Poslovni broj: XXXII P-1492/2018
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U RIJECI
Frana Kurelca 3, 51000 Rijeka
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Martini Maršić Lukić, u pravnoj stvari tužitelja EUROHERC OSIGURANJE d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri, odvjetnicima u Zagrebu, Pisarnica Rijeka, protiv tuženice KKJ (ranije: HKJ) iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, izvan ročišta, dana 26. veljače 2026. godine,
r i j e š i o j e
O d b a c u j e s e tužba u ovoj pravnoj stvari.
Obrazloženje
1. Tužitelj je dana 11. lipnja 2018. podnio ovome sudu tužbu kojom zahtijeva isplatu 1.941,48 EUR / 14.628,07 kn sa zateznom kamatom na ovaj iznos tekućom od 15. lipnja 2016. godine pa do isplate, a zahtijeva i naknadu troškova parničnog postupka.
2. Sud je pokušao dostaviti tužbu s prilozima i pozivom za davanje odgovora na tužbu tuženici na adresu njezinog tadašnjeg prebivališta u [adresa], no nakon što je ta dostava vraćena s naznakom da je primateljica s navedene adrese odselila i nakon što je sud utvrdio da tuženica ima prijavljeno prebivalište na novoj adresi u [adresa], ponovno je pokušao izvršiti dostavu tužbe s prilozima tuženici, ovoga puta na tu adresu i to putem sudskog dostavljača. Međutim, i ta je dostava sudu vraćena neuručena, s naznakom dostavljača da tuženica na adresi nije zatečena, a po ostavljenoj obavijesti o novom dolasku, dostavljača nitko nije dočekao. Ponovljena dostava upućena tuženici na istu adresu putem pošte, također je vraćena neuručena s naznakom da je primateljica obaviještena, no nije podignula pošiljku, zbog čega se pripremno ročište zakazano za 6. lipnja 2019. godine nije moglo s uspjehom održati. Slijedeće ročište zakazano je za 17. listopada 2019., no ni ono nije uspješno održano jer su se dostave tužbe upućene tuženici na adresu prebivališta u [adresa], vratile neuručene s naznakom da je primateljica obaviještena, no nije podignula pošiljku. Nakon toga sud je iznova pokušao izvršiti dostavu tužbe s prilozima tuženici, no ta se dostava upućena u travnju 2021. na
Poslovni broj: XXXII P-1492/2018
prijavljenu adresu stanovanja tuženice u [adresa], ponovno vratila neuručena, ovoga puta s naznakom da je tuženica s adrese odselila.
3. Stoga, sud je rješenjem od 8. studenog 2021. vratio tužbu tužitelju na ispravak, pozvavši ga ispraviti tužbu u roku od 60 dana od dana dostave prijepisa rješenja, tako da naznači točnu adresu tuženice na kojoj će joj biti moguća dostava tužbe s prilozima (ili alternativno adresu njezinog poslodavca kako bi joj se dostava izvršila na taj način), sve imajući u vidu da se dostava tužbe za tuženicu s adrese naznačene u tužbi ([adresa]) vratila sudu neuručena s naznakom da je primateljica odselila s te adrese, a s nove adrese prijavljenog prebivališta tuženice u [adresa], dostave tužbe također su se vratile neuručene s naznakom da je primateljica obaviještena, no nije podignula pošiljku, odnosno da se s navedene adrese odselila.
4. Postupajući prema nalogu suda, tužitelj je podneskom od 8. siječnja 2022. izvijestio sud da je od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje dobio podatak da tuženica nije prijavljena u službenoj evidenciji HZMO, niti joj se isplaćuju mirovinska primanja, predloživši dostavu inicijalnog podneska iznova izvršiti na adresu prebivališta tuženice u [adresa] putem sudskog dostavljača (što je sud u prethodnoj fazi postupka pokušao) ili pak putem oglasne ploče. Sud je potom proveo terensku provjeru stanovanja tuženice da bi izvješćem Druge policijske postaje Rijeka od 11. veljače 2022. godine bio obaviješten da djelatnicima policije nitko nije odgovarao prilikom dolaska, zvonjenja i kucanja na vrata stana u [adresa], a za tuženicu je uvidom u evidencije redarstvenih vlasti utvrđeno da je iz Republike Hrvatske otišla 18. kolovoza 2018. godine, navevši kao razlog rad u Irskoj. Također, djelatnici policije izvijestili su sud da je tuženica promijenila svoje ime iz HKJ u TKJ, a što je kasnije potvrđeno i iz sudu dostupnih podataka evidencija MUP-a.
5. Rješenjem od 24. veljače 2022. sud je iznova pozvao tužitelja izvijestiti sud raspolaže li adresom stanovanja tuženice u [adresa], odnosno koje radnje predlaže poduzeti radi dostave tužbe tuženici, nakon čega je tuženik podneskom od 24. srpnja 2022. izvijestio sud kako nije uspio saznati adresu tuženice u Irskoj, predloživši postupanje po članku 148. ZPP.
6. Nakon očitovanja tužitelja, smatrajući da je evidentno da tuženica kako su to izvijestile redarstvene vlasti, ne živi u [adresa] od 2018. godine, već živi u [adresa] na nepoznatoj adresi, sud je smatrajući da su sve mogućnosti dostave iscrpljene, rješenjem od 15. prosinca 2025. pozvao tužitelja na uplatu predujma od 500,00 EUR radi postavljanja privremenog zastupnika tuženici, ili podredno, dostavu podataka o adresi stanovanja ili poslodavcu tuženice, kako bi se parnični postupak nastavio voditi. Tužitelj je na ovaj zahtjev odgovorio podneskom od 29. siječnja 2026, predloživši ponovnu dostavu tužbe s prilozima na adresu stanovanja tuženice u [adresa], opravdavši to činjenicom što tužiteljica ima prijavljeno prebivalište na toj adresi, a posljednja dostava pokušana je prije četiri godine, pa je tužitelj držao da postoji mogućnost da se tuženica vratila u Republiku Hrvatsku i da će dostava biti uspješna. Predujam troškova za rad privremenog zastupnika tužitelj je dakle, odbio predujmiti.
7. Tužbu u ovom postupku potrebno je odbaciti.
Poslovni broj: XXXII P-1492/2018
8. Naime, sud je višekratnim dostavama tužbe putem pošte i sudskog dostavljača te terenskom provjerom, utvrdio da tuženica ne živi na adresi u [adresa], a ne živi niti na prethodno prijavljenoj adresi stanovanja u [adresa], već je 2018. godine napustila zemlju i otišla živjeti na nepoznatu adresu u Republiku Irsku, promijenivši i svoje osobno ime na način da bude prikladnije engleskom govornom području gdje je tuženica preselila. Tuženica dakle, očito ne boravi na adresi prijavljenog prebivališta, već živi na nepoznatoj adresi u inozemstvu.
9. Tuženica se prema tome, nalazi na nepoznatoj adresi u inozemstvu pa joj se dostava ne može obaviti, a u Republici Hrvatskoj nema punomoćnika, odnosno njezino boravište je nepoznato, zbog čega je tuženici u smislu članka 84. stavka 2. točka 3. i 4. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP), potrebno postaviti privremenog zastupnika. Sukladno članku 85. stavku 3. ZPP, sredstva za pokriće troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika dužan je predujmiti tužitelj, osim ako se privremeni zastupnik postavlja tužitelju zbog razloga iz članka 84. stavka 2. točka 4. i 5. ZPP, na temelju rješenja suda protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba, a ukoliko tužitelj ne predujmi ta sredstva u roku koji je odredio sud u svom rješenju, sud će tužbu odbaciti.
10. Stoga, u situaciji kada tužitelj nije postupio prema nalogu suda i predujmio sredstva za postavljanje i rad privremenog zastupnika tuženici kao odsutnoj i nepoznata boravišta, na što ga je sud pozvao rješenjem od 15. prosinca 2025. godine, sve iz razloga što je u vremenu duljem od sedam godina koliko je proteklo od podnošenja tužbe iscrpio sve mogućnosti pronalaska tuženice radi dostave tužbe, to je primjenom članka 85. stavka 3. ZPP tužba odbačena i riješeno je kao u izreci (jednako i Županijski sud u Šibeniku u rješenju posl. br. Gž-480/2023 od 9. listopada 2023. godine).
11. Tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi ponovljena dostava tužbe s prilozima na adresu u [adresa], dovela do uručenja pismena tuženici, kako to tužitelj predlaže u podnesku od 29. siječnja 2026. godine, odbijajući ujedno na taj način predujmiti troškove postavljanja privremenog zastupnika. Naime, sud je u prethodnoj fazi postupka u čak šest navrata bezuspješno pokušavao izvršiti dostavu inicijalnih pismena tuženici na ovoj adresi, a djelatnici policije utvrdili su da je tuženica iz Hrvatske odselila još 2018. godine. Stoga, u situaciji gdje tužitelj potvrdom o zaposlenju tuženice ili bilo kojim drugim dokazima (npr. uvidom u evidencije vlasništva motornih vozila registriranih u [adresa], izvješćima javnih tijela o plaćanju javnih davanja tuženice, sklapanju pravnih poslova i slično), nije niti u najmanjoj mjeri učinio vjerojatnim da bi se činjenično stanje u odnosu na mjesto stanovanja tuženice izmijenilo od 2018. godine do danas, to je prijedlog tužitelja za pokušajem vršenja nove dostave protumačen kao neosnovan i usmjeren ka odugovlačenju postupka i izbjegavanju plaćanja predujma troškova privremenog zastupnika.
12. Pritom, treba ukazati i da u ovom predmetu nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dostavom tužbe tuženici putem oglasne ploče suda. Naime, u procesnoj situaciji gdje tuženica očito ne živi na prijavljenoj adresi stanovanja što je utvrđeno i provedenim terenskim provjerama, već boravi u inozemstvu, u cilju
Poslovni broj: XXXII P-1492/2018
osiguranja zaštite prava stranaka na pravični postupak iz članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ovaj sud cijeni da bi dostava putem oglasne ploče suda narušila ovo pravo tuženice, odnosno predstavljala bi neopravdano zadiranje u pravo stranke sudjelovati u postupku, koje iako utemeljeno na zakonu (članku 143. Zakona o parničnom postupku) i iako u svrhu ostvarenja legitimnog cilja (osiguranja efikasnosti pravosudnog sustava i zaštite prava tužitelja na ostvarenje tražbine u razumnom roku), nije razmjerno s obzirom da će izvjesno dovesti do isteka roka za davanje odgovora na tužbu, bez da će tuženica o dostavi tužbe u naravi biti obaviještena, a potom i do donošenja presude zbog ogluhe. Težnja tužitelja za dovršetkom ove parnice i ostvarenjem utužene tražbine, stoga je i po ocjeni ovoga suda pravilno uravnotežena upravo primjenom članka 84. i 85. Zakona o parničnom postupku kojim je tužitelj pozvan na predujam troškova postavljanja privremenog zastupnika, koje troškove u slučaju uspjeha u sporu može potraživati od tuženice kao dio parničnog troška. Postavljanjem privremenog zastupnika tuženici koja o postupku nije osobno obaviještena, prava tuženice se po stavu ovoga suda štite u dovoljnoj i razmjernoj mjeri, jer će privremeni zastupnik u ime tuženice voditi postupak te će se na taj način tuženici omogućiti aktivno sudjelovanje u njemu. Odbijanje tužitelja da predujmi troškove rada privremenog zastupnika, rezultira pak odbacivanjem tužbe, s time što sud cijeni da očekivani troškovi rada privremenog zastupnika od 500,00 EUR, imajući u vidu predviđeni broj radnji i visinu naknade, kao i visinu tražbine tužitelja koja se ostvaruje u ovoj parnici od 1.941,48 EUR (dakle, u četiri puta većem iznosu od iznosa procijenjenih troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika), nisu prohibitivnog karaktera niti predstavljaju nerazmjerno opterećenje tužitelja jer tužitelj ima mogućnost ove troškove u slučaju uspjeha u parnici, prisilno naplatiti od tuženice.
13. Iz iznesenih je razloga riješeno kao u izreci.
U Rijeci, 26. veljače 2026.
S u t k i n j a :
Martina Maršić Lukić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 (slovima: petnaest) dana od dana dostave ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke postupka putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje županijski sud.
Poslovni broj: XXXII P-1492/2018
