP uopće nije mogao biti proglašen najpovoljnim ponuditeljem jer nije imao status dotadašnjeg posjednika u vrijeme raspisanog natječaja te je bio u financijskoj blokadi radi čega predmetne nekretnine na svoje ime i o njegovom trošku uopće ne bi mogao obrađivati, upravo je tužitelj imao neposredno saznanje o svemu navedenom (putem Županijskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici) a nije poduzeo nikakve potrebne pravne radnje da raskine tako štetan ugovor s ŠP. Premda je riječ o ugovornom odnosu tužitelja i treće strane, tuženik skreće pozornost sudu da je nagodba, poslovni broj P-DO-49/2020 od 08. travnja 2024. godine (koju nagodbu tužitelj prilaže tužbom), zaključena na način da isplata ŠP bude realizirana putem računa njegovog punomoćnika a sve radi toga što je isti u permanentnoj financijskoj blokadi. Da je isplata bila izvršena (što je i trebala biti) isplatom na njegov bankovni račun, isti iznos bio bi zaplijenjen od strane Financijske agencije radi namirenja ostalih vjerovnika, stoga je razvidno da je opisanim načinom riječ o oštećenju vjerovnika. Stoga, tuženik predlaže sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.
3.1. Tijekom provedenog dokaznog postupka izvršen je uvid i pročitana je preslika presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, posl. broj: Pn-45/2020-9 od dana 24. svibnja 2021. godine, preslika presude Županijskog suda u Osijeku, posl. broj: Gž-1902/2021-2 od dana 08. veljače 2024. godine, preslika nagodbe Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici, posl. broj: P -DO-49/2020 od dana 08. travnja 2024. godine, potvrde o zaprimljenoj uplati, preslika zapisnika Povjerenstva za uvođenje u posjed državnog poljoprivrednog zemljišta Općine Križ od dana 30. studenog 2012. godine, preslike zapisnika o inspekcijskom nadzoru korištenja poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske Ministarstva poljoprivrede, Uprave poljoprivrede i prehrambene industrije, Sektora inspekcija u poljoprivredi, Službe inspekcija u područnim jed inicama, Odjel – područna jedinica Zagreb, Ispostava Ivanić Grad od dana 15. listopada 2013. godine, dana 16. listopada 2013. godine, dana 23. srpnja 2014. godine, dana 07. siječnja 2015. godine, dana 24. srpnja 2015. godine i od dana 21. rujna 2015. godine, preslika zahtjeva za mirno rješenje spora i preslika povratnice, preslika presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, posl. broj: Pn-45/2020-9 od dana 24. svibnja 2021. godine, preslika zapisnika Povjerenstva za uvođenje u posjed državnog poljoprivrednog zemljišta Općine Križ od dana 30. studenog 2012. godine, preslike zapisnika o inspekcijskom nadzoru korištenja poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske Ministarstva poljoprivrede, Uprave poljoprivrede i prehrambene industrije, Sektora inspekcija u poljoprivredi, Službe inspekcija u područnim jedinicama, Odjel – područna jedinica Zagreb, Ispostava Ivanić Grad od dana 15. listopada 2013. godine, dana 16. listopada 2013. godine, dana 23. srpnja 2014. godine, dana 07. siječnja 2015. godine, dana 24. srpnja 2015. godine i od dana 21. rujna 2015. godine, dokumentacija o činjenici plaćanja najma i poreza od strane tuženika, uvid u spis predmeta Županijskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici, M- DO-112/12, očevidnik o danima insolventnosti za ŠP.
3.2. Iz Ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države utvrđuje se da su Republika Hrvatska s jedne strane kao zakupodavac te ŠP s druge strane kao zakupnik zaključili ugovor o zakupu 05. studenoga 2012. godine. Nadalje, iz spomenutog ugovora proizlazi da se zemljište daje u zakup na 20 godina, a počinje teći od dana uvođenja u posjed. Nadalje u točci drugoj je propisano da zakupnika uvodi u posjed Povjerenstvo za uvođenje u posjed državnog poljoprivrednog zemljišta Općine Križ u roku od 30 dana od dana sklapanja ugovora i o istom sastavlja zapisnik.
3.3. Iz mišljenja Županijskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici od 31. listopada 2012. godine proizlazi da je nacrt dogovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta sastavljen sukladno pozitivnim zakonskim propisima te da nema zapreke za njegovo zaključenje.
3.4. Iz zapisnika Službe inspekcije u područnim jedinicama Ministarstva poljoprivrede, Ispostava Ivanić Grad od 15. listopada 2013., 16. listopada 2013., 23. srpnja 2014., 7. siječnja 2015., 24. srpnja 2015., 21. rujna 2015. godine proizlazi da je spomenuti zapisnik načinjen po prijavi ŠP, istim je utvrđeno da sporne čestice koristi tj. neovlašteno je ušao u posjed KP. Vezano uz obavljenu sjetvu i ulazak u posjed spomenute čestice, KP obavještava inspektoru da spornu česticu koristi već desetak godina i to na temelju potvrde Općine Križ, zaključno do kraja 2012. godine tj. sve do momenta raspisivanja natječaja u Općini Križ za istu. Navodi i to kako se je javio na spomenuti natječaj, ali je ŠP bio najpovoljniji ponuditelj. Navodi i to da se žalio na rezultat natječaja, ali njegov prigovor nije uvažen, već je dopisom iz veljače i ožujka 2013. godine naloženo Općini Križ da ŠP ne uvedi u posjed spornih čestica. Također navodi da je u svibnju 2013. godine u Općini Križ je podnio zahtjev za dodjelu privremenog ugovora o korištenju sporne čestice, ali je dobio odbijenicu. Navodi da je on po inerciji i nadalje koristio ovu česticu tj. sijao je.
3.5. Iz o inspekcijskom nadzoru od 23. srpnja 2014. te 7. siječnja 2015. utvrđuje se da j utvrđeno da je spomenute nekretnine obradio KP na temelju Gospodarskog programa izrađenog 2001. godine te na temelju okolnosti da je predočio inspektoru dokaz da se poništava natječaj kojemu je to zemljište dodijeljeno ŠP, ali u upravnom postupku nije bilo konačno dovršeno te da je upravo tuženik u vrijeme natječaja i kasnije ispunjavao uvjete da se s njim zaključi natječaj budući je imao veliki stočni fond, tj. 67 grla krava te je isporučivao Dukatu oko 150 litara mlijeka, dok se ŠP samo bavio ratarstvom. Isti navodi proizlaze i iz zapisnika od 7. siječnja 2015. i 24. srpnja 2015. te 21. rujna 2015. Pritom se naglašava kako je u zapisniku navedeno da je ŽDO u Velikoj Gorici dopisima iz veljače i ožujka 2013. naložilo Općini Križ da ne uvede u posjed ŠP. Također se navodi i to da je ovdje tuženik podnio zahtjev Općini Križ za dodjelu privremenog ugovora o korištenju poljoprivrednog zemljišta obzirom da se i dalje bavio stočarstvom i isporučivao oko 100.000 litara mlijeka godišnje te ispunjavao uvjete da mu se zemljište dodijeli u zakup ili privremeni zakup.
3.6. Iz Mišljenja ŽDO u Velikoj Gorici od 24. srpnja 2012., 25. srpnja 2012.i 31. listopada 2012. proizlazi da su dali negativno mišljenje na nacrt ugovora koji bi bio zaključen s ŠP jer da isti nije mogao imati status dosadašnjih posjednika te se poziva Ministarstvo poljoprivrede poništiti suglasnost da se izabere ŠP kao najpovoljniji ponuđač.
3.7. Iz dopisa Agencije za poljoprivredno zemljište od 25. studenog 2013. proizlazi da Agencija ne želi povući svoju suglasnost, usprkos nalogu ŽDO; a za zaključenje ugovora sa ŠP.
3.8. Iz Presuda priloženih ovom spisu broj Pn-45/2020-9, a osobito presude broj P-101/2024-18 od 17. travnja 2025. utvrđuje se kako se je, osobito posljednjom presudom, odlučivalo o identičnom tužbenom zahtjevu, samo u drugom vremenskom periodu.
4. Temeljem provedenog dokaznog postupka, brižljivom savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno iz svih dokaza zajedno, u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 96/08 57/11, 148/ 11, 25/13 , 2 108/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - u daljnjem tekstu ZPP) kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je uz primjenu pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221. a za ZPP odlučio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti neosnovan.
5. Ocjenjujući provedene dokaze sud je dokaznu snagu istih, cijenio dovodeći ih u međusobnu vezu te uz odlučne činjenice koji je tužitelj, s obzirom na osnovu tužbe, bio dužan dokazati jer o njima ovisi odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva.
6. Pri donošenju odluke sud je u cijelosti poklonio vjeru navodima tuženika. Također je poklonjena vjera iskazima svih ispitanih svjedoka u parničnom postupku koji se povodom istih stranaka i iste pravne osnove, samo za drugi period, vodio kod ovog suda pod poslovnim brojem P-101/2024. kao i svim ostalim provedenim dokazima.
7. Odlučujući o tužbi tužiteljice utvrđeno je nespornim da je tuženik doista bio u posjedu predmetnih čestica tijekom 2013., 2014. i 2015. godine; a sve temeljem Zapisnika o inspekcijskom nadzoru.
8. Sporno je da li je tuženik imao valjanu pravnu osnovu za ulazak u posjed i obrađivanje zemlje vlasništvo Republike Hrvatske. Sporno je i to da li je isti u utuženom periodu bez ikakve pravne osonove držao u posjedu ove nekretnine te da li je stekao imovinsku korist naznačenu u tužbi u visini godišnjih zakupnina u ukupnom iznosu od 183.854,01 EUR, a koji iznos je tužiteljica po pravomoćnoj presudi isplatila ŠP temeljem pravomoćne presude ovog suda.
9.1. Odlučujući o tužbenom zahtjevu tužiteljice, a nakon što je sud izvršio uvid u postupke, odnosno presude, a koji su se vodili kod ovog suda vezano uz iste nekretnine u kojima su stranke bile [adresa], KP i ŠP pod brojevima: P-193/2015 i Pn-45/2020 prije svega se utvrđuje i ističe kako ovdje tuženik pa stoga niti sud nije raspolagao podacima vezano uz valjanost zaključenja Ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države od 5. studenog 2012. zaključenim sa ŠP, a koji je zaključila Općina Križ.
9.2. Odlučujući o spomenutom Ugovoru, odnosno valjanosti istog, kao prethodnom pitanju, sud nalazi nedvojbeno utvrđenim kako spomenuti Ugovor o zakupu od 5. studenog 2012. godine uopće ne može proizvoditi pravne učinke jer su izostale bitne pretpostavke za njegovu valjanost, tj. Općina Križ nije taj Ugovor mogla zaključiti jer nije imala valjanu suglasnost ovlaštene osobe, tj. Županijskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici temeljem Naputka u svezi primjene pojedinih odredbi Zakona o poljoprivrednom zemljištu (NN 152/08 i 21/10 – u daljnjem tekstu Naputak). Naime, iz spisu priloženih isprava utvrđuje se da je Agencija za poljoprivredno zemljište dala Općini Križ suglasnost 31. listopada 2012. za zaključenje Ugovora o zakupu s ŠP, a iz razloga što je ŽDO Velika Gorica dalo navodno pozitivno mišljenje na nacrt Ugovora, a kao što se to tvrdi u dopisu Agencije za poljoprivredno zemljište od 25. studenog 2013.
9.3. No međutim, nasuprot tome sud nalazi nedvojbeno utvrđenim potpuno drugačiju okolnost, tj. iz dopisa Županijskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici od 25. srpnja 2012. utvrđuje se da je ŽDO dalo negativno mišljenje Ministarstvu vezano uz zaključenje Ugovora o zakupu sa ŠP. Pored naprijed navedenog, nedvojbeno se utvrđuje i to kako je ŽDO Velika Gorica dana 24. srpnja 2012. uputilo Općini Križ dopis kojim daju negativno mišljenje za zakup zemljišta od strane ŠP, 25. srpnja ŽDO je uputio dopis Ministarstvu poljoprivrede kojim se također utvrđuje da je to odvjetništvo dalo negativno mišljenje i da ŠP nije mogao imati status dosadašnjeg posjednika te su pozvali da se poništi izdana Suglasnost od 11. srpnja 2011. Također iz dopisa ŽDO u Velikoj Gorici od 22. veljače 2013. upućeno Agenciji za poljoprivredno zemljište proizlazi da se poziva Agencija da se poništi izdana suglasnost jer ŠP nije imao pravo prvenstva zakupa budući da u vrijeme podnošenja ponude na natječaj nije imao status dosadašnjeg posjednika kako to utvrđuje Naputak već su u posjedu bile treće osobe. Nadalje sud utvrđuje kako je ŽDO obavijestilo Općinu Križ te ovdje tuženika dopisom od 11. srpnja 2011. godine i pozvao Agenciju da se ŠP ne uvodi u posjed spomenutog zemljišta.
9.4. Slijedom svega navedenog, sud nalazi nedvojbeno utvrđenim da je Ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države od **.**.2012. sa ŠP zaključen protupravno te da treće osobe pa tako i KP koje su se javile na navedeni natječaj imaju pravo smatrati da je spomenuti Ugovor nevažeći; obzirom da je očito isti donesen protupravno. Naime, odlučujući o prethodnom pitanju utvrđeno je da je ŽDO konstatirao da ŠP nije ispunjavao uvjete da na tom natječaju bude s njim zaključen Ugovor jer prethodno nije bio posjednik pa nije imao pravo prvokupa, bio je u blokadi, bio je stariji od 41 godinu, nije priložio gospodarsku osnovu da se bavi stočarstvom te je utvrđeno da se nije niti bavio stočarstvom za razliku od ovdje tuženika KP koji se prioritetno bavio stočarstvom te je godišnje isporučivao oko 100.000 litara mlijeka, a što je i bio jedan od preduvjeta za davanje ponude na natječaj. Vezano uz spomenuto prethodno pitanje utvrđeno je da Ministarstvo poljoprivrede nije uvažilo činjenicu da je ŽDO uskratilo naknadno potrebnu suglasnost, već je nasuprot tome Agencija za poljoprivredno zemljište i Općina Križ protupravno zaključila Ugovor o zakupu s ŠP.
9.5. Obzirom na ovako utvrđene okolnosti, tj. činjenicu što je ovdje tuženik znao u utuženom periodu da ovaj Ugovor koji je zaključio sa ŠP nije valjan, okolnost da je ŽDO uskratio suglasnost za zaključenje te osobito okolnost što ga je ŽDO obavijestilo da se ŠP ne uvodi u posjed; sud smatra nedvojbeno utvrđenim kako tuženik u utuženom period nije bio nevaljani posjednik spomenutih nekretnina, tim više što je do raspisivanja ovog spornog natječaja on bio dugogodišnji valjan, istinit i zakonit posjednik te je jedini ispunjavao uvjete da se s njim zaključi Ugovor.
9.6. Okolnost što pojedini instituti i tijela državne uprave nisu postupali u skladu sa zakonom, tj. što Agencija, odnosno Ministarstvo nije donijelo odluku o poništenju ugovora o zakupu nakon što je ŽDO utvrdio da natječaj nije valjano proveden i da ŠP nije mogao biti osoba s kojom se zaključuje Ugovor o zakupu i da se ne uvodi stoga u posjed; ne može biti razlog da osoba koja je obrađivala spomenuto zemljište, tj. ovdje tuženik, plaća naknadu za korištenje zemljišta, iako sa Općinom Križ nije zaključio ugovor. Naime, u okolnosti kada tijela državne uprave, tj. izvršna vlast i jedinica lokalne samouprave postupaju protivno obveznom Naputku državnog odvjetništva, a koje obavještava tuženika da se ŠP neće uvoditi u posjed; bilo koji građanin pa time i tuženik nije u obvezi plaćati državi bilo kakvu naknadu dok tijela državne vlasti ne donesu valjanu odluku o zakupu, odnosno raspišu novi natječaj ili pak posjedniku dostave nalog za plaćanje zemljišta kojega drži u posjedu, opravdano smatrajući da je i dalje valjan, istinit i pošteni posjednik, kao što je to smatrao tuženik.
9.7. Osobito se pritom ističe kako tužiteljica ni na koji način nije dokazala niti ima pravnu osnovu da bi ovdje tuženik, s kojim nije zaključen ugovor o zakupu, trebao plaćati zakupninu u visini i iznosima kakvu je u vidu naknade štete tužiteljica isplatila ŠP temeljem zaključenog nevažećeg ugovora o zakupu. Naime, tuženik o toj zakupnini nije pregovarao, nije bio obaviješten, na isto nije pristao, a niti je Općina Križ donijela bilo kakvu odluku o vrijednosti potencijalne zakupnine koju bi trebao plaćati posjednik zemljišta u vlasništvu RH.
9.8. Obzirom na sve naprijed izloženo nedvojbeno je utvrđeno da je Ugovor iz kojeg proistječu brojni sudski postupci pa i ovaj zaključen protivno čl. 531 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 28/18, 126/21, 114/22 – u daljnjem tekstu ZOO), čl. 17 i čl. 38. st. 2. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (NN 20/2018, 115/2018, 98/2019, 57/2022), a posljedično tome ovaj sud utvrđuje kako bilo koja treća osoba, odnosno građanin ne može i ne smije biti pozvan na odgovornost ili plaćanje za propuste koje je učinilo ministarstvo i općina; odnosno da je tuženik ovdje ''kolateralna žrtva'' pa isti stoga nije u obvezi bilo što platiti temeljem tužbenog zahtjeva kojega sud nalazi neosnovanim.
10. Odlučujući o parničnom trošku stranaka, utvrđeno je da je parnični trošak sastavljen u skladu sa važećom odvjetničkom Tarifom o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika (NN 138/23 – u daljnjem tekstu Tarifa). Dakle, odlučujući o navedenom utvrđeno je da je tuženik uspio s tužbenim zahtjevom u cijelosti, da je njegov trošak u cijelosti opravdan i osnovan u skladu s Tbr. 8. i Tbr. 9. Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023, 107/2025 – dalje u tekstu OT) te se odnosi na trošak dva podneska i dva pristupa na ročište u skladu sa VPS-om, uvećano za PDV.
11. Budući da je tužiteljica izgubila parnicu, dužna je tuženiku naknaditi trošak te je ujedno odbijena sa svojim zahtjevom, dok je tuženik u potpunosti uspio.
12. Slijedom naprijed izloženog, odlučeno je kao u izreci.
U Ivanić-Gradu 26. veljače 2026.
Sudac:
Jasna Grgurić
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u roku 15 dana od dana objave presude, odnosno od dana dostave prijepisa ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. ZPP).
1. Presuda nepravomoćna
2. Vidi upisnik Pn
3. DNA:
- tužiteljica po zastupniku po zakonu – ODO Velika Gorica
- tuženik po pun. Hrvoju Zdilaru, odvj. u Zagrebu
4. Sredi spis
5. Kal. 15 dana
