Poslovni broj: UsI-2416/2025-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mireli Valjan-Harambašić, sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Lidije Trogrlić, u upravnom sporu tužitelja Raspudić d.o.o. (OIB: 25376049787), [adresa] i PZ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], oba zastupana po opunomoćeniku Tomislavu Krki, odvjetniku u Odvjetničkom društvu „Krka & Krka“ d.o.o., Split, Starčevićeva 13, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske (OIB: 33706439962), Središnjeg ureda, Sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Šubićeva 29, radi naplate novčane kazne višeg turističkog inspektora, 26. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Središnjeg ureda, Sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-334-01/24-03/2, URBROJ: 443-01-17-02-25-2 od 8. srpnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-334-01/24-03/2, URBROJ: 443-01-17-02-25-2 od 8. srpnja 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljene protiv rješenja o prisilnom izvršenju rješenja naplatom novčane kazne (dalje: rješenje o prisilnom izvršenju), višeg turističkog inspektora Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Makarskoj, KLASA: UP/I-334-01/24-03/32, URBROJ: 443-02-03-18-24-9 od 3. rujna 2024. Navedenim rješenjem o prisilnom izvršenju od 3. rujna 2024. u točki 1. izreke utvrđeno je da je usmeno rješenje višeg turističkog inspektora Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Makarskoj, izrečeno u zapisniku o obavljenom inspekcijskom nadzoru, KLASA: 334-01/24-03/159, URBROJ: 443-02-03-18-24-1 od 23. svibnja 2024. (pisani otpravak, KLASA: UP/I-334-01/24-03/32, URBROJ: 443-02- 03-18-24-1 od 28. svibnja 2024.), kojim je u točki 1. izreke izvršeniku trgovačkom društvu „Raspudić“ d.o.o., ovdje tužitelju, zabranjeno obavljanje neregistrirane ugostiteljske djelatnosti i to pružanje ugostiteljskih usluga smještaja, pripreme i usluživanja jela, pića i napitaka u objektu koji posluje pod nazivom „Sirena“ u Podgori, Obala Petra Krešimira IV 3, koji čini građevina koja se sastoji od prizemlja i tri kata, smještajnog kapaciteta 120 kreveta raspoređenih u 27 jednokrevetnih, 42 dvokrevetne i tri trokrevetne sobe, dok ne ishodi zakonom propisane akte o ispunjavanju uvjeta za obavljanje registrirane djelatnosti, odnosno dok ne ishodi rješenje ministarstva nadležnog za turizam o ispunjavanju uvjeta za vrstu i kategoriju ugostiteljskog objekta kojim se utvrđuje da prostor i oprema smještajnog objekta naziva „Sirena“ u Podgori, Obala Petra Krešimira IV 3, udovoljavaju uvjetima za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, a najkraće na rok od 30 dana od dana izdavanja usmenog rješenja, postalo izvršno danom uručenja zapisnika s izrečenim usmenim rješenjem dana 23. svibnja 2024., te se dozvoljava njegovo izvršenje naplatom novčane kazne. Točkom 2. izreke rješenja o prisilnom izvršenju naloženo je izvršeniku PZ, odgovornoj osobi trgovačkog društva „Raspudić“ d.o.o., ovdje tužitelju, da plati novčanu kaznu u iznosu od 3.200,00 eura (tri tisuće dvjesto eura) u korist Državnog proračuna, na račun broj: HR 1210010051863000160, model 64, s pozivom na broj: 6092-50709-72470- 00321, u roku od 3 (tri) dana od dana dostave tog rješenja. Točkom 3. izreke rješenja o prisilnom izvršenju upozoren je izvršenik da ako ne plati novčanu kaznu u roku iz točke 2. tog rješenja, da će novčana kazna biti naplaćena prisilno sukladno propisima koji se primjenjuju na sudsko izvršenje. Točkom 4. izreke rješenja o prisilnom izvršenju upozoren je izvršenik da će u slučaju neizvršenja rješenja o zabrani obavljanja ugostiteljske djelatnosti u objektu „Sirena“ u Podgori, Obala Petra Krešimira IV 3, u kojem posluje tužitelj, viši turistički inspektor na temelju članka 144. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21., dalje: ZUP), rješenje izvršiti u skladu s prirodom obveze odnosno neposrednom prisilom. Točkom 5. izreke rješenja o prisilnom izvršenju navedeno je da žalba protiv tog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.

2. Tužitelji su podnijeli tužbu protiv osporenog rješenje tuženika navodeći da su postupali po uputama nadležnih upravnih tijela te da su neka rješenja u žalbenom postupku. Ističu da je trgovačko društvo Raspudić d.o.o. sve do sada poslovalo na način da se pridržavalo pozitivnih zakonskih propisa te su redovno podmirivane sve financijske i zakonske obveze prema dobavljačima, državi, turističkim zajednicama i zaposlenicima, odnosno kako nema nikakvih nepodmirenih dugovanja. Navodi da je u osporenim rješenjima pogrešno utvrđeno da trgovačko društvo Raspudić d.o.o. nema zakonom propisane akte o ispunjavanju uvjeta za obavljanje registrirane djelatnosti te se detaljno očituje u odnosu na te navode i poziva se na dokaze za koje tvrdi da su u suprotnosti s takvim utvrđenjima tuženika. Predlaže da ovaj sud poništi osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje od 3. rujna 2024. te prvostupanjsko rješenje Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Makarskoj, KLASA: UP/I- 334-01/24-03/32, URBROJ: 443-02-03-18-24-1 od 28. svibnja 2024. Traži naknadu troškova upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu upućuje na obrazloženje osporenog rješenja u kojem je ocijenjeno da je inspektor prije donošenja rješenja o prisilnom izvršenju od 3. rujna 2024. nesporno utvrdio sve odlučne činjenice koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje ove upravne stvari, odnosno da tužitelj PZ nije postupio po izvršnom rješenju od 23. svibnja 2024. Navodi da iz zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru, KLASA: UP/I-334-01/24-03/32, URBROJ: 443-02-03-18-24-2 od 5. lipnja 2024. nesporno proizlazi da je inspektor u kontroli izvršenja usmenog rješenja iz zapisnika od 23. svibnja 2024., koje je postalo izvršno dana 23. svibnja 2024., nedvojbeno utvrdio da se tužitelj ne pridržava izrečene mjere zabrane obavljanja neregistrirane ugostiteljske djelatnosti, odnosno da nije postupio po izvršnom rješenju od 23. svibnja 2024. Ističe da je zbog toga inspektor 10. lipnja 2024. u skladu s člankom 139. ZUP-a donio rješenje o izvršenju, KLASA: UP/I-334-01/24- 03/32, URBROJ: 443-02-03-18-24-4, koje je osobno uručio tužitelju 13. lipnja 2024., te je to rješenje postalo izvršno. Tužitelj je upozoren da će, ako ne izvrši obvezu iz točke 1. i 2. izreke rješenja od 10. lipnja 2024., na izvršenje obveze biti prinuđen izricanjem novčane kazne. Nadalje tuženik upućuje na obrazloženje osporenog rješenja u kojem je navedeno da je inspektor 2. rujna 2024. u daljnjoj kontroli izvršenja rješenja od 23. svibnja 2024. nesporno utvrdio da tužitelj niti nakon donošenja rješenja od 10. lipnja 2024. nije postupio po izvršnom rješenju od 23. svibnja 2024. Naglašava da iz zapisnika, KLASA: UP/I-334-01/24-03/32, URBROJ: 443-02-03-18-24-8 od 2. rujna 2024. proizlazi da je inspekcijskim nadzorom nedvojbeno utvrđeno kako je tužitelj u objektu „Sirena“ od 5. lipnja 2024. do 2. rujna 2024. prijavio 1000 gostiju i ostvario sveukupno 5929 noćenja. Slijedom toga, inspektor je 3. rujna 2024. u skladu s člankom 142. ZUP-a donio rješenje o prisilnom izvršenju rješenja naplatom novčane kazne od 3. rujna 2024. koje je osobno uručio tužitelju 5. rujna 2024. Ukazuje na to da je u obrazloženju osporenog rješenja inspektor na temelju potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno i zakonito u skladu s člankom 142. stavkom 1. i 2. ZUP-a donio rješenje o prisilnom izvršenju od 3. rujna 2024. te je neosnovan prijedlog tužitelja za poništenjem tog rješenja. Napominje da je predmet ovog upravnog spora isključivo ocjena zakonitosti rješenja o prisilnom izvršenju od 3. rujna 2024. te osporenog rješenja u kontekstu odredaba mjerodavnih za prisilno izvršenje nenovčanih obveza novčanom kaznom. Ističe da u ovom upravnom sporu ne mogu biti razmatrana pitanja povezana za zakonitost rješenja od 28. svibnja 2024. kojim je tužitelju izrečena mjera zabrane obavljanja ugostiteljske djelatnosti u pogledu merituma upravne stvari inspekcijskog nadzora. Ističe da su bespredmetni navodi tužitelja kojima u bitnom osporava zakonitost rješenja od 28. svibnja 2024., koje navode je isticao u žalbi koju je izjavio protiv rješenja od 28. svibnja 2024., te u tužbi koja je podnesena protiv rješenja Sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-334-01/24-02/16, URBROJ: 443-01-17-02-25-5 od 4. srpnja 2025., kojim je žalba, ovdje tužitelja, odbijena kao neosnovana. Napominje da će o zakonitosti rješenja od 4. srpnja 2025. odlučiti sud u upravnom sporu koji se vodi u predmetu, poslovni broj: Usl-2417/2025. Uz odgovor na tužbu tuženik je dostavio primjer odgovora na tužbu u predmetu koji se vodi kod ovog suda pod poslovnim brojem: UsI-2417/2025 radi poništenja rješenja tuženika od 4. srpnja 2025. i prvostupanjskog rješenja od 28. svibnja 2024.

4. Tijekom spora održana je rasprava 10. veljače 2026. na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

5. Na temelju provedenih dokaza, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, u skladu s člankom 114. stavkom 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS), sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Člankom 142. ZUP-a propisano je da će javnopravno tijelo koje provodi izvršenje prisiliti izvršenika na ispunjenje obveze iz rješenja novčanom kaznom, ako je izvršenik ne ispuni sam, ako izvršenje putem trećih osoba nije moguće ili je neprikladno za postizanje svrhe izvršenja. (stavak 1.). Novčana kazna kojom se fizička osoba prisiljava na izvršenje izriče se rješenjem u iznosu do dvije prosječne godišnje bruto plaće ostvarene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Novčana kazna kojom se pravna osoba prisiljava na izvršenje izriče se rješenjem odgovornoj osobi te pravne osobe u iznosu do deset prosječnih godišnjih bruto plaća ostvarenih u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. (stavak 2.). Žalba na rješenje o novčanoj kazni ne odgađa izvršenje rješenja. Prema stavku 4. navedenog članka ZUP-a novčane kazne izvršavaju se u skladu s odredbama tog Zakona o izvršenju novčanih obveza.

7. Prije svega, treba reći da navodi tužitelja koji se odnose na zakonitost rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Makarskoj, KLASA: UP/I- 334-01/24-03/32, URBROJ: 443-02-03-18-24-1 od 28. svibnja 2024. ne mogu biti predmet ovog upravnog spora, jer je tužitelj protiv tog rješenja izjavio žalbu koja je odbijena rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-334-01/24-02/16, URBROJ: 443-01-17-02- 25-5 od 4. srpnja 2025., a tužitelj je protiv tog rješenja podnio tužbu koja je kod ovog suda zaprimljena pod poslovnim brojem UsI-2417/2025.

8. Sukladno članku 3. stavku 1. točki 3. ZUS-a predmet ovog upravnog spora je ocjena zakonitosti rješenja tuženika, KLASA: UP/II-334-01/24-03/2, URBROJ: 443-01- 17-02-25-2 od 8. srpnja 2025. kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja o prisilnom izvršenju od 3. rujna 2024.

9. U ovom predmetu je riječ o situaciji u kojoj je tužitelju u izvršnom postupku izrečena novčana kazna kao posljedica činjenice da nije postupio sukladno rješenju o izvršenju, KLASA: UP/I-334-01/24-03/32, URBROJ: 443-02-03-18-24-4 od 10. lipnja 2024. Naime, tim rješenjem je utvrđeno da je rješenje kojim je tužitelju zabranjeno obavljanje neregistrirane ugostiteljske djelatnosti dok ne ishodi zakonom propisane akte o ispunjavanju uvjeta za obavljanje registrirane ugostiteljske djelatnosti, postalo izvršno 23. svibnja 2024., te je tužitelju naloženo da odmah postupi po rješenju od 28. svibnja 2024., uz upozorenje da će ako ne izvrši obvezu iz točke 1. i. 2. tog rješenja, na izvršenje tužitelj biti prinuđen izricanjem novčane kazne u iznosu od 3.200,00 eura. Tužitelj nije postupio sukladno rješenju o izvršenju, a što je razvidno iz zapisnika od 2. rujna 2024.

10. Budući da tužitelj PZ, kao odgovorna osoba trgovačkog društva Raspudić d.o.o. nije ispunio obvezu iz rješenja, tuženik je ovlašten prisiliti ga na ispunjenje obveze novčanom kaznom. Visina novčane kazne može biti propisana posebnim propisom, a ako to nije uređeno posebnim propisom, novčana kazna može se izreći unutar raspona propisanog člankom 142. ZUP-a. Novčana kazna kojom se pravna osoba prisiljava na izvršenje izriče se rješenjem odgovornoj osobi te pravne osobe u iznosu do deset prosječnih godišnjih bruto plaća ostvarenih u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini

11. Izrečena novčana kazna od 3.200,00 eura ne prelazi navedeni raspon (do deset prosječnih godišnjih bruto plaća ostvarenih u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini), imajući na umu podatak Državnog zavoda za statistiku na koji se tuženik poziva u obrazloženju osporenog rješenja, prema kojem je prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za 2023. iznosila je 1.584,00 eura ("Narodne novine", 21/24.), iz čega proizlazi da je godišnja bruto plaća za 2023. godinu iznosila 19.008,00 eura (12 x 1.584,00 eura), pa je gornji maksimum novčane kazne iznos od 190.080,00 eura.

12. Prigovori tužitelja iz tužbe nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari niti je tužitelj svojim prigovorima doveo u sumnju zakonitost rješenja tuženika. Slijedom svega navedenog, po ocjeni ovog suda, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, već je na pravilno utvrđeno relevantno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo, pri čemu nisu povrijeđene odredbe postupka.

13. Uzevši u obzir navedeno, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

14. Kako tužitelj nije uspio u predmetnom upravnom sporu na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a valjalo je odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora te odlučiti kao u točki II. izreke presude.

U Splitu 26. veljače 2026.

S U T K I N J A

Mirela Valjan-Harambašić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (članak 126. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja

- tuženiku

- u spis