Republika Hrvatska

Općinski sud u Novom Zagrebu

10010 Zagreb – Turinina 3

Poslovni broj: 9 P-954/2022-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Ani Tomašić, u pravnoj stvari tužiteljice ĐO, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Sanji Dozet, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Đ

ĐO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po privremenom zastupniku Petru Ćubela, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave 16. siječnja 2026., održane u prisutnosti tužiteljice, punomoćnice tužiteljice te privremenog zastupnika tuženika, 26. veljače 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice ĐO, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je iza pok. KO, sina K iz [adresa], rođenog **.**.1951., umrlog **.**.2017., OIB: [osobni identifikacijski broj], postojala pismena oporuka koja je naknadno uništena od strane treće nepoznate osobe.

II. Utvrđuje se prema tuženiku ČO, rođen **.**.1976.g., Weehawken [adresa], APT 816, NEW JERSEY, SAD, OIB: [osobni identifikacijski broj], da je prema oporuci jedini oporučni nasljednik iza pok. JO sina K iz [adresa], rođenog **.**.1951., umrlog **.**.2017., OIB: [osobni identifikacijski broj], na nekretnini/stanu upisanom kod Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela Novi Zagreb u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na kč. br. [katastarska čestica] Ulica Božidara Magovca, Stambeni [adresa], 71, 73, 75, 77, 79, 81, 83, 85, 87 – 104. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-104) stan u VII (sedmom) katu koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice,WC-a i predsoblja u površini od 66,95 m2, [adresa], njegova kćerka tužiteljica ĐO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

III. Utvrđuje se da je tuženik ČO, rođen **.**.1976., [adresa], APT 816, NEW JERSEY, SAD, OIB: [osobni identifikacijski broj], namiren u nužnom dijelu za života pokojnog oca KO, darovanjem novca ostvarenog prodajom nekretnine u Zagrebu, Vrbik na adresi [adresa]., kat XII stan broj 4 – dvosobni s nusprostorijama površine 69,99 m2, stan koji se nalazio u zgradi koja je sagrađena na kč. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

IV. Utvrđuje se da je ĐO, ime oca KO, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.2002. iz [adresa], vlasnik u cijelosti 1/1 nekretnine koja je upisana kod Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela Novi Zagreb u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na kč. br. [katastarska čestica] Ulica Božidara Magovca, Stambeni blok [adresa], 71, 73, 75, 77, 79, 81, 83, 85, 87 – 104. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E- 104) stan u VII (sedmom) katu koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice,WC-a i predsoblja u površini od 66,95 m2, [adresa], što je tuženik ČO, rođen **.**.1976., Weehawken [adresa], APT 816, NEW JERSEY, SAD, OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan priznati i trpjeti provedbu upisa na ½ suvlasničkog dijela nekretnine.

V. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici ĐO, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplatiti tuženiku ČO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], APT 816, New Jersey, trošak parničnog postupka u iznosu od 1.375,00 eura (tisuću tristo sedamdeset pet eura), u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je ovom sudu 28. listopada 2022. podnijela tužbu protiv tuženika radi utvrđenja. U tužbi navodi kako su parnične stranke polubrat i polusestra i suvlasnici na nekretnini, stanu u [adresa] na adresi [adresa], koja nekretnina je upisana kod Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela Novi Zagreb u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na kč. br. [katastarska čestica] [adresa], 71, 73, 75, 77, 79, 81, 83, 85, 87

– 104. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-104) stan u VII (sedmom) katu. Predmetnu nekretninu su parnične stranke stekle kao suvlasnici svaki u ½ idealnog dijela temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Novom Zagrebu posl.br.: O-1261/17, UPP-OS-84/17-5 od 17.05.2017. U trenutku otvaranja nasljedstva i na ročištu u ostavinskom postupku kod javnog bilježnika nije pronađena oporuka iza pok. KO, stoga su parnične stranke u ostavinskom postupku određene kao zakonski nasljednici iza pok. JO u jednakim dijelovima tj. svaki u ½ idealnog dijela. Tužiteljica je nakon punoljetnosti unazad nekoliko mjeseci saznala da je zajednički otac parničnih stranaka pok. KO za života sastavio pisanu oporuku kojom je oporukom ostavio predmetnu nekretninu u cijelosti tužiteljici. U predmetnoj nekretnini stanovala je tužiteljica zajedno s pokojnim ocem JO i svojom majkom ZO. Tužiteljica je za postojanje pisane oporuke saznala od svjedoka nakon njezine punoljetnosti i to unazad nekoliko mjeseci kada su svjedoci odlučili upoznati tužiteljicu o svim okolnostima i ispričali pred tužiteljicom po prvi puta kako im je pok. KO rekao da postoji pisana oporuka kojom on ostavlja stan u [adresa] na adresi [adresa] u cijelosti tužiteljici jer je želio da njegova kćerka ĐO ovdje tužiteljica bude zaštićena i osigurana i nakon njegove smrti, obzirom je bio svjestan činjenice da tužiteljica nije njegov jedini zakonski nasljednik jer ima i sina iz prvog braka ovdje tuženika kojeg je osigurao i namirio za svojega života. O svemu navedenom je zajednički otac parničnih stranaka, pok. KO razgovarao sa svjedocima i naveo da ima svoju pisanu oporuku, a nekima od svjedoka je oporuku i pokazao, jer je želio zaštititi i osigurati tužiteljicu i stambeno ju zbrinuti. Isto tako svjedoci su upoznali tužiteljicu s činjenicom da je njezin polubrat ovdje tuženik kao dijete pok. KO iz prvog braka, namiren za svoj nužni dio još za života pok. KO. Naime pok. KO prodao je nekretninu/stan u [adresa] na Vrbiku na adresi [adresa]., kat XII stan broj 4 – dvosobni s nusprostorijama površine 69,99 m2, stan koji se nalazio u zgradi koja je sagrađena na kč. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kako bi financirao školovanje i obrazovanje tuženika u [adresa] gdje tuženik i danas živi, radi i ima zasnovanu obitelj. Navedena nekretnina koju je pok. zajednički otac parničnih stranaka prodao radi financiranja školovanja, obrazovanja i boravka tuženika u [adresa], bila je nekretnina koja je površinom veća, nalazila se na boljoj lokaciji i bila je veće vrijednosti od nekretnine koju je pok. KO pisanom oporukom ostavio tužiteljici. Obzirom da nakon smrti zajedničkog oca parničnih stranaka pok. KO oporuka nije pronađena za pretpostaviti je da je pisana oporuka pok. KO uništena .

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da se istoj protivi u cijelosti kao neosnovanoj te ističe prigovor prekluzije za podnošenje ovakve tužbe. Tužiteljica se u historijatu tužbe poziva na institut utvrđivanja uništene oporuke iz Zakona o nasljeđivanju, ali ista u nijednoj rečenici ne navodi kada bi takva oporuka bila sačinjena, u kojoj formi, što je sadržaj te oporuke, tko je uništio oporuku na koju se tužiteljica poziva te najvažnije tko su svjedoci za sve te okolnosti. Tuženik ukazuje kako je tužiteljica vezana pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju koje je doneseno u ostavinskom postupku iza oca stranaka pa drugačija utvrđenja suprotna od prava koja su im dodijeljena pravomoćnom odlukom nisu moguća u smislu odredaba Zakona o nasljeđivanju. Također, osporava se da bi tuženik bio namiren za nužni dio kako to navodi tužiteljica.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao zemljišnoknjižni izvadak za nekretninu upisanu u zk. uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na listu 7-22, rješenje o nasljeđivanju iza pokojnog KO na listu 23-24, kupoprodajni ugovor od 3. prosinca 1996. na listu 25-27, povijesni izvadak iz zemljišne knjige na listu 28-29, na ročištu održanom 29. travnja 2025. sud je saslušao svjedoke ZO, CO, DO te tužiteljicu, na ročištu održanom 2. rujna 2025. saslušao je svjedoke NO i UO, te je na ročištu održanom 16. siječnja 2026. saslušao svjedoka FO. Sud je odbio dokazni prijedlog punomoćnice tužiteljice za dopunskim saslušanjem tužiteljice, te svjedokinja ZO, CO i DO s obzirom da su iste opsežno iskazivale na ročištu održanom 29. travnja 2025., te je odbio dokazni prijedlog za saslušanjem svjedoka OO s obzirom da je isti prijedlog iznesen nakon zaključenja prethodnog postupka, a nisu iznijeti razlozi zbog čega nije mogao biti predložen ranije. Sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka NO, UO i FO predloženih od strane privremenog zastupnika tuženika nakon zaključenja prethodnog postupka, uvažavajući činjenice da je tuženik u tijeku ovog postupka bio nedostupan, da privremeni zastupnik tuženika ne poznaje, a za navedene svjedoke saznao je u tijeku postupka, i to iz iskaza drugih svjedoka, zbog čega saslušanje istih nije mogao predložiti pravovremeno.

4. Analizom izvedenih dokaza u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) kao rezultata cjelokupnog raspravljanja ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

5. U čl. 2. st. 1. Zakona o parničnom postupku određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom čl. 7. Zakona o parničnom postupku određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog Zakona da je u parnici svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

6. Između stranaka nije sporno da su tužiteljica i tuženik upisani kao suvlasnici predmetne nekretnine iza pokojnog JO u jednakim dijelovima, svaki u ½ dijela, dok je sporno je li postojala pisana oporuka pokojnog JO, te je li ista naknadno uništena od strane treće osobe, je li navedenom pisanom oporukom pokojni KO predmetni stan ostavio ovdje tužiteljici, te je li tuženik namiren u nužnom dijelu za vrijeme života pokojnog JO prodajom nekretnine u [adresa], te je sporno u kojoj formi je bila pisana oporuka ukoliko je ista postojala.

7. Odredbom čl. 41. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine, broj: 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33715, 14/19, dalje:ZN) propisano je da će oporuka uništena slučajem ili radnjom neke druge osobe, izgubljena, skrivena ili zametnuta, prije ili nakon oporučiteljeve smrti, ali bez njegova znanja proizvesti valjane učinke oporuke ako zainteresirana osoba dokaže da je oporuka postojala, da je uništena, izgubljena, skrivena ili zametnuta, da je bila sastavljena u obliku propisanom u zakonu i ako dokaže sadržaj onog dijela oporuke na koji se poziva.

8. Odredbom članka 30. Zakona o nasljeđivanju propisano je da je vlastoručna oporuka valjana ako ju je oporučitelj vlastoručno napisao i ako ju je potpisao, a za valjanost vlastoručne oporuke nije nužno, ali je korisno, da su u njoj naznačeni mjesto i datum kad je sastavljena.

9. Iz iskaza svjedokinje ZO proizlazi da je njoj predmetnu oporuku pok. KO pokazao 2014., nije bila prisutna prilikom sastavljanja iste, ali joj je pok. KO rekao da je predmetnu oporuku on sastavio, te je istu pročitala. U pisanoj oporuci bilo je navedeno da on, sa svim svojim osobnim podacima, ostavlja stan u [adresa], svojoj kćeri ĐO, a oporuka je bila potpisana, te je na istoj bio njegov potpis. Kada joj je pok. KO pokazao predmetnu oporuku rekao je da bi taj stan želio ostaviti svojoj kćeri, s obzirom da je za života prodao stan na Vrbiku oko 1995., a novac od prodaje tog stana slao je svom sinu iz prvog braka za školovanje, najprije u Kanadu gdje je isti živio, a nakon toga u SAD. Ona je vidjela kopije uplatnica, te joj je pok. suprug rekao da isti novac šalje svom sinu. Njezin pok. suprug KO je njoj i CO kada su došle kod njega na kavu rekao da bi im htio nešto reći, da je on svoju kćer osigurao, te im je navedenom prilikom pokazao predmetnu oporuku. Predmetnu oporuku je pok. KO donio sa radnog stola, a pri kraju svog života pok. KO živio je sa svojom sestrom NO, te ne zna gdje je navedena oporuka, da li je ista uništena, izgubljena, sakrivena, te od koga.

10. Iz iskaza svjedokinje CO proizlazi da je prijateljica ZO, te su jednom prilikom otišle u stan od ZO i VO, te je u jednom trenutku pok. KO rekao da bi želio nešto reći. Sjeća se da je pok. KO u ruci držao papir, isti nije do kraja pročitala, međutim pročitala je početak u kojem je pisalo da VO ostavlja predmetni stan u [adresa] svojoj kćeri. Dalje nije čitala što piše, ne sjeća se je li oporuka bila potpisana, međutim, on je pojašnjavao što piše u toj oporuci te da želi svoju kćer osigurati za slučaj njegove smrti. Oporuka je bila pisana rukom, a to je bio njegov rukopis. Glede sina iz prvog braka, ovdje tuženika, iskazala je da istog ne poznaje, a KO joj je za vrijeme svog života samo rekao da je istog opskrbio prodavši stan u [adresa], međutim ne zna je li mu slao novce.

11. Iz iskaza svjedokinje DO proizlazi da je majka ZO te da joj je jednom prilikom 2014. pok. KO rekao da će napraviti oporuku u kojoj će navesti da stan u [adresa] Č ostavlja svojoj kćeri ĐO, a sve s obzirom da po njegovog smrti ne bi nastali problemi između braće. 2016. pok. KO joj je rekao da je oporuku napisao, a da je u njoj stan u [adresa] ostavio svojoj kćeri. Predmetnu oporuku nikada nije vidjela, a sve što zna poznato joj je prema onome što joj je pok. KO ispričao, te je prema njegovim riječima predmetna oporuka postojala. Ne zna što se nadalje dogodilo s istom oporukom. Tuženika je vidjela jednom na sahrani, a pok. KO rekao joj je da je svog sina namirio za života prodajom stana u "raketama".

12. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da oporuku nikada nije vidjela, otac joj o istoj nije pričao, niti joj je tijekom svog života rekao da joj želi ostaviti stan u [adresa] nakon svoje smrti.

13. Iz iskaza svjedokinje NO proizlazi da je ista sestra pok. KO, te joj nije poznato da bi KO sastavio oporuku, niti joj je on ikada to spomenuo. Jedino što je za svog života rekao je da cjelokupnu svoju imovinu želi ostaviti obje svoje djece, pa tako i stan u kojem je živio. Nikada joj nije rekao da bi stan u [adresa] želio ostaviti samo svojoj kćeri ĐO. Poznato joj je da je KO za svog života prodao stan na Vrbiku, a novac od istog koristio je da bi isplatio dugove te za život u Kanadi u kojoj je živio sa svojom tadašnjom suprugom SO i sinom Đ. Po povratku iz [adresa] KO je još neko vrijeme slao novac sinu Đ, za život, ali mu nije plaćao školovanje već je Đ u tu svrhu digao kredit.

14. Iz iskaza svjedokinje UO proizlazi da je ista sestrična pok. KO, a jednom prilikom kada je bila u njegovom stanu, a bila je prisutna i NO, KO je izričito iskazao da neće sastavljati oporuku, već da želi da svu imovinu njegova djece naslijede na jednake dijelove. S obzirom da je pravnica po struci KO ju je često angažirao za rješavanje nekih pravnih pitanja, te vjeruje da bi ju angažirao i za sastavljanje oporuke, ukoliko bi istu stvarno želio sastaviti. Nadalje iskazuje da nikakve oporuke nije bilo, a na pitanje je li joj poznato kada je prodan stan na Vrbiku, te u koju su svrhu korištena sredstva dobivena prodajom istog, te da li je KO slao tuženiku novce za školovanje, iskazuje da joj ništa od navedenog nije poznato.

15. Iz iskaza svjedoka HO proizlazi kako je s pok. KO bio u prijateljskim odnosima, a istog je upoznao kada su kupovali stan u [adresa] u kojoj je kupoprodaji sudjelovao. S KO se družio i prije njegove smrti, a glede podjele imovine isti je iskazao da bi stan u [adresa] želio ostaviti obje djece svakome u ½. Nije mu poznato ništa glede prodaje stana na Vrbiku, te mu nije poznato je li KO slao tuženiku novce za školovanje. Nije mu poznato da bi KO sačinio oporuku.

16. Dakle, pri dokazivanju ranijeg postojanja uništene oporuke potrebno je dokazati sve elemente navedene u odredbi čl. 41. ZN-a što uključuje dokazivanje da je oporuka postojala, da je uništena, izgubljena, skrivena ili zametnuta, da je bila sastavljena u obliku propisanom u zakonu i sadržaj onog dijela oporuke na koji se poziva.

17. Svjedoci NO, UO, HO te sama tužiteljica tijekom postupka su iskazali kako im nije poznato da bi KO sastavio pisanu oporuku, dok su svjedoci NO, UO i HO iskazali da im je pokojni KO rekao da svu svoju imovinu želi ostaviti svojoj djeci na jednake dijelove.

18. Analizirajući iskaze ostalih svjedoka, jedino iz iskaza ZO, majke ovdje tužiteljice, proizlazi da je oporuku vidjela, da je istu sastavio i potpisao KO, da je u istoj bilo navedeno da on, sa svim svojim osobnim podacima, ostavlja stan u [adresa], svojoj kćeri ĐO, međutim ne zna gdje je navedena oporuka, te je li ista uništena. Iz iskaza CO proizlazi da je oporuku vidjela, da je istu sastavio pok. KO, međutim ne sjeća se je li bila potpisana, da je u istoj bilo navedeno da VO ostavlja predmetni stan u [adresa] svojoj kćeri, međutim ista nije iskazivala o saznanju da bi oporuka bila uništena. Iz iskaza DO proizlazi da oporuku nije vidjela, već joj je samo pok. KO rekao da je oporuku napisao, a da je u njoj stan u [adresa] ostavio svojoj kćeri.

19. Iz cjelokupno provedenog dokaznog postupka sud zaključuje da tužiteljica nije dokazala osnovanost tužbenog zahtjeva. Naime osim što su sama tužiteljica te svjedoci NO, UO i HO iskazali da nemaju saznanja da je pok. KO uopće sastavio pisanu oporuku, iskazima ostalih triju svjedokinja i to ZO, CO i DO nisu dokazani svi elementi navedeni u odredbi čl. 41. ZN-a, odnosno da je oporuka postojala, da je uništena, izgubljena, skrivena ili zametnuta, da je bila sastavljena u obliku propisanom u zakonu i sadržaj onog dijela oporuke na koji se poziva. Svjedokinje CO i DO iskazale su o postojanju oporuke i sadržaju iste, međutim nisu imale saznanja je li ista bila sastavljena u obliku propisanom u zakonu te da li je uništena, i od strane koga, dok je jedina koja je iskazala da je oporuka sastavljena u obliku propisanom zakonu bila ZO (iako nije imala saznanja gdje je navedena oporuka, te je li ista uništena), a koja je kao majka tužiteljice izravno zainteresirana za ishod ovog postupka.

20. S obzirom da iskazom niti jednog saslušanog svjedoka u ovom postupku nisu dokazani svi elementi navedeni u odredbi čl. 41. ZN-a, a u konkretnom slučaju teret dokazivanja bio je na tužiteljici koja u svrhu dokazivanja osnovanosti tužbenog zahtjeva nije pružila adekvatne dokaze, sud je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti. Naime ovaj sud, a na temelju provedenih dokaza, u smislu gore citirane odredbe čl. 41. ZN- a, ne može sa sigurnošću zaključiti da je postojala oporuka ostavitelja sastavljena u zakonom propisanom obliku, sadržaj iste i da je bila uništena bez ostaviteljevog znanja. Prema odredbi čl. 221.a ZPP-a ako sud ne temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Pravilo o teretu dokazivanja obvezuje sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na tu činjenicu poziva u svoju korist, nije predložila sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava. Ukoliko stranka u tome ne uspije, sud će izvesti zaključak o nedokazanosti odnosno neistinitosti tvrdnji te će zahtjev odbiti kao neosnovan. S obzirom na navedeno, odbijen je tužbeni zahtjev i u dijelu u kojem tužiteljica traži utvrđenje prava vlasništva u cijelosti na predmetnoj nekretnini.

21. Točkom III. tužbenog zahtjeva tužiteljica traži da sud utvrdi da je tuženik namiren u nužnom dijelu za života pokojnog oca KO, darovanjem novca ostvarenog prodajom nekretnine u Zagrebu, Vrbik na adresi [adresa]., kat XII stan broj 4 – dvosobni s nusprostorijama površine 69,99 m2, stan koji se nalazio u zgradi koja je sagrađena na kč. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Člankom 70. stavak 1. ZN propisano je da je pravo na nužni dio nasljedno pravo, a dio koji pripada pojedinom nužnom nasljedniku naziva se nužni dio. Stavkom 2. je propisano da raspolaganja za slučaj smrti koja su suprotna nečijem pravu na nužni dio su pobojna. Dakle, ostavitelj nema potpunu slobodu raspolaganja svojom imovinom ako bi time povrijedio nečiji nužni dio. Nužni dio može tražiti nasljednik koji je oporukom izostavljen, a koji sukladno članku 69. stavak 1. ZN spada u krug nužnih nasljednika. Kako je u ovom postupku utvrđeno da oporuka nije postojala, a kojim bi raspolaganjem eventualno bilo povrijeđeno pravo tuženika na nužni dio, tada je i taj dio tužbenog zahtjeva bespredmetan. Isto tako tužitelj nije aktivno legitimiran podnositi tužbu radi utvrđenja da je tuženik namiren u nužnom dijelu jer ga na takvu parnicu nije uputio sud koji je vodio ostavinski postupak. U parničnom postupku ne raspravlja se o tome je li zakonski nasljednik namiren u nužnom dijelu već se o tome isključivo odlučuje u ostavinskom postupku i to ako su činjenice o opsegu ostavinske imovine i o tome što je koji od zakonskih nasljednika dobio za života od ostavitelja nesporne, odnosno ako te činjenice postanu sporne u ostavinskom postupku, tada se parnica može voditi isključivo radi utvrđivanja tih spornih činjenica.

22. Slijedom svega navedenog valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti.

23. O troškovima postupka odlučeno je temeljem odredbe članka 154. st. 1. ZPP-a, u svezi sa člankom 164. Zakona o parničnom postupku. Člankom 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku propisano je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

24. S obzirom da je tuženik u cijelosti uspio u postupku, to mu je tužiteljica dužna nadoknaditi cjelokupne troškove postupka sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 138/23 – dalje: Tarifa). Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), sastava podneska od 2.5.2025. te 5.5.2025., svaki u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8. toč. 4. Tarife), zastupanja na ročištu 21.1.2025., 29.4.2025., 2.9.2025., te 16.1.2026., svako u iznosu od 200,00 eura (Tbr.9. toč.1. Tarife), sve uvećano za porez na dodanu vrijednost sukladno Tbr. 46. Tarife u iznosu od 275,00 eura, odnosno iznos od 1.375,00 eura.

25. Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao u izreci presude.

Zagreb, 26. veljače 2026.

Sudac

Ana Tomašić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste, putem ovog suda, na županijski sud sukladno čl. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine RH 21/22), pismeno u tri istovjetna primjerka.

DNA:

1. pun. tužiteljice

2. privremeni zastupnik tuženika