REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P Ob-892/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Katarini Perjanec Prstec, u pravnoj stvari tužitelja mlt. RS, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po majci i zz FS, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], koje zastupa punomoćnica Sanja Matovina-Lulić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika LS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivici Vego, odvjetniku u Zagrebu, radi povišenja uzdržavanja, nakon glavne rasprave održane i zaključene 26. siječnja 2026., uz isključenje javnosti, u prisutnosti majke i zz mlt. tužitelja, punomoćnice tužitelja te tuženika, dana 26. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Mijenja se točka V. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj P Ob-776/19-27 od 23. travnja 2021. te se nalaže ocu LS, OIB: [osobni identifikacijski broj], za uzdržavanje sina mlt. CS, OIB: [osobni identifikacijski broj], umjesto iznosa od 1.300,00 kuna/172,54 eur mjesečno, plaćati iznos od 300 eur mjesečno, počevši od 13. srpnja 2025. pa nadalje sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, s time da je razliku dospjelih, a neplaćenih iznosa uzdržavanja u ukupnom iznosu od 838,77 eura dužan platiti odjednom, u roku od 15 dana, a dospijevajuće najkasnije do svakog 15.-tog u mjesecu za tekući mjesec, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog dospjelog iznosa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve to na tekući račun majke FS, OIB: [osobni identifikacijski broj], otvoren kod OTP Banke Hrvatska, d.d. IBAN [broj bankovnog računa].

II. Tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi trošak postupka u iznosu od 500 eura, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. veljače 2026. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. Mlt. tužitelj zastupan po majci podnio je ovom sudu 13. srpnja 2025. tužbu u kojoj navodi kako je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. P Ob-776/2019-27 od 23.4.2021. razveden brak roditelja tužitelja te je donijeta odluka da tužitelj živi s majkom, a da s ocem ostvaruje osobne odnose na način pobliže preciziran u presudi, dok je točkom V. citirane presude naloženo tuženiku da za uzdržavanje mlt. tužitelja doprinosi po 1.300,00 kn mjesečno počev od 1. svibnja 2021. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, sve sa zakonskom zateznom kamatom. Dosuđeni iznos odgovara iznosu od 172,54 EUR. U opisanom dijelu presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž Ob- 647/2021-2 od 7.6.2021. i time postala pravomoćna. U vrijeme donošenja presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. P Ob-776/2019-27 od 23.4.2021. mlt. tužitelj imao je nepunih 12 godina i pohađao je 5. razred osnovne škole. U međuvremenu mlt. tužitelj je završio osnovnu školu i upisao se u srednju školu Faust Vrančić u Zagrebu, gdje se obrazuje za zanimanje strojarsko-računalni tehničar. Upravo je uspješno završio 1. razred srednje škole. U rujnu će navršiti punih 16 godina. U fazi je rasta i razvoja tako da je sada već visok cca 180 cm i nosi obuću veličine 43. Istovremeno su u razdoblju od donošenja citirane presude, što zbog opće globalne situacije uzrokovane posljedicom pandemije virusa COVID-19 te ratom u Ukrajini, što zbog promjene valute u RH i prelaskom na EUR što su brojni proizvođači i trgovci iskoristili za povećanje cijena svojih proizvoda, cijene prehrambenih proizvoda porasle za cca 50%, troškova odjeće i obuće za 20%, troškova režija i stanovanja za 25%, prijevoza za 23%...Posljedično su i minimalne mjesečne potrebe tužitelja porasle i sada iznose minimalno 300,00 EUR mjesečno. Počev od 3. svibnja 2025. primjenjuje se Odluka o minimalnim mjesečnim iznosima potrebnim za uzdržavanje maloljetnog djeteta koja je objavljena u NN 75/2025 od 2. svibnja 2025., a temeljem koje je utvrđeno da za uzdržavanje djece dobi mlt. tužitelja je potreban mjesečni iznos od 290,00 EUR. Tuženik je u rujnu 2023. bio zaposlen u MEDIKA d.o.o., u međuvremenu je promijenio posao, ali zz tužiteljici nije poznato gdje sada radi, međutim uvjerena je da minimalno ostvaruje mjesečne prihode preko 1.000,00 EUR. Osim toga iznajmljuje dva stana u prizemlju kuće u [adresa], za nepoznat iznos. ZZ tužiteljici je poznato da u trenutku kada je ona u ljeto 2019. napustila bračnu zajednicu i odselila te sa sobom povela i mlt. tužitelja, najamnina za jedan stan je bila 1.300,00 kn, a za drugi 1.500,00 kn, dakle za oba stana protuvrijednost od 371,62 EUR time da je logično za pretpostaviti da su u međuvremenu porasli prihodi od najamnina obzirom na rast cijena najma stanova u [adresa]. Stoga, prema mišljenju zz tužitelja, tuženik je u mogućnosti doprinositi iznos od 300,00 EUR mjesečno za uzdržavanje mlt. tužitelja jer koliko je zz tužiteljici poznato tuženik nema drugih obveza uzdržavanja osim prema tužitelju. Zbog svega navedenog tužitelj predlaže da sud nakon provođenja predloženih dokaza, donese presudu kojom se mijenja visina uzdržavanja određena točkom V. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-776/2019-27 od 23.4.2021. te se nalaže tuženiku da za uzdržavanje mlt. CS plaća mjesečno iznos od 300,00 EUR, počevši od podnošenja tužbe pa nadalje, dok za to budu ispunjeni zakonski uvjeti, s time da je dospjele iznose uzdržavanja dužan platiti odjednom u roku od 15 dana, a dospjevajuće najkasnije do svakog 15. u mjesecu za tekući mjesec zajedno sa zakonskom zateznom kamatom. Također predlaže naložiti tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka zajedno sa zakonskom kamatom na taj iznos tekućom od presuđenja pa do isplate.

2. Tuženik se podneskom od 30. srpnja 2025. (str. 27-28 sudskog spisa) očitovao na tužbu navodeći kako je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. broj P Ob-776/2019 od 23. travnja 2021. razveden brak između tuženika i FS, roditelja tužitelja, a kojom je odlučeno kako će mlt. OS stanovati s majkom, dok će s tuženikom ostvarivati osobne odnose. Istom odlukom odlučeno je da tuženik za uzdržavanje mlt. CS doprinosi 1.300,00 kn odnosno 172,54 EUR. Tužbom tužitelj potražuje povišenje iznosa uzdržavanja na 300,00 EUR mjesečno. Prije svega tužitelj ističe prigovor aktivne legitimacije, s obzirom je zz tužitelja predmetni postupak pokrenula protiv njegove volje i suglasnosti. Naime, radi se o djetetu u dobi od 15 godina, koje s obzirom na svoju dob i zrelost, razumije predmet postupka kao i posljedice te ishod istog. Slijedom čega mlt. tužitelj u svojoj izjavi u bitnom navodi da ne želi da se predmetni postupak radi povišenja uzdržavanja vodi jer je isti pokrenut bez njegovog znanja i suglasnosti. Nadalje izjavljuje kako otac, ovdje tuženik, doprinosi njegovom uzdržavanju u dovoljnoj mjeri, daje dovoljno novca i kupi sve što mu je potrebno van dosuđenog iznosa uzdržavanja. Slijedom navedenog, s obzirom na izjavu mlt. tužitelja može se smatrati da je tužba povučena, a čemu se tuženik ne protivi. Tuženik je u spis priložio izjavu (str. 30) potpisanu od strane CS dana 25. srpnja 2025. u kojoj se, između ostalog, navodi da mu otac kupuje što mu je potrebno te da ne želi da se dalje vodi ovaj postupak koji je pokrenut protiv njegove volje i bez njegovog znanja.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u svu dokumentaciju u spisu te je proveden dokaz saslušanjem majke i zz mlt. tužitelja te tuženika. Sud nije prihvatio prijedlog tuženika da se u postupku provede saslušanje mlt. tužitelja jer je činjenično stanje dovoljno utvrđeno za donošenje odluke bez izvođenja ovog dokaza, a sud smatra kako nije u interesu mlt. djeteta ni na njegovu dobrobit da svjedoči u ovakvoj vrsti postupaka, a koji se tiču visine uzdržavanja, odnosno povišenja uzdržavanja, i gdje o troškovima uzdržavanja mlt. djeteta iskazuje roditelj s kojim mlt. dijete stanuje, a koji i najbolje zna koji su troškovi i potrebe mlt. djeteta. S tim u vezi treba reći kako sud nije prihvatio prigovor tuženika koji se odnosi na nedostatak aktivne legitimacije jer da je majka i zz mlt. tužitelja predmetni postupak pokrenula protiv volje i suglasnosti mlt. tužitelja, a s obzirom da je čl. 424. st. 1. i 2. Obiteljskog zakona (NN 103/2015, 98/2019, 47/20, 49/23, 156/23; dalje ObZ-a) propisano da su stranke u postupku radi uzdržavanja djeteta dijete i osoba koja ga je prema tome Zakonu dužna uzdržavati, a dijete zastupa roditelj s kojim dijete stanuje. Nadalje, čl. 117. st. 1., 2. i 3. ObZ-a je propisano da roditeljska skrb prestaje kad dijete stekne potpunu poslovnu sposobnost, posvojenjem djeteta i smrću roditelja; potpunu poslovnu sposobnost dijete stječe punoljetnošću ili sklapanjem braka prije punoljetnosti; a punoljetna osoba je ona koja je navršila 18 godina života. U konkretnom predmetu mlt. tužitelj je rođen **.**.2009., dakle sada je u dobi od 16 godina, odnosno nema potpunu poslovnu sposobnost te ga u ovom postupku zastupa njegova majka s kojom stanuje sukladno čl. 424. st. 2. ObZ-a pa prigovor tuženika koji se odnosi na aktivnu legitimaciju nije osnovan.

4. Analizom i ocjenom provedenih dokaza sud je utvrdio na temelju čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje ZPP) da je tužbeni zahtjev mlt. tužitelja za povišenje uzdržavanja osnovan.

5. U postupku je nesporno utvrđeno da je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-776/19-27 od 23. travnja 2021. (str. 6-16) razveden brak majke tužitelja i tuženika, određeno je da će mlt. CS stanovati s majkom, određeni su osobni odnosi oca i djeteta te je tuženiku kao ocu mlt. tužitelja naloženo da za uzdržavanje mlt. tužitelja plaća mjesečni iznos od 1.300,00 kn. Iz obrazloženja navedene presude proizlazi kako je sud utvrdio da ukupne materijalne potrebe mlt. OS iznose 2.300,00 kuna mjesečno, da je tuženik zaposlen s mjesečnom plaćom u iznosu od 4.500,00 kuna, vlasnik je kuće površine 280 m2, da mu se zbog ranijih dugova ovrhom oduzima ¼ plaće što je 1.125,00 kuna. U opisanom dijelu presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž Ob-647/2021-2 od 7. lipnja 2021. i time je postala pravomoćna.

6. Odredbom čl. 285. ObZ-a propisano je da osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promjeni način uzdržavanja određenog prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile.

7. Među strankama je nesporno da se tuženiku putem FINA-e uredno usteže iznos za uzdržavanje mlt. tužitelja sukladno ranije donesenoj presudi ovog suda.

8. Među strankama je sporno jesu li se u međuvremenu promijenile okolnosti na temelju kojih mlt. tužitelj traži povišenje uzdržavanja, odnosno sporne su potrebe mlt. tužitelja te mogućnosti tuženika za plaćanjem višeg iznosa uzdržavanja.

9. U konkretnom slučaju okolnosti su se promijenile i na strani mlt. tužitelja i na strani tuženika. Naime, na strani mlt. tužitelja okolnosti su se promijenile samom činjenicom njegovog odrastanja obzirom da je isti u vrijeme donošenja ranije odluke o uzdržavanju imao nepunih 12 godina te je pohađao 5. razred osnovne škole, a sada ima 16 godina i pohađa 2. razred srednje škole. Stoga mlt. tužitelj zasigurno ima veće troškove za hranu, higijenu, odjeću i obuću, školovanje, slobodno vrijeme (džeparac) te mobitel, a i općepoznato je da su znatno rasli i troškovi života. Okolnosti su se promijenile i na strani samog tuženika obzirom da sada ima veća primanja jer je u vrijeme donošenja ranije presude o uzdržavanju imao plaću u iznosu od 4.500,00 kuna (cca 600 eura) te je imao dugove zbog kojih mu se ovrhom oduzimalo ¼ plaće što je 1.125,00 kuna (cca 150 eura), dok danas ima plaću u iznosu od 1.100,00 eura mjesečno te dodatni prihod od organizacije autoutrka koji se kreće između 1.000,00 i 1.200,00 eura godišnje, a također više nema ovrhu na plaću zbog ranijih dugova.

10. Na temelju čl. 307. st. 1. i st. 2., čl. 311., čl. 314. i čl. 317. st. 1. ObZ-a sud je u ovom postupku utvrdio potrebe mlt. tužitelja rođenog **.**.2009. na temelju iskaza njegove majke. Iz iskaza majke mlt. tužitelja proizlazi kako je ona podnijela ovu tužbu za povišenje uzdržavanja jer je od početka plaćanja alimentacije prošlo 6 godina. Otac sukladno ranijoj odluci plaća, misli, 172,00 eura mjesečno, nije točno sigurna, a u međuvremenu je bila inflacija, cijene su otišle gore, a i OS je sada stariji, ima 16 godina, pohađa 2. razred srednje škole i njegovi troškovi i potrebe su veći nego za vrijeme donošenja ranije odluke o uzdržavanju. Veće potrebe su za njegovim džeparcem, slobodnim vremenom, šišanjem, a i osnovne potrebe u vidu hrane, higijene, odjeće i obuće. OS i ona žive sami u iznajmljenom stanu kao podstanari za koji plaća najamninu u iznosu od 400,00 eura mjesečno, plus režije u iznosu od 218,00 eura mjesečno, ali sada je to upitno jer su dobili obavijest da do kraja veljače 2026. moraju iseliti. Ona je zaposlena i radi na neodređeno radno vrijeme. OS daje džeparac u iznosu od 20,00 do 30,00 eura tjedno, OS ima mobitel na pretplatu koji plaća 40 i nešto eura mjesečno. Jednom mjesečno ide na šišanje što je 15,00 eura. Školski pribor mu kupuje po potrebi, također sama plaća školske izlete pa je prošle godine išao u Padovu što je bilo 195,00 eura što je platila ona jer njegov otac nije htio sudjelovati rekavši da plaća alimentaciju. Ove školske godine još nije išao na školski izlet. Za hranu i higijenu sebe i OS troši između 250,00 do 300,00 eura mjesečno. Odjeću i obuću OS kupuje periodično po potrebi, primjerice kupuje mu tenisice 3-4 puta godišnje, a koje budu između 120,00 do 150,00 eura. OS nema aktivnosti koje bi se plaćale. OS je zdrav i po toj osnovi nema posebnih troškova. OS viđa oca sukladno presudi, a i više ako se tako dogovore. Ona ne zna da li otac dodatno nešto daje OS ili mu nešto kupuje, ona ga zapravo o tome niti ne pita, a OS o tome ni ne govori. Ona ne vidi da bi OS imao neku odjeću koja bi joj bila nepoznata. Školske knjige su besplatne, a školski pribor na početku školske godine je kupila ona. Za ovu školsku godinu još ne zna raspored školskih izleta, a iduće školske godine će biti maturalac.

11. Sud je iskaz majke i zz mlt. tužitelja vezano uz njegove potrebe uzdržavanja ocijenio vjerodostojnim jer je ista životno i logično opisala potrebe i troškove djeteta. Sud je u potrebe djeteta uračunao i dio najamnine i režija koje se odnose na njega, a o kojima je majka tužitelja iskazivala. Slijedom navedenog, sud je utvrdio potrebe djeteta u ukupnom iznosu od 300 eura mjesečno kao realne, primjerene dobi i potrebama djeteta, a iste su u skladu s Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje (NN 75/2025), odnosno neznatno su iznad zakonom propisanog minimuma od 290 eura za dijete u dobi od 13 do 18 godina. Navedeno je još jedan razlog zbog kojeg nije bilo potrebno saslušanje mlt. tužitelja, a što je tuženik predložio.

12. Na temelju čl. 307. st. 3. i čl. 313. ObZ-a sud je, na temelju iskaza tuženika te potvrda Porezne uprave utvrdio materijalne mogućnosti oca kao obveznika uzdržavanja. U svom iskazu otac izjavljuje kako on živi sa starijim sinom koji je punoljetan i koji radi u kući koja je njegovo vlasništvo. Mjesečno režije iznose od 150,00 do 220,00 eura. Za sebe i starijeg sina plaća mobitel u ukupnom iznosu od 35,00 eura. Radi u privatnoj firmi Nova Splet na radnom mjestu skladištara na neodređeno vrijeme i plaća mu iznosi 1.100,00 eura mjesečno. Još se dodatno bavi organizacijom auto-utrka na što na godišnjoj razini ostvaruje prihod između 1.000,00 do 1.200,00 eura. Osim mlt. OS nema druge maloljetne djece koje je dužan uzdržavati. Vlasnik je automobila VW Touran, godina proizvodnje 2019. te Kie Sportage godina proizvodnje 2021., a kojeg koristi stariji sin. Nije vlasnik poslovnih udjela niti nema dionice. Također nema drugih nekretnina u vlasništvu, osim kuće u kojoj živi. Oba auta su na leasing za koje mjesečne rate ukupno iznose 575,00 eura. Ima leasing kao fizička osoba. Kuća u kojoj živi i čiji je vlasnik ima 4 stana te je majci tužitelja ponudio da živi u stanu u prizemlju i da ne plaća ništa osim režija na što ona nije pristala te je rekla da bi stan prodala jer joj trebaju novci. Od ova 4 stana dva stana se iznajmljuju, ali oba glase na starijeg sina i on prima najam. Sin je postao vlasnik ova dva stana na način da mu je on prepisao vlasništvo prije otprilike 4 godine. On i sin žive u jednom stanu dok je u drugom stanu živjela njegova majka koja je umrla **.**.2026. Majka je od 10. rujna 2025. bila u staračkom domu što su sin i on plaćali 1.400,00 eura mjesečno. Jedan stan je iznajmljen za 400,00 eura mjesečno, a drugi za 500,00 eura mjesečno, a na te iznose plaćaju porez. Sin plaća porez. Što se tiče plaćanja izleta, naveo je da mu je kroz razgovor u Centru za socijalni skrb rečeno da to ne mora plaćati s obzirom da plaća alimentaciju u iznosu od 182,00 ili 3 eura mjesečno. On dodatno još OS kupuje što god zaželi, daje mu i džeparac mjesečno od 30 do 50 eura, a zna otići s njim i na utrke gdje si nekad dodatno zaradi, a i preko ljeta je radio par dana preko đačkog servisa. Što se tiče školskog pribora, OS mu je rekao da mu ne treba jer da mu je majka sve kupila. OS dolazi kod njega skoro svaki dan ili prije ili poslije škole kada i jede kod njega, a na taj način se druži s bratom. Njegov odvjetnik je kontaktirao tužiteljicu jer je on rekao da se slaže s povišenjem, ali je želio da to povišenje ide na račun OS na što gospođa nije htjela pristati. Više nema nikakve ovrhe na plaći kao što je imao u prethodnom postupku. Alimentacija mu se skida preko FINE i to u dva navrata sukladno sudskoj presudi. Kuća u kojoj živi nije etažirana i glasi na njega. Od strane kaznenog suda je postojala privremena mjera o zabrani da pristupa majci mlt. OS u trajanju od 3 godine, ta zabrana je bila 2021. ili 2022., a on je Stjepanovoj majci ponudio stan čim se odselila 2019.

13. Uvidom u potvrde Porezne uprave o visini dohotka i primitaka (str. 35-45) je utvrđeno kako je tuženik u 2021. ostvario dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 47.706,31 kn te dohodak od imovine i imovinskih prava u iznosu od 14.949,10 kuna, dakle ukupno 62.655,41 kuna, što nakon umanjenja poreza od 1.763,99 kn, iznosi mjesečno prosječno 5.074,29 kuna (sada 673,47 eura), a uz to je primio i 6.216,96 kuna neoporezivog primitka; u 2022. ostvario je dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 57.633,24 kn te dohodak od imovine i imovinskih prava u iznosu od 3.675,10 kuna, dakle ukupno 61.308,24 kuna, što nakon umanjenja poreza od 433,65 kn, iznosi mjesečno prosječno 5.072,89 kuna (sada 673,29 eura), a uz to je primio i 10.697,44 kuna neoporezivog primitka; u 2023. ostvario je dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 9.367,21 eura te drugi dohodak u iznosu od 471,20 eura, dakle ukupno 9.838,41 eura, što nakon umanjenja poreza od 160,56 eura, iznosi mjesečno prosječno 806,49 eura, a uz to je primio i 1.332,32 eura neoporezivog primitka; u 2024. ostvario je dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 11.991,18 eura, što nakon umanjenja poreza od 524,20 eura, iznosi mjesečno prosječno 946,42 eura, a uz to je primio i 633,00 eura neoporezivog primitka; u razdoblju od siječnja do kolovoza 2025. ostvario je dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 8.841,51 eura, što nakon umanjenja poreza od 660,67 eura, iznosi mjesečno prosječno 1.022,61 eura, a uz to je primio i 100,00 eura neoporezivog primitka.

14. Sud je iskaz tuženika vezano za njegovu plaću prihvatio jer su isti u tom dijelu u suglasju s podacima Porezne uprave.

15. Odredbom čl. 309. ObZ-a je propisano da se uzdržavanje za dijete uvijek određuje u novcu. Na temelju čl. 310. st. 1. ObZ-a roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja. Zbog navedene odredbe plaća majke mlt. tužitelja, a na što je tuženik upirao tijekom njezinog saslušanja, nije relevantna za odlučivanje u ovom predmetu jer dijete stanuje s majkom koja svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, dok tuženik kao roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.

16. Sud je uzeo u obzir i odredbu čl. 311. st. 2. ObZ-a kojom je propisano da se ukupne materijalne potrebe djeteta određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja. Ističe se da je sud vodio računa i da je Ministarstvo sukladno odredbi čl. 314. st. 2. ObZ-a propisalo minimalne novčane iznose potrebne za mjesečno uzdržavanje djeteta koje je dužan plaćati roditelj koji ne živi s djetetom te prema tim podacima za dijete od 13 do 18 godina iznose 290 eur (NN 75/25). Otac mlt. tužitelja je radno sposoban, zaposlen je, s plaćom u iznosu od oko 1.100,00 eura (kako je naveo u svom iskazu) te dodatnim prihodom od organiziranja auto utrka u godišnjem iznosu između 1.000,00 do 1.200,00 eura. Tuženik je vlasnik kuće u kojoj živi sa starijim sinom, dakle ima riješeno stambeno pitanje, a predmetna kuća ima 4 stana od kojih se dva iznajmljuju. Tuženik tvrdi da je prihod od najma od starijeg sina na kojeg je on prenio vlasništvo tih stanova, međutim sam tuženik navodi kako kuća nije etažirana te je upravo on vlasnik, s time da prema vlastitom iskazu stanuje sa starijim sinom u istom kućanstvu, iz čega se može zaključiti da se radi o prihodima kućanstva tuženika, a koji za jedan stan iznosi 400,00 eura mjesečno, a za drugi 500,00 eura mjesečno. Nadalje, tuženik je vlasnik automobila VW Touran, godina proizvodnje 2019. te Kie Sportage godina proizvodnje 2021. (kojeg koristi stariji sin), a za koje leasing rata iznosi 575 eura mjesečno. Osim mlt. OS tuženik nema druge maloljetne djece koje je dužan uzdržavati. Iz svega navedenog je razvidno kako je tuženik u mogućnosti plaćati traženi iznos uzdržavanja od 300 eura mjesečno tim više što se radi o iznosu koji je neznatno viši od zakonom propisanog minimuma, a mlt. tužitelj je jedino dijete koje je tuženik dužan uzdržavati. U odnosu na navode tuženika da on mlt. tužitelju kupi što god ovaj zaželi, treba reći kako se uzdržavanje za dijete, sukladno čl. 309. ObZ-a, uvijek određuje u novcu koji se za vrijeme dok je dijete maloljetno isplaćuje na račun roditelja koji stanuje s djetetom, a ukoliko tuženik želi da se ono što eventualno kupuje djetetu uračuna u iznos alimentacije, isto je potrebno dogovoriti s majkom djeteta. Također je za istaknuti kako je majka tužitelja navodila kako tuženik nije želio sudjelovati u podmirenju dijela troška za školski izlet mlt. tužitelja, a koji je koštao 195 eura, što je tuženik potvrdio navodeći kako mu je u Hrvatskom zavodu za socijalni rad (ranije Centru za socijalnu skrb) rečeno da ne treba plaćati ništa osim dosuđene alimentacije. Stoga nije jasno koje to dodatne troškove tuženik podmiruje mlt. tužitelju, a niti je to tuženik jasno naveo, osim što je rekao da tužitelju daje džeparac u iznosu od 30 do 50 eura mjesečno, a što zasigurno ne predstavlja ispunjavanje zakonske obveze uzdržavanja, isto kao niti eventualno kupovanje poklona. Sud smatra kako je tuženik u mogućnosti plaćati dosuđeni iznos za uzdržavanje mlt. tužitelja, bez štete za svoju egzistenciju.

17. Sud je uzdržavanje odredio od dana podnošenja tužbe sukladno čl. 306. ObZ- a jer su i tada bili ispunjeni uvjeti za povišenje uzdržavanja dok za to postoje zakonski uvjeti. Sud je u razliku dospjelih, a neplaćenih iznosa uzdržavanja uračunao iznose koje tuženik plaća sukladno ranijoj presudi (za razdoblje od 13. srpnja 2025. do 31. srpnja 2025. razliku od 74 eura, a za razdoblje od 1. kolovoza 2025. do kraja veljače 2026. razliku od po 127,46 eura za svaki taj mjesec).

18. Stoga sud smatra da je tužbeni zahtjev za povišenjem uzdržavanja osnovan. Zatezna kamata je dosuđena temeljem odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).

19. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

20. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 366. st. 1. ObZ-a, čl. 154. st. 1. ZPP- a i Tbr. 7/3 Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (NN 138/23) te je tužitelju priznat trošak zastupanja po punomoćnici odvjetnici od 200 bodova za cijeli prvostupanjski postupak, što uzimajući vrijednost boda od 2 eura iznosi 400 eura. Na to je obračunat PDV od 25%, tako da ukupan trošak zastupanja tužitelja iznosi 500 eura. Tužitelju su priznate i zatezne kamate na trošak od dana donošenja presude s obzirom da je isto i zatražio, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a. Sud je o troškovima postupka odlučio slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka, odnosno činjenici da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom postupku pa je u ovakvim okolnostima tuženik dužan istome nadoknaditi nastale troškove postupka.

21. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Zagrebu, 26. veljače 2026.

Sutkinja:

Katarina Perjanec Prstec

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

Žalba se podnosi u pisanom obliku, putem ovog suda u četiri primjerka.

O žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika

3. Hrvatskom zavodu za socijalni rad – nakon pravomoćnosti