REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-1277/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić, kao predsjednice vijeća, Kristine Pavičić-Sirotić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Biljane Bojanić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Maro Konjuh, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženih 1. FO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 2. NO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Željke Velić- Dvoršćak & Silvije Skerlev i partneri j.t.d., Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8998/2023-20 od 17. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8998/2023-20 od 17. travnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I Tuženici FO i NO su dužni solidarno isplatiti Tužitelju RO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 50.000,00 EUR-a, a koji iznos treba uvećati za pripadajuću mu zateznu kamatu koja teče od 29. travnja 2023.g. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve to u roku od 8 dana.

2. Tuženici su dužni solidarno nadoknaditi Tužitelju RO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] prouzročene mu troškove postupka sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do konačne isplate uvećane za pripadajuću zateznu kamatu, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve to u roku od 8 dana.“

II. Nalaže se tužitelju RO iz [adresa], naknaditi I - tuženici FO, iz [adresa]-tuženiku NO iz [adresa], parnični trošak u iznosu od 3.750,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 17. travnja 2025. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tužitelj zbog svih žalbenih razloga, posebno zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. i stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Ističe da sud u tijeku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio odredbe članka 299. ZPP, a što je bilo od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude, jer je odbio dokazne prijedloge tužitelja da se izvrši uvid u SMS komunikaciju između tužitelja i tuženog NO te da se saslušaju odvjetnici Hrvoje Zdilar, Radomir Glumičić i Silvije Hraste, a koji su predloženi na okolnost provjere vjerodostojnosti iskaza stranaka, a napose utvrđenja da su tužitelj i tuženi NO komunicirali u svezi utuženog iznosa te obveze povrata istog tužitelju od strane tuženika, a također dokaz saslušanjem navedenih svjedoka predložen je radi utvrđenja da je iznos od 50.000,00 eur zaista plaćen banci od strane tužitelja, odnosno od strane trgovačkog društva Tana patents d.o.o. (u vlasništvu odvjetnika Silvija Hraste), u ime tužitelja. Navode da se ti dokazni prijedlozi odnose na činjenice za koje je bilo očekivano da će u postupku biti nesporne, a također da niti jedna od tih dviju činjenica nije bila osporena u odgovoru na tužbu, već ih je osporio tuženi NO prilikom davanja iskaza tijekom rasprave, pri čemu je osporavao iskaz tužitelja u cijelosti. Ističe da su stranački iskazi dani nakon zaključenja prethodnog postupka, u tijeku glavne rasprave, pa da tužitelj ne može biti prekludiran u predlaganju tih dokaznih prijedloga, budući isti služe utvrđivanju činjenica koje su osporene tek u tijeku postupka, kao i provjeravanju vjerodostojnosti iskaza stranaka koji su u mnogočemu suprotni. Također, navodi da je objektivno bio spriječen ranije predložiti sporne dokaze budući je mobitel na kojem su se nalazile SMS poruke zagubio te ga je tek nedavno i to nakon zaključenja prethodnog postupka pronašao. Međutim, tu okolnost sud nigdje u pobijanoj presudi ne utvrđuje niti obrazlaže, čime je počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka, jer o odlučnoj činjenici uopće nije dao razloge. Također, da sud daje paušalno obrazloženje razloga zašto je poklonio vjeru iskazu tuženika odnosno zašto ne poklanja vjeru iskazu tužitelja u dijelu u kom je iskazivao da je s paralelno s bankom ali i tuženicima dogovarao isplatu iznosa od 50.000,00 eur te da su se tuženici obvezali taj iznos vratiti tužitelju. U nastavku svoje žalbe tužitelj se osvrće na provedene dokaze i daje svoju ocjenu istih. Tvrdi da je zbog počinjenih bitnih povreda postupka sud propustio utvrditi činjenično stanje bitno za donošenje odluke o njegovu zahtjevu. Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njegovu žalbu uvaži, presudu preinači sukladno njegovim žalbenim navodima, podredno da je ukine i predmet vratiti sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje. Potražuje troškove žalbe.

3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP).

3.1. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja istaknut prema tuženicima radi solidarne isplate iznosa od 50.000,00 eur s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. travnja 2023. pa sve do isplate.

6. Dokazima provedenim tijekom postupka - čitanjem materijalne dokumentacije koja prileži predmetu te personalnim dokazima i to iskazima parničnih stranaka, koje je ocjenjivao sukladno ovlaštenjima iz članka 8. ZPP, sud je utvrdio činjenično stanje koje konačno i nije sporno, i to:

- da su tužitelj i tuženici sklopili Predugovor o kupoprodaji nekretnine dana 3. ožujka 2009. kojim prodavatelji (tuženici) prodaju kupcu (tužitelju) posebni dio nekretnine označene kao 4. Suvlasnički dio: 2590/10000 etažno vlasništvo (E-4) trosobni stan oznake S4, u potkrovlju objekta neto korisne površine 129,78 čm, sa parkirnim mjestima oznake PM 5 i PM 8 u nivou podruma objekta, u etažnom elaboratu sve označeno zelenom bojom, kao posebni dio k. č. br. [katastarska čestica], stambena zgrada br. [adresa] i dvorište, površine 60 m[2] , upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da se stan nalazi u izvedbi roh bau, te se prodavatelji obvezuju najkasnije do 31. prosinca 2009. u cijelosti dovršiti uređenje stana po sistemu ključ u ruke te opremiti isti (članak 1., čl. 2. Predugovora o kupoprodaji nekretnine), ugovorena je kupoprodajna cijena u iznosu od 470.000,000 eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Erste& Steiermarkische bank d.d. (članak 3. Predugovora o kupoprodaji nekretnine) a nakon isplate kupoprodajne cijene prodavatelji, ovdje tuženici, se obvezuju izdati tabularnu ispravu (članak 7. Predugovora o kupoprodaji nekretnine), a tužitelj kao kupac stupa u posjed nekretnine nakon sklapanja glavnog ugovora (članak 6. Predugovora o kupoprodaji nekretnine), a koji glavni ugovor su se ugovorne strane obvezale sklopiti najkasnije do 31. prosinca 2009. (članak 5. Predugovora o kupoprodaji nekretnine);

- da su tužitelj kao kupac i tuženici kao prodavatelji sklopili glavni ugovor – Ugovor o kupoprodaji nekretnine dana 9. prosinca 20009. da je predmet prodaje posebni dio nekretnine označene kao 4. Suvlasnički dio: 2590/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E - 4) trosobni stan oznake S4, u potkrovlju objekta neto korisne površine 129,78 čm, sa parkirnim mjestima oznake PM 5 i PM 8 u nivou podruma objekta, u etažnom elaboratu sve označeno zelenom bojom, kao posebni dio k. č. br. [katastarska čestica], stambena zgrada br. [adresa] i dvorište, površine 60 m[2] , upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (članak 1. Ugovora o kupoprodaji nekretnine), da je ugovorena kupoprodajna cijena 470.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Erste& Steiermarkische bank d.d. (članak 3. Ugovora o kupoprodaji nekretnine), ugovorne strne su sporazumno utvrdile da je kupac (tužitelj) isplatio kupoprodajnu cijenu (članak 5. Ugovora o kupoprodaji), da kupac stupa u posjed stana danom sklapanja Ugovora o kupoprodaji (članak 5. Ugovora o kupoprodaji nekretnine), te su prodavatelji ovdje tuženici ovlastili tužitelja kao kupca da bez ikakvog daljnjeg očitovanja i privole u zemljišnim knjigama ishodi uknjižbu i prijenos prava vlasništva kupljene nekretnine s imena prodavatelja na ime kupca (članak 6. Ugovora o kupoprodaji);

- da je na nekretnini oznake k. č. br. [katastarska čestica], stambena zgrada br. [adresa] i dvorište, površine 60 m[2] , upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela broj Z-46997/2006 od 6. srpnja 2006. na stanu koji je predmet ovog spora upisana hipoteka u iznosu od 10.000,00 eur u korist Erste&Steiermarkische bank d.d., rješenjem broj Z-51788/2006 od 27. srpnja 2006. bila je upisana hipoteka u iznosu od 300.000,00 eur za korist Erste&Steiermarkische bank d.d., rješenjem broj Z-65351/2006 od 11. studenoga 2006. bila je upisana hipoteka na iznos od 370.000,00 eur za korist Erste&Steiermarkische bank d.d. te je rješenjem broj Z-27752/2007 bila upisana hipoteka u iznosu od 311.000,00 eur za korist Erste&Steiermarkische bank d.d.;

- da je Erste&Steiermarkische bank d.d. izdalo Pismeno namjere dana 18. kolovoza 2022. i od dana 18. travnja 2023. da će se po ispunjenju kumulativnih uvjeta i to uplate iznosa od 50.000,00 eur na račun banke i prezentacijom izjave RO (ovdje tužitelja) ovjerene kod javnog bilježnika da neće zahtijevati troškove ovršnog postupka koji su nastali u ovršnom postupku koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Ovr-83/22 izdati brisovno očitovanje radi brisanja založnih prava upisanih na nekretnini (stanu) koja je predmet ovog spora te da će povući ovršni prijedlog u ovršnom postupku koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Ovr-83/2022 u odnosu na nekretninu koje je predmet spora (stana);

- da je uplaćen iznos od 50.000,00 eur na račun Erste&Steiermarkische bank d.d. dana 28. travnja 2023. koju uplatu je izvršilo trgovačko društvo Tana Patents d.o.o.;

- da je tužitelj pozvao tuženike putem punomoćnika na uplatu iznosa od 50.000,00 eur;

- da je tužitelj vodio spor pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-4180/2018 te je utvrđeno da u stečajnu masu tuženika Ekoteks d.o.o. u stečaju ne ulazi stan koji je predmet ovog spora (presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6090/2019-3 od 26. siječnja 2021.;

- da je tužitelj vodio spor radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a koji se vodi po prijedlogu ovrhovoditelja Erste&Steiermarkische bank d.d. te je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja;

- da je tuženiku bio poznato u trenutku kupnje predmetne nekretnine da je ista bila opterećena založnim pravom - radi se o teretima koji su na predmetnoj nekretnini bili upisani još 2006. i 2007.;

- da ne postoji pisani akt kojim bi se tuženici obvezali osloboditi nekretninu tereta koji su na njoj bili upisani;

- da se nakon izvršene uplate iznosa od 50.000,00 eur, izdavanja brisovnih očitovanja i povlačenja prijedloga za ovrhu poslovni broj Ovr-83/2022 tužitelj upisao kao vlasnik predmetne nekretnine koju je kasnije i prodao.

6.1. Polazeći od gore utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvoga stupnja predmetnom presudom odbio je u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, uz obrazloženje u osnovnom da je tužitelj pristao od tuženika kupiti stan opterećen založnim pravom (hipotekama) upisanim za korist Erste&Steiermarkische bank d.d., pa stoga neosnovano od tuženika potražuje utuženi novčani iznos. Pritom, sud je cijenio da tužitelj na kome je teret dokaza, nije dokazao svoje tvrdnje i to da je upravo on uplatio iznos koji potražuje od tuženika, da je sporni novčani iznos pozajmio kao i da su se tuženici obvezali ishoditi brisovna očitovanja na stanu koji je predmet prodaje.

7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda tužitelja, a pazeći pri tome, dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka (članak 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

7.1. Nije počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, jer je presuda u dovoljnoj mjeri razumljiva i nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njena pravilnost i zakonitost.

7.2. Činjenično stanje pravilno je utvrđeno i na tako utvrđeno činjenično stanje materijalno pravo pravilno je primijenjeno.

8. Nije počinjena niti bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 229. ZPP.

8.1. Naime, odredbom članka 299. ZPP propisano je osnovno pravilno da su stranke dužne sve dokaze predložiti najkasnije na pripremnom ročištu, dok izuzetno, stranke mogu tijekom glavne rasprave predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. Osnovano tužitelji tvrdi – pozivajući se u tom pravcu na recentnu sudsku praksu, da sud ne može odbiti prijedlog stranke za izvođenje dokaza pozivom na to da je dokazni prijedlog iznesen nakon zaključenja prethodnog postupka ako je stranka predložila izvođenje dokaza radi utvrđenja pomoćnih činjenica odnosno kojim se može utvrditi posredno relevantna činjenica ili tim dokazom provjeriti vjerodostojnost iskaza svjedoka i zastupnika po zakonu druge stranke koji su saslušani tijekom glavne rasprave, odnosno nakon zaključenja prethodnog postupka. Međutim, ta praksa u predmetnom slučaju nije primjenjiva. Naime, i po pravnom shvaćanju ovoga suda prvoga stupnja sud prvoga stupnja pravilno je odbio dokazne prijedloge tužitelja da se izvrši uvid u SMS komunikaciju između tužitelja i tuženog NO te da se saslušaju odvjetnici Hrvoje Zdilar, Radomir Glumičić i Silvije Hraste, koji prijedlozi su istaknuti nakon zaključenja prethodnog postupka i to na glavnoj raspravi koja je kod suda održana dana 7. ožujka 2025. na kojoj su izvedeni dokazi saslušanjem parničnih stranaka, jer se radi o prijedlozima koje je tužitelj obzirom na sadržaj odgovora na tužbu tuženika kojim je osporio u cijelosti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja dakle i osnov i visinu istoga, bio dužan predložiti najkasnije do zaključenja prethodnog postupka. Stoga, u predmetnom slučaju radi se o predlaganju novih dokaza tijekom glavne rasprave, a što je dopušteno samo u slučaju da te dokaze tuženik ranije nije mogao iznijeti bez svoje krivnje. Okolnost da tužitelj navedene dokaze nije mogao predložiti do zaključenja prethodnog postupka, posebno one koji se odnose na postojanje SMS komunikacije između tužitelja i tuženog NO, tužitelj opravdava tvrdnjom da je mobitel na kojem su se nalazile SMS poruke zagubio te ga je tek nedavno i to nakon zaključenja prethodnog postupka pronašao. Međutim, radi se o tvrdnji koja ničim nije dokazana, a konačno tužitelja nisu priječili nikakvi objektivni razlozi da u pravcu spornih okolnosti – plaćanja utuženog novčanog iznosa od strane treće osobe u ime i za račun tužitelja te postojanju komunikacije između tužitelja i tuženog NO u vezi utuženog iznosa te obveze povrata istog tužitelju od strane tuženika, pravovremeno predloži saslušanje odvjetnika Hrvoja Zdilara, Radomira Glumičića i Silvija Hraste (kojima su te okolnosti po tvrdnju tužitelja bile poznate), sve to prvenstveno obzirom na sadržaj odgovora na tužbu tuženika.

9. Odredbom članka 430. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. - dalje: ZOO) propisano je da prodavatelj odgovara ako na prodanoj stvari postoji neko pravo trećega koje isključuje, umanjuje ili ograničava kupčevo pravo, a o čijem postojanju kupac nije obaviješten, niti je pristao uzeti stvar opterećenu tim pravom.

10. Tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da su mu tuženici dužni naknaditi štetu koja je za njega nastala plaćanjem novčanog iznosa od 50.000,00 eur Erste&Steiermarkische bank d.d. dana 28. travnja 2023., a sve to kako bi se sa nekretnine – stana koji je kupio od tuženika ugovorom o kupoprodaji od dana 9. prosinca 20009. „skinuli“ tereti koji su u tom trenutku na toj nekretnini postojali i to prvenstveno zabilježba ovršnog postupka poslovni broj Ovr-1958/2009 te brisanje hipoteka poslovni broj Z-46997/2006, Z-51788/2006, Z-65351/2006 i Z-27752/2007, što su tuženici bili dužni učiniti umjesto njega.

10.1. Dakle, valja zaključiti da tužitelj svojom tužbom zahtjeva štetu koja mu je nastala zbog pravnih nedostataka stvari koja je bila predmet kupoprodaje. Za odluku o takvom zahtjevu tužitelja bilo je odlučno raspraviti da li je tužitelj znao u trenutku kupnje nekretnine da na stvari postoje pravni nedostaci koji ograničavaju njegovo pravo na nekretnini i to upis njegova prava vlasništva u zemljišne knjige na predmetu prodaje, a sve zbog činjenice postojanja zabilježbe ovršnog postupka koji se vodio u odnosu na predmetni stan – provedbom kog postupka bi stan mogao biti prodan, kao i zbog činjenice postojanja upisanih hipoteka na stanu u korist trećih osoba.

11. Tu spornu okolnost suprotno žalbenim navodima tužitelja sud prvoga stupnja pravilno je utvrdio, konačno radi se o činjenici koja prema sadržaju žalbe tužitelja više i nije sporna, pa u takvim okolnostima tuženici kao prodavatelji stana ne odgovaraju za pravne nedostatke prodane stvari i tužitelj ne može s uspjehom od istih potraživati štetu koja bi mu je eventualno nastala zbog otklanjanja tih nedostataka, jer ne samo što je tužitelj znao za te nedostatke, on je na njih pristao te je tuženicima isplatio u cijelosti kupoprodajnu cijenu stana.

11.1. Dakle, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za pravne nedostatke, jer se ovdje radi o nedostacima kod naplatnog pravnog posla koji su u trenutku sklapanja ugovora tužitelju kao kupcu bile poznate, a kupac se može pozivati samo na one pravne nedostatke za koje u vrijeme kupnje nije znao niti je za njih morao znati.

12. Ovdje se posebno ističe - neovisno o zaključku suda prvoga stupnja da tužitelj nije dokazao da je upravo on uplatio utuženi novčani iznos odnosno da je u tom pravcu izvršio pozajmicu od strane odvjetnika Hraste kao i da su se tuženici obvezali ishoditi brisovna očitovanja na stanu koji je bio predmet prodaje, da se prema odredbi članka 437. ZOO pravo kupca gasi po osnovu pravnih nedostataka istekom godine dana od dana saznanja za postojanje prava trećeg, pa sve i da su osnovani njegove tvrdnje iznijete u tužbi i tijekom postupka, njegovo pravo se ugasilo te je tužitelj prekludiran s isticanjem zahtjeva kao što je predmetni (prigovor prekluzije tuženici su istaknuli u svom odgovoru na tužbu), obzirom da je za nedostatke stvari znao u trenutku sklapanja ugovora o kupoprodaji a najkasnije ih je saznao 2011. kada je osobno izvršio uvid u zemljišne knjige (iskaz tužitelja).

13. Stoga, kako je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tome nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je u žalbi ukazivao žalitelj, kao ni one na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP presuditi kao u izreci ove presude.

14. Odluka o troškovima žalbe temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP.

U Puli-Pola 26. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Nataša Babić