Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europske avenije 7

31000 Osijek

Poslovni broj: Pr-72/2023-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Kameliji Matijašević, u pravnoj stvari tužitelja ER iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Peri Juriću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Pero Jurić i Mladen Jurić j.t.d. Osijek, protiv tuženika Projektgradnja plus d.o.o. Gornja Vrba, Vrbska ulica 3, OIB:99639891810, zastupan po punomoćniku Krešimiru Bogdanu, odvjetniku iz Slavonskog Broda, radi nezakonitosti odluke o otkazu ugovora o radu, raskida i naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 12. siječnja 2026. u nazočnosti tužitelja, te zamjenika punomoćnika tuženika KR, odvjetničke vježbenice kod odvjetnika Andreasa Mlikote iz Osijeka, uz javnu objavu dana 26. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan u cijelosti, koji glasi:

„I/ Utvrđuje se nezakonitom pisana odluka poslodavca o izvanrednom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 12. lipnja 2023. godine, kao i odluka po zahtjevu za zaštitu prava od 04. srpnja 2023. godine tužitelju ER iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] te se utvrđuje da radni odnos zasnovan ugovorom o radu od 07. ožujka 2021. godine nije prestao.

II/ Raskida se ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 07. ožujka 2021. godine između radnika ER i tuženika kao poslodavca Projektgradnja plus d.o.o. sa danom pravomoćnosti presude te se nalaže tuženiku da uspostavi kontinuitet radnog odnosa za tužitelja od dana kada ga je odjavio kao svog radnika do donošenja odluke o sudskom raskidu ugovora.

III/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 5.080,72 EUR-a sa osnova naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja odluke o sudskom raskidu ugovora do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

VI/ Nalaže se tuženiku Projektgradnja plus d.o.o. iz Gornje Vrbe, Vrbska ulica 3, OIB: 99639891810 naknaditi tužitelju ER iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nastali parnični trošak, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate, sve u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju ER iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku Projektgradnja plus d.o.o. Gornja Vrba, Vrbska ulica 3, OIB:99639891810, naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.437,50 eura (tisućučetristotridesetsedameurapedesetcenti) u roku od 15 dana.

III. Odbija se preostali zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška od 250,00 eura (dvjestopedeseteura), te zahtjev za naknadu troška pristojbe na presudu u neodređenom iznosu, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika dana 19. srpnja 2023. podnio tužbu sa tužbenim zahtjevom koji glasi kao pod I. izreke.

1.1. Tužitelj tužbu obrazlaže navodeći da je bio zaposlen kod tuženika temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme sklopljenim dana 6. srpnja 2020., a potom Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 7. ožujka 2021. na radnom mjestu NKV radnik, grupa složenosti 1-1. Tuženik mu je dana 5. lipnja 2023. usmenim putem otkazao Ugovor o radu, kojeg je dana uobičajeno došao na posao na gradilište I. Gimnazije u Osijeku i radio sve dok mu poslovođa UR oko 9,00 sati ujutro, nije rekao da više ne treba raditi posao tesara i treba otići obavljati poslove armirača, na što mu je odgovorio kako on taj posao ne zna raditi, da za to nije obučen i da ne može samo tako početi raditi posao armirača, a niti da može ostaviti posao koji trenutno radi jer je i na poslovima tesara falilo radnika. Nakon toga mu je rečeno da je dobio otkaz i da će dobiti pisanu odluku naknadno, te je otjeran sa gradilišta. Istoga dana 5. lipnja 2023. u 10,00 sati ujutro od predsjednika uprave tuženika MR prima poruke u kojima ga isti obavještava da je dobio otkaz, da će mu se cijela plaća skinuti za povrat duga, da ima 5 dana da vrati dug firmi, inače će pokrenuti ovrhu, a tuženik je pritom vjerojatno mislio na Ugovor o pozajmici od 4. svibnja 2022. koji je s tuženikom sklopio na iznos od 25.000,00 kn. Premda je temeljem Ugovora o radu zaposlen na poziciji NKV radnika, od 5. mjeseca 2021. je radio poslove tesara bez adekvatne obuke i bez ikakve izmjene Ugovora o radu, budući ga je tuženik uputio na tečaj za poslove tesara te je osposobljen za rad na siguran način za tu vrstu poslova, a iako je obavljao poslove tesara, tuženik mu nije ponudio izmjenu ugovora, niti mu je isplaćivao plaću tesara. Pored navedenog, poslodavac ga je raspoređivao i nalagao mu da obavlja poslove i drugih radnih mjesta pa je tako u 2020. radio kao vodoinstalater, upravljao strojem – bagerom (E), a najduži period je radio na poslovima tesara. Usprkos činjenici da je obavljao poslove koji su više plaćeni, poslodavac mu je za čitavo razdoblje isplaćivao plaću za NKV radnika, grupa složenosti 1-1. Radi navedenog je na usmeni otkaz ugovora o radu u zakonskom roku podnio zahtjev za zaštitu prava dana 14. lipnja 2023. na koji je tuženik odgovorio 19. lipnja 2023., a na pisanu Odluku o otkazu od dana 12. lipnja 2023. je također pravovremeno uložio zahtjev za zaštitu prava 28. lipnja 2023., na koji je tuženik također odgovorio 4. srpnja 2023., u kojim očitovanjima tuženik navodi da mu nije usmeno otkazao ugovor o radu dana 05. lipnja 2023. jer ga nije odjavio, nego da je taj dan tužitelj samovoljno napustio gradilište i da je prethodno neopravdano izostao s radnog mjesta od 22.05. do 31.05.2023. Suprotno navodima tuženika dana 11. svibnja 2023. je nazvao svojeg poslovođu UR i zatražio korištenje godišnjeg odmora u trajanju od 2 tjedna u tom periodu, koji mu je odobren dana 12. svibnja 2023. putem primljenog poziva, radi čega u tom periodu nije dolazio na posao. U očitovanju na zahtjev za zaštitu prava na pisanu Odluku o otkazu, tuženik ističe da je Odluka o otkazu donesena u zakonskom roku od 15 dana od povrede i da se pošiljka vratila neuručena jer nije dostavio promjenu adrese boravka, iako je još 5. lipnja 2023. putem poruka obavijestio predsjednika uprave tuženika MR o promjeni adrese za dostavu. Napominjemo kako je on vrijedan radnik mirne naravi, koji je zbog toga što nije želio ugroziti vlastitu egzistenciju, trpio razne uvrede i zadirkivanja od nadređenih osoba na radnom mjestu, no unatoč tome je godinama radio sve poslove koje su mu nadređeni rekli da radi. Stoga je neosnovana tvrdnja da bi on psovao i vrijeđao poslovođu na radnom mjestu, a osobito da je samovoljno napustio gradilište, već je jasno iz sms prepiske sa z.z. tuženika da je "potjeran" s gradilišta. Tuženik u odgovoru na zahtjev za zaštitu prava navodi da mu je poslao pisano upozorenje radi samovoljnog napuštanja radnog mjesta, dakle tuženik ga je pisano upozorio zbog neopravdanog izostanka zbog kojeg mu je i otkazao ugovor o radu. Ističe da mu tuženik nije uredno dostavljao platne liste, pa tužbeni zahtjev za naknadu štete postavlja na razini prosjeka plaća zadnjih mu dostupnih platnih lista za 09. -11. mjesec 2022. Kako nije neopravdano bio odsutan s posla kako to poslodavac navodi u Odluci o izvanrednom otkazu ugovora, već je koristio godišnji odmor u navedenom periodu, a niti se samovoljno udaljio s radnog mjesta i pored toga nije ni bio dužan pristati obavljati poslove armirača za koje nije imao sklopljen važeći ugovor o radu, smatra da nije bilo opravdanog razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu i da se radi o nezakonitom postupanju tuženika. S obzirom na navedeno i činjenicu da je otjeran s gradilišta, nastavak radnog odnosa kod poslodavca za njega očito nije moguć i prihvatljiv, pa predlaže da sud usvoji njegov tužbeni zahtjev.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva, kao i visinu naknade štete, navodeći da nije sporno da je s tužiteljem sklopio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto NKV radnika, grupa složenosti 1-1, napominjući da je čl. 3. ugovoreno da će tužitelj pored navedenog posla obavljati i druge poslove prema nalogu Poslodavca koji su u skladu s naravi i vrsti posla za koje je zasnovan radni odnos. Nije točno da je tužitelju dana 5.06.2023. usmenim putem otkazao Ugovor o radu. Točno je da je tužitelj raspoređen na rad na gradilištu I. Gimnazije u Osijeku i da je trebao izvršavati svoje preuzete ugovorne obveze od dana rasporeda na navedeno gradilište. Kako je tuženi građevinska tvrtka koja za izvršenje ugovorenih poslova ima ugovorene rokove, pa tako i penale za probijanje ugovorenih rokova, te kako ima više otvorenih gradilišta na području Republike Hrvatske, neophodan mu je organiziran, precizan i točan raspored radnika na svakom gradilištu kako ne bi došlo do zastoja u radu, te u svakom trenutku zna i mora znati gdje mu je koji radnik i koje poslove tog dana treba obavljati kako bi na vrijeme ispunio svoje preuzete obveze. Iza svakog gradilišta postoje službe i osobe koji su zaduženi za pravilan raspored radnika na gradilišta, od poslovođe na gradilištu do službi u upravi. Kao i svaki radnik potpisom Ugovora o radu, tužitelj se obvezao na rad kod tuženog, a tuženi mu je za to bio dužan isplaćivati plaću, pa je u skladu s navedenim s punim povjerenjem da će mu tužitelj dolaziti na posao i izvršavati radne zadatke rasporedio istog na navedeno gradilište. Prije samog događaja dana 5.06.2023. tužitelj je odbio nalog neposredno nadređenog i samovoljno napustio gradilište, dok se na radno mjesto nije javio u dužem vremenskom periodu od 22.05. do 3.06.2023. (subota), a tuženi nije znao gdje se tužitelj nalazi. Upravo radi navedene činjenice je tužitelju dana 31.05.2023. na adresu iz Ugovora o radu (adresa prebivališta) poslao pisano upozorenje o povredi obveze iz radnog odnosa u kojem ga upoznaje da je čin napuštanja gradilišta teška povreda obveze iz radnog odnosa, te ga poziva da opravda izostanak s radnog mjesta. Tužitelj se dana 5.06.2023. (ponedjeljak) pojavio na svom radnom mjestu bez opravdanja izostanka s rada u prethodnom periodu, a kako je poslodavac bio prinuđen na njegovo mjesto rada, dok tužitelja nije bilo, upotpuniti drugim radnikom kako ne bi došlo do zastoja, radnika je prerasporedio da obavlja pomoćne radove armirača na kojima je bio potreban i za što je kao NKV radnik 1-1 osposobljen, a ne kao armirač. Nakon primitka naloga od neposredno nadređenog tužitelj je napravio incident na radnom mjestu verbalno vrijeđajući poslovođu, a u 9:10 h napustio je gradilište uz rečenicu „Nabijem Vas i cijelu Projektgradnju na k****. U skladu s prekluzivnim rokom iz Zakona o radu, dana 12.06.2023. je donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu i istu dostavio na adresu tužitelja iz Ugovora o radu i prijavljenog mjesta prebivališta u [adresa]. Dana 12.06.2023. od strane punomoćnika tužitelja prima zahtjev za zaštitu prava u kojem ga izvješćuje o novoj adresi Strossmayerova 353, Osijek, na koji je zahtjev za zaštitu prava odgovorio u predviđenom roku i istaknuo da ugovor nije otkazan usmenim putem jer je u to vrijeme tužitelj još uvijek bio prijavljen kao radnik tuženog, te je tužitelju dostavio dokaz o neuspjeloj dostavi Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu na adresu u [adresa]. Po saznanju boravišta tužitelja u [adresa], na adresu [adresa], dostavlja mu Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu i u predviđenom roku prima i na tu Odluku prima Zahtjev za zaštitu prava tužitelja na koji odgovara u cijelosti ga osporavajući. Točno je da je z.z. tuženog izvijestio tužitelja o otkazu ugovora o radu koji mu se sprema putem sms poruka, jer je bio razočaran radi postupka tužitelja i izigranog povjerenja pozvao istoga da vrati pozajmicu, ali tužitelj nije bio odjavljen sve dok nije primio pisanu Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Z.z. i direktor tuženog je u više navrata izlazio u susret tužitelju pa i odobravanjem pozajmice u visini koju nikome do tada nije odobrio, a postupkom tužitelja je bio razočaran, stoga je već navedenog dana 5.06.2023. pravnoj službi tuženog dao nalog da pripreme Izvanredni otkaz Ugovora o radu radi ponavljanja teške povrede iz radnog odnosa. Ispis zaslona poruka koje su razmijenili tuženi i tužitelj glede dostave adrese z.z. nije uobzirio kao službenu dostavu promjene adrese iz razloga što tužitelj nije dostavio Grad u kojem bi preseljenje tuženog i bilo. Tuženi ima adresu sjedišta i sjedište u kojoj je urudžbena služba, na koju od dana napuštanja gradilišta 22.05.2023. tužitelj nije dostavio obavijest o promjeni adrese, niti je dostavio bilo kakvo obrazloženje o činjenici izostanka s radnog mjesta. Osporava činjenične navode tužbe u kojima tužitelj ističe kako je 11.05.2023. zatražio godišnji odmor, a posebno da mu je dana 12.05.2023. godišnji odmor i odobren, jer takav način traženja godišnjeg odmora telefonskim putem od poslovođe, nije u praksi tuženog, a tužitelj bi trebao znati da u periodu kada su otvorena gradilišta i kada isti ima rokove za završetak radova tuženi ne odobrava godišnje odmore. Osim toga poslovođa na gradilištu nema ovlasti radniku odobriti korištenje godišnjeg odmora, pa odobrenje za dva tjedna godišnjeg odmora u mjesecu svibnju, kada tuženi ima više otvorenih gradilišta, tužitelj od poslodavca nije mogao dobiti. Tužitelj je izvanredni otkaz dobio radi osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa i subjektivnog osjećaja poslodavca o potpunom gubitku povjerenja u radnika radi čega nastavak radnog odnosa nije moguć. Navodi da se jako teško dolazi do radnika u građevinskim tvrtkama i da ne bi bez razloga otpustio radnika, osim ukoliko u istog nema povjerenja i ne može se pouzdati u njegovu prisutnost na radu, te mu je izuzetno bitno da u svakom trenutku, svakog radnog dana zna na koliko radnika može računati na svakom od gradilišta, jer od rada radnika ovisi vrijeme završetka preuzetih ugovornih obveza zbog penala i radi reputacije tvrtke koja jamči završetak radova u danom roku. Budući ne postoje opravdani razlozi za sudski raskid ugovora o radu tako i naknada štete koju potražuje radnik nije opravdana niti po visini niti po osnovi.

3. Radi utvrđenja spornih činjenica, sud je tijekom postupka izveo dokaze koje su stranke predložile, te je saslušao tužitelja, zakonskog zastupnika tuženika MR, te svjedoke UR, DR, CR, BR, FR i NR, pročitao i izvršio uvid u prepisku sms poruka (list 5. spisa), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme (list 6. -7.), Zahtjev za zaštitu prava od 14.06.2023. i 27.06.2023. (list 8. -9. i 16.-17.), odgovor tuženika na zahtjev za zaštitu prava (list 14., 18.-20. i 41.-47.), Ugovor o pozajmici (list 10.), Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 12.06.2023. (list 11.-12. i 34.-35.), prijepis ispisa poziva kontakta TR (list 15.), Upozorenje o povredi obveze iz radnog odnosa (list 28.-32.), Odluku tuženika o načinu dostave pismena (list 33.), dopis sindikalnom povjereniku (list 36.-37.), dopis DR od 31.05.2023. sa evidencijom o radnom vremenu tužitelja za svibanj 2023. (list 38. -40.), obračunske isprave o plaći/naknadi plaće za 1-6/23. (list 62.-79.).

3.1. Sud nije saslušao svjedoka RR, jer je tužitelj na ročištu za glavnu raspravu od dana 12. siječnja 2026. izjavio da odustaje od tog dokaznog prijedloga, uz napomenu da navedeni svjedok nije primio niti jedan od više upućenih poziva suda na adresi koju je naveo tužitelj, a niti na adresi prebivališta svjedoka.

4. Svi izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22., 155/23.).

5. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nezakonitosti pisane odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme koju je tuženik donio 12. lipnja 2023. i odluke po zahtjevu za zaštitu prava od 4. srpnja 2023., zahtjev da radni odnos zasnovan ugovorom o radu od 07. ožujka 2021. nije prestao, raskid Ugovora o radu i naknada štete zbog sudskog raskida ugovora o radu.

7. Među strankama nije sporno:

- da je tužitelj kod tuženika bio zaposlen na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 7.03.2021. na radnom mjestu NKV radnik, grupa složenosti 1-1;

- da je tuženik kao Zajmodavac Ugovorom o pozajmici od dana 4.05.2022. tužitelju kao Zajmoprimcu pozajmio iznos od 25.000,00 kuna na 24 mjesečna obroka putem uskrate dijela plaće;

- da je z.z. tuženika MR dana 5.06.2023. u 10 sati i 4 min. uputio tužitelju sms poruku da je jako nekorektan, da je dobio otkaz i da će mu cijelu plaću skinuti za povrat duga, koji dug ga poziva vratiti u roku od 5 dana ili će pokrenuti ovrhu;

- da je tuženik dana 12.06.2023. donio pisanu Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu;

- da je tužitelj u skladu s odredbom čl. 133. st. 1. Zakona o radu, podnio tuženiku na usmeni otkaz prvi Zahtjev za zaštitu prava dana 14.06.2023.;

- da je tužitelj drugi Zahtjev za zaštitu prava na pisanu Odluku o otkazu, podnio dana 12.06.2023. također u skladu s odredbom čl. 133. st. 1. Zakona o radu;

- da je tuženik odgovorio na prvi Zahtjev za zaštitu prava dana 19.06.2023. i na drugi zahtjev za zaštitu prava dana 4.07.2023.;

- da je tužitelj pravovremeno podnio tužbu dana 19.07.2023. u roku sukladno čl. 133. st. 2. Zakona o radu.

8. Među strankama je sporno:

- jesu li Odluka od 12. lipnja 2023. o izvanrednom otkazu Ugovora o radu, kao i Odluka o zahtjevu za zaštitu prava od 4.07.2023., zakonite;

- je li osnovan zahtjev tužitelja za raskid Ugovora o radu na neodređeno vrijeme i uspostava kontinuiteta radnog odnosa;

- je li osnovan zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog sudskog raskida Ugovora o radu u iznosu prosjeka tri plaće isplaćene mu u mjesecu 9.-11.2022. u iznosu od 5.080,72 eura.

9. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je spornog dana 5. lipnja 2023. obavljao radove na gradilištu I. Osječke gimnazije na poslovima tesara u grupi zajedno sa još troje radnika, te napominje da nije prošao obuku za tesara, niti za armirača ili za bilo koji drugi posao kod tuženika. Otprilike prije početka pauze toga dana mu je nadređeni poslovođa građenja UR, rekao da iz grupe tesara prijeđe raditi u grupu armirača, na što mu je odgovorio da te poslove ne zna raditi, nakon čega je na poziv glavnog inženjera na gradilištu DR kod istog otišao, koji mu je rekao da ukoliko neće obavljati poslove koji mu se zadaju na gradilištu, da se može pokupiti i otići kući, na što je opsovao, ali psovku nije uputio nikom od njih već je bio ljut, sjeo je na bicikl i napustio gradilište. Prije spornog dana je u trajanju od dva tjedna bio na godišnjem odmoru koji mu je odobrio poslovođa UR usmenim putem što je kod tuženika uobičajena praksa i nije morao popunjavati nikakav pisani zahtjev za godišnji odmor, a niti je vezano za godišnji odmor razgovarao sa DR, te je radeći kod tuženika samo u jednom navratu morao podnijeti pisani zahtjev za korištenje godišnjeg odmora ali na drugom gradilištu, drugom poslovođi i drugom glavnom inženjeru gradilišta. I prije spornog dana je osim poslova tesara koje je poslove obavljao samostalno na spornom gradilištu, kao i pomoćne poslove tesara, također pomagao i armiračima na tom gradilištu, ali samostalno na poslovnima armirača nije radio. Spornog dana mu je poslovođa UR naredio da prijeđe u grupu armirača i da obavlja glavne poslove armirača, odnosno da veže korpe. Do spornog dana nije nikada odbio kod tuženika obaviti bilo koji radni zadatak koji mu je zadao poslovođa, a spornog dana je odbio izvršiti nalog UR jer nije znao obaviti poslove vezanja korpi, nije to prije radio i smatrao je da ne bi niti pravilno to izveo.

9.1. Iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika MR proizlazi da se godišnji odmor kod tuženika odobrava usmenim putem sukladno dogovoru između radnika i nadređenih, odnosno poslovođe i glavnog inženjera gradilišta, a sukladno potrebama posla, dok nije postojala potreba za podnošenjem pisanih zahtjeva radnika za odobrenje godišnjeg odmora. Napominje da se na gradilištu svakodnevno vodi evidencija o nazočnosti radnika te je tužitelj u trajanju od dva tjedna prije spornog događaja bio na odobrenom godišnjem odmoru, odnosno ne može znati to točno, jer ima zaposlenih 300 ljudi, pa ako je tužitelj vođen da je bio dva tjedna na godišnjem odmoru, znači da mu je taj godišnji odmor bio odobren. Ne zna da li je tužitelj osposobljen za poslove tesara, armirača ili bilo koji drugi posao, ali napominje da na gradilište sigurno jednom mjesečno dolazi građevinska inspekcija i da se drže svih zakonskih odredbi vezano za rad radnika. Napominje da je prije spornog otkaza, tužitelj zbog obiteljskih problema izostao s posla u trajanju od mjesec dana što mu je bilo plaćeno i tolerirano, međutim nakon toga kada je spornog dana (5. lipnja 2023.) odbio obaviti radni zadatak koji mu je nadređeni dao i nakon što je psovao nadređene, zbog svega navedenog i kako je tužitelju izlazio u susret prije spornog dana, bio je ljuti na tužitelja i istom je poslao sms poruku da je dobio otkaz. Tuženik je tužitelju zbog obiteljskih problema posudio iznos od 25.000,00 kn, a od tog iznosa tužitelj još nije vratio tuženiku 800,00 eura. Napominje da od 320 zaposlenih radnika nitko nije tužio tuženika, da su odnosi u tvrtki korektni, prema radnicima pogotovo, a smatra da je i korektno postupao prema tužitelju. Misli da tuženik tužitelju prije spornog otkaza nije upućivano nikakvo upozorenje na njegovo ponašanje, odnosno bilo šta vezano za rad u tvrtki. Da je tužitelj bio na godišnjem odmoru od 22.05. do 3.06.2023. to bi bilo vidljivo na njegovim isplatnim listama. Ne zna za koje radno mjesto je sklopljen ugovor o radu s tužiteljem, da li je isti radio kao kvalificirani ili nekvalificirani radnik, ali iz priča zna da je isti obavljao tesarske poslove, odnosno pomoćne građevinske poslove.

9.2. Iz iskaza svjedoka UR proizlazi da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu poslovođe građenja, te mu je poznato da je tužitelj radio kod tuženika na gradilištu Prve gimnazije u Osijeku i on mu bio neposredno nadređen. Koliko mu je poznato, tužitelj nije bio od strane tuženika obučen za bilo kakve poslove, već je bio zaposlen kao NKV radnik i radio je isključivo pomoćne poslove u grupi tesara i u grupi armirača, sukladno tome kako mu je rečeno. Sjeća se da je spornog dana tužitelj radio kao pomoćni radnik u grupi tesara i on mu je radi potreba posla naredio da ode pomagati u grupu vezanje armature što je tužitelj odbio iz njemu nepoznatih razloga, zbog čega mu je rekao da se ode javiti glavnom inženjeru gradilišta DR, a što je sa njim razgovarao, nije mu poznato, ali je tužitelj dobacio neke ružne riječi i udaljio se sa gradilišta na biciklu i nakon toga tužitelja više nije vidio. Osporava da ga je tužitelj zvao na mobitel i tražio korištenje godišnjeg odmora, te on nije niti ovlašten radnicima odobravati korištenje godišnjeg odmora, već želje radnika za korištenje godišnjeg odmora prosljeđuje glavnom inženjeru na gradilištu DR, a dogovorno između svih s obzirom na potrebe posla na gradilištu, eventualno odobrenje godišnjeg odmora ide na potpis u upravu tuženika. Prije spornog događaja tužitelj je izostajao s gradilišta u trajanju od par dana iz njemu nepoznatih razloga, te koliko se sjeća, nije koristio godišnji odmor, već je njegov izostanak bio neopravdan. Postupak odobravanja korištenja godišnjeg odmora radnika se provodi na način da radnik potpiše obrazac zahtjeva za odobrenje korištenja godišnjeg odmora po svojoj želji, a taj zahtjev za odobrenjem godišnjeg odmora radnici mogu dati i njemu i on ga prosljeđuje glavnom ing. gradilišta DR, koji ako odobri zahtjev, zahtjev ide u upravu na daljnji postupak. Pojašnjava da pomoćni poslovi u grupi tesara znače dodavanje građ. materijala i neke jednostavnije stvari, kao što su zakucavanje čavala i slično. Nije mu poznato da li je tuženik slao tužitelja na bilo kakvo osposobljavanje na poslove na gradilištu, odnosno za poslove tesara. Pojašnjava da poslovi majstora tesara podrazumijevaju samostalno obavljanje radova kao što su npr. izrada konstrukcije, zatvaranje stubišta i slično, te tužitelj nikada nije radio sam na poslovima tesara, već isključivo u grupi i nije izrađivao samostalno konstrukcije ili stubišta. Tužitelj je na gradilištu bio jako vrijedan i sposoban na poslovima koje je obavljao. Nije mu poznato da li je tužitelj na gradilištu upravljao nekakvih strojevima, jer kod njega nije upravljao strojevima. Radno vrijeme na gradilištu započinje u 7,00 sati te je spornog dana tražio od tužitelja da ode raditi u drugu grupu negdje u vrijeme pauze, odnosno u pola radnog vremena. Tužitelj je vrlo ružno reagirao na njega kada je tražio da ide pomagati u drugu grupu, a ne može se točno sjetiti što mu je tužitelj točno tom prilikom rekao.

9.3. Iz iskaza svjedoka DR proizlazi da je kod tuženika zaposlen kao inženjer na gradilištu i poznato mu je da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika i radio na gradilištu izgradnje Prve gimnazije u Osijeku i obavljao pretežno armiračke radove i popratne tesarske radove u grupi od 4, 5 radnika i to na pomoćnim poslovima. Nije mu poznato da li je tužitelj od strane tuženika bio upućen za osposobljavanje za bilo koju vrstu rada, osim rada na siguran način, koji tečaj svaki radnik mora proći. Koliko mu je poznato, tužitelj nikada nije radio sam na gradilištu bilo kakve radove, već isključivo u grupi kao pomoćni radnik i to npr. donosio je materijal, te elemente za montiranje oplata, vezanje armature i slične pomoćne poslove, a koje mu naredi obaviti vodeći brigadir određenog zanata, odnosno majstor tesarstva ili majstor armirač. Procedura oko korištenja godišnjeg odmora radnika je takva da se radnici obrate poslovođi sa željama za godišnji odmor što u pravilu mora biti 7 dana prije korištenja, te poslovođa nakon dogovora s njim kao ing. gradilišta oko potrebe poslova, odobrava želje radnika, nakon čega radnik ispunjava zahtjev za korištenjem GO za te odobrene dane i potpisuje zahtjev za godišnji odmor, nakon toga on taj zahtjev potpiše i šalje u upravu. Napominje da u 90% slučajeva kada on odobri i potpiše zahtjev za korištenjem godišnjeg odmora za radnika, to bude i konačna odluka nakon odlaska zahtjeva u upravu, osim u pojedinim slučajevima ako je uprava odlučila baš u to vrijeme rasporediti tog radnika na neko drugo gradilište. Dakle, radnik ne dobiva nikakvu posebnu odluku o korištenju godišnjeg odmora, već se smatra da mu je odobren nakon što potpiše zahtjev za korištenje i nakon što on potpiše taj zahtjev. Koliko se sjeća, spornog dana tužitelj je bio raspoređen kao pomoćni radnik na određenim poslovima što je odbio, te napominje da je poslovođa taj koji u dogovoru s njim kao ing. gradilišta dogovora gdje je potreba za radom i u kojoj grupi, a budući je tužitelj odbio postupiti po nalogu poslovođe UR i otići raditi u određenu grupu, tužitelj se došao kod njega žaliti, nakon čega je išao provjeriti s poslovođom na gradilištu o čemu se radi i nakon što je utvrdio da je poslovođa opravdano dao nalog tužitelju za radom u toj grupi u kojoj je tužitelj odbio raditi, uputili su tužitelja u mjesto za odmor radnika, odnosno kontejner koji radnici koriste za dnevni odmor, jelo i sl. Nakon što je tužitelju rekao da mora postupiti po nalogu poslovođe i da je taj nalog opravdan radi potreba posla, tužitelj se obukao u civilnu odjeću i verbalno izvrijeđao i njega i poslovođu UR, te se udaljio s gradilišta, a nakon toga ga više nije vidio na gradilištu. Odnosno, njemu i UR je tužitelj neposredno prije odlaska s gradilišta spornog dana rekao "Nabijem tebe i cijelu Projektgradnju na k….". Ne može se sjetiti da li je prije spornog dana tužitelj neopravdano izostajao s posla, ali za sporni godišnji odmor tužitelja do njega nije došao obrazac zahtjeva tužitelja, a niti je on odobrio taj godišnji odmor i što je nakon spornog događaja provjerio u svojim evidencijama, a niti mu je UR usmeno govorio da je tužitelj zatražio godišnji odmor. Tužitelja su uputili u kontejner za odmor negdje oko 9 ili 10 sati, odnosno sjeća se da je bilo prije podne. Tom prilikom je s njim bila tehničarka PR i ing. gradilišta ĐR i oni su upoznati sa svime što se desilo u tom trenu vezano uz odbijanje tužitelja za obavljanjem poslova po nalogu nadređenih, kao i da ih je tužitelj verbalno izvrijeđao. Hijerarhijski su nadgledali obavljanje poslova tužitelja, prvenstveno poslovođa UR, a zatim i on kao ing. gradilišta. Napominje da tužitelja spornog dana nitko nije otjerao s gradilišta, niti mu rekao da je dobio otkaz ili da ode, već je isti upućen u kontejner za odmor. Tužitelj nije bio vodeći radnik i sigurno nije obavljao samostalno radove na gradilištu. Nakon što se tužitelj samovoljno udaljio sa gradilišta, on je putem e-maila o navedenom incidentu i odlasku tužitelja izvijestio pravnu službu, upravu, tehničkog direktora i predsjednika uprave.

9.4. Iz iskaza svjedoka CR proizazi da je radio kod tuženika zajedno sa tužiteljem u trajanju od 6 mjeseci na radovima na željezničkom kolodvoru u Osijeku i obavljali su poslove kao što je rušenje zidova, čišćenje, vađenja štokova starih prozora i sl., dakle sve fizičke poslove koje im je poslovođa toga gradilišta dao u nalog. Ne sjeća se da li je tužitelj prošao bilo kakvu obuku kod tuženika za određene poslove. Radio je s tužiteljem i na gradilištu bazeni Beli Manastir i Regionalni distributivni centar voća i povrća Nemetin (RDC). Na bazenima je tužitelj betonirao ploču, šalovali su ploču, a isto su radili i u RDC Nemetin. Napominje da je na tim radovima tužitelj bio majstor, odnosno samostalni radnik, a on je bio njegov pomoćni radnik. Procedura oko korištenja godišnjeg odmora je bila ta da se kažu želje poslovođi i ako se isto odobri, potpisali bi zahtjev i to bi bilo to, a nisu dobivali nikakvu posebnu odluku o korištenju godišnjeg odmora. U RDC Nemetin su radili na čašicama, odnosno stopama, a koje dimenzije se moraju znati sukladno nacrtu koji je poslovođa dao tužitelju i sukladno kojem nacrtu je tužitelj dalje obavljao poslove samostalno, a on mu je pomagao jer je bio pomoćni radnik. Tužitelja nije vidio od kada je prestao raditi kod tuženika, od prije otprilike 3 godine.

9.5. Iz iskaza svjedoka BR proizlazi da je zaposlen kod tuženika kao PKV zidar, te nije radio s tužiteljem na gradilištu Prve gimnazije u Osijeku, ali je s istim radio na obnovi HŽ-a Osijek, u grupi od četiri radnika, među kojima je bio tužitelj, a kasnije više radnika, obavljali su sve potrebne radove rušenja, čišćenja, zidanja, krpanja i sl., te nije bilo pomoćnih radnika i glavnih majstora, već su svi radili ono što im je naloženo od strane poslovođe. Tužitelj je radio sve potrebno poslove koje je nabrojao. Sjeća se da je radio skupa s tužiteljem na terenu u Ivanjoj Rijeci na poslovima čišćenja, zidanja i sl.. U vezi godišnjeg odmora procedura je bila takva da ispune zahtjev sukladno svojoj želi za korištenjem godišnjeg odmora, a koji nakon što odobre dogovorno poslovođa i ing. gradilišta, se smatra i odobren i nisu dobivali nikakvu posebnu odluku o korištenju godišnjeg odmora. Ali zadnjih par godina radnici su morali ispuniti i potpisati zahtjev za korištenjem godišnjeg odmora, ali prije otprilike 5 godina su znali i usmenim dogovorom s ing. i poslovođom otići na godišnji odmor. Napominje da ga je jednom prilikom ing. nazvao da dođe raditi jer je isti zaboravio da su se usmeno dogovorili da može koristiti godišnji odmor, a to je bilo prije 6 do 7 godina.

9.6. Iz iskaza svjedoka FR proizlazi da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu tesara i u njegovoj je grupi radio tužitelj na gradilištu Prve gimnazije Osijek. U toj grupi tesara on je bio brigadir – tesar, dok je tužitelj radio poslove koje mu je on kao glavni u grupi zadavao, a to su poslovi kao što je donošenje razne tesarske građe, bušenje, pomaganje u poslovima u kojima je trebala fizička pomoć više radnika i sl.. Međutim tužitelj je radio poslove tesara kada je to bila potreba, a nije mu poznato da li je za te poslove tužitelj bio osposobljen. Poznato mu je da je spornog dana poslovođa UR htio iz njegove grupe, tužitelja prebaciti u grupu armirača, a čemu se tužitelj protivio iz njemu nepoznatih razloga, nakon čega je došlo do verbalnog sukoba između tužitelja i UR, te su otišli u kancelariju i nije mu poznato što je dalje bilo. Nije mu poznato da li je tužitelj toga dana dobio usmeni otkaz i da li mu je rečeno da napusti gradilište, ali ga više nije nakon toga dana nije vidio. Zahtjeve za godišnji odmor su potpisivali i davali poslovođi i nakon toga nisu dobivali nikakvu posebnu odluku već su znali da je godišnji odmor odobren. Nije mu poznato na koje je poslove UR spornog dana tužitelja htio prebaciti iz njegove grupe u grupu armirača i da li je tužitelj samostalno radio na gradilištu poslove tesara. Navodi da su uvijek morali potpisivati zahtjev za odobrenje godišnjeg odmora, odnosno nekad se dešavalo, npr. vezano za izostanak na poslu zbog bolesti djeteta, da putem telefona odobren dan, ali ne više od jednog dana, međutim opet su potpisivali zahtjev za taj jedan dan za godišnji odmor kada bi došli raditi. Navodi da je u sporno vrijeme na gradilištu Prve gimnazije Osijek bio dovoljan broj radnika, ali napominje, bez obzira na navedeno, ukoliko je potreba gradilišta, bez obzira jesi li tesar ili armirač, ideš raditi u grupu u koju te poslovođa rasporedi, tako je i on, iako je tesar, zbog potreba posla na gradilištu znao biti upućen raditi u grupu armirača. Poznato mu je da je tužitelj bio pomoćni radnik na gradilištu sukladno ugovoru o radu, ali mu nije poznato što točno u tom ugovoru pište pod opisom tužiteljeva posla, ali napominje da su svi sve radili u grupi, odnosno neke poslove je samo on kao brigadir grupe mogao sam obaviti, a neke je poslove obavljao neki drugi radnik u grupi sukladno njegovom nalogu. Napominje da tuženik svakih par godina šalje radnike na osposobljavanje za majstora tesara, armirača i slično.

9.7. Iz iskaza svjedoka ĆR proizlazi da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu strojara, a u vrijeme obavljanja radova na gradilištu I. gimnazije u Osijeku, bio je iznajmljen za obavljanje radova za Osijek Koteks. Napominje da nije radio sa tužiteljem i nije mu poznato koje je tužitelj radove obavljao kod tuženika, niti mu je poznato da li je isti obavljao radove prilikom izgradnje I. gimnazije u Osijeku. Međutim s tužiteljem je radio na obavljanju poslova rekonstrukcije na kolodvoru u Osijeku. Za što je tužitelj bio osposobljen nije mu poznato, a poslove je obavljao sukladno tome što mu je poslovođa naložio, te je obavljao radove sklapanje skele, čistio, štemao zajedno sa ostalim radnicima, te je na tom gradilištu upravljao sa malim bagerom, a nije mu poznato je li bio osposobljen za rad na tom stroju. Nije mu poznato tko je davao naloge tužitelju za poslove na gradilištu na kolodvoru u Osijeku.

10. Sud je iskaze saslušanih svjedoka UR, DR i FR cijenio većim dijelom kao vjerodostojne koji su suglasni međusobno u bitnom u odnosu na obavljanje radova i ponašanje tužitelja spornog dana na gradilištu I. Gimnazije, dok iskaze ostalih svjedoka sud nije posebno cijenio, jer isti nemaju neposrednih saznanja o predmetu spora, budući nisu radili sa tužiteljem na gradilištu I. Gimanzije i nemaju saznanja koje je poslove tužitelj obavljao na tom gradilištu i koje je poslove odbio raditi. Ovdje treba napomenuti to da iskazi svjedoka UR, DR i FR nisu sukladni sa iskazom zakonskog zastupnika tuženika MR vezano za odobrenje i korištenje godišnjeg odmora tužitelja prije spornog dana, budući svjedoci UR, DR i FR navode da radnik mora podnijeti pisani zahtjev za odobrenjem godišnjeg odmora i da tužitelj to nije učinio, dok je zakonski zastupnik tuženika MR izjavio da je tužitelj imao obiteljskih problema i da je iz tog razloga prije spornog otkaza tužitelj izostao s posla u trajanju od mjesec dana što mu je bilo plaćeno i tolerirano kod tuženika, te da vezano za ponašanje tužitelja na radu prije otkaza, istom nisu slana nikakva upozorenja vezana za njegov rad. Iz navedenog proizlazi da tužitelj nije neopravdano izostajao s posla prije 5. lipnja 2023., već očito u dogovoru sa nadređenima koji su to izbivanje odobrili usmeno, pa u tom dijelu iskazi imenovanih svjedoka nisu ocijenjeni kao vjerodostojni, jer nisu u skladu sa iskazom zakonskog zastupnika tuženika, a ni priloženim obračunskim ispravama plaće tužitelja za mjesec svibanj i lipanj 2023. vezano za neopravdane izostanke s rada u kojima takvi izostanci za tužitelja nisu navedeni.

11. Čitanjem Obračune isplaćene plaće/naknade plaće/primitka na temelju radnog odnosa (list 62.-79. spisa) sud je utvrdio da je tužitelj u mjesecu svibnju bio na godišnjem odmoru (list 77. spisa), a u mjesecu lipnju (list 74. spisa) nije evidentiran godišnji odmor, dok u razdoblju od siječnja do lipnja 2023. nije evidentirano da je tužitelj neopravdano izostajao s posla.

11.1. Iz prijepisa sms poruka tužitelja i zz.tuženika GR od dana 5.06.2023. proizlazi da je zz.tuženika u 10:04 sati izvijestio tuženika da je dobio otkaz i da je jako nekorektan, da mu tužitelj odgovara da je za tuženika obavljao poslove oko vode, armiranja, tesarije, vozača, da će pokrenuti inspekciju za mobing i da je njegova adresa [adresa].

11.2. Čitanjem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 7.03.2021. (list 6. -7. spisa) sud utvrđuje da je člankom 2. ugovoreno da će tužitelj obavljati poslove kod tuženika kao NKV radnik, grupa složenosti I-1, a člankom 3. da će radnik pored poslova navedenoh u članku 2. obavljati i druge poslove prema nalogu Poslodavca koji su u skladu sa naravi i vrstom posla za koje je zasnovan radni odnos.

11.3. Čitanjem Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 12.06.2023. (list 11.-12. spisa) sud je utvrdio da su kao razlozi za izvanredni otkaz navedeni neopravdani izostanak tužitelja s posla u razdoblju od 22.05. do 3.06.2023., a po povratu na gradilište dana 5.06.2023. odbijanje tužitelja da izvrši radne zadatke sukladno naputku poslovođe i glavnog inženjera, nakon čega se tužitelj samovoljno udaljio s gradilišta bez opravdanog razloga, što predstavlja osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa zbog čega nastavak radnog odnosa nije moguć nakon uzimanja u obzir svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, da je poslodavac potpuno izgubio povjerenje u radnika.

11.4. Iz upozorenja o povredi obveze iz radnog odnosa od 31.05.2023. i preslike osobne iskaznice (list 28. -32.) proizlazi da je isto poslano tužitelju preporučenom pošiljkom na adresu prebivališta iz osobne iskaznice ([adresa]), bezuspješno s napomenom dostavljača da je tužitelj odeslio s navedene adrese.

11.5. Iz članka 2.-5. Odluke tuženika o načinu dostave pismena od 30.12.2022. (list 33.) proizlazi da poslodavac pismena kojim se regulira status radnika dostavlja preporučenom pošiljkom na adresu prebivališta navedenog u Ugovoru o radu ( a što je u konkretnom slučaju [adresa]), te u slučaju nepreuzimanja pošiljke da se pismeno ističe na oglasnoj ploči i istekom 3. dana se dostava smatra urednom. Također da je radnik dužan o svakoj promjeni adrese prebivališta/boravišta odmah izvijestiti polodavca.

11.6. Čitanjem dopisa tuženika (list 36. spisa) proizlazi da se isti obratio sindikalnom povjereniku AR dopisom dana 5. lipnja 2023. sa zahtjevom za suglasnost za izvanredni otkaz Ugovora o radu tužitelju, u kojem navodi razloge za otkaz i traži očitovanje u roku od 5 dana.

11.7. Iz dopisa DR od 31.05.2023. (list 38. spisa) proizlazi da isti obaviještava o neopravdanoj odsutnosti tužitelja sa gradilišta od 22.05.2023., da tužitelj nije dostavio doznake za bolovanje, niti tražio godišnji odmor, dok se na telefon ne javlja.

11.8. Iz evidencije rada za tužitelja za svibanj 2023. koju je vodio inženjer gradilišta DR (list 39. spisa) proizlazi da tužitelj nije evidentiran na gradilištu I. Gimnazije od 22.05.2023. do 31.05.2023.

12. Cijeneći izvedene dokaze ovaj sud utvrđuje da je tužitelj kod tuženika bio zaposlen na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 7.03.2021. na radnom mjestu NKV radnik, grupa složenosti 1-1, uz koje je poslove sukladno čl. 3. Ugovora bio dužan obavljati i druge poslove prema nalogu Poslodavca koji su u skladu sa naravi i vrstom posla za koje je tužitelj zasnovao radni odnos kod tuženika, da tužitelj kod tuženika osim obuke za rad na siguran način, nije prošao obuku za poslove tesara, niti armirača ili bilo koje druge poslove, te da stoga poslodavac istom nije mogao ponuditi izmjenu Ugovora o radu za radno mjesto tesara, niti mu isplaćivati veću plaću za radno mjesto tesara. Da je prema isplatnim listama za obračun isplaćene plaće/naknade plaće/primitka, tužitelju u mjesecu svibnju evidentirano korištenje godišnjeg odmora, te da u razdoblju od siječnja do lipnja 2023. nije evidentirano da je tužitelj neopravdano izostajao s posla, dok je prema navodu zakonskog zastupnika tuženika MR, tužitelju zbog obiteljskih razloga bio odobren i plaćen izostanak s posla u trajanju od mjesec dana, a također mu je zbog obiteljskih razloga tuženik pozajmio iznos od 25.000,00 kn na 24 rate, koju pozajmicu tužitelj do otkazivanja ugovora o radu nije u cijelosti vratio. Da je tužitelj radio na gradilištu I. Gimanzije Osijek u grupama kao pomoćni radnik (npr. donosio je materijal, elemente za montiranje oplata, vezanje armature i slične pomoćne poslove) sukladno nalozima vodećih brigadira određenog zanata, odnosno majstora tesarstva ili majstora armirača, da tužitelj nije radio samostalno poslove na gradilištu i nije prošao obuku da bi mogao biti glavni majstor tesar ili armirač, da je i glavni tesar na gradilištu po nalogu nadređenih išao raditi u grupu armirača ako je to bila potreba posla na gradilištu, da poslovođa građenja UR u dogovor s glavnim inženjerom gradilišta DR dogovora gdje je potreba za radom i u kojoj grupi na gradilištu, da je tužitelj povratkom na posao nakon dužeg izbivanja, dana 5. lipnja 2023. radio na gradilištu u grupi tesara u kojoj je glavni - brigadir bio FR, dok je tužitelj po njegovom nalogu obavljao pomoćne tesarske poslove (donošenje razne tesarske građe, bušenje, pomaganje u poslovima u kojima je trebala fizička pomoć više radnika i sl.), da je tužitelj spornog dana odbio nalog nadređenog poslovođe građenja UR da radi potrebe posla na gradilištu prijeđe u grupu armirača smatrajući da je potreban u grupi tesara i da ne zna obavljati samostalno poslove armirača, da je nakon odbijanja naloga nadređenog i razgovora sa glavnim inženjerom gradilišta DR koji je utvrdio da je tužitelju poslovođa građenja opravdano dao nalog da prijeđe raditi u grupu armirača i objasnio tužitelju da mora postupiti po nalogu poslovođe koji je opravdan radi potreba posla, te istoga poslao u kontejner za dnevni odmor, nakon čega se tužitelj obukao u civilnu odjeću, izvrijeđao nadređene DR i UR govoreći "Nabijem tebe i cijelu Projektgradnju na k…."., te se udaljio s gradilišta, nakon čega je po saznanju za opisano ponašanje tužitelja, zakonski zastupnik tuženika MR poslao tužitelju sms poruku da je dobio otkaz, međutim tužitelj nije bio odjavljen sve dok nije primio pisanu Odluku o izvanrednom otkazu koju je tuženik donio dana 12. lipnja 2023., na koju je tužitelj pravovremeno uložio Zahtjev za zaštitu prava kojem tuženik Odlukom od dana 4. srpnja 2023. nije udovoljio, nakon čega je tužitelj u zakonskom roku podnio tužbu radi zaštite prava iz radnog odnosa.

11.9. Sud napominje da iskaz tužitelja nije sukladan svim njegovim navodima u tužbi i to u odnosu na verbalno vrijeđanje nadređenih koje on osporava u tužbi, te navodi da je potjeran sa gradilišta od strane nadređenih, dok u svom iskazu pred sudom priznaje da je prije napuštanja gradilišta opsovao navodeći da je bio ljut, ali da psovke nije uputio nadređenima, koju tvrdnja nije uvjerljiva, jer je isti odbio postupiti upravo po nalozima nadređenih koji su tom prilikom bili nazočni i na koje je tužitelj bio ljut. Nisu sukladni ni navodi tužitelja iz tužbe da ga je tuženik uputio na tečaj za poslove tesara i da mu nije ponudio izmjenjen Ugovor o radu za radno mjesto tesara i isplaćivao veću plaću za tesara, jer prema navodima tužitelja, isti kod tuženika nije bio upućen niti na obuku za tesara, a ni za bilo koji drugi posao, već je samo prošao obuku kao i svi radnici, za rad na siguran način, te nije niti radio kao glavni majstor tesar, pa mu stoga tuženik nije niti mogao ponuditi novi, odnosno izmijenjen Ugovor o radu za mjesto tesara, a niti isplaćivati veću plaću za radno mjesto tesara, kako to tužitelj tvrdi u tužbi.

12. Prije svega treba napomenuti da je prije izvanrednog otkazivanja Ugovora o radu tuženik postupio sukladno čl. 150. st. 1. i 5., u vezi s čl. 153. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022., 64/2023.), te obavijestio sindikalnog povjerenika o namjeravanoj odluci o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužitelju, pri tome navodeći razloge za otkaz, te da se sindikalni povjerenik o tome nije očitovao, radi čega se smatra da je suglasan s Odlukom o otkazu u skladu s odredbom čl. 150. st. 6. Zakona o radu.

13. Nadalje, temeljne obveze i prava iz radnog odnosa su propisane odredbom čl. 7. st. 1. Zakona o radu, prema kojoj poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao.

13.1. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi temeljna obveza radnika u radnom odnosu, a to je osobno obavljati posao koju mu je odredio poslodavac u skladu s naravi i vrstom rada.

14. Prema odredbi čl. 116. st. 1. Zakona o radu, poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Prema stavku 2. istoga članka ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

14.1. Prema odredbi čl. 119. st. 2. Zakona o radu, prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

14.2. Prema odredbi čl. 120. Zakona o radu, otkaz mora biti u pisanom obliku. Poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz. Otkaz se mora dostaviti osobi kojoj se otkazuje.

14.3. Prema odredbi čl. 125. st. 1. Zakona o radu, ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnoga odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

14.4. Teret dokazivanja u radnim sporovima je propisan odredbom čl. 135. st. 1. Zakona o radu, prema kojoj u slučaju spora iz radnog odnosa, teret dokazivanja je na osobi koja smatra da joj je neko pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, odnosno koja pokreće spor, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije uređeno. Stavkom 3. istog članka je propisano da u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

15. Izvanredni otkaz ugovora o radu je pravno sredstvo koje poslodavac može koristiti u slučaju teške povrede radne obveze od strane radnika. To znači da radnik svojim postupcima ili propustima grubo krši svoje obveze iz radnog odnosa, što dovodi do gubitka povjerenja poslodavca i nemogućnosti daljnjeg nastavka radnog odnosa uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka.

16. Slijedom utvrđenog činjeničnog stanja i cijeneći citirane zakonske odredbe, ovaj sud je utvrdio da su izvanredni otkaz Ugovora o radu, kao i odluka po zahtjevu za zaštitu prava, u konkretnom slučaju zakoniti. Naime, odbijanje izvršenja radnog zadatka kojeg mu je nadređeni naložio, a ne radi se o zadacima koje nije mogao obaviti, tužitelj je prekršio svoju obvezu iz čl. 7. st. 1. Zakona o radu, a uz to i tužiteljev neprimjeren odnos prema nadređenima i neopravdano napuštanje gradilišta, dovoljno su snažna okolnost za izvanredni otkaz, jer je narušeno temeljno povjerenje u radnika, a koji je u konkretnom slučaju nakon odbijanja radnog zadatka i verbalnog vrijeđanja nadređenih, neopravdano napustio gradilište. Name, tužitelj u konkretnom slučaju tvrdi da je odbio postupiti po nalogu nadređenih jer da nije znao obavljati poslove armirača, međutim, u ovom postupku je utvrđeno, a što proizlazi iz iskaza svjedoka DR, UR i FR, koji imaju neposrednih saznanja o poslovima koje je tužitelj obavljao na konkretnom gradilištu, da isti nije dobio nalog od nadređenog da obavlja posao glavnog radnika – brigadira u grupi armirača, već je tužitelj obavljao pomoćne poslove u grupama tesara i armirača, budući nije prošao obuku niti za tesara, niti za armirača, već je kao NKV radnik sukladno čl. 3. Ugovora o radu, bio dužan obavljati sve poslove prema nalogu poslodavca koji su u skladu sa naravi i vrsti posla za koje je tužitelj zasnovao radni odnos NKV radnika grupa složenosti 1-1, a to su pomoćni poslovi na gradilištu sukladno naredbi nadređenih i potrebama posla, koje su obavljali prema potrebi posla na gradilištu i drugi radnici, pa tako i FR u grupi armirača, iako je brigadir tesarstva. Stoga neosnovano odbijanje naloga nadređenih za obavljanjem poslova kao pomoćnog radnika sukladno potrebama na gradilištu i obvezama preuzetim Ugovorom o radu, a uz to i grubog ponašanja prema nadređenima i samovoljnog napuštanja mjesta rada – gradilišta, po mišljenju ovoga suda, spada u teške povrede radne obveze, te opravdava izvanredni otkaz sukladno zakonskom kriteriju „osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa“ iz čl. 116. st. 1. Zakona o radu. A posebno uzimajući u obzir da takvo ponašanje može ugroziti organizaciju rada kod tuženika koji je građevinska tvrtka vezana za stroge rokove za dovršetak radova, koja ovisi o broju radnika na koje može računati na gradilištu, jer od rada radnika ovisi vrijeme završetka preuzetih ugovornih obveza, što je za tuženika kao građevinsku tvrtku bitno radi mogućih penala i reputacije tvrtke koja jamči za završetak radova u zadanom roku, uz općepoznatu činjenicu da je u današnje vrijeme teško doći do radnika u građevinskim tvrtkama.

16.1. U konkretnom slučaju izvanredni otkaz se temelji na činjenici neopravdanog odbijanja radnog zadatka, grubog vrijeđanja poslodavca i neopravdanog napuštanja gradilišta dana 5. lipnja 2023., a kako je pisana Odluka o otkazu Ugovora o radu donesena dana 12. lipnja 2023. (a Odluka od 4. srpnja 2023. na zahtjev za zaštitu prava od dana 28. lipnja 2023.), to je izvanredni otkaz ugovora o radu dat u zakonskom roku u skladu s čl. 116. st. 2. Zakona o radu.

17. Po mišljenju suda, zbog postojanja okolnosti kao što je odbijanje opravdanih naloga nadređenih za obavljanje poslova, grubog vrijeđanja nadređenih i samovoljnog napuštanja gradilišta, nije opravdano očekivati od poslodavca da je u konkretnom slučaju trebao postupiti sukladno čl. 119. st. 2. Zakona o radu, pa je otkaz pored toga što je zakonit i dopušten.

17.1. Naime, omogućavanje obrane iz čl. 119. st. 2. Zakona o radu, nije samoj sebi svrha, pa eventualni propust poslodavca da prije izvanrednog otkaza ugovora o radu radniku omogući obranu ne znači da je riječ o povredi postupka otkazivanja ugovora o radu koja odmah dovodi do nedopuštenosti otkaza. Postoje situacije kada je opravdano da poslodavac nije dužan omogućiti radniku iznošenje obrane sukladno navedenoj odredbi Zakona o radu, bez da takva radnja poslodavca ima za posljedicu nedopuštenost otkaza, a što je ovdje slučaj.

18. Dakle, iz činjeničnih utvrđenja proizlazi da je tuženik tijekom postupka sukladno čl. 135. st. 3. Zakona o radu, dokazao da je zbog odbijanja neizvršavanja radnih zadataka, a uz to i grubog ponašanja radnika i neopravdanog napuštanja gradilišta, imao opravdani razlog za izvanredni otkaz Ugovora o radu. Međutim, tuženik po mišljenju suda nije dokazao i drugi razlog za otkaz iz Odluke o otkazu, da je tužitelj neopravdano izostao s posla u razdoblju od 22.05. -3.06.2023., jer to ne proizlazi iz priložene obračunske isplate za mjesec svibanj i lipanj 2023. u kojima nije navedeno da je tužitelj neopravdano izostao s posla, a niti iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika MR, koji je naveo da je tužitelju zbog obiteljskih problema toleriran i plaćen izostanak s posla u trajanju od mjesec dana prije otkazivanja Ugovora o radu, odnosno prije 5. lipnja 2023. . Iako taj godišnji odmor nadređen tužitelju na gradilištu DR nije imao evidentiran u svojoj pisanoj evidenciji, očito je da je tužitelju bio odobren i plaćen od strane tuženika izostanak s posla iz obiteljskih razloga, te da za taj izostanak tužitelj nije trebao podnositi pisani zahtjev putem poslovođe i glavnog inženjera na gradilištu, a niti zakonski zastupnik tuženika ima saznanja da bi zbog tog izostanka tužitelja istom bila upućivanja upozorenja poslodavca. Međutim, poslodavac je dokazao tešku povredu radne obveze tužitelja koja opravdava izvanredni otkaz u konkretnom slučaju kako je obrazloženo i koji je razlog naveo u Odluci o otkazu. Stoga činjenica da tuženik tijekom postupka nije dokazao i drugi razlog koji navodi u Odluci o izvanrednom otkazu, nije odlučna za odluku o osnovanosti Odluke o otkazu, pokraj činjenice da je tuženik dokazao razlog za otkaz ugovora o radu, a to je da je tužitelj neopravdano odbio izvršiti radni zadatak, grubo izvrijeđao nadređene i neopravdano napustio mjesto rada – gradilište. Stoga nije odlučna činjenica da li je tužitelj i neopravdano izostajao s posla od 22.05.-3.06.2023. Sud je zaključio da je tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu.

19. Slijedom navedenog, kako su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za izvanredni otkaz ugovora o radu sukladno čl. 116. st. 1. Zakona o radu, to tužiteljev zahtjev za utvrđenjem nezakonitom odluke po zahtjevu za zaštitu prava, raskidom Ugovora o radu i naknadom štete zbog raskida iz čl. 125. st. 1. Zakona o radu, nisu osnovani, radi čega je odlučeno kao pod I. izreke.

20. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, prema kojoj stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

20.1. Tuženik je podnio zahtjev za naknadu troška od 1.687,00 eura, odnosno pravilno izračunato prema troškovniku od 1.687,50 eura.

20.2. Zahtjev tuženika je osnovan do iznosa od 1.437,50 eura i sastoji se od troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ime sastava odgovora na tužbu od 200,00 eura (Tbr. 8.t.1.), zastupanja na ročištu od dana 24.10.2024., 7.01.2025., 5.12.2025. i 12.01.2026. u iznosima od po 200,00 eura (Tbr. 9.t.1.), na ročištu od 3.7.2025. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 9.t.5.), a na ročištu za objavu presude dana 26.02.2026. od 100,00 eura (Tbr. 9.t.3.), te obračunatog PDV-a na te iznose od 287,50 eura (Tbr. 46.), a što je u skladu s navedenim tarifnim brojevima, u vezi s Tbr. 52. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023. i 107/2025.), te čl. 151., čl. 155. i čl. 164. st. 1. – 4. Zakona o parničnom postupku, radi čega je odlučeno kao pod II. izreke.

20.3. Preostali zahtjev tuženika za naknadu troška na ime sastava odgovora na zahtjev za zaštitu prava od 200,00 eura sa PDV-om od 50,00 eura, nije osnovan, jer se ne radi o nužnoj radnji u smislu čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Nije osnovan ni zahtjev za trošak na ime sudske pristojbe na presudu po određenju suda, budući je stranka u zahtjevu za naknadu troškova dužna određeno navesti troškove za koje traži naknadu, sukladno čl. 164. st. 2. Zakona o parničnom postupku, uz napomenu da obveza pristojbe na presudu u ovom sporu još nije dospjela, radi čega je taj zahtjev odbijen kao neosnovan, kao pod III. izreke.

U Osijeku, 26. veljače 2026.

Sutkinja

Kamelija Matijašević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, odnosno u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1.Punomoćniku tužitelja

2.Punomoćniku tuženika