REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-276/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja Biljane Bojanić, kao predsjednice vijeća, Nataše Babić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavičić-Sirotić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Ivan Emer, odvjetnik u Zagrebu, protiv tužen ika Županijske uprave za ceste Zagrebačke županije - pravna osoba za upravljanje županijskim i lokalnim cestama, Zagreb, Remetinečka cesta 3, OIB 16361613293, kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Hrvoja Laftera i Vladimira Rađenovića, odvjetnici u Jastrebarskom, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-82/2025-94 od 9. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Uvažava se žalba tužitelja, preinačava se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-82/2025-94 od 9. prosinca 2025. te se sudi:

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 10.083,62 eur sa zateznim kamatama koje teku od 8. travnja 2017. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno odredbama članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove prvostupanjskog postupka od 5.185,41 eur te trošak žalbe u iznosu od 538,12 eur, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se punomoćniku tužitelja naknaditi tuženiku troškove nastale povodom prijedloga tužitelja za povrat u prijašnje stanje od 187,50 eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja radi naknade imovinske i neimovinske štete od 10.083,62 eura, za koju navodi da mu je nastala u štetnom događaju, padu sa mopeda 30. kolovoza 2016., do kojeg je došlo uslijed ulegnuća asfalta i udara u rub okvira šahta na prometnici kojom upravlja i koju održava tuženik.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tužitelj iz svih razloga propisanih odredbama Zakona o parničnom postupku, i to relativno bitne povrede iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. Zakona o parničnom postupku, relativno bitne povrede iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 338. stavkom 4. Zakona o parničnom postupku, apsolutno bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. i 12. Zakona o parničnom postupku, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku, jer presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, odnosno razlozi koji se u obrazloženju presude navode proturječni su sami sebi, kao i dokazima koji proizlaze iz spisa. Sud je posve pogrešno interpretirao sadržaj zapisnika o saslušanju tužitelja i svjedoka te sadržaj isprava koje prileže spisu, kao i nalaz i mišljenje vještaka, odnosno činjenice koje o tim dokazima sud navodi u obrazloženju presude u proturječju su s onim što se navodi u spisu, odnosno u tim zapisnicima, ispravama te nalazima i mišljenjima vještaka. Predlaže uvažiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu tako da se u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev, te naloži tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka i postupka u povodu žalbe, a podredno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je po članku 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP).

4. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava sve žalbene navode, predlaže istu odbiti kao neosnovanu te potražuje troškove odgovora na žalbu.

5. Žalba tužitelja je osnovana.

6. Prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja jer je zaključio da tužitelj nije dokazao da je pretrpljena ozljeda u izravnoj posljedičnoj vezi sa propuštanjem tuženika da održava kolnik sigurnim. Pritom je pravilno zaključio da je tuženik pasivno legitimiran po članku 27. stavku 3. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj 84/2011., 18/2013., 22/2013., 54/013., 148/2013. i 92/2014.) koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja, po kojoj odredbi pravna osoba koja upravlja javnom cestom koja prolazi kroz naselje dužna je održavati slivnike uz javnu cestu u naselju te vršiti zamjenu i popravak slivničkih rešetki i poklopaca revizijskih okana na kolniku javne ceste, koji nisu vezani na mjesnu kanalizacijsku ili kanalsku mrežu, te se isti održavaju kao sastavni dio javne ceste, osim ako nije drukčije ugovoreno.

7. U svezi sa samim nastankom štetnog događaja, dakle odgovornosti tuženika , osnovano tužitelj u žalbi navodi da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer izreka presude proturječi razlozima presude, a o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava i zapisnika, pa je ispitujući pobijanu presudu u smislu žalbenih razloga, kao i po službenoj dužnosti po članku 365. stavku 2. ZPP-a utvrđeno da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 12. ZPP-a, na koju ukazuje žalitelj, nije počinjena jer nije prekoračen tužbeni zahtjev.

8. Naime, o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju provedenih dokaza, ali kako je odlučne činjenice bilo moguće utvrditi na temelju stanja spisa, ovaj sud je o žalbi odlučivao primjenom odredbe članka 373.a stavka 1. točke 2. i stavka 3. ZPP-a.

9. Iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi:

- da je tužitelj 30. kolovoza 2016. pretrpio tjelesnu ozljedu u vidu prijeloma lijevog femura (bedrene kosti) u predjelu kuka, te je idućeg dana, 31. kolovoza 2016. podvrgnut operativnom zahvatu u KBC Sestara milosrdnica, Klinike za traumatologiju, a kako proizlazi iz medicinske dokumentacije,

- da je iz priloženih fotografija utvrđeno postojanje oštećenja kolnika kod šahta na izlazu iz kružnog toka u ulici dr. Franje Tuđmana u Svetoj Nedelji

- da je vještak prometne struke naveo u svom nalazu da se štetni događaj mogao dogoditi tako da se tužitelj kretao mopedom, te na izlazu iz kružnog toka prednjim kotačem zapeo za rub okvira šahta, gdje je postojalo uleknuće asfalta uz rub šahta, te da je prelaskom prednjim kotačem mopeda preko uleknuća asfalta i udarom u rub okvira šahta moglo doći do gubitka ravnoteže mopeda i posljedično pada,

- da je svjedok ŽZ na ročištu održanom 5. prosinca 2019. iskazao da je sa svojeg radnog mjesta zaštitara na ulazu u naselje Hoto vile vidio tužitelja, kojeg do tada nije poznavao, kako ulazi u kružni tok vozeći moped. U jednom trenutku izgubio je ravnotežu i pao zajedno s mopedom na svoju desnu stranu. Pritrčao mu je u pomoć poštar koji je prolazio i pomogao ga pridići jer je gospodin već u godinama, a i moped je pao na njega. Nakon toga tužitelj je nekako uspio sjesti na moped i odvesti se. Par dana kasnije došla je njegova supruga raspitati se je li netko vidio sam događaj, te je rekla da je tužitelju od pada zdrobljen desni kuk. Tužitelj nije vozio brzo, a inače je kolnik na tom dijelu oštećen, jer je u blizini „Tahograf“, koji non-stop vrši probne vožnje između ostalog i na tom kružnom toku, a tu su i brojna skladišta do kojih voze šleperi. Poklopac šahta izgledao je u vrijeme događaja kako se vidi na fotografiji, te su ga nakon 2-3 mjeseca popravili, ali se opet dogodilo da je utonuo jer je ta cesta jako opterećena i po njoj stalno prometuju kamioni. Na očevidu 16. listopada 2020. utvrđeno je da je recepcija u kojoj je sjedio svjedok udaljena 18 m od mjesta šahta, i da se kod otvorenih vrata recepcije vidi mjesto pada i taj svjedok je iskazao da je vidio kako je tužitelj prednjim kotačem vespe zapeo za rub okvira, jer je šaht bio ulegnut. Također je na očevidu iskazao da mora da je prema dinamici kretanja tužitelj pao na lijevu stranu, a ne desnu kako je iskazao na ročištu ,

- da je tužitelj, saslušan kao stranka, iskazao da je kotačem Vespe upao u rupu i sa motociklom se prevrnuo, da je vozio „nikakvom brzinom“, da Vespu vozi od 1963. i najstariji je član [klub] u Republici Hrvatskoj. Motocikl je pao na lijevu stranu, tako da mu je štitnik prikliještio lijevu natkoljenicu, a od toga je došlo i do loma bedrene kosti. Nakon pada motor je još radio, pa je zamolio poštara koji je prolazio da mu pomogne pridići Vespu. Sjeo je na obližnji zid, da malo dođe k sebi i nakon toga se odvezao kući. Počeo je osjećati bol u lijevom bedru koja je bila sve izraženija, pa je zatražio liječničku pomoć. Policiju nije zvao, jer je na mopedu nastala samo mala ogrebotina, nitko drugi nije sudjelovao u nesreći, a tada se činilo da je s njim sve u redu,

- da je vještak spec. ortopedije i traumatologije u svom nalazu naveo da postoji uzročno posljedična veza između opisane dinamike štetnog događaja i zadobivene ozljede, odnosno da je takva ozljeda mogla nastati padom sa mopeda.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je izveo pogrešan zaključak da tužitelj nije dokazao da se štetni događaj dogodio kako je opisao tužitelj. Naime, po članku 8. ZPP-a koje će činjenice sud uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Međutim, takvo je uvjerenje potrebno opravdati uvjerljivim i logičkim razlozima da bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje činjeničnu osnovu, što je ovdje izostalo.

11. Tako neosnovano prvostupanjski sud navodi da je tužitelj trebao zvati policiju, ali je životno i logično objašnjenje tužitelja da nije našao za potrebnim to učiniti jer nije bilo drugog sudionika nesreće, da mu moped nije bio oštećen a za svoju tjelesnu ozljedu je saznao tek naknadno. Nadalje, nije životno da bi se tužitelj, koji je izlazio iz kružnog toka kretao sredinom kolnika umjesto uz kraj, jer osim što je izlazio iz kružnog toka, vožnjom sredinom kolnika smetao bi bržim vozilima. Naime, uobičajeno je da se bicikli (za koje je to i zakonska obaveza) i druga sporija vozila na dva kotača kreču uz desni rub kolnika da ne ometaju promet. Prvostupanjski sud nadalje smatra da je tužitelj trebao gledati na cestu ispred sebe, što također ne stoji jer vozači trebaju gledati naprijed radi pravilnog percepiranja okolnog prometa, pješaka i prometnih znakova, a ne u kolnik ispred vozila. Slučajni svjedok ŽZ i tužitelj nisu se poznavali i isti nema nikakvog razloga lažno iskazivati (i time se moguće izložiti kaznenom progonu). Prvostupanjski sud detaljno analizira i utvrđuje razlike u iskazima tog svjedoka na ročištu i očevidu, iako nije za očekivati, kako zbog proteka vremena, tako i zbog činjenice da se nije činilo da je tužitelj teže stradao, da se svjedok točno sjeća svakog detalja, uključujući i na koju stranu tijela je tužitelj pao. Međutim, ono što je nesporno utvrđeno iskazom tog očevica je da je tužitelj pao uslijed oštećenja na kolniku jer ga je svjedok vidio na tlu, poštar ga je dizao, a na kolniku je bilo oštećenje.

12. Dakle, sagledavajući svaki dokaz zasebno i u njihovoj ukupnosti, za zaključiti je da se štetni događaj dogodio upravo onako kako je tužitelj i naveo u tužbi i da je uzrok istome stanje kolnika kod šahta, za što je odgovoran tuženik.

13. Prema odredbi članka 83. Zakona o cestama tuženik u okviru svoje djelatnosti obavlja poslove održavanja iz čl. 26. tog zakona županijskih i lokalnih cesta, a čl. 26. tog zakona definira poslove održavanja, a isto se odnosi na stručni nadzor , kontrolu kakvoće ugrađenih materijala i izvedenih radova. Županijska uprava za ceste dužna je, između ostalog, osigurati nesmetan i siguran promet na javnim cestama dok je čl. 12. Pravilnika o održavanju cesta (Narodne novine 90/14), propisano koje se radnje smatraju redovnim održavanjem cesta kojima je osnovni cilj održavanja i zaštite javnih cesta između ostalog i omogućavanje sigurnog odvijanja prometa.

14. Odgovornost tuženika prosuđuje se po kriteriju presumirane krivnje iz članka 1045. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. - dalje: ZOO). Prema navedenoj odredbi tko drugome prouzroči štetu dužan ju je naknaditi, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Na strani tuženika je bio teret dokaza da je šteta nastala bez njegove krivnje, tuženik to nije dokazao, a iz utvrđenih činjenica proizlazi da je postojao propust u održavanju predmetne ceste sigurnom za promet i da je posljedično tome tuženik odgovoran za štetu koju je tužitelj pretrpio. Naime, pravna osoba koja upravlja cestom, ovdje tuženik, dužna je naknaditi štetu korisniku javne ceste kada je šteta prouzročena stanjem javne ceste (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama poslovni broj Rev-1179/2010-3 od 29. lipnja 2011. i Rev-1059/2011 od 24. ožujka 2015.)

15. Vještak Mladen Miškulin, spec. ortopedije i tramatologije u svom nalazu navodi da u otpusnom pismu za tužitelja stoji da je tužitelj uslijed pada sa motora zadobio prijelom bedrene kosti u predjelu lijevog kuka. Prijelom je operativno saniran, te je zaostalo ograničenje opsega pokreta lijevog kuka i skraćenje lijeve noge za dva centimetra. Zbog štetnog događaja tužitelj je trpio strah jakog intenzite ta u trenutku štetnog događaja, sekundarni strah jačeg intenziteta tri dana, vezano i za operativni zahvat, strah srednjeg intenziteta deset dana, a blagog intenziteta daljnjih šezdeset dana ukupno. Tužitelj je trpio bolove jakog intenziteta pet dana, srednjeg petnaest dana, a lake bolove daljnjih devedeset dana. Kod tužitelja je zaostalo umanjenje životne aktivnosti od 15%, te naruženje srednjeg stupnja uslijed operativnog ožiljka u predjelu kuka i šepanje. Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega od 10. rujna 2016. do 24. studenoga 2016. po tri sata dnevno, od 24. studenoga 2016. do 12. siječnja 2017. po dva sata dnevno i od 12. siječnja 2017. pa nadalje šest tjedana po šest sati tjedno za obavljanje težih poslova. Povodom primjedbi tuženika na nalaz, vještak je saslušan te je ostao kod svog nalaza da je umanjenje životne aktivnosti od 15% isključivo u vezi sa štetnim događajem a ne u vezi sa ranijim tegobama tužitelja sa koljenima.

16. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja ovaj sud je primjenom članka 1100. u vezi s člankom 19. ZOO-a dosudio tužitelju pravičnu novčanu naknadu za povredu prava osobnosti imajući u vidu sve okolnosti slučaja te posebno trajanje i jačinu pretrpljenih fizičkih bolova, stupanj naruženja, strah i umanjenje životne aktivnosti, vodeći računa o tome da dosuđena pravična novčana naknada ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom . Tužitelju je dosuđena pravična novčana naknada u zatraženim iznosima koji su sukladni Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. i to za pretrpljene fizičke bolove iznos od 2.256,29 eur, za pretrpljeni strah iznos od 1.858,12 eur, za umanjenje životne aktivnosti iznos od 2.654,46 eur i za naruženje iznos od 2.123,56 eura ili ukupno iznos od 8.892,43 eur. Na taj je iznos tužitelju dosuđena zakonska zatezna kamata od podnošenja vansudskog zahtjeva tuženiku 8. travnja 2017. (članak 1103. ZOO-a).

17. U odnosu na zahtjev za naknadom imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, tužitelj na istu ima pravo po članku 1095. ZOO-a uz primjenu članka 223. ZPP-a (odmjeravanje visine sata tuđe pomoći i njege) u zatraženom iznosu od 1.191,19 eur, s obzirom na obim te pomoći. Kako je nesporno tuđa pomoć i njega pružana tužitelju neposredno nakon štetnog događaja, odnosno izlaska iz bolnice 10. rujna 2016., to je cijena tuđe pomoći i njege zatražena po cijenama kada je pomoć pružana, od 25 kuna po satu (3,30 eura). Stoga je tijek zatezne kamate dosuđen tužitelju i za taj vid štete od podnošenja vansudskog zahtjeva 8. travnja 2017. osobito uzimajući u obzir porast troškova života koji su uslijedili u razdoblju od 2017. do 2025. kada je donesena prvostupanjska presuda. Na dan podnošenja vansudskog zahtjeva taj vid imovinske štete je već nastao jer je potreba za tuđom pomoći i njegom prestala oko 1. ožujka 2017.

18. Slijedom navedenoga, uvažavanjem žalbe tužitelja prvostupanjska je presuda preinačena i prihvaćen tužbeni zahtjev, po članku 373.a ZPP-a.

19. Budući je preinačena odluka o glavnoj stvari, valjalo je primjenom članka 166. stavka 2. ZPP-a donijeti i odluku o troškovima postupka koju prvostupanjski sud nije uopće donio, te priznati tužitelju, koji je u cijelosti uspio u postupku, trošak po članku 154. stavku 1. i članku 155. ZPP-a. Kao potrebne troškove za vođenje prvostupanjskog postupka tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022. i 138/2023. - dalje: Odvjetnička tarifa) po vrijednosti predmeta spora koji je kroz cijeli postupak bio u rasponu od 1.327,01 eur do 13.272,00 eur, i to za sastav vansudskog zahtjeva i tužbe u visini od 100 bodova, te po 100 bodova prema tarifnom broju 8. točki 1. Odvjetničke tarife za podneske od 29. lipnja 2020., 9. prosinca 2020., 7. prosinca 2021. i 12. rujna 2025. Trošak ostalih podnesaka nije priznat tužitelju jer nisu bili potrebni (članak 155. stavak 1. ZPP-a). Tužitelju je priznat trošak od 100 bodova po tarifnom broju 9. točki 1. Odvjetničke tarife za pristup na ročišta 20. svibnja 2019., 11. srpnja 2019., 10. listopada 2019., 5. prosinca 2019., 6. srpnja 2020., 16. listopada 2020. (očevid), 14. prosinca 2020., 21. prosinca 2021., 3. ožujka 2022., 11. rujna 2025. i 23. prosinca 2025. Dakle, trošak zastupanja tužitelja je 1700 bodova, što prema vrijednosti boda od 2 ,00 eur iznosi 3.400,00 eur, s PDV- om 4.250,00 eur. Tužitelju je priznat trošak pristojbe na tužbu koju je platio u iznosu od 850,00 kuna / 113,00 eura, pristojbu na presudu koju ima mogućnost platiti u polovici iznosa od 56,41 eura, predujam za vještačenja u iznosu od 5.750,00 kuna / 766,00 eur. Dakle, ukupni trošak prvostupanjskog postupka tužitelja iznosi 5.185,41 eur.

20. Tuženik je tijekom postupka zatražio trošak u svezi adhezionog postupka radi povrata u prijašnje stanje zbog propuštanja ročišta punomoćnika tužitelja i posljedično utvrđenja da je tužba povučena. Tuženiku taj trošak pripada po članku 156. stavku 1. i 2. ZPP-a, jer su ti troškovi tuženiku nastali uslijed slučaja koji je zadesio punomoćnika tužitelja. Tako su tuženiku priznati troškovi podneska od 20. lipnja 2022. u visini od 25 bodova (tarifni broj 8. točka 4. Odvjetničke tarife) i pristup na ročište povodom prijedloga za povrat 10. rujna 2024. u visini od 50 bodova (tarifni broj 9. točka 2. Odvjetničke tarife), odnosno ukupno 75 bodova ili s PDV-om 187,50 eur.

21. Tužitelju, koji je uspio sa žalbom, priznat je trošak za sastav žalbe u iznosu od 312,50 eur, po tarifnom broju 10. točke 1. Odvjetničke tarife i iznos od 225,62 eur na ime pristojbe na žalbu, odnosno ukupno 538,12 eur.

U Puli-Pola 26. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Biljana Bojanić