Posl.br. P-201/2023

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji toga suda Kati Ogresta Jović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Maro Radović Oib [osobni identifikacijski broj] , zastupanog po punomoćnici Antun Missoni odvjetnik iz Dubrovnika, protiv tuženika Addiko banka dioničko društvo, OIB: 14036333877, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Domagoj Petrinović odvjetnik iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene dana 2. prosinca 2025., dana 26. veljače 2026

Riješio je

Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva istaknutog u podnesku tužitelja 25. travnja 2023 uređenog sukladno vještvu u podnesku od 28 kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe čl. 2 Ugovora o kreditu br. 266-308/2004 od 21. listopada 2004. g .potvrđenog (solemniziranog) kod javnog bilježnika Anđelka Stanića iz Dubrovnika pod posl. br. OU- 978/2004 dana 22. listopada 2004.g. između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, a koja se odnosi na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica za CHF, a koji glasi:

„Banka gospodinu ĆĐ Iz [adresa] Datum rođenja: **.**.1971.g. ( dvadesetprvi rujna tisućudevetstosedamdesetprve) u skladu s propisima Republike Hrvatske odobrava stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 123.000,00 CHF ( slovima: stodvadesettritisuće švicarskih franaka) prema srednjem tečaju za devize Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita……“

II. Utvrđuje je da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe čl. 6 Ugovora o kreditu br. 266-308/2004 od 21. listopada 2004. g. potvrđenog (solemniziranog) kod javnog bilježnika Anđelka Stanića iz Dubrovnika pod posl. br. OU- 978/2004 dana 22. listopada 2004.g. između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika kojom je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva sukladno Odluci tuženika o kreditiranju građana, a koji glase:

„… Banka je ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da prihvaća primjenu Odluke o kamatnim stopama, kao i sve njene kasnije izmjene i dopune….“

III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplati tužitelju ukupan preplaćeni iznos s osnova ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenljivoj kamatnoj stopi od 15.758,80 EUR-a skupa a zateznim kamatama koje se obračunavaju za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12. 2022.g. koju kamatnu stopu utvrđuje i objavljuje HNB, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena do 31. prosinca 2023.g., a od 1.siječnja 2024.g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, počev od 01. listopada 2015.g., pa do isplate.

IV Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplati tužitelju ukupan iznos s osnova utvrđenog manjka u konverziji od 3.417,70 EUR-a skupa a zateznim kamatama koje se obračunavaju za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12. 2022.g. koju kamatnu stopu utvrđuje i objavljuje HNB, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena do 31. prosinca 2023.g., a od 1.siječnja 2024.g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, počev od 01. listopada 2015.g., pa do isplate.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka 6.125, 00 EUR sa zateznom kamatom po stopi za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, počev od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.“

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi tvrdi da je s Hypo Alpe Adria Bank d.d., dana 21. listopada 2004. sklopio Ugovor o kreditu br. 266-308/2004, koji je potvrđen (solemniziran) kod javnog bilježnika Anđelka Stanića iz Dubrovnika pod poslovnim brojem OU- 978/2004 dana 22. listopada 2004. godine, a temeljem kojeg je tužitelju odobren stambeni kredit u iznosu od 123.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF Hypo Alpe Adria Bank d.d., važeće na dan korištenja kredita. Predmetnim Ugovorom o kreditu tužitelj se obvezao otplaćivati odobreni iznos kredita u jednakim mjesečnim anuitetima, sve do 31.10.2035. s rokom dospijeća posljednjeg dana u mjesecu. U čl. 3. st. 1. Ugovora o kreditu br. 266 - 308/2004 parnične stranke ugovorile kamatu od 4,99% godišnje. Nadalje, u čl. 6 predmetnog Ugovora o kreditu br. 266-308/2004 ugovoreno je kako je tuženik ovlašten izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika, kao i da tužitelj svojim potpisom na ugovoru o kreditu izjavljuje da je suglasan i da prihvaća primjenu Odluke o kamatnim stopama, kao i sve njene kasnije izmjene i dopune.

Aneksom br. 1 uz Ugovor o kreditu broj 266-308/2004 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine potvrđenim (solemniziranim) pod brojem OV- 12431/11 od 24. studenoga2011. parnične stranke su suglasno mijenjale čl. 3. i 4., kojom je ugovorena kamatna stopa i otplata kredita, tako što su ugovorile kamatnu stopu od 5,65% dekurzivno godišnje koja je promjenljiva, te je tužitelju odobren moratorij na otplatu glavnice počev od 31.10.2011. pa sve do 30.4.2012., a za vrijeme trajanja moratorija se kamate ne bi obračunavale i naplaćivale. Predmetnim aneksom br. 1 parnične stranke su nadalje ugovorile kako će se kredit, nakon isteka moratorija, vraćati u mjesečnim anuitetima, čiju visinu utvrđuje tuženik planom otplate kredita koji dospijevaju posljednjeg dana u mjesecu, a plaćaju se u kunskoj protuvrijednosti obračunatim po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe Adria Bank d.d., na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja ako bi se plaćanje anuiteta vršilo prije roka dospijeća. Zaključno, predmetnim aneksom br. 1 parnične stranke su ugovorile kako će tuženik o visini anuiteta, kao i o svakoj promjeni visine anuiteta, pismeno obavijestiti tužitelja, koji svojim potpisom izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest tuženika o visini i dospijeću anuiteta.

Aneksom uz Ugovor o kreditu broj 266-308/2004 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine potvrđenim (solemniziranim) pod brojem OV-465/16 od 20. siječnja 2016., parnične stranke su regulirale konverziju kredita denomiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denomiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju sa svim njegovim izmjenama i dopunama, a na temelju pisanog prihvata izračuna od strane tužitelja, kao korisnika kredita.

Tužitelj, je prema prvotno ugovorenim uvjetima i danom otplatnom planu uredno vraćala mjesečne obroke kredita sve do kolovoza 2005., kada je tuženik jednostrano promijenio visinu kamatne stope.

Budući predmetni Ugovor o kreditu ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, tuženik je, koristeći ugovornu odredbu prema kojoj se kamatna stopa ugovorena kao promjenljiva jednostrano određuje prema odluci banke, postupao jednostrano i nepošteno, protivno načelu savjesnosti i poštenja u pravnom prometu. Tuženik nije pregovarao sa tužiteljem o promjeni visine kamatne stope, čime su povrijeđena prava i interesi tužitelja kao potrošača, a s druge strane Ugovor o kreditu ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope niti su tužiteljici na transparentan način bili objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama Ugovora o kreditu, čime bi mu bilo omogućeno da na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje na njega proizlaze. Stoga je odredba čl. 6 Ugovora o kreditu o promjenjivosti kamatne stope jednostranom odlukom tuženika kao banke je nepoštena, suprotna načelu savjesnosti i poštenja, odnosno ništetna.

Gore navedene odredbe predmetnog Ugovora o kreditu, u skoro identičnim formulacijama spominju se i u kreditima svih vodećih banaka u RH u razdoblju od 2003.-2008. godine, te su postale predmetom ispitivanja sudova nakon što je, zbog velike svjetske krize i velikoga rasta tečaja CHF, dovelo do znatnog rasta mjesečnih anuiteta korisnika kredita, zbog čega je mnogima bila ugrožena egzistencija. Upravo zbog navedenog Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu dana 4. travnja 2012., je pokrenuo postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača vezano za odredbe iz ugovora o kreditu sklopljenih između tuženika banaka (Zagrebačke banke d.d., Privredne banke Zagreb d.d., Erste&Steiermarkische bank d.d., Raiffeisenbank Austria d.d., Hypo Alpe-Adria banka d.d., OTP banka Hrvatska d.d., Societe Generale-Splitska banka d.d. i Sberbank d.dI i potrošača uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima u razdoblju 2003. -2008. (ovisno o pojedinoj tuženoj banci), odnosno vezano za odredbe iz ugovora o kreditu sklopljenih između tuženih banaka i potrošača uz ugovorenu promjenljivu kamatnu stopu u razdoblju 2003.-2008. (ovisno o pojedinoj tuženoj banci). Gore navedeni postupak se prethodno vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P.1401/2012 i u istom je dana 4. srpnja 2013. donesena prvostupanjska presuda kojom je načelno presuđeno da su ništetne i nepoštene odredbe u ugovorima o kreditima tuženih banaka koje se odnose na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, te je naloženo tuženicima da prekinu s postupanjem po istima, kao i da u roku od 60 dana ponude potrošačima izmjenu ugovorne odredbe kojom je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu švicarski franak, a kamatna stopa promjenljiva, na način da glavnica bude izražena u kunama u iznosu koji je isplaćen u fazi korištenja kredita i uz fiksnu kamatnu stopu, a u postotku koji je bio izrijekom naveden u sklopljenom potrošačkom ugovoru o kreditu, kao važeća stopa redovne kamate na dan sklapanja ugovora, jer će u suprotnom njihovu ponudu zamijeniti presuda, te je istodobno zabranjeno tuženim bankama takvo ili slično postupanje u buduće. Protiv prvostupanjske presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P.1401/2012 izjavljene su žalbe o kojima je Visoki trgovački sud u Zagrebu donio odluku dana 13. lipnja 2014. poslovni broj Pž.7129/13. Drugostupanjskom odlukom preinačena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P.1401/12 od 4. srpnja 2013., te su odbijene žalbe tuženih banaka i potvrđena prvostupanjska presuda u dijeli izreke kojom se utvrđuje da su tuženici(svaka banka u određeno vrijeme) a koje povrede traju i nadalje, povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovan kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja odredba je ništetna. Također su odbijene žalbe tuženika u dijelu izreke kojom se u potrošačkim ugovorima o kreditima tuženicama (bankama) nalaže prekinuti s korištenjem odredbi kojima je ugovorena redovan kamatna stopa, koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s njihovim jednostranim odlukama, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, i kojima im se zabranjuje takvo ili slično postupanje ubuduće.

Protiv drugostupanjske odluke Visokog trgovačkog suda u Zagrebu od 13. lipnja 2014. poslovni broj Pž. 7129/13 i tužitelj i tuženici su pravodobno izjavili revizije Vrhovnom sudu RH, koje su odbijene odlukom od 9. travnja 2015. broj: Revt 249/14-2, a iz čega proizlazi da je prvostupanjski sud prihvatio a drugostupanjski sud potvrdio odluku u dijelu tužbenog zahtjeva tužitelja Potrošač, izrazivši pravno shvaćanje da ugovorne odredbe iz ugovora o kreditu kojima su tužene banke u tim ugovorima ugovorile redovnu kamatnu stopu, a koja je tijekom trajanja ugovorenih kreditnih obveza promjenjiva u skladu sa jednostranim odlukama tuženika (banaka), su nepoštene odredbe kojima su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača, a posljedica čega je ništetnost takvih ugovornih odredbi.

Zaključno, Visoki trgovački sud RH je 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj Pž. 6632/17 kojom je odbijena, između ostaloga, i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 14. srpnja 2013. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica CHF (valutna klauzula).

Sukladno odredbi čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača, budući je u navedenim presudama utvrđena povreda kolektivnih interesa potrošača-korisnika kredita od strane tuženika, obvezujuće su za naslovni sud i u predmetnom postupku, glede utvrđenja korištenja ništetnih odredbi Ugovora o kreditu kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, te promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom banke iz razloga što predmetni Ugovor o kreditu ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope pa je tako tuženik, koristeći navedene ugovorne odredbe postupao jednostrano protivno odredbama čl. 81, 82 i 90 Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. odnosno čl. 96 i 97 Zakona o zaštiti potrošača iz 2007., dok s druge strane, zbog činjenice da nije tužitelja u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, kao i da se visini kamatne stope nije pojedinačno pregovaralo, tužitelj nije imao utjecaja na sadržaj navedenih odredbi Ugovora. Slijedom gore navedeno tužitelj ima pravo tražiti povrat više uplaćenih iznosa na ime kamate u ukupnom iznosu od 35.752,18 kuna, koji iznos je tuženik stekao bez osnova.

U podnesku 25 travnja 2023 tužitelj preinačava tužbenog zahtjeva tako da osim potraživanja s ništetne kamatne stope traći i valutu. Koji tužbeni zahtjev konačno određuje u podnesku od 28 kolovoza 2025

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava osnov i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva te opreza radi ističe prigovor zastare.

Iz tužbe naime proizlazi kako tužitelj, ako predmet raspravljanja u ovom postupku navodi ništetnost pojedinih odredaba ugovora o kreditu kojeg je sklopio s tuženikom te vraćanje stečenog bez osnove, iako su strane ugovora o kreditu, navedene odredbe zamijenile drugima i to s retroaktivnim učinkom pa stoga sporne odredbe više niti ne egzistiraju, kao što su se i sporazumjele oko iznos kojeg tužitelj potražuje u ovom postupku. Drugim riječima, tužitelj je pravo čije ostvarenje traži u ovom postupku već ranije u cijelosti ostvario pa mu se stoga osporava pravni interes za vođenjem ovog postupka.

Tuženik ističe kako su tužitelj i tuženik sklopili Aneks uz ugovor o kreditu kojim su konvertirali kredit, a sukladno za tuženika prisilnim odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN broj 102/2015, dalje u tekstu: ZIDZPK). Spomenuti Zakon predstavlja snažnu izvanrednu intervenciju države kojom je prije svega uspostavljen ravnopravan odnos korisnika kredita denomiranih u CHF s onima čiji krediti su bili denomirani u EUR, uspostavljena ravnoteža između ugovornih strana i kojim je zakonodavac cjelovito riješio pitanje restitucije potrošača.

U tom smislu se ističe i kako se za nepoštenu odredbu mora smatrati načelno, kao da nikada nije postojala, tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača, s posljedicom ponovne uspostave pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio kada navedena odredba ne bi postojala, a što je ostvareno kroz primjenu ZIDZPK i sklapanje Aneksa uz ugovor o kreditu.

Stoga se niti ne može raspravljati o ništetnosti odredaba ugovora o kreditu za koje je prisilni propis presumirao ništetnost i naložio zamjenu istih dopuštenima kroz Aneks uz ugovor o kreditu, a koje radi navedenoga ne postoje. Naime, cilj utvrđivanja pojedinih odredbi ugovora o kreditu nepoštenima, i posljedično ništetnima, jest restitucija potrošača, ovdje tužitelja, a upravo je sito učinjeno ZIDZPK, prihvatom izračuna konverzije od strane tužitelja i sklapanjem Aneksa uz ugovor o kreditu, kojim se je upravo tužitelj usuglasio s ukupnim iznosom u kojem iznosu su uključeni i iznosi koje sada tužitelj potražuje ovom tužbom ( i radi povećanja kamatne stope i radi rasta tečaja CHF), te korištenjem tog iznosa za namirenje anuiteta po konvertiranom kreditu čija valutna klauzula (EUR) je dopuštena. Pritom, sklapanjem Aneksa uz ugovor o kreditu, nisu konvalidirane iz perspektive zakonodavca presumirano ništetne odredbe Ugovora o kreditu već su iste, sukladno prisilnom propisu, zamijenjene dopuštenima s retroaktivnim učinkom, ex tunc.

Kada bi tužitelj uspio sa svojim tužbenim zahtjevom na isplatu, upravo bi za taj iznos nastao manjak kod konvertiranog kredita jer je za isti iznos tuženik umanjio obveze tužitelja po konvertiranom kreditu, a pritom tuženik ne bi na raspolaganju imao sredstvo da ostvari povrat više priznatih uplata tužitelja. Radi navedenoga tužitelj ne može tražiti povrat onoga što je uplatio do dana sklapanja Aneksa uz ugovor o kreditu.

U tom smislu potrebno je sagledati ne samo iznos pretplate ili manjka na dan 30. rujna 2015., kao da konverzije, nego i stanje glavnice izražene u kunama prije i poslije provedene konverzije.

Sukladno navedenom, svi učinci nepoštenih ugovornih odredaba koje se odnose na valutnu klauzulu u CHF i posredno na odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a koji se odnose na ništetnost i restituciju potrošača, anulirani su provedbom ZIDZPK od strane tuženika.

To bi naime značilo da je zakonodavac donošenjem ZIDZPK naložio konverziju nečega što ne postoji, Ustavni sud RH u postupku povodom prijedloga za ocjenu sukladnosti ZIDZPK s Ustavom RH potvrdio ispravnost istoga, a na kraju tuženik trpi štetu jer pored toga što je tužitelja restituirao kroz konverziju to mora napraviti još jednom.

3 Iz podnesak tuženika od 1 travnja 2020 ističe da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju broj Gos 1/2019-36 od 4. ožujka 2020.g., a u vezi sa sporazumima o konverziji kakav je Aneks uz ugovor o kreditu br. 266-308/2004 od 19. siječnja 2016.g. kojega su sklopile parnične stranke, utvrdio da, cit.: „taj sporazum bez obzira je li sklopljen u formi tzv. dodatka – aneksa ili ugovora, predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske.“ Obzirom na naprijed navedeno, a kako je tuženik ukazivao i u dosadašnjem tijeku ovog postupka, valja zaključiti:

Svih navedenih zakonskih obveza tuženik se u potpunosti pridržavao. Tuženik je postupao i sukladno Zakonu o kreditnim institucijama, te je od stupanja na snagu istog zakona, potrošače obavještavao o promjeni kamatne stope 15 dana prije primjene izmijenjene kamatne stope te im uz obavijest dostavljao izmijenjeni otplatni plan, a sve sukladno članku 308. stavku 1. navedenog zakona.

Predmetni Ugovor o kreditu sadržava pretpostavke pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti. Tuženik je u potpunosti poštovao sve odredbe prava zaštite potrošača, te iste nikako ne mogu imati za svrhu opravdavanje tužiteljevog nesavjesnog postupanja na štetu tuženika. Niti stari niti novi Zakon o zaštiti potrošača ne propisuje da je tuženik kao banka trebao imati egzaktne parametre, već pretpostavke, odnosno sukladno Zakonu o kreditnim institucijama uvjete, a što je tuženik i ispunio (kako je gore obrazloženo). Tuženik, dakle, sve do stupanja na snagu izmjena Zakona o potrošačkom kreditiranju

iz 2013. godine, a koje su izmjene stupile na snagu 1. siječnja 2014. godine, nije imao zakonsku obvezu glede izmjene ili usklađivanja odredbi o kamatnoj stopi u postojećim ugovorima o kreditu na način da uvede egzaktne parametre promjenjivosti kamatne stope.

U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, tuženik nadalje ističe da čak i kad bi sud ustanovio da je odredba Ugovora o kreditu o načinu promjene kamatne stope ništetna, učinci takve ništetnosti ne bi bili da se ima primjenjivati ona redovna kamatna stopa koja je početno ugovorena u Ugovoru o kreditu (jer bi isto značilo da je sama odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna, odnosno da je kamatna stopa fiksna, što nedvojbeno nije tako) nego bi bilo potrebno odrediti početnu referentnu kamatnu stopu s kojom bi se mogla usporediti kamatna stopa mijenjana od strane tuženika. Pritom, tuženik ističe da bi takva početna kamatna stopa (sukladno općim načelima obveznog prava) trebala biti kamatna stopa koju su vjerovnici redovito naplaćivali u sličnim ugovornim odnosima, odnosno razumna kamatna stopa. Primjerice, tuženik smatra bi se kao takva početna kamatna stopa mogla primijeniti prosječna kamatna stopa banaka na kunske kredite s valutnom klauzulom sukladno javno dostupnim podacima objavljivanim u biltenima Hrvatske narodne banke. U tom slučaju, tužitelj bi imao pravo samo na razliku između takve početne kamatne stope i kamatne stope kako je tijekom trajanja ugovora o kreditu mijenjana odlukama tuženika – ako bi takva razlika uopće postojala! Svako suprotno tumačenje, tuženik ponavlja, bilo bi suprotno nespornoj činjenici da je promjenjiva kamatna stopa valjano ugovorena između tuženika i tužitelja. U suprotnom, ukoliko bi ovaj sud zaključio da je odredba Ugovora o kreditu o promjenjivosti kamatne stope bez učinka, nastaje pravna praznina u odredbi samog ugovora, s obzirom da u Ugovoru o kreditu uopće ne bi bilo određeno na koji način se kamatna stopa mijenja. Nesporno je naime da sama ugovorna odredba o promjenjivosti kamatne stope nije ništetna.

U slučaju da sud nađe osnovanim zahtjev tužitelja, tuženik ističe i prigovor zastare za potraživanja tužitelja na isplatu utuženog iznosa po osnovi sporne ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u Ugovoru o kreditu, a s obzirom da ništetnost nastaje ex tunc, od trenutka sklapanja ugovora. Budući da bi se u tom slučaju radilo o stjecanju bez osnove, tužitelj ističe kako se u tom slučaju primjenjuje opći zastarni rok od 5 godine za povrat tako plaćenih iznosa. Tuženik ističe i kako podnošenjem kolektivne tužbe nije mogla biti prekinuta zastara za povrat pojedinih preplaćenih iznosa, budući da je takvo tumačenje u suprotnosti s člankom 241. ZOO, budući da se podnošenje tužbe u kolektivnom sporu ne može smatrati radnjom vjerovnika usmjerenom na ostvarivanje, utvrđivanje ili osiguranje tražbine prema dužniku.

Također, ukoliko bi sud našao osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja, tuženik ističe kako je tuženik prilikom sklapanja ugovora o kreditu postupao savjesno i u dobroj vjeri, zbog čega tužitelj nema pravo na zatezne kamate prije podnošenja tužbe. U skladu s navedenim je i pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda RH cit.: "Ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe čl. 214. Zakona o obveznim odnosima treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva."

Slijedom navedenoga, predlaže se Naslovnom sudu tužbeni zahtjev tužitelja odbaciti radi nedostatka pravnog interesa, a u slučaju da Naslovni sud smatra da radi konačnog razrješenja odnosa među strankama treba donijeti meritornu odluku, odbiti tužbeni zahtjev tužitelja te obvezati tužitelja da naknadi tuženiku troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koju određuje čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od dana donošenja presude do isplate, u roku od petnaest dana od dana donošenja presude.

4 Sud je u dokaznom postupku saslušao tužitelja, pregledao pravno-relevantne isprave priložene u spisu, te proveo dokaz financijskim vještačenjem po vještakinji Stefani Gardašanić saslušao tužiteljicu kao i vještakinju , kao i svjedokinju HĐ

3 a Sud je proveo sve dokaze koje su stranke predložile. Za dodati je da bilježnik Stanić nije pristupio na ročište radi saslušanja, da je općepoznato da je isti u mirovni, i ne pristupa na niti jedno ročište kod ovog suda.

3 1 Tužitelj VĐ na saslušanju iskazuje da je predmetni kredit podigao radi kupnje stana tu svrhu ga i iskoristio i ni za koju drugu. Bilo mu je jako teško. Oženjen je i ima dvoje djece, tada maloljetne. Rata kredita je brutalno rasla tako da je bila razlika od početnih 2.700,00 kuna pa sve do 4.500,00 kuna. Niti njegova plaća, niti plaća njegove supruge nije mogla pratiti povećanje tih rata kredita. Izabrao je banku tuženika jer je tada njegova supruga imala račun na istoj banci. Naravno da je obilazio i ostale banke ali banka tuženika je imala najpovoljnije uvjete i kredit u valuti CHF je bio najpovoljniji tada. Svi su ga i reklamirali. Nitko, ama baš nitko nije mogao predvidjeti što će se dogoditi sa valutom CHF. Zna što je valutna klauzula, a i opet govori da ovo nije mogao predvidjeti. Ugovor je bio takoreći tipiziran "uzmi ili ostavi". Nije mogao ništa mijenjati niti je mogao bilo što ispregovarati, ništa mu nisu objasnili niti na banci niti javni bilježnik. Konverziju je prihvatio jer ga na to natjerala nevolja a i tada je uplatio određenu razliku. Kada je potpisivao ugovor o konverziji ponovno mu nitko ništa nije objašnjavao jer i taj ugovor je bio spreman i nije mogao ništa mijenjati niti pregovarati. Naravno da se konverzijom ne smatra obeštećen jer tada ne bi bio na ovom sudu."

3 2 Svjedokinja ŠĐ na saslušanju iskazuje da je do 2013. godine bila kreditni referent. Tužitelja se sjeća kao osobe, njegovog kredita ne, a obzirom na razdoblje podizanja kredita misli da je njemu bila osobni referent. Ono što bi razjašnjavali sa strankama su izračun otplatnog plana, anuiteti, osiguranje kredita i utvrđivanje kreditne sposobnosti. Naravno da nitko od djelatnika banke u tim trenucima nije mogao niti slutiti niti pretpostaviti što će se dogoditi sa valutom CHF. Tada je CHF bio popularan i može reći da je i sama tada uzimala kredit da bi ga uzela u valuti CHF. Ovo je jako mali grad, i priča se brzo proširi i tada su zaista mnogi dolazili i pitali za CHF. U donosu na druge valute CHF je bio najpovoljniji i naročito kada su veliki krediti u pitanju bila je razlika u rati sigurno do 2.000,00 do 3.000,00 kuna, pojašnjava rata u kreditima CHF je bila toliko manja a drugi krediti veći. Kamatnu stopu bi razjašnjavali na upit. Bila je promjenjiva i ovisno o odluci banke a ne vezana za libor kao što je to danas običaj.

3 3 Dana 25 veljače 2025 doneseno je rješenje o vještačenju sa zadatkom vještakinji

1 0

izraditi izračun preplaćenih kamata na način da se u svakom pojedinom anuitetu od naplaćenih kamata odbiju kamate kakve su trebale biti naplaćene po početno ugovorenoj kamatnoj stopi, s tim da se u stambenim kreditima za razdoblje od 1.1.2014. uzima kao redovna kamatna stopa 3,23 %.

izraditi izračun preplaćenog tečaja u svakom pojedinom anuitetu na način da se u svakom naplaćenom anuitetu izračuna razlika cijelog anuiteta koji je naplaćen i anuiteta kakav je trebao biti naplaćen po tečaju realizacije kredita, iskazati pozitivne I negativne razlike

napraviti prikaz zbrojenih iznosa izračuna pod točkama 1. i 2. 4. izraditi izračun ukupnih zakonskih zateznih kamata koje su tekle na iznose pod točkama 1. i 2. sve do dana provedene konverzije.

izraditi izračun razlike koja se dobije tako da se od ukupnih zateznih kamata navedenih pod točkom 4 odbije eventualna pretplata priznata u konverziji, u skladu s člankom 172. Zakona o obveznim odnosima, a ukoliko ukupno utvrđeni iznos zakonskih zateznih kamata nije dovoljan da bi se izvršio prijeboj eventualno utvrđene preplate iz konverzije, preostali iznos je potrebno kompenzirati s glavnicom preplaćenih iznosa,

na preostali iznos glavnice, nakon odbitka pretplate utvrđene konverzijom, teku zakonske zatezne kamate, počev od dana sklapanja konverzije pa sve do isplate

izjasniti se je li konverzija provedena u skladu sa Zakonom o potrošačkom kreditiranju

3 4 Iz nalaza i mišljenja razvidno je da preplata kamate (više plaćena kamata) iznosi 6.860,58 CHF, odnosno 33.532,20 HRK po početnom tečaju, ili 4.450,51 EUR (tab. 3)

Manje plaćena kamata nije bilo (tab. 3).

Preplata tečaja (pozitivne tečajne razlike), kada je tečaj bio veći od početnog, iznosi

50.065,48 HRK, odnosno 6.644,81 EUR

Negativne tečajne razlike, kada je tečaj bio manji od početnog, iznosi 9.227,27 HRK, odnosno 1.224,65 EUR (tab. 4).

Ukupna pretplata kamate (više plaćena kamata) i pretplata tečaja (pozitivne tečajne razlike) iznosi 11.095,32 EUR (tab. 5. st. 4).

Zatezna kamata na preplatu kamata i tečaja (pozitivne tečajne razlike) do konverzije 30.09.2015. iznosi 4.663,48 EUR (tab. 5. st. 5)

. Budući je utvrđen manjak u konverziji u iznosu 3.371,02 EUR, odnosno 25.750,66 HRK, odnosno 3.417,70 EUR po fiksnom tečaju konverzije (tab. 6), pretplata kamate, pretplate tečaja (pozitivnih tečajnih razlika), zateznih kamata na pozitivne pretplate kamate tečaja iznosi 15.758,80 EUR (tab. 6).

1 1

Na temelju dokumentacije iz spisa može se tvrditi da je konverzija provedena u skladu sa čl. 19. c. st.1 ZIDZPK/15.

3 5 Vještakinja Stefani Gardašanić na ročištu od 12. prosinca 2025. izjavljuje da u potpunosti ostaje kod svoga pisanog nalaza i mišljenja kojega je dala po nalogu suda. U odnosu na podnesak tuženika od 23. listopada 2025., navodi vezano za izračun razlike kamate, njen izračun razlike kamate je ispravan, jedino kod potpuno otplaćenih kredita ukupna razlika kamate jednaka razlici anuiteta. Anuitetne otplate razlika kamate zbog porasta kamatne stope nije nikada jednaka razlici anuiteta, to se može vidjeti u tablici 2 vještačenja. U početku je razlika kamate veća od razlike anuiteta, a ta se razlika postupno smanjuje od sredine preostalog roka kredita. Da bi nakon toga razlika kamata bila manja. Njen izračun je ispravan. Negativne tečajne razlike prikazala je u svome nalazu na strani 22-23 vještačenja, a pozitivne tečajne razlike računala je zatezne kamate po nalogu suda."

3 6 iz ugovora o kreditu br. 266-308/2004, koji je potvrđen (solemniziran) kod javnog bilježnika Anđelka Stanića iz Dubrovnika pod poslovnim brojem OU-978/2004 dana 22. listopada 2004. godine, tužitelju je odobren stambeni kredit u iznosu od 123.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF Hypo Alpe Adria Bank d.d., važeće na dan korištenja kredita. kamatna stopa je promjenjiva.l Aneksom br. 1 uz Ugovor o kreditu broj 266-308/2004 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine potvrđenim (solemniziranim) pod brojem OV-12431/11 od 24. studenoga2011. parnične stranke su suglasno mijenjale čl. 3. i 4., kojom je ugovorena kamatna stopa i otplata kredita, tako što su ugovorile kamatnu stopu od 5,65% dekurzivno godišnje koja je promjenljiva, te je tužitelju odobren moratorij na otplatu glavnice počev od 31.10.2011. pa sve do 30.4.2012., a za vrijeme trajanja moratorija se kamate ne bi obračunavale i naplaćivale. Dalje Aneksom uz Ugovor o kreditu broj 266-308/2004 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine potvrđenim (solemniziranim) pod brojem OV-465/16 od 20. siječnja 2016., parnične stranke su regulirale konverziju kredita denomiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denomiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju sa svim njegovim izmjenama i dopunama, a na temelju pisanog prihvata izračuna od strane tužitelja, kao korisnika kredita.

4 Iz podneska tužitelja od 28. kolovoza 2025. razvidno je da tužitelj smatra kako je sudski vještak pravilno utvrdio iznose prema rješenju naslovnog suda na način da

- ukupan iznos preplata kamate (više plaćena kamata) iznosi 4.450,51 EUR (prikazan u tablici pod stavkom br. 3),

- ukupan iznos preplate tečaja kada je tečaj bio veći od početnog, iznosi 6.644,81 EUR (prikazan u tablici pod stavkom br. 4),

- ukupan iznos zatezne kamate na preplatu tečaja i kamate do 30.09.2015. iznosi 4.663,48 EUR (prikazan u tablici pod stavkom 2),

- a budući je utvrđen manjak u konverziji u iznosu 3.371,02 EUR, odnosno 25.750,66 HRK, odnosno 3.417,70 EUR po fiksnom tečaju konverzije (tab. 6), pretplata kamate,

1 2

pretplate tečaja (pozitivnih tečajnih razlika), zateznih kamata na pozitivne pretplate kamate tečaja iznosi 15.758,80 EUR (prikazan u tablici pod stavkom 6),

Slijedom gore navedenog tužitelj, u smislu odredbe čl. 190 st. 2 Zakona o parničnom postupku, specificira i uređuje točku III. postavljenog tužbenog zahtjeva u skladu s nalazom i mišljenjem gđe. Stefani Gardašanić – stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije od 7. kolovoza 2025. g., zahtijevajući isplatu više uplaćenih iznosa s osnova ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenljivoj kamatnoj stopi, uvećan za iznose zateznih kamata na preplaćene iznose tečaja i kamata do provedene konverzije, uključujući i utvrđeni iznos manjka u konverziji.

5Iz podnesak tuženika od 4. rujna 2025. razvidno je da se tuženik prije upuštanja u raspravljanje u skladu s čl. 190. Zakona o parničnom postupku protivi preinaci tužbe iz podneska tužitelja od 28. kolovoza 2025.g. Naime, tužitelj je do sada tužbenim zahtjevom zahtijevao, između ostalog, isplatu po osnovi valutne klauzule i kamatne stope u visini od 35.751,18 kuna dok podneskom od 28. kolovoza 2025.g. potražuje isplatu iznosa od 19.176,50 eura s različitih osnova.

Ukoliko Naslovni sud dopusti preinaku tužbe, tuženik svakako ustraje u prigovoru zastare na sva potraživanja, dok dodatno ističe kako su nedvojbeno u zastari posljednjim podneskom preinačeni iznosi.

Tuženik se ovim putem očituje na Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Stefani Gardašanić od 4. kolovoza 2025.g. (dalje u tekstu: Nalaz i mišljenje). U vezi s Nalazom i mišljenjem tuženik ovim putem ističe prigovore pravne prirode o kojima odlučuje Naslovni sud,

Vještak je potvrdio da je konverzija provedena u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju i to tom dijelu se tuženik ne protivi Nalazu i mišljenju. Međutim, tuženik ističe da Nalazom i mišljenjem nije dan odgovor na zadatak predložen od strane tuženika, kako je to predložio u odgovoru na tužbu kao i tijekom dosadašnjeg postupka, a koji je glasio: „jesu li sve uplate u kunama koje je tužitelj izvršio na ime otplate glavnice i kamate po kreditu s valutnom klauzulom u CHF, uključujući i ona plaćanja koja su posljedica povećanja tečaja CHF, a isplatu kojih iznosa tužitelj traži kondemnatornim dijelom tužbenog zahtjeva u ovom postupku, sporazumom ugovornih, ovdje parničnih stranaka, iskorištene za zatvaranje obveza po konvertiranom kreditu s valutnom klauzulom u EUR, sve sukladno Aneksu uz ugovor o kreditu i metodi određenoj ZIDZPK, čime je tužiteljeva tražbina prema tuženiku u cijelosti ispunjena.“

Tuženik smatra da jedina odlučna činjenica koju je potrebno utvrditi u predmetnom postupku je ta je li konverzija provedena sukladno ZIDZPK,

Kada bi se pored pretplate iz konverzije tužitelju dodatno priznala i preplata koju je utvrdio vještak, tada bi za istog došlo do dvostrukog obeštećenja, odnosno neosnovanog stjecanja koristi,

6 Sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim

1 3

7 Tužitelji je potrošač koji je sklopio kredit za svoj stan, u kojem živi, u kojeg je kredit uložio dakle fizička osoba – izvan svoje trgovačke djelatnosti, obrtničke djelatnosti profesionalne djelatnosti. Tužiteljica je dokazao status potrošača. sukladno čl 3 Zakona o zaštiti potrošača . Kredit je za adaptaciju stana u kojem živi . Tužitelj je dokazao da mu nije dostavljena dokumentacija od tuženice.

8 Sud je rješenjem u izreci dozvolio preinaku tužbenog zahtjeva u podnesku od 25 travnja 2023 , kada tužitelj osim potraživanja po kamata tuži i valutu, jer je navedeni podneska pristigao prije zaključenja pripremnog ročišta za istaknuti je da je ista svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama sukladno čl.190. st.3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/1,89/14, 70/19 dalje:ZPP), naime tužitelj u prvotnoj podnesenoj tužbi tuži samo kamata, da bi naknadno dodao i valutu, a u uređenom tužbenom zahtjevu nakon vještva uređuje odnosno određuje istog sukladno vještvu (tako i Vrhovni sud RH u zaključku sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 26. studenoga 2021 . "U predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem . Sud smatra da tužitelj u podnesku od 25 travnja 23 vrši preinaku koju je sud dopustio, a u podnesku nakon vještačenja tužitelj samo određuje tužbeni zahtjev . Za dodati je da se potraživanje manjka u konverziji nakon vještačenja također smatra nepravom preinakom koju je dopustio, jer potrošač nije imao dovoljno novaca u svojim uplatama nego tzv manjak, pa se dakle radi o nepravoj preinaci. Potrebno je navesti da se u konkretnom slučaju radi o usklađenju tužbenog zahtjeva sa rezultatima provedenog financijskog vještačenja te nije promijenjena niti činjenična niti pravna osnova koja je navedena u tužbi pa je takav prigovor preinake nakon zaključenja prethodnog postupka, a koji je stavio tuženik, u cijelosti neosnovan.

9 Sporno je među strankama:

- je li se u konkretnoj parnici mogu primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora,

- jesu li ugovorne odrede ugovora o kreditu o jednostranoj promjeni kamatne stope i primjeni valutne klauzule u CHF nepoštene odredbe, konkretno je li se o istima pregovaralo, jesu li nejasne, nerazumljive i neuočljive

te je li tuženica prilikom sklapanja ugovora o kreditu postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja,

- učinci sklopljenog dodatka ugovora o kreditu na prava tužitelja po osnovnom ugovoru o kreditu, - zastara potraživanja ,

- visina potraživanja tužitelja

10 Nije osnovan prigovor tuženika da je sklapanjem aneksa ugovoru o kreditu tužitelj izgubio pravni interes za vođenje ovog postupka jer je intencija zakonodavca kao i smisao ZIDZPK bio da se položaj korisnika kredita u valuti CHF kao potrošača

1 4

izjednači s položajem u kojem se nalazi potrošač koji ma kredit denominiran u valutu Euro. 8. Aneksom ugovora o kreditu ne rješava se pitanje više uplaćenih iznosa zbog promjene kamatne stope i valutne klauzule već preplata kao razlika između položaja potrošača sa kreditom u CHF i onog u EUR. Odredbama tog zakona nije uređeno na koji bi se način trebala riješiti ništetnost odredaba ugovora o kreditu u kunama denominirano u CHF, a koja ništetnost je nastupila zbog nepoštenog postupanja banaka, pa tako i ovdje tuženika.

11Takav stav je jasno zauzeo i Vrhovni sud RH u odluci Rev-2868/2018. Tužiteljica ističe da joj nije u cijelosti podmiren dug, a radi čega i postavlja kondemnatorni zahtjev za isplatom te osim toga ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog Poslovni broj: trenutka sklapanja pravnog posla te stoga tužiteljica ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga ostvarila eventualno pravo za koje smatra da joj pripadaju.

Dapače, iz sadržaja Dodatka proizlazi da se istim uređuje buduća otplata već ugovorenog i isplaćenog kredita, a da se iznosi uplata po kreditu uračunavaju u novi obračun glavnice kredita i buduću otplatu iste glavnice. U ovom postupku nije niti sporna valjanost Dodatka (konverzije ugovora o kreditu) te isti nedvojbeno ima pravne učinke na odnose stranaka po otplati kredita jer od sklapanja istog on predstavlja osnovu za izračun svih budućih anuiteta kredita, time ispunjenje obveza po kreditu.

Da konverzija ugovora nema za posljedicu nemogućnost tužitelja osporavati valjanost ugovornih odredaba izvornog ugovora proizlazi i iz Rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-809/2021-2 od 21. prosinca 2022. u kojem stoji: ''….. činjenica sklapanja dodatka Ugovora o kreditu ne isključuje mogućnost utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi istog tog Ugovora, a što je uostalom već i utvrđeno u kolektivnom sporu na temelju pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. Na isti način ovaj sud je odlučio i u predmetima poslovni broj Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. i Rev 18/2018-2 od 26. svibnja 2020.''

12.Ono što je sporno u ovom postupku je ima li tužitelj pravo na vraćanje stečenog uslijed preplata mjesečnih anuiteta zbog rasta tečaja CHF i rasta kamatne stope temeljem ništetnih odredbi Ugovora o kreditu ukoliko je s tuženicom sklopila Dodatak ugovora o kreditu (tzv. konverziju), a prilikom koje konverzije su sve ranije uplate tužiteljice uzete u obzir pri izračunu buduće glavnice kredita na koju je tužiteljica pristao tzv. konverzijom.

Člankom 19. b Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15., 78/15., 102/15., 52/16., dalje u tekstu ZPD) je jasno pod naslovom ¨načelo konverzije kredita¨ propisano da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama

1 5

s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

Iz navedenog, a u vezi s tumačenjem Ustavnog suda Republike Hrvatske u rješenju broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. da u tom postupku osporeni ZID ZPK/15 ima legitiman cilj koji se ogleda u povećanju socijalne zaštite, sprječavanju nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprječavanju produbljivanja dužničke krize te da je navedena mjera (konverzija) razmjerna legitimnom cilju koji se želio postići jer su propisane mjere bile prikladne i nužne te nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera, a da njome nije nametnut prekomjeran teret ni kreditnim institucijama kao adresatima, jasno proizlazi da je ratio zakonskog uređenja konverzije ugovora o kreditu vezanih za CHF, u vezi s općepoznatom financijskom krizom građana nastalom zbog znatnog rasta cijene takvih kredita, bila izvanredna, jednokratna i retroaktivna mjera (intervencija) zakonodavca, koji je posebnim propisom stvorio pravnu osnovu za zaključivanje sporazuma u obliku dodatka ugovora radi saniranja zatečene krize u kojoj je veliki broj građana bio egzistencijalno ugrožen bilo zbog nemogućnosti vraćanja dugoročnih kredita pretežito stambene namjene, s hipotekom na objektima stanovanja istih građana, bilo zbog potpune neizvjesnosti o kretanju preuzetih obveza građana prema bankama u danim okolnostima, pri tome težeći uspostaviti stanje određene buduće izvjesnosti i određenosti prava i obveza obje strane.

Činjenica je da iz ovdje predmetnog Ugovora o kreditu te dodatka istog, kao i odredbi glave IV.a ZPD-a, proizlazi da je provođenjem konverzije glavnica kredita određena kompromisno u iznosu koji je veći od iznosa koji bi potrošač vratio da nije došlo do rasta tečaja CHF i jednostrane promjene kamatne stope, odnosno iznosa koji bi vratio da je otplaćivao kredit po ugovorenom početnom otplatnom planu, a manji od iznosa koji bi platio da nije pristao na konverziju kredita, te je tužiteljica zaista konverzijom formalno doveden u položaj u kojem bi se nalazio da je 4. prosinca 2006. sklopila ugovor vezan za valutu EUR, a ne CHF.

13 Ocjena je ovog suda, a u vezi s ranije istaknutim shvaćanjem VSRH da potrošač ima pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti spornih odredbi ugovora o kreditu i kada je sklopio valjani Dodatak ugovora o kreditu (tzv. konverziju), da činjenica da je tužiteljica devet godina nakon sklapanja i otplate ugovora o kreditu za buduću otplatu dovedena u položaj osobe koja je prije devet godina pristala i preuzela obvezu vraćanja kredita vezanog za valutu EUR, nije time pristala da tuženica zadrži sve stečeno temeljem ništetnih odredbi ugovora o kreditu niti se odrekla potraživanja po ovoj osnovi.

14. Naime, tužitelj je konverzijom pristao da se dio imovine koju je tuženica stekla bez valjane osnove iskoristi za buduću otplatu kredita koji je u tom smislu informirano te sukladno zakonskim odredbama ugovorila sklapanjem Dodatka ugovora o kreditu, no ista nije, niti je objektivno mogla, pristati da sklapanjem Dodatka ugovora o kreditu prestaju sva potraživanja koja je imala prema tuženici po osnovi koja je, uz navedeno, a u vezi valutne klauzule, još uvijek bila u postupku preispitivanja kroz kolektivnu sudsku zaštitu potrošača.

1 6

Slijedom navedenog, a u vezi s odlukama Suda Europske unije broj C-118/17 JĐ protiv Erste Bank Hungary Zrt. od 14. ožujka 2019. i Suda Europske unije od 9. srpnja 2020. u predmetu C-452/18 XZ protiv Ibercaja Banko S.A., ocjena je ovog suda da izvanugovorna potraživanja tužitelja (stečeno bez osnove) evidentno nisu bila predmet razmatranja stranaka prilikom konverzije ugovora o kreditu niti su istim uopće regulirana, a činjenica da je dio plaćenog bez osnove uračunat prilikom konverzije u glavnicu budućeg potraživanja, znači samo da je tužiteljica konverzijom pristala da tuženica zadrži taj dio njene imovine, time dajući tuženici osnovu za navedeno, dok je preostali iznos neosnovano stečene imovine, i po znanju tuženice, osobito vezano sa kolektivni spor u tijeku, ostao nereguliran između stranaka (Vrhovni sud – rješenje Rev-1096/2022- 2 od 8. studenog 2022.).

15. Što se tiče odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi osnovnog ugovora, za navesti je da je tuženik je jednostranim donošenjem odluka o promjeni kamatne stope a koje nisu bile definirane nikakvim parametrima za vrijeme sklapanja ugovora i za vrijeme njegovog trajanja postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, te su takve odredbe presudom VTS utvrđene ništetnima a tuženiku je zabranjeno takvo i slično postupanje ubuduće, pa stoga tužitelj ima pravo na povrat svega što je platio, u odnosu na jedinu kamatnu stopu koja je u konkretnom ugovoru o kreditu određena na dan sklapanja kredita, a obzirom na pravno obvezujući stav VTS RH.

16. Što se tiče utvrđenja ništetnosti odredbe kojom je ugovarana valutna klauzula ugovorena uz CHF, tužitelju od strane djelatnika tuženika nisu bili prezentirani rizici rasta CHF, niti je bio upozoren na bilo kakav rizik od rasta tečaja CHF već je takav kredit vezan uz valutu CHF bio najpovoljniji i najsigurniji kredit.

Naime, tužitelj nije znao da je uz valutnu klauzulu u CHF vezan rizik "valute utočišta", koji ne postoji kod valutne klauzule u Eurima, pa tako nije niti znao da je o tome trebao biti obaviješten. Radi toga je prosječnom potrošaču odredba kojoj se glavnica veže uz valutu CHF u osnovi gramatički jasan, ali ista mu nije razumljiva

Uz nedostatak razumljivosti kao i izostanak pregovaranja, jasno je da se radi o nepoštenim ugovornim odredbama koje za svoju posljedicu imaju ništetnost istih.

17 Nisu osnovane tvrdnje tuženika da u konkretnom predmetu nema prostora za izravnu primjenu pravnih utvrđenja iz Odluka VTS RH i to Pž-7129/2013 i Pž6632/2017, jer je VTS RH na temelju kolektivne tužbe korisnika kredita s istim ugovornim odredbama sadržanim kao i u kreditu tužitelja naveo kako se pojedini potrošači u slučaju da sud utvrdi postojanje određene povrede propisa o zaštiti potrošača u postupku individualne pravne zaštite radi naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava.

18. Kako predmetni ugovor sklopljen između tužitelja i tuženice sadrži upravo takve odredbe a koja odlukom navedenog suda je ocijenjena ništetnom, to dolazi do direktne primjene pravnih utvrđenja iz tih presuda.

1 7

19. Vezano uz prigovor zastare potraživanja sud smatra da isti nije osnovan jer je podnošenjem kolektivne tužbe Udruge Potrošač nastupio prekid zastare koji je prekid trajao sve do donošenje pravomoćne presude VTS RH, pa je ponovno počela teći u lipnju 2014. godine donošenjem odluke VTS RH Pž-7129/2013.

U odnosu na istaknuti prigovor zastare potraživanja tužitelja, ukazuje se da pravo na isticanje ništetnosti sukladno čl. 328. ZOO-a nikada ne zastarijeva, dok sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH, izraženom na sjednici Građanskog odjela tog suda 30. siječnja 2020., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05. (članak 104. stavak 1. ZOO/91.) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Kako je presuda donesena u kolektivnom sporu koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P -1401/12 postala pravomoćna 14. lipnja 2018., jasno je da u trenutku podnošenja tužbe dana 10 lipnja 2019 u ovom sporu nije protekao zakonski zastarni rok od 5 godina, a koji se primjenjuje na restitucijski zahtjev tužitelja za isplatu temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli. Tužba u ovome predmetu podnijeta je dan 10. lipnja 2019. godine, iz čega slijedi zaključak da je tužba podnijeta unutar zastarnog roka od pet godina obzirom da je presuda Pž-7129/2013 donijeta 13. lipnja 2014. što znači da zastarni rok počinje teći od prvog narednog dana tj. 14. lipnja 2014. godine.(ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi). Za dodati je da u slučaju preinake tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične ii pravne osnvove Neprava preinaka , moguća je i dopuštena , a zastare se prekida već podnošenjem tužbe /2 sjednica građanskog odjela Vrhovnog suda RH 27 svibnja 2024

Naime u ovome slučaj tužitelj je mogao tražiti povrat preplaćenog iznosa temeljem ništetne odredbe ugovora nakon što su presudom VTS RH takve odredbe u potrošačkim ugovorima utvrđene kao ništetne, a takav stav izrazio je i VS RH u svoj odluci Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018. godine.

20. Da se o konkretnim odredbama ugovora o kreditu nije individualno pregovarale te da tužiteljica nije bila informirana o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti proizlazi iz uvjerljivog i logičnog iskaza tužiteljice te činjenice da se radi o tipskom ugovoru koji je banka unaprijed u cijelosti formulirala, Tužitelju nije predočena niti jedna informacija temeljem koje bi mogao znati, da se anuitet znatno mijenja tijekom otplate, kredit mu predočen kao najpovoljniji, vezan za valutu koja nije u primijeni u RH niti s kojom posluje, a pogotovo ne valuti stvarnih plaćanja obveza po kreditu, pa kada se tvrdnja banka o najpovoljnijem anuitetu i najpovoljnijoj kamatnoj stopi dovedu u vezu s činjenicom da je upravo manji anuitet i manja kamatna stopa temeljni motiv sklapanja ugovora o kreditu vezanom za navedenu valutu, a da banka pri tome nije upozorila da tako ugovorena valutna klauzula i kamatna stopa koju banka može mijenjati temeljem vlastitih budućih, a nepoznatih odluka, temeljem kriterija koji nisu poznati tužitelju,

1 8

znači da ne postoji granica rasta anuiteta, time niti cijene kredita, jasno je da tužitel j nije bio valjano informiran o bitnih parametrima otplate kredita. Pri tome se ukazuje da je tužitelj ugovor sklopila s tuženicom s punim povjerenjem u njenu profesionalnost

S tim u vezi potrebno je raspraviti i tužiteljevo svojstvo potrošača jer je iz samog ugovora vidljivo da je tužitelj sa tuženikom zaključio ugovor u svojstvu fizičke osobe, a ne trgovca, sklopljeni ugovor sadrži identične odredbe o načinu promjene kamatne stope i vezivanje glavnice kredita uz valutu CHF kao i svi ostali potrošački ugovor o kreditu ovdje tuženika, te se i na taj ovaj postupak izravno primjenjuju učinci utvrđenja iz ranije citiranih pravomoćnih presuda u predmetu " Ć

21 Naime, bio bi nonsens kada bi tuženik osporavao svojstvo potrošača tužitelju kada mu je upravo u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ponudio sklapanje ugovora o konverziji, gdje je u primjeni odredbe čl. 19. b. položaj korisnika kredita u valuti CHF kao potrošača svrha izjednačiti s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u valuti eur. U odnosu na prednje rečeno postavlja se pitanje da li bi tuženik tužitelja ukoliko ga nije smatrao potrošačem, pozvao odnosno stavio ponudu za sklapanje Dodatka ugovora o konverziji, a odgovor se slijedom životne logike nameće sam po sebi.

22 Sud je dosudio iznos kao u izreci sa zateznom kamatom od dana konverzije tj dana iza konverzije, uz stopu propisnu odredbom čl. 29. st.2. ZOO,upravo sukladno nalazu i mišljenju vještakinje koje je stručno i profesionalno, a tužitelji je zahtjev odredio sukladno nalazu i mišljenju vještakinje, koja je u svom u nalazu i mišljenju izračunala - Ukupna pretplata kamate (više plaćena kamata) i pretplata tečaja (pozitivne tečajne razlike) iznosi 11.095,32 EUR (tab. 5. st. 4). Zatezna kamata na preplatu kamata i tečaja (pozitivne tečajne razlike) do konverzije 30.09.2015. iznosi 4.663,48 EUR (tab. 5. st. 5)Budući je utvrđen manjak u konverziji u iznosu 3.371,02 EUR, odnosno 25.750,66 HRK, odnosno 3.417,70 EUR po fiksnom tečaju konverzije (tab. 6), pretplata kamate, pretplate tečaja (pozitivnih tečajnih razlika), zateznih kamata na pozitivne pretplate kamate tečaja iznosi 15.758,80 EUR (tab. 6). Za dodati je da je vještakinja na saslušanju uredno otklonila prigovore tuženika

23 Tužitelju dakle sukladno odredbama čl. 323., 324. i 1115. ZOO-a pripada i zatezna kamata na pretplaćene iznose od dana pretplate do konverzije ugovora o kreditu, a obzirom je tuženica utvrđena odgovornom za ugovaranje ništetnih odredbi ugovora o kreditu te je od trenutka stjecanja temeljem istih, sukladno prethodno navedenom, ocijenjena nepoštenim stjecateljem.

24 U skladu s navedenim dakle tužitelj uređuje tužbeni zahtjev zahtijevajući isplatu više uplaćenih iznosa s osnova ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenljivoj kamatnoj stopi, uvećan za iznose zateznih kamata na preplaćene iznose tečaja i kamata do provedene konverzije, a za dodati je da tužitelj ima pravo na utvrđeni manjak u konverziji, jer je upravo u vještačenju utvrđeno da ga je bilo, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od konverzije.

1 9

25 Glede prava na naplatu negativnih razlika za istaknuti je da na temelju ništetne ugovorne odredbe , sukladno utvrđenjima iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača jer kao trgovac koji je kriv za sklapanje ništetnih odreda ugovora o valutnoj klauzuli, nema pravo od tužitelja kao potrošača zahtijevati bilo kakvu naknadu koju je pretrpio zbog djelomične ništetnosti ugovora obzirom na takvo pravo, a u smislu odredbi 323 st 2 ZOO, pa dakle tuženik nema pravo tražiti negativnu razliku

26 O troškovima postupka odlučeno je temeljem čl 154 st 1 ZPP pa su tužitelju koja je uspio u postupku priznati troškovi zastupanja po odvjetniku usklađeni s važećom odvjetničkom tarifom i uvećani za 25 posto PDV i to trošak sastava tužbe, sastavak podneska od 25. travnja 2023., pristup na ročište 5. listopada 2023., 5. ožujka 2024., 26. travnja 2024., sastav podneska 25. veljače 2025., sastav podneska 28. kolovoza 2025., pristup na ročište 8. listopada 2025., 2. prosinca 2025., svaka radnja po 250 bodova, odnosno 500,00 eura, što je uz PDV 5.625 EUR plus vještačenje 500,00 eura 6.125, 00 EUR

U Dubrovniku, 26 veljače 2026 .

S u t k i nj a

Kate Ogresta Jović

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismenom u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DN-a:

- punomoćnik tužitelja

- pun tuženika