Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-541/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Britvec, predsjednika vijeća, Vesne Stokrp, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Ivane Mašić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Draženu Oreškoviću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Makina trade j.d.o.o., Stari Gradac, V. Nazora 167, OIB: 80218620176, zastupanog po punomoćnici Ružici Piličić Šinko, odvjetnici u Bjelovaru, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-1302/2023-27 od 13. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-1302/2023-27 od 13. lipnja 2025., potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom I., II. i IV. izreke.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-1302/2023- 27 od 13. lipnja 2025. pod točkom I. izreke tuženik je obvezan isplatiti tužitelju na ime razlike između vrijednosti stvari bez nedostataka i vrijednosti stvari s nedostatkom u vrijeme zaključenja ugovora iznos od 12.338,63 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos po odgovarajućoj kamatnoj stopi počam od 8. prosinca 2020. pa do isplate, u roku od 15 dana, te mu nadoknaditi prouzročeni trošak izvanparničnog postupka u iznosu od 372,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos po odgovarajućoj kamatnoj stopi počam od 16. prosinca 2021. pa do isplate. Pod točkom II. izreke tuženik je obvezan tužitelju nadoknaditi trošak parničnog postupka u visini od 2.031,98 EUR, dok je pod točkom III. djelomično odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.700,17 EUR kao neosnovan. Pod točkom IV. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

2. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobija tuženik. Žalbu ulaže zbog svih žalbenih razloga normiranih odredbom iz članka 353. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. – dalje: ZPP). U žalbi navodi u bitnome da je vozilo kupljeno po sistemu viđeno-kupljeno, da ne postoji njegova odgovornost za štetu koju je tužitelj eventualno pretrpio, ističe kako nije o utvrđenim nedostacima vozila uredno obaviješten, već je tužitelj o nedostacima vozila izvijestio njegovog radnika CN. Navodi kako tužba nije podnesena u roku od dvije godine, a i visina štete je proizvoljno određena. Osporava i pravilnost odluke u dijelu kojim je obvezan nadoknaditi tužitelju prouzročeni trošak izvanparničnog postupka, predlaže žalbu usvojiti, preinačiti pobijanu odluku odbijanjem tužbenog zahtjeva, podredno predlaže odluku ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za platež novčanog iznosa od 12.338,63 EUR, koji prema navodima tužbe predstavlja razliku između vrijednosti stvari (osobnog vozila) bez nedostataka i vrijednosti stvari s nedostatkom u vrijeme zaključenja ugovora. Predmet spora je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova osiguranja dokaza u iznosu od 372,00 EUR.

5. U predmetu nema spora da je tužitelj od tuženika kupio osobno vozilo – Mercedes klase S 350 CDI 4Matic, 7. prosinca 2020., te da mu je isplatio kupoprodajnu cijenu u visini od 315.000,00 kn (41.807,69 EUR), te da je po zaključenju ugovora osobno vozilo odmah i preuzeo.

6. Tijekom prvostupanjskog postupka i sada u žalbenoj fazi prijeporno je je li vozilo koje je predmet prodaje imalo skrivenih nedostatatka, ako ih je imalo jesu li ti nedostaci bili poznati prodavatelju. Nadalje, prijeporno je je li tužitelj o nedostacima obavijestio tuženik, te je li to učinio u zakonom određenom roku, a prijeporno je da li klauzula viđeno-kupljeno isključuje odgovornost tuženika.

7. Žalba tuženika nije osnovana.

8. Ispitujući zakonitost pobijane odluke povodom žalbe tuženika u okviru žalbenih navoda, a i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Prvostupanjski sud je ocjenom izvedenih dokaza, svakog zasebno i svih u zajedništvu (čime je ujedno udovoljeno zahtjevu iz članka 8. ZPP -a) pravilno utvrdio sve činjenice bitne za donošenje zakonite odluke u predmetu.

10. Tako je u postupku, pored ranije navedenih nespornih činjenica, još utvrđeno te iz stanja spisa proizlazi:

- da je kod zaključenja Kupoprodajnog ugovora **.**.2020. kilometraža na vozilu koje je predmet prodaje bila 117.000 km,

- da je stvarno stanje brojača na dan **.**.2017. bilo 186.027 km,

- da je vozilo koje je predmet prodaje prvi puta registrirano u [adresa] **.**.2019., kada je evidentirano stanje brojača od 98.109 km,

- da je izvršena neovlaštena preinaka brojača kilometara (vraćanjem unatrag) prije prve registracije vozila u Republici Hrvatskoj (prije 2019.),

- da je vozilo obzirom na njegovo stanje i klasu na dan prodaje prešlo između 300.000 do 350.000 km,

- da je tržišna vrijednost vozila na dan zaključenja Kupoprodajnog ugovora, obzirom na njegovo stanje i klasu, iznosila 29.469,05 EUR,

- da je tužitelj obavijestio zaposlenika prodavatelja o nedostatku stvari negdje godinu dana nakon zaključenja kupoprodaje,

- da je po tužitelju pokrenut postupak radi osiguranja dokaza, koji je vođen pri prvostupanjskom sudu u predmetu broj R1-195/2021 (u kojem je postupku tuženik sudjelovao), da je upravo provedenim vještačenjem u postupku osiguranja dokaza utvrđeno kako stanje brojača kilometara na vozilu ne odgovara stvarnom stanju pređenih kilometara te da je izvršena neovlaštena preinaka vraćanjem brojača kilometara unatrag.

11. Sva ova činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tuženika koji preocjenjuje izvedene dokaze, te ih tumači u svoju korist, van konteksta dokaznog postupka.

12. Činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda nisu dovedena u sumnju ni žalbenim navodom tuženika prema kojem se nije moglo utvrditi točno stanje prijeđenih kilometara na dan prodaje. Vještak, naime, svoj nalaz bazira na egzaktnim podacima o prijeđenim kilometrima iz baze podataka proizvođača Mercedesa, te općeg stanja vozila. Osim toga, nakon nadopune nalaza tuženik nije imao primjedbe na nalaz i mišljenje, nije predložio novo vještačenje, pa sada u žalbi ne može ovom tvrdnjom s uspjehom pobijati pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

13. Prvostupanjski sud je na utvrđene činjenice pravilno primijenio materijalno pravo kada je obvezao tuženika na platež razlike vrijednosti vozila (razlike kupoprodajne cijene i stvarne tržišne vrijednosti vozila).

14. Naime, prema odredbi iz članka 404. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023. – dalje: ZOO) kad se nakon primitka stvari od kupca pokaže da stvar ima neki nedostatak koji se nije mogao otkriti uobičajenim pregledom prilikom preuzimanja stvari, kupac je dužan, pod prijetnjom gubitka prava, o tom nedostatku obavijestiti prodavatelja u roku od dva mjeseca računajući kada je taj nedostatak otkrio, a kod trgovačkih ugovora bez odgađanja.

15. U konkretnoj pravnoj situaciji vještačenjem je nesporno utvrđeno da se radi o skrivenom nedostatku stvari, o nedostatku koji se nije mogao otkriti uobičajenim pregledom stvari, tužitelj je o nedostatku izvijestio tuženika (kako to proizlazi iz iskaza svjedoka CN) oko godine dana nakon prodaje automobila, što koincidira s donošenjem nalaza vještaka u postupku osiguranja dokaza (R1-195/2021) odnosno sa saznanjem tužitelja o postojanju skrivenog nedostatka, slijedom čega pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj postupio u skladu s odredbom iz članka 404. ZOO-a. Pritom se posebno naglašava kako neosnovano tuženik upire da nije bio obaviješten o nedostatku jer je o tome samo obaviješten njegov zaposlenik.

16. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj o kupoprodaji "pregovarao" s prodavačem, zaposlenikom tuženika. Zaposlenik tuženika koji obavlja poslove prodavača prema redovnom tijeku stvari i sukladno uobičajenoj poslovnoj praksi ovlašten je primati i reklamacije.

17. Nije relevantan ni žalbeni navod tuženika prema kojem je pravni posao zaključen uz klauzulu viđeno-kupljeno, pa stoga nema njegove odgovornosti za nedostatke stvari. Iz računa od **.**.2020. proizlazi da je osobno vozilo kupljeno po sistemu viđeno-kupljeno. Međutim, žalitelj gubi iz vida odredbu iz članka 408. stavak 2. ZOO-a prema kojem su odredbe ugovora o ograničenju ili odgovornosti za nedostatke stvari ništetne uz ostalo i u situaciji ako se radi o potrošačkom ugovoru. U konkretnoj pravnoj situaciji, obzirom se radi o ugovoru zaključenom između trgovca i fizičke osobe koja je osobno vozilo nabavljala ne radi obavljanja djelatnosti već za svoje osobne potrebe, svakako se radi o potrošačkom ugovoru.

18. Obzirom na iznesene odredbe ZOO-a te obzirom na odredbu iz članka 400. stavak 1. ZOO-a prema kojem prodavatelj odgovara za materijalne nedostatke stvari koje je ona imala u trenutku prelaska rizika na kupca, neovisno o tome je li mu to bilo poznato (u konkretnoj pravnoj situaciji iz stanja spisa proizlazi da to tuženiku nije bilo poznato), tužitelj se osnovano poslužio svojim pravom iz članka 410. stavak 1. točka 3. ZOO-a zahtijevajući zapravo platež razlike između cijene za koju je vozilo prodano i njegove stvarne tržišne vrijednosti.

19. Osim toga, tuženik neosnovano ističe da tužba nije podnesena u zakonu određenom roku.

20. Naime, prema odredbi iz članka 422. stavak 2. ZOO-a prava kupca koji je pravodobno obavijestio prodavatelja o postojanju nedostataka gase se nakon isteka roka od dvije godine, računajući od dana odašiljanja obavijesti prodavatelju, osim ako je prodavateljevom prijevarom kupac bio spriječen da ih ostvaruje. U situaciji kada je tužitelj o nedostacima stvari obavijestio tuženika protekom godine dana od dana zaključenja ugovora (ugovor zaključen **.**.2020.), a po svom saznanju za postojanje nedostataka, te kada je tužba u ovom predmetu podnesena 30. listopada 2023. to je tužitelj pravnu zaštitu zahtijevao upravo unutar roka normiranog citiranom odredbom iz članka 422. ZOO-a.

21. I naposljetku valja navesti da tuženik neosnovano pobija pravilnost odluke i u dijelu kojim je obvezan tužitelju nadoknaditi trošak postupka osiguranja dokaza.

22. Prema odredbi iz članka 168. stavak 2. ZPP-a troškove postupka za osiguranje dokaza stranka može ostvarivati naknadno kao dio parničnih troškova, prema uspjehu u parnici.

23. Iz priklopljenog izvanparničnog predmeta broj R1-195/2021 proizlazi da je tužitelj kao predlagatelj u tom predmetu podmirio trošak vještačenja u visini od 2.500,00 kn / 331,81 EUR, kao i trošak predujma za izlazak suda u visini od 302,90 kn / 40,90 EUR, dakle sveukupno 372,00 EUR, to je tuženik pravilno obvezan i na platež ovog dijela tražbine tužitelja.

24. Sllijedom svega iznesenog, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu, a odluku potvrditi u pobijanom dijelu pod točkom I., II.i IV. izreke, na temelju odredbe iz članka 368. stavak 1. ZPP-a.

25. Tuženik nije uspio sa žalbom pa mu ne pripada pravo na naknadu troškova žalbenog postupka (članak 166. ZPP-a).

U Karlovcu 26. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Vesna Britvec